Republika Hrvatska
Trgovački sud u Zadru
Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35
Poslovni broj: Povrv-109/2024-24
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Ani Markač, na prijedlog više sudske savjetnice Anamarije Kovačić Milković, u pravnoj stvari tužitelja ANENIAS j.d.o.o., Vrsine, Jakusi 21D, OIB: 98981076711, kojeg zastupa punomoćnica Ana Karara Čović, odvjetnica u Trogiru, Šubićeva 22, protiv tuženika OLIVE GARDEN d.o.o., Šibenik, Jadrija 69, OIB: 73913209191, kojeg zastupa punomoćnik Mihovil Lucić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Jelić, Vuković & Vukšić j.t.d., Zagreb, Domagojeva 4, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave, održane i zaključene 10. ožujka 2026. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja KU, zamjenice punomoćnice tužitelja KUV, odvjetničke vježbenice kod odvjetnice Ane Karara Čović i zamjenika punomoćnika tuženika Marijana Peše, odvjetnika u Zadru te nakon objave presude 19. ožujka 2026. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Veljka Čađenovića iz Knina, Tvrtkova 3, poslovni broj: Ovrv-10951/2022, UPP/OS-Ovrv-1552/2022 od 4. siječnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku OLIVE GARDEN d.o.o., Šibenik, Jadrija 69, OIB: 73913209191 namiriti tužitelju ANENIAS j.d.o.o., Vrsine, Jakusi 21D, OIB: 98981076711 tražbinu u iznosu od 1.712,12 EUR uvećanu za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 17. rujna 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno s troškovima ovršnog postupka u iznosu od 199,08 EUR uvećanim za zakonske zatezne kamate koje na navedeni iznos teku od 4. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave vršitelja dužnosti javnog bilježnika Veljka Čađenovića iz Knina, Tvrtkova 3, poslovni broj: Ovrv-10951/2022, UPP/OS-Ovrv-1552/2022 od 4. siječnja 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR sa zateznim kamatama; i u tom dijelu se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 1.750,00 EUR, u roku od 15 (petnaest) dana.
IV. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadom daljnjeg parničnog troška u iznosu od 323,97 EUR sa zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u svojstvu ovrhovoditelja 30. studenog 2022. podnio prijedlog za ovrhu vršitelju dužnosti javnog bilježnika Veljku Čađenoviću iz Knina protiv tuženika kao ovršenika, radi isplate iznosa od 1.712,12 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama. Na temelju prijedloga za ovrhu vršitelj dužnosti javnog bilježnika je 4. siječnja 2023. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-10951/2022, UPP/OS-Ovrv-1552/2022.
2. Na rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave prigovor je pravodobno izjavio tuženik (tada ovršenik) osporavajući u cijelosti predmetno rješenje, jer ne postoji nikakvo dugovanje ovršenika prema ovrhovoditelju obzirom da ovrhovoditelj nije izvršio nikakav posao odnosno nikakvu uslugu ovršeniku temeljem koje bi usluge predmetna tražbina eventualno nastala.
3. Javni bilježnik je predmet proslijedio Općinskom sudu u Šibeniku koji se rješenjem poslovni broj: Ovrv-10951/2022-9 od 17. kolovoza 2023. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i nakon pravomoćnosti istoga dostavio predmetni spis ovom sudu kao stvarno nadležnom.
4. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-109/2024-3 od 28. listopada 2024. stavljeno je izvan snage citirano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje, a postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Istim rješenjem tužitelj je pozvan da najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana od primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (točka III. izreke). Tuženik je pozvan da se najkasnije u roku od 15 (petnaest) dana od primitka tužiteljevog podneska iz točke III. izreke tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica (točka IV. izreke). Stranke su upozorene da mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti u podnescima iz točaka III. i IV. izreke tog rješenja, kao i da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu, protivno točkama III i IV. izreke tog rješenja sud neće uzeti u obzir (točka V. izreke). Istim rješenjem stranke su upoznate s tim da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak.
5. Tužitelj je predmetno rješenje zaprimio 29. listopada 2024., a tuženik 12. studenog 2024.
6. Tužitelj se podneskom od 13. studenog 2024. očitovao na navode iz prigovora protiv rješenja o ovrsi (sada odgovora na tužbu) te je pojasnio da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu, jer da je tuženik imao potrebu za uslugom posredovanja u pronalaženju radnika i u tu svrhu za uslugom posredovanja između inozemne agencije i poslodavca. Tužitelj da je postupajući po nalogu tuženika stupio u kontakt i povezao tuženika kao poslodavca s tražiteljima zaposlenja, posredstvom inozemne agencije pa da je tako tuženik uz pomoć tužitelja zaposlio više stranih radnika, a za sve njih da su pribavljane vize i radne dozvole, sve u suradnji parničnih stranaka. Iz priloženog računa broj: 52-1-1 od 6. rujna 2022. da je vidljivo da je isti izdan, jer da je posredstvom tužitelja tuženik zaposlio sljedeće radnike: KUVP BUV, BUVP, ĆUVP i HUVP. Tužitelj da je osoba koja je povezala radnike i tuženika kao poslodavca s ciljem da tuženik s tim radnicima zasnuje radni odnos i tim činom da je izvršio ono za što je angažiran od strane tuženika, dok da je odluka o trajanju radnog odnosa, odnosno, o njegovom zasnivanju i prestanku, uvažavajući posebno i slobodu rada i zapošljavanja, isključivo na strankama radnog odnosa. Tužitelj da s time ne može imati veze niti na to može utjecati, ali ono što je sigurno jest to da je za obavljenu uslugu posredovanja tuženik bio dužan platiti tužitelju, a da to nije učinio. Prema tome, tužitelj da je naplatio uslugu povezivanja radnika s poslodavcem, jer da je tu uslugu i izvršio tuženiku. Tužitelj da je po nalogu tuženika stupio u kontakt s tražiteljima posla u stranim državama i to ne samo s četiri radnika nego s velikim brojem osoba kako bi pronašao osobe koje su zainteresirane za rad kod tuženika. Nakon što je tužitelj izvršio svoju uslugu, da je iniciran postupak ishođenja dozvola za boravak i rad te da su tako od strane Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko-Kninske, Službe upravnih poslova, državljanstva i statusnih pitanja stranaca 25. travnja 2022. izdane četiri dozvole za boravak i rad za sezonskog radnika do 90 dana bez mišljenja HZZ-a upravo za radnike KUVP, BUVP, ĆUVP i HUVP i to za rad kod tuženika kao poslodavca. Tužitelj da ne bi imao radne dozvole izdane za četvero stranih radnika zaposlenih upravo kod tuženika, a niti bi tuženik tužitelju dostavljao navedene radne dozvole, da stranke nisu bile u poslovnom odnosu.
7. Tuženik je predmetni podnesak s prilozima uredno zaprimio 4. ožujka 2025. te se istoga dana podneskom očitovao na navode tužitelja i naveo kako tužitelj nikada nije tuženiku izvršio uslugu vezanu za navedene radnike odnosno kako tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu iz kojeg razloga mu tuženik nije platio predmetne račune. Tuženik da je sam pronašao navedene radnike, platio im avionske karte, poslao im novac za put, platio im potrebno osiguranje kako bi mogli ući u Republiku Hrvatsku stoga da su navodi tužitelja sasvim iskonstruirani. Nadalje, ne samo da je sporna osnova potraživanja iz razloga što tužitelj nije ispunio svoju obvezu već je sporna i visina takvog eventualnog potraživanja. Sukladno čl. 2.1. ugovora sklopljenog između tužitelja i tuženika, ugovorena cijena po radniku da je iznosila 344,00 EUR (što da iznosi 1.376,00 EUR za četiri radnika) dok je u pobijanim računima tužitelj zaračunao PDV povrh navedenog iznosa, a za što tužitelj nema pravo već PDV mora uračunati u ugovorenu cijenu posla. Nadalje, tuženik u podnesku od 12. ožujka 2025. dodatno ističe kako je zbog neurednog obavljanja posla i neispunjenja obveza od strane tužitelja, tuženik za predmetne radnike bio prisiljen platiti avionske karte dva puta čime da mu je nastala znatna šteta. Prvotni let navedenih radnika da je trebao biti održan 5. srpnja 2022. iz Manile, Republika Filipini, no tužitelj da je tada sasvim neosnovano i nezakonito zadržao osobne dokumente navedenih radnika uslijed čega da isti nisu mogli pristupiti na let i čime da je tužitelj izravno prekršio svoje ugovorne obveze, posebice obvezu navedenu u čl. 1.3. ugovora. Obzirom na to, tuženik da je morao ponovno platiti avionske karte za sve radnike i to za let koji je bio održan 18. srpnja 2022. iz Manile, Republika Filipini.
8. Rješenjem ovog suda poslovni broj: Povrv-109/2024-17 od 21. listopada 2025. prihvaćen je prijedlog tuženika i dopušten je povrat u prijašnje stanje zbog propuštenog ročišta od dana 4. ožujka 2025. te je ukinuto rješenje ovog suda poslovni broj: Povrv-109/2024-16 od 4. ožujka 2025. kojim je zaključen prethodni postupak i zakazano ročište glavne rasprave za dan 3. travnja 2025. u 9,30 sati.
9. Radi razjašnjenja činjenica koje su važne za donošenje odluke sud je u dokazne svrhe pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju sadržanu u spisu i to: račun broj: 52-1-1 od 6. rujna 2022. (l.s. 6), Whatsapp prepisku (l.s. 29-30), email korespondenciju (l.s. 31-32), dozvole za boravak i rad za sezonskog radnika do 90 dana bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje izdane od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko-Kninske (l.s. 33-40), Ugovor o uslugama između Fra i poslodavca za zapošljavanje filipinskih radnika različitih vještina (l.s. 55-56, 75-76, 97-98), potvrde o plaćenim prihodima dozvola za boravak I rad (l. 57-64, 77-84), pozive na uplatu premije (l.s. 65-68, 85-88), potvrde Western Uniona (l.s. 69-70, 89-90), račun broj: 784-AT-1 od 30. lipnja 2022. (l.s. 71, 91), avionskih karti (l.s. 99-106) te je izveo dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja KU budući da na ročište na kojem su stranke trebale biti saslušane nije pristupio uredno pozvani zastupnik po zakonu tuženika BU.
10. Tužbeni zahtjev je osnovan.
11. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.712,12 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na temelju računa broj: 52-1-1 od 6. rujna 2022. izdanog tuženiku za uslugu posredovanja pri zapošljavanju.
12. Odredbom članka 835. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se ugovorom o posredovanju obvezuje posrednik dovesti u vezu s nalogodavcem osobu koja bi s njim pregovarala o sklapanju ugovora, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu proviziju, ako ugovor bude sklopljen.
13. Odredbom članka 845. stavak 1. i stavak 2. ZOO-a propisano je da posrednik stječe pravo na proviziju u trenutku sklapanja ugovora za koji je posredovao, ako što drugo nije ugovoreno. Ali ako je ugovor sklopljen pod odgodnim uvjetom, posrednik stječe pravo na proviziju tek kad se uvjet ostvari.
14. Prema odredbi članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.
15. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju platiti utuženi iznos od 1.712.12 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
16. Iz iskaza zakonskog zastupnika tužitelja KU proizlazi da je tužitelj s tuženikom imao sklopljen Ugovor o dovođenju stranih radnika za potrebe rada u tuženikovom kampu. Tuženiku da su bile potrebne usluge agencije koja se bavi dovođenjem stranih radnika i iz tog razloga da je kontaktirao tužitelja. Za razliku od ostalih zemalja, Filipini i Indonezija da imaju uređeno tržište rada gdje agencije iz Hrvatske moraju biti akreditirane pri njihovom Ministarstvu rada, jer da bez toga oni ne puštaju radnike vani iz zemlje, bez obzira imaju li radnici vizu ili dozvolu za rad. Za potrebe tuženika da su angažirali/doveli četiri strana radnika koji da su radili na poslovima uslužnih djelatnosti u kampu. Prema sklopljenom ugovoru obaveze tužitelja da su bile nakon ishođenja radnih dozvola za te radnike, uputiti radnike u konzulat za slanje dokumenata u Jakarti. Pojasnio je da nakon toga kad se viza vrati, da radnici idu na POEA - državnu agenciju koja ishoduje izlazne papire. Kada radnici dobiju te papire da su spremni za dolazak u Hrvatsku. Obveze tuženika prema ugovoru da su bile platiti avionske karte za dolazak radnika, plaćanje radnih dozvola, viza, putnih osiguranja i platiti tužitelja kao agenciju za posredovanje. Po ugovoru da je trebalo platiti 50% nakon ishodovanja radne dozvole, a 50% nakon ishodovanja vize. Tužitelj da obično posluje tako da izda račun na cjelokupan iznos nakon dolaska radnika u Hrvatsku, a ne 50% nakon ishodovanja radne dozvole, odnosno 50% nakon ishodovanja vize. Naknada prema ugovoru za usluge tužitelja da je iznosila 344,00 eura po radniku.
17. Sud je poklonio vjeru iskazu zastupnika po zakonu tužitelja KU obzirom da je isti u skladu sa ostalim materijalnim dokazima koji prileže spisu.
18. Uvidom u Ugovor o uslugama između Fra i poslodavca za zapošljavanje filipinskih radnika različitih vještina sklopljen između tužitelja kao predstavnika Hrvatske agencije za zapošljavanje i tuženika kao poslodavca (dalje u tekstu: Ugovor) proizlazi da će poslodavac koristiti objekte i usluge pravnog zastupnika u svrhu preodabira zapošljavanja, predodabira, obrade i dokumentiranja filipinskih radnika angažiranim preko navedenog pravnog zastupnika za svoje poslovanje u Republici Hrvatskoj (čl.1.1). Pravni i zakonski zastupnik stavlja na raspolaganje poslodavcu prethodno provjerene kandidate prema zahtjevima, ali poslodavac ima konačnu ovlast pri odabiru osoba za zapošljavanje u Manili (čl.1.2). Odredbom čl.2.1. Ugovora propisano je da će poslodavac platiti ovlaštenom predstavniku iznos od 344,00 EUR po odabranom radniku u svojstvu mobilizacije naknade za pokrivanje troškova zapošljavanja, obrade i dokumentacije. Naknada za uslugu se isplaćuje 50% nakon odabira radnika i 50% nakon što je viza utisnuta u putovnicu. Poslodavac je isključivo odgovoran i snosi troškove osiguranja ulaznih viza/radnih dozvola primljenih radnika i njihovih karata osim kada to zatraži od svog pravnog zastupnika, uz odgovarajuću naknadu (čl.3.1).
19. Uvidom u Dozvole za boravak i rad za sezonskog radnika do 90 dana bez mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje izdane od Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko-Kninske od 25. travnja 2022. proizlazi da su iste izdane za radnika [adresa] ĆU, za radno mjesto pomoćni radnik u turizmu (čistač/čistačica), radnika Canatoy Sheila Mae, za radno mjesto sobarica, za radnika ĆUV, za radno mjesto sobarica i za radnika HUV, za radno mjesto sobarica, sve kod poslodavca OLIVE GARDEN d.o.o.
20. Uvidom u račun broj: 52-1-1 od 6. rujna 2022. utvrđeno je da tužitelj tuženiku ispostavio taj račun za usluge posredovanja između inozemne agencije i poslodavca i to za 4 strana radnika (KUVP HU, ĆUV, HUV i RUV). Tužitelj po tom računu od tuženika potražuje 12.900,00 kn/ 1.712,12 EUR, a račun je dospio na naplatu 16. rujna 2022.
21. Ocjenom svih izvedenih dokaza sud zaključuje da su stranke bile u poslovnom odnosu posredovanja temeljem Ugovora o uslugama između Fra i poslodavca za zapošljavanje filipinskih radnika različitih vještina i to tužitelj kao posrednik, a tuženik kao nalogodavac, da je tužitelj postupajući po nalogu tuženika povezao strane (filipinske) radnike i tuženika kao poslodavca s ciljem da tuženik s tim radnicima zasnuje radni odnos, da su za strane radnike ishodovane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj odnosno da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju obvezu iz Ugovara i za to tuženiku izdao utuženi račun broj: 52-1-1 od 6. rujna 2022. koji je predmet ovog postupka. Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao (niti je predložio izvođenje dokaza) da je tužitelju podmirio utuženi račun, tuženik je dužan ispuniti svoju obvezu koju je preuzeo sklapanjem Ugovora i tužitelju platiti utuženi iznos od 1.712,12 EUR. Stoga je sud primjenom naprijed navedenih materijalnih odredbi ZOO-a održao na snazi platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi (sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a), u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 1.712,12 EUR kao iznos dugovane glavnice. Platni nalog je održan na snazi i u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti tužitelju i zatezne kamate. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno članku 183. stavak 1. ZOO-a. Naime, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Visina kamatne stope određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a.
22. U odnosu na dio platnog naloga kojim je tuženiku naloženo podmiriti tužitelju trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 223,97 EUR kao osnovan tužitelju se priznaje trošak na ime sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje u tekstu: Tarifa) uvećan za PDV, s tim da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, sukladno Tbr. 53. 4. Tarife; odnosno ukupno 199,08 EUR. Odluka o kamatama donesena je sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a, po stopi koja vrijedi za ostale odnose. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak na ime predujma naknade iz čl. 7. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj: 9/21, 18/22 i 154/22 - dalje Pravilnik) koji uvećan za PDV iznosi 12,44 EUR, kao i zatraženi trošak na ime ostatka iznosa naknade koji uvećan za iznos PDV-a iznosi 12,44 EUR, sukladno čl. 5. Pravilnika; odnosno ukupno 24,89 EUR, obzirom da u spisu predmeta ne prileži dokaz da je naprijed navedeno plaćeno pa po stavu suda taj trošak za tužitelja nije nastao. Slijedom navedenoga, presuđeno je kao u toč I. i II. izreke presude.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama članka 155. u vezi sa člankom 154. stavak 1. ZPP-a pa je tužitelju obzirom na vrijednost predmeta spora te obzirom na uspjeh u parnici trebalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to: trošak zastupanja na ročištu održanom 4. ožujka 2025. u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje Tarifa), vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, sukladno Tbr. 54. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 13. svibnja 2025. u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 13. siječnja 2026. u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 10. veljače 2026. u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak zastupanja na ročištu održanom 10. ožujka 2026. u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 9.1. Tarife, trošak sastava podneska od 13. studenog 2024. u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 8.1. Tarife, trošak sastava podneska od 27. ožujka 2023.u iznosu od 100 bodova, sukladno Tbr. 8.1.Tarife, sve uvećano za PDV od 25%, sukladno Tbr. 46. Tarife; što sveukupno iznosi 1.750,00 EUR, dok je za razliku zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan (323,97 EUR). Tužitelju tako nije priznat zatraženi ovršni trošak u iznosu od 223,97 EUR jer je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupka odlučeno u točkama I. i II. izreke presude te zatraženi trošak sudske pristojbe za rješenje u iznosu od 100,00 EUR budući da ovaj dio zahtjeva tužitelj nije postavio sukladno članku 164. ZPP-a, odnosno da nije naveo na koje rješenje se odnosi zatražena sudska pristojba. Slijedom navedenoga, presuđeno je kao u toč. III. i IV. izreke presude.
24. Rok za ispunjenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.
U Zadru 19. ožujka 2026.
Viša sudska savjetnica
Sutkinja
Anamarija Kovačić Milković
Ana Markač
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave. Rok za žalbu ne teče od 1. do 15. kolovoza (čl. 348. st. 5. ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. točke 3. ZPP-a.
DNA:
- tužitelju po punomoćnici,
- tuženiku po punomoćniku,
- u spis.