REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-973/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OA, državljanin Republike Turske, smješten u Prihvatnom centru za strance, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Milan Banić, odvjetnik iz Zagreba, Tratinska ulica 62, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Postaja aerodromske policije Pleso, Velika Gorica, Ulica Rudolfa Fizira 3, radi ograničenja kretanja, nakon usmene rasprave, 19. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog za odgodnim učinkom tužbe.

i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Zagrebačke, Postaje aerodromske policije Pleso, KLASA: UP/I-216-03/26-03/7, URBROJ: 511-19-48-26-2 od 19. veljače 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Milanu Baniću, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 EUR-a u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, točkom 1. izreke tužitelju, državljaninu Turske, određeno je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, dok je točkom 2. izreke određeno da ograničenje kretanja iz točke 1. ovog rješenja određuje se za razdoblje do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja.

2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako nikada nije odbijao suradnju s hrvatskim tijelima, da je odmah po povratku u Republiku Hrvatsku zatražio međunarodnu zaštitu te da se želi nalaziti u zakonitom postupku. Razlozi zbog kojih je ranije napustio Republiku Hrvatsku nisu bili pokušaji izbjegavanja postupka, već isključivo potraga za obitelji i sigurnošću. Osobito navodi da je u Austriji bio zatvoren 3 mjeseca, a da je samo 10 dana prije transfera bio pušten u otvoreni kamp te da nije napustio Austriju nakon puštanja u slobodni kamp, već je želio da se uredno provede transfer u Republiku Hrvatsku gdje želi dočekati rješavanje svog postupka azila. Napominje da mu kao laiku nisu bila poznata pravila nadležnosti u rješavanju postupka azila. Predlaže da ga Sud sasluša. Otac je četvero djece, a razlozi traženja azila su političke prirode, a tužitelj je svoju kaznu uredno odslužio.

3. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji, poništi osporavano rješenje, usvoji zahtjev tužitelja za odobrenje besplatne pravne pomoći te naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR, uz prethodni zahtjev za uspostavom odgodnog učinka tužbe.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku te je održao usmenu raspravu.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je osporavanim rješenjem tužitelju određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance za razdoblje do 3 mjeseca od dana uručenja rješenja, pozivom na odredbu članka 54. stavka 11. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15., 127/17. i 33/23.).

8. Naime, u provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u Karlovcu broj K-619/2024-28 od 24. prosinca 2024. proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. Kaznenog zakona. Nadalje da je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj IK I-638/2025-6 od 22. rujna 2025. uvjetno otpušten s izdržavanja kazne zatvora 6. listopada 2025. do redovitog isteka kazne zatvora, da je tužitelju bilo izdano rješenje o protjerivanju kojim mu je određen rok od 7 dana u kojem mora napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) i kojim mu je izrečena zabrana ulaska i boravka na području EGP-a 3 godine, no da tužitelj usprkos izrečenoj zabrani ulaska i ranije izrečenoj kazni zatvora zbog protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, ne napušta područje EGP-a, već odlazi u Njemačku, u grad München gdje mu živi rodbina te odakle je, sukladno dublinskom postupku, vraćen u Republiku Hrvatsku.

9. Naime, imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja koje su nesporno utvrđene i koje tužitelj nije doveo u sumnju, pri čemu je u postupku nesporno utvrđeno da tužitelj nezakonito boravi na teritoriju RH te ima izrečenu zabranu ulaska na teritorij EGP-a koja je izrečena temeljem prethodne osuđivanosti za kazneno djelo, pravilno je osporavanim rješenjem ocijenjeno da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničenja kretanja.

10. Kraj takvog stanja stvari, sud nije provodio dokazni prijedlog saslušanja tužitelja, kojeg je predložio u tužbi. Pri tome se napominje kako sukladno odredbama Zakona ne postoji obveza saslušanja tužitelja pred sudom, već samo obveza provođenja usmene rasprave što je sud ispoštovao. Također sud je ispoštovao načelo izjašnjavanja stranke sadržano u članku 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24-dalje: ZUS). Naime, tužitelja je u ovom sporu zastupao opunomoćenik koji je uredno zaprimio sva pismena u kojima je suprotna strana iznosila navode, činjenice i pravna pitanja te je na njih imao mogućnost očitovati se tijekom upravnog spora. Također sud je, kako je to već navedeno, održao i usmenu raspravu na kojoj je također bio prisutan opunomoćenik tužitelja kao njegov zastupnik te je isti, i na ročištu kod ovog suda, osim pisano podnescima tijekom trajanja upravnog spora, imao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o činjenicama i pravnim pitanjima koje su predmet upravnog spora. Stoga je, po ocjeni ovog suda, tužitelju pružena mogućnost da izloži činjenice ili iznese dokaze.

11. U odnosu na sam dokazni prijedlog saslušanja tužitelja, a imajući u vidu pravno shvaćanje izraženo u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-lll- 2678/2020 od 22. veljače 2023., ističe se kako zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Stoga je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti, neovisno o dispoziciji stranaka, isključivo na redovnim sudovima.

11.1. Naime, ni članak 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) ni članak 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.) ne jamče stranci u parničnom postupku pravo da se sasluša određeni svjedok ili izvede neki dokaz. Jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava (jednakost oružja, jednakost sredstava) pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (usporedi s Regner protiv Češke [Vv], br. 35289/11, § 146., presuda od 19. rujna 2017. i Avotinš protiv Latvije [Vv], br. 17502/07, § 119., presuda od 23. svibnja 2016.).

12. Imajući u vidu navedeno, uz poštivanje mogućnosti izjašnjavanja stranke iz članka 6. ZUS-a na način kako je to ranije obrazloženo, Sud predloženi dokaz provođenja saslušanja tužitelja, nije provodio budući da se razlozi ograničenja kretanja u konkretnom slučaju temelje na okolnostima koje se utvrđuju uvidom u materijalnu dokumentaciju, a ne na neposrednim opažanjima tužitelja o kojima ima osobna saznanja i o kojima bi mogao iskazivati prilikom provođenja dokaza njegovim saslušanjem pred sudom. Stoga je navedeni dokazni prijedlog ocijenjen nesvrsishodnim te isti nije provođen (da ne postoji nužnost obaveznog saslušanja tužitelja proizlazi i iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: Usž-3546/2024-2 od 16. listopada 2024.).

13. Razlozi zbog kojih tužitelj traži saslušanje, jer da je otac četvero djece te da su razlozi traženja azila političke prirode, nisu okolnosti relevantne u postupku ograničenja kretanja u konkretnom slučaju, već isti eventualno mogu biti od utjecaja na postupak međunarodne zaštite pri čemu tužitelj ničim nije dokazao, već samo tvrdi da je otac četvero djece, kao što niti nije dokazao da su isti s njime u Republici Hrvatskoj.

14. Također zakonski rok ograničenja slobode kretanja određen je u trajanju do 3 mjeseca koji rok sud ocjenjuje primjerenim i jer se radi o roku minimalno potrebnom za utvrđivanje činjenica i okolnosti na kojima tužiteljica temelji zahtjev za međunarodnom zaštitom.

15. Sukladno članku 60. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti sukladno članku 8., 9. i 10. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite sud je utvrdio da su ispunjeni uvjeti da se tužitelju odobri besplatna pravna pomoć te u visini isplati troška pravne pomoći odlučeno na način kako je to navedeno u izreci presude. Naime, sukladno članku 9. stavku 2. navedenog Pravilnika trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i za zastupanje pred Upravnim sudom određuje se sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluka o trošku postupka, a na snazi je tarifa o nagradi i naknadi troška za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23), umanjen za 50%. Stoga je pružatelju pravne pomoći priznat trošak sastava tužbe neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR-a i pristupa na ročište u iznosu od 500,00 EUR-a, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, uvećan za pripadajući PDV.

16. Stoga je na temelju članka 116. i 147. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude.

17. Konačno, kako prema ocjeni suda tužiteljica nije učinila vjerojatnim nastanak teško popravljive štete sud je temeljem odredbe članka 42. stavka 4. ZUS-a odlučio kao u izreci rješenja.

U Zagrebu 19. ožujka 2026.

Sudac:

Ivana Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba ne odgađa izvršenje pobijane presude (članak 51. stavak 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti).

Dna:

1. Odvjetnik Milan Banić, e-komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava Zagrebačka, Postaja aerodromske policije Pleso, Ulica Rudolfa Fizira 3, 10410 Velika Gorica

3. U spis