Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-941/2022-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić članice vijeća, u jednostavnom postupku stečaja nad imovinom potrošača UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi tog potrošača izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 4 Sp-102/22-6 od 24. svibnja 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2026. godine,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe potrošača UZ ukida se rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj 4 Sp-102/22-6 od 24. svibnja 2022. godine, te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda obustavljen je jednostavni postupak stečaja nad imovinom potrošača UZ, pokrenut prijedlogom Financijske agencije podnesenim dana 04. ožujka 2022. godine, koji se vodi kod tog suda pod brojem Sp- 102/2022.

2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi potrošač UZ (u nastavku teksta: potrošač), iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 23. Zakona o stečaju potrošača (“Narodne novine” br. 100/15 i 67/18, u nastavku teksta: ZSP), te odredbom članka 10. Stečajnog zakona (“Narodne novine” br. 75/15 i 104/17, u nastavku teksta: SZ).

3. U žalbi u glavnome navodi da je prilikom donošenja pobijanog rješenja počinjena bitna povreda odredaba postupka, jer da ta odluka ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a da su razlozi koji se navode u suprotnosti s utvrđenim činjenicama, kao i da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

4. U vezi toga ističe kako je pogrešno utvrđenje suda da je isti u vremenskom razdoblju od 01. travnja 2019. godine do 31. ožujka 2022. godine ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 72.478,32 kuna, jer da navedeno ne proizlazi iz evidencije dohodaka i primitaka potrošača na temelju koje je sud obračunao sporni iznos, niti su navedeni razlozi iz kojih bi proizlazilo na koji način je sud prvog stupnja utvrdio sporni iznos od 72.478,32 kuna.

5. Nastavno navodi da se primitak koji je ostvaren od 01. siječnja do 31. prosinca 2021. godine u iznosu od 21.000,00 kuna, te primitak ostvaren u razdoblju od 01. siječnja 2022. godine do 31. ožujka 2022. godine u iznosu od 1.800,00 kuna odnosi na stipendiju, koja u smislu odredbe članka 13. stavak 2. ZSP-a ne čini imovinu potrošača, te koja je prema odredbi članka 172. stavak 1. točka 6. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, u nastavku teksta: OZ) izuzeta od ovrhe, pa da je sud prvog stupnja navedene primitke po osnovi stipendije pogrešno uvrstio u imovinu iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici.

6. Osim toga, ističe da su predmetni primici u određenom dijelu isplaćeni na zaštićeni račun, te posljedično tome izuzeti od ovrhe, dok je ostatak sredstava isplaćenih na druge račune iskorišten upravo radi namirenja potraživanja njegovih vjerovnika u skladu s Očevidnikom redoslijeda osnova za plaćanje kojeg vodi Financijska agencija (u nastavku teksta: Očevidnik), pa da je pogrešno utvrđenje suda da su se ista sredstva mogla iskoristiti za namirenje preostalih potraživanja vjerovnika.

7. Potrošač ističe kako je pogrešno i utvrđenje suda da je u vrijeme pokretanja ovog postupka imao stalna novčana primanja kao imovinu iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici, te da tu imovinu nije popisao i dostavio sudu, jer da iz sadržaja priložene dokumentacije proizlazi da on od 01. siječnja 2021. godine do 31. ožujka 2022. godine nije imao nikakva primanja.

8. Osim toga, navodi da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio da je namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune ili netočne podatke u popisu imovine i obveza, pri čemu nije naveo u čemu bi se sastojala takva namjera ili krajnja nepažnja, te kako je utvrdio te činjenice, u vezi čega ističe da je prilikom očitovanja o imovini i obvezama, u rubrici „primanja iz radnog odnosa i ostala primanja“ ispod koje se nalazi uputa, kao laik izveo zaključak da se navedeno odnosi na primanja koja dobiva u trenutku ispunjavanja predmetnog obrasca, a ne u razdoblju od protekle tri godine, te da je nejasno na temelju koje zakonske odredbe je sud prvog stupnja utvrdio da je upravo to razdoblje mjerodavno za procjenu ponašanja potrošača, kao i da bi isti bio nepošten.

9. Iz navedenih razloga predlaže da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

10. Žalba je osnovana.

11. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije utvrđuje da je Financijska agencija u ovom predmetu podnijela dana 04. ožujka 2022. godine prijedlog za provedbu jednostavnog postupka stečaja nad imovinom potrošača.

12. U vezi toga utvrđuje da se potrošač u roku od 15 dana od primitka poziva Financijske agencije očitovao da je suglasan da se pred nadležnim sudom provede jednostavni postupak stečaja potrošača nad njegovom imovinom, te je ujedno predložio da se taj postupak provede i u odnosu na vjerovnike koji su povukli osnovu za plaćanje, ako više nisu ispunjeni uvjeti za provedbu postupka iz članka 79.a ZSP- a, pri čemu nije dostavio popis svoje imovine, pa da se temeljem odredbe članka 79.c stavak 2. i 3. ZSP-a smatra da je izjavio kako nema imovine iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici.

13. Na temelju uvida u Očevidnik utvrđuje kako potrošač na dan dostave podataka ima u Jedinstvenom registru računa evidentirana otvorena tri računa koja su blokirana, te na kojima sredstva nisu izuzeta, te jedan zaštićeni račun na kojem su sredstva u potpunosti izuzeta iz ovrhe.

14. Nadalje utvrđuje da je potrošač u razdoblju od 01. travnja 2019. godine do 31. ožujka 2022. godine ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 72.478,30 kuna, pa da je isti u vrijeme pokretanja sudskog postupka imao stalna novčana primanja kao imovinu iz koje se mogu namirivati njegovi vjerovnici, ali da tu imovinu nije popisao, niti je dostavio sudu njezin popis.

15. Prvostupanjski sud utvrđuje da su u Očevidniku na dan odlučivanja o otvaranju jednostavnog postupka stečaja potrošača evidentirane dvije neizvršene osnove za plaćanje u ukupnom iznosu od 7.288,31 kuna s osnova glavnice, pa utvrđuje da ukupan iznos dohotka potrošača ostvarenog tijekom protekle tri godine (72.478,30 kuna) znatno prelazi ukupni iznos nenaplaćenog potraživanja (glavnicu, troškove i kamate iz neizvršenih osnova za plaćanje), koje osnove su tijekom razdoblja u kojem je potrošač ostvarivao dohodak bile evidentirane u Očevidniku, te se nisu podmirivale.

16. Utvrđujući kako iz dostavljenih podataka o imovini potrošača proizlazi da je isti prije i u trenutku pokretanja sudskog postupka imao i raspolagao imovinom koju nije naveo u popisu imovine, a iz koje imovine su se mogli namiriti njegovi vjerovnici, pa da iz toga proizlazi kako je potrošač nepošten, a pozivom na odredbe članaka 2., 75. i 79.m stavak 1. alineja 5. ZSP-a, odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.

17. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.

18. Međutim, osnovano potrošač sadržajem žalbe ukazuje na bitnu postupovnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer su razlozi pobijanog rješenja o odlučnim činjenicama u proturječju sa sadržajem priloženih isprava.

19. Naime, utvrđenje suda prvog stupnja da je potrošač u razdoblju od 01. travnja 2019. godine do 31. ožujka 2022. godine ostvario dohodak od nesamostalnog rada u ukupnom iznosu od 72.478,30 kuna u proturječju je sa priloženim podacima o dohocima i primicima potrošača iz kojih ne proizlazi da bi potrošač u navedenom razdoblju imao primanja u gornjem iznosu.

20. To stoga jer se u ta primanja u smislu odredbe članka 79.g stavak 1. ZSP-a mogu uračunati samo oni primici koji bi se mogli unovčiti kao stečajna masa, u vezi čega je odredbom članka 60. ZSP-a, u vezi s odredbom članka 79.o tog Zakona, propisano da stečajna masa, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, obuhvaća cjelokupnu imovinu potrošača koju je potrošač stekao do zaključenja stečajnog postupka i imovinu koju će steći do isteka razdoblja provjere ponašanja, osim imovine na kojoj se ne može provesti ovrha u skladu sa zakonom kojim se uređuje ovršni postupak.

21. U vezi toga valja navesti kako je odredbom članka 172. stavak 1. točka 6. OZ- a između ostalog propisano da su od ovrhe izuzeta primanja po osnovi stipendije, što znači da u vrijednost imovine koja bi se u konkretnom slučaju mogla unovčiti kao stečajna masa ne mogu biti uzeta u obzir ona primanja potrošača koja se odnose na stipendiju, a koja primanja je isti u navedenom razdoblju ostvario po toj osnovi, kako je razvidno iz priloženih podataka o dohocima i primicima potrošača, niti se u tu imovinu mogu uračunati druga primanja potrošača koja bi isti ostvario u gornjem razdoblju, a koja bi također bila izuzeta od ovrhe u smislu odredbe članka 172. OZ-a.

22. Posljedično gornjem, okolnost da bi potrošač time što je dao suglasnost za provedbu predmetnog jednostavnog postupka stečaja potrošača, a u popisu imovine nije naveo primanja po osnovi stipendije, s time da iz priložene dokumentacije ne proizlazi da bi u vrijeme davanja navedene suglasnosti dana 03. ožujka 2022. godine imao neka druga primanja, ne znači da bi isti samo zbog toga bio nepošten, pri čemu potrošač nije bio dužan dostaviti podatke o svojoj imovini, pa tako niti o primanjima iz radnog odnosa i ostalim primanjima koja nije ostvarivao u vrijeme kada je dao potonju suglasnost, jer takva njegova obveza nije propisana odredbama ZSP-a, pa je sud prvog stupnja pogrešnom primjenom odredaba članaka 2., 75. i 79.m stavak 1. alineja

5. ZSP-a zaključio o nepoštenju potrošača.

23. Isto tako, ne može se za sada prihvatiti kao pravilno niti utvrđenje suda da je potrošač prije i u trenutku pokretanja ovog postupka jednostavnog stečaja potrošača imao i da je raspolagao imovinom iz koje su se mogli namiriti njegovi vjerovnici, pa da posljedično tome, a na što indirektno ukazuje obrazloženje pobijanog rješenja, za donošenje rješenja o otvaranju i zaključenju tog postupka ne bi bili ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 79.g stavak 1. ZSP-a.

24. To stoga jer je u tom pogledu sud prvog stupnja propustio cijeniti činjenicu da iz sadržaja Očevidnika proizlazi kako potrošač ima evidentirano 1201 dana neprekinute blokade, te nije u dovoljnoj mjeri cijenio to što su u Jedinstvenom registru računa evidentirana otvorena četiri računa potrošača koja su blokirana, te na kojima sredstva nisu izuzeta, te jedan zaštićeni račun na kojem su sredstva u potpunosti izuzeta iz ovrhe, koje činjenice bi u svojoj cjelini eventualno mogle ukazivati na ispunjenje pretpostavaka iz potonje odredbe ZSP-a.

25. Stoga je uvaženjem žalbe potrošača i primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a valjalo ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

26. U nastavku postupka prvostupanjski sud će ponovno raspraviti i utvrditi sve činjenice koje su u skladu s odgovarajućim odredbama ZSP-a od značaja za odluku o prijedlogu Financijske agencije za provedbu predmetnog jednostavnog postupka stečaja potrošača, nakon čega će ponovno odlučiti o istome.

U Rijeci, 18. ožujka 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar