Posl. broj: Ovr-240/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Zlatar, Trg slobode 14A

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

i

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Zlataru po sucu Damiru Čižmeku kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, protiv ovršenika VS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Canjugi, odvjetniku iz Sesveta, radi naplate novčane tražbine ovrhom na novčanim sredstvima ovršenika, 19. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

O d b i j a s e prijedlog ovršenika da se naloži Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem presude Općinskog suda u Zlataru posl. broj: K-165/10-21 od 29. svibnja 2013.

z a k lj u č i o  j e

I. Ovršenik VS upućuje se da u roku od petnaest dana od dostave ovog zaključka pokrene protiv ovrhovoditeljice Republike Hrvatske parnicu radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Zlataru posl. broj: K-165/10-21 od 29. svibnja 2013., zbog tvrdnje da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

II. Tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u prijedlogu radi proglašenja nedopuštenim zahtjeva za izravnu naplatu.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 16. ožujka 2026. podnio prijedlog za odgodu i proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. U prijedlogu navodi da je 26. veljače 2026. Financijska agencija zaprimila zahtjev za izravnu naplatu Republike Hrvatske, Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine. Financijska agencija je njemu uputila obavijest, sukladno Članku 209. Stavak 5. Ovršnog zakona da je protivnik predlagatelja podnio zahtjev za izravnu naplatu temeljem presude Općinskog suda u Zlataru broj K-165/10-21 od 29. svibnja 2013., a koja je postala ovršna 11. studenoga 2013. Dakle, izravna naplata se zahtjeva za naplatu štete nastale poreznim dugom, a temeljem presude Općinskog suda u Zlataru broj K- 165/10, po proteku 12 godina od ovršnosti presude, dakle naplata se traži potraživanje za koje ja nastupila zastara naplate. Zakon o obveznim odnosima navodi da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena u kojem se može tražiti naplata, a rokovi počinju teći prvog dana poslije dana kad je ovrhovoditelj imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. Sukladno Članku 210. Ovršnog zakona, predlagatelj predlaže da naslovni Sud donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

2. Prema odredbi čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024., dalje: OZ), nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovog Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenjem kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstva odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

3. Prema stavku 2. tog članka, na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

4. Prema stavku 3., o prijedlogu za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovog članka, sud je dužan odlučiti u roku od osam dana i, ako prihvati taj prijedlog, rješenje kojim će odrediti odgodu odmah dostaviti Agenciji.

5. Prijedlog je sukladno odredbama čl. 65. st. 2. i 3. te čl. 54. st. 1. OZ-a, dostavljen ovrhovoditeljici radi očitovanja u roku od osam dana.

6. Ovrhovoditeljica se podneskom od 18. ožujka 2026. očitovao navodeći da je podnijela Financijskoj agenciji zahtjev za izravnu naplatu, temeljem ovršne odluke – presude Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-165/10-21 od 29. svibnja 2013., radi naplate iznosa od 41.013,97 eura, na ime oduzete imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom. U pogledu prijedloga za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava navodi da ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, dakle osnovnu pretpostavku za odgodu ovrhe na prijedlog ovršenika. On čak niti ne navodi da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje. Dakle, prijedlog za odgodu ovrhe nije osnovan. Što se tiče prijedloga da se utvrdi nedopuštenim zahtjev za izravnu naplatu, isti također nije osnovan. Ovršenik ističe da se traži naplata potraživanja koje je u zastari. Prigovor zastare nije osnovan. U slučaju naplate oduzete imovinske koristi stečene kaznenim djelom, utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom, primjenjuje se odredba čl. 85. st. 4. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25) kojom je propisano da izvršenje oduzimanja imovinske koristi ne zastarijeva. Navedena odredba predstavlja lex specialis u odnosu na primjenu odredbe čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23). Naime, do 1. siječnja 2013. kada je stupio na snagu Kazneni zakon (dalje: KZ/11) nije bila urađena zastara oduzimanja imovinske koristi sudskom odlukom pa su se primjenjivale opće odredbe imovinskog prava o zastari potraživanja utvrđenih sudskim odlukama. Međutim, u prijelaznim i završnim odredbama, u čl. 385. Kaznenog zakona koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013., propisano je da ako do stupanja na snagu tog Zakona nije nastupila zastara oduzimanja imovinske koristi, primjenjivat će se odredbe članka 85. stavka 4. tog Zakona, a prema navedenom članku, oduzimanje imovinske koristi ne zastarijeva. Prema tome, ako zastara tražbine iz ovršne isprave nije nastupila do stupanja na snagu KZ/11 (1. siječnja 2013.), a u ovom slučaju nije, primjenjuje se odredba članka 85. stavka 4. Kaznenog zakona. To je u skladu i s odredbom članka 5. Kaznenog zakona u kojoj je propisano da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom. Sukladno navedenom, predlaže da sud prijedlog ovršenika odbije kao neosnovan kako u pogledu odgode ovrhe tako i u pogledu proglašenja ovrhe nedopuštenom.

7. U postupku su pročitani: zahtjev za izravnu naplatu od 17. veljače 2026. s dopisom ovrhovoditeljice i presuda Općinskog suda u Zlataru posl. broj: K-165/20-21 od 29. svibnja 2013. s potvrdama pravomoćnosti i ovršnosti.

8. Prijedlog za davanje naloga Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava je neosnovan.

9. Naime, na ovaj se prijedlog, sukladno odredbi čl. 210. OZ-a, na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe.

10. Prema odredbi čl. 65. st. 1. OZ-a, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu: ako je ispunjen koji od uvjeta iz čl. 1. točke 1- 8., tog članka.

11. Budući da je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, na koji se prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a, na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.), ispunjen je uvjet iz čl. 65. st. 1. t. 5. OZ-a.

12. Ovršenik nije niti iznio bilo kakvu tvrdnju kojom bi učinio vjerojatnim da bi provedbom zahtjeva za izravnu naplatu pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu. Naime, jasno je da svaka provedba ovrhe otežava imovinske prilike ovršenika ali to ne znači da zbog toga prijeti nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta budući da ovršenik može po pravilima o stjecanju bez osnove mogao ostvariti vraćanja naplaćenog iznosa (ako, naravno, uspije s pobijanjem same osnove za plaćanje, odnosno proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim), naročito imajuću u vidu da je ovrhovoditeljica Republika Hrvatska od kojeg takvu tražbinu ne bi bilo problematično naplatiti.

13. Sukladno navedenom, riješeno je kao u točci I. izreke.

14. Što se tiče prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, ovršenikova da je nastupila zastara tražbine o kojoj odlučeno ovršnom ispravom predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a.

15. Budući da ovrhovoditelj te žalbene razloge osporava, rješenje o tim žalbenim razlozima ovisi o utvrđivanju spornih činjenica koje ovršenik ne dokazuje javnom ili javno ovjerovljenom ispravom niti su te činjenice općepoznate niti se mogu utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama, valjalo je, temeljem odredbi čl. 55. OZ-a, ovršenika zaključkom uputiti na parnicu.

U Zlataru 19. ožujka 2026.

S u d a c:

Damir Čižmek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog je rješenja dopuštena žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 8 dana.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek (čl. 11. st. 5. OZ-a.).

DNA:

1. zastupniku ovrhovoditeljice Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru

2. punomoćniku ovršenika Krunoslavu Canjugi, odvjetniku iz Sesveta, uz podnesak ovrhovoditeljice i rješenje o pristojbama na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava (19,91 EUR), rješenje o prijedlogu za odgodu (13,27 EUR) i prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim (456,45 EUR)