Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž-316/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u jednostavnom postupku stečaja potrošača predlagatelja Financijske agencije (dalje: FINA), OIB: 85821130368, Zagreb, Ulica grada Vukovara 70, protiv potrošača AH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], odlučujući o žalbi Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj Sp-2/2023-20 od 18. rujna 2023., na sjednici vijeća 19. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba Republike Hrvatske i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj Sp-2/2023-20 od 18. rujna 2023.

II. Odbija se zahtjev Republike Hrvatske za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke otvoren je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača AH (dalje: potrošač), dok je pod točkom II. izreke zaključen jednostavan postupak stečaja nad imovinom potrošača. Pod točkom III. izreke oslobođen je potrošač od preostalih obveza u odnosu na vjerovnicu Republiku Hrvatsku u odnosu na osnove za plaćanje pobliže opisane u navedenoj točki izreke.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija vjerovnica Republika Hrvatska (dalje: žaliteljica) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene prava iz čl. 2. i čl. 75. st. 1. toč. 1. Zakona o stečaju potrošača (''Narodne novine'' broj 100/2015, 67/2018 i 36/2022, dalje: ZSP), predlažući drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači pobijano rješenje na način da se uskrati potrošaču oslobođenje od preostalih obveza sukladno čl. 75. ZSP-a, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbe valja navesti da je spis povodom žalbe žaliteljice izjavljene 3. listopada 2023. dostavljen ovog sudu 25. veljače 2026.

5. Žalba nije osnovana.

6. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je FINA dana 3. siječnja 2023. na temelju odredbe čl. 79.d st. 1. ZSP-a podnijela prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača, uz koji je dostavila podatke iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje, podatke o imovini potrošača i suglasnost potrošača za provođenje jednostavnog postupka stečaja nad njegovom imovinom, iz kojih podataka proizlazi da su ispunjeni uvjeti za provedbu jednostavnog stečaja potrošača propisani odredbom čl. 79.a st. 2., st. 3. i st. 4. ZSP-a jer potrošač u razdoblju duljem od tri godine (3925 dana) ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje navedene pod točkama III.1. do III.3. izreke prvostupanjskog rješenja čija ukupna glavnica iznosi 559,95 EUR-a, te da je FINA-a temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (''Narodne novine'' broj 68/2018) prestala izvršavati osnove za plaćanje čije ukupni iznos po osnovi glavnice iznosi 30.308,98 EUR-a.

6.1. Nakon što je sukladno odredbi članka 79.f st. 2. i 3. ZSP-a od nadležnih tijela pribavio podatke o imovini potrošača, prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je potrošač u razdoblju od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021. primio neoporezivi primitak u iznosu od 1.016,58 EUR-a/7.659,42 kn,

- da iz priloženih zemljišnoknjižnim izvadaka proizlazi da je vlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] [adresa] i zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te suvlasnik nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [adresa],

- da potrošač nije dostavio popis svoje imovine, pa se u smislu odredbe čl. 79.c st. 2. ZSP-a smatra da je izjavio da nema imovine iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici,

- da povodom poziva iz oglasa objavljenog 28. srpnja 2023. na mrežnoj stranici e- oglasna ploča sudova, vjerovnici potrošača nisu obavijestili sud o postojanju druge imovine koja bi se mogla unovčiti kao stečajna masa,

te zaključuje da su ispunjene zakonske pretpostavke propisane odredbom čl. 79.g st. 4. ZSP-a za otvaranje i istovremeno zaključenje jednostavnog stečajnog postupka nad imovinom potrošača, te za istovremeno oslobođenje potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje, vjerovnike iz čl. 79.a ZSP-a i iznose tražbina navedenih u točki III. izreke rješenja (čl. 79.g st. 4. ZSP).

7. Žaliteljica u žalbi navodi da je iz pobijanog rješenja razvidno da je potrošač oslobođen po osnovama za plaćanje: broj K-224/17 izdavatelja Općinskog suda u Splitu, vjerovnika Republike Hrvatske za iznos troška od 132,72 EUR-a, broj: K- 1401/16 izdavatelja Općinskog suda u Splitu, vjerovnika Republike Hrvatske za iznos troška od 55,21 EUR-a i kamate u iznosu od 11,32 EUR-a te broj K-1401/16 izdavatelja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, vjerovnika Republike Hrvatske za iznos troška od 371,62 EUR-a i kamate u iznosu od 138,17 EUR-a, pa imajući u vidu da iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da je potrošač višestruko osuđivan, između ostalog i za kaznena djela krađe presudom Općinskog suda u Sisku, K-224/17 od 16. travnja 2018., presudom Općinskog suda u Splitu, K-1401/2016 od 7. travnja 2017., presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, K-1407/2017-82 od 14. lipnja 2021. i presudom Općinskog suda u Splitu, Kv-594/22 od 1. prosinca 2022., navedeno ukazuje na nepoštenje potrošača, pa je prvostupanjski sud donošenjem pobijanog rješenja pogrešno primijenio odredbu čl. 2., 4. i 75. st. 1. toč. 1. ZSP-a, te ujedno počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Dalje navodi da obveze potrošača koje proizlaze iz osnova navedenih u točki III. izreke pobijanog rješenja, nastale prema Republici Hrvatskoj, nisu obveze koje je potrošač preuzeo sklapajući pravne poslove na tržištu, već su te obveze potrošača nastale kao rezultat vođenja postupka pred nadležnim sudom, a koji se postupak ne može smatrati tržišnim pravnim poslom, radi čega se na iste ne može ni primijeniti Zakon o stečaju potrošača, a posljedično tome se istih potrošač ne može ni osloboditi, a u prilog svojih navoda se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-609/2021 od 17. studenog 2021., rješenje Županijskog suda u Zadru broj: Gž-1230/2022 od 11. siječnja 2023. i rješenje Županijskog suda u Dubrovniku broj: Gž-106/2023 od 8. ožujka 2023.

8. Odredbom čl. 2. st. 1. ZSP-a propisano je da je cilj tog Zakona poštenog potrošača osloboditi od obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikupljenih sredstava vjerovnicima (oslobođenje od preostalih obveza), dok je stavkom 2. istog članka propisano da poštenje potrošača utvrđuje sud uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postupka i razdoblja provjere ponašanja, u skladu s tim zakonom.

8.1. Prema odredbi čl. 24. st. 3. ZSP-a sud po službenoj dužnosti utvrđuje činjenice koje su važne za postupak i radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze, prikupljati obavijesti, obavljati uvid u odgovarajuće javne knjige, registre, upisnike i očevidnike .

8.2. Odredbom čl. 75. st. 1. toč. 1. ZSP-a propisano je da će sud rješenjem uskratiti oslobođenje od preostalih obveza ako je potrošač pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, dok je stavkom 2. istog članka propisano da vjerovnik može najkasnije na ročištu iz čl. 74. st. 2. toga Zakona predložiti sudu donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz st. 1. ovoga članka.

9. Dakle, povezujući citirane odredbe čl. 24. st. 3. i čl. 75. ZSP-a za zaključiti je da će sud postupati po službenoj dužnosti i ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP-a, a među njima i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti, samo u slučaju kada je vjerovnik sukladno odredbi čl. 75. st. 2. ZSP-a predložio sudu donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza, uz obvezno navođenje razloga iz čl. 75. st. 1. ZSP -a, pa ako takvog obrazloženog prijedlog nema, tada sud u pogledu činjenica koje bi ukazivale na nepoštenje potrošača neće postupati po služenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 24. st. 3. ZSP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-37/2023-2 od 5. lipnja 2024., Rev-38/2024-2 od 6. veljače 2024., Rev-1197/2022-3 od 7. lipnja 2023., Rev-1170/2022-2 od 18. travnja 2023.). Tumačenjem sadržaja odredbe čl. 75. st. 1. ZSP-a ne može se zaključiti da je sama činjenica postojanja pravomoćne presude protiv potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti dovoljna za primjenu citirane zakonske odredbe niti opstojnost takve presude presumira nesavjesnost i nepoštenje potrošača pri ispunjavanju njegovih obveza i dužnosti u smislu da bi sud po službenoj dužnosti, bez posebnog prijedloga vjerovnika, donio rješenje o uskrati oslobođenja potrošača od preostalih obveza, a kako to pogrešno tumači žaliteljica u svojoj žalbi.

10. Obzirom da iz stanja spisa proizlazi da žaliteljica nije predložila sudu donošenje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih obveza u smislu odredbe čl. 75. st. 2. ZSP- a, to prvostupanjski sud nije bio obvezan po službenoj dužnosti ispitivati postojanje pretpostavki za uskratu oslobođenja od preostalih obveza iz čl. 75. st. 1. ZSP -a, uključujući i pravomoćnu osuđivanost potrošača zbog kaznenog djela protiv imovine, gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavjesnost i nepoštenje pri ispunjenju obveza i dužnosti, pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 2., 4. i 75. st.1. toč. 1. ZSP-a, koju obrazlaže žaliteljica u svojoj žalbi.

11. Kako je prvostupanjski sud pravilno otvorio jednostavni postupak stečaja potrošača i isti zaključio te oslobodio potrošača od preostalih obveza u odnosu na osnove za plaćanje i žaliteljicu na način naveden u točki III. izreke rješenja, to žaliteljica neosnovano osporava utvrđeno činjenično stanje i pravilnost primjene materijalnog prava. Odluke na koje se poziva žaliteljica u svojoj žalbi nisu primjenjive na ovoj konkretan slučaj jer se temelje na drugačijoj činjeničnoj i pravnoj osnovi.

12. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu žaliteljice odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a potvrditi prvostupanjsko rješenje.

13. Žaliteljici nije dosuđen trošak žalbenog postupka primjenom čl. 45. st. 4. ZSP-a.

U Varaždinu 19. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun