REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1841/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Radovana Raduke, predsjednika vijeća, Željka Šimića, suca izvjestitelja i Nevenke Baran, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općina Kolan, OIB: 63577538914, Kolan, Kralja Tomislava 6, kojeg zastupa punomoćnik Damir Hećimović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o., Slavonski Brod, Ante Starčevića 40, protiv tuženika HO, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnika [obrt] „[obrt]“, [adresa] (otok Pag), I. vertikala 3, kojeg zastupa punomoćnik Ante Gluić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gluić Ninčević d.o.o., Zadar, Špire Brusine 16, radi isplate iznosa od 13.006,84 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-216/2024-51 od 14. ožujka 2025. i rješenja Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-216/2024-51 od 14. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-216/2024-51 od 14. ožujka 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana plati iznos od 4.645,30 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na više pojedinačno određenih iznosa od dana dospijeća svakog iznosa do dana plaćanja koje se obračunavaju prema stopi koja se primjenjuje u ostalim odnosima na temelju odredbe članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-216/2024-51 od 14. ožujka 2025. u točki I. izreke u dijelu u kojemu je naloženo tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana plati zatezne kamate na glavno potraživanje u iznosu od 4.645,30 EUR koje se obračunavaju na više pojedinačno određenih iznosa prema stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora, i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev da tuženik u roku od 15 dana plati tužitelju zatezne kamate na glavno potraživanje u iznosu od 4.645,30 EUR koje se obračunavaju na više pojedinačno određenih iznosa prema stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora od dana dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do dana plaćanja.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tuženikova žalba podnesena 31. ožujka 2025. protiv presude Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-216/2024-51 od 14. ožujka 2025. u točki II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj P-216/2024-51 od 14. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda Zadru poslovni broj P-216/2024-51 od 14. ožujka 2025. naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana plati tužitelju iznos od 4.645,30 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na više pojedinačnih iznosa od dana dospijeća svakog iznosa do dana plaćanja koje se obračunavaju prema stopi koja se primjenjuje za odnose nastale iz trgovačkih ugovora (točka I. izreke). Zahtjev je djelomično odbijen kao neosnovan za iznos od 8.361,54 EUR s pripadajućim zateznim kamatama na više pojedinačnih iznosa od dana dospijeća svakog iznosa do dana plaćanja koje se obračunavaju prema stopi koja se primjenjuje za odnose nastale iz trgovačkih ugovora (točka II. izreke). Sud je rješenjem obvezao tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 630,00 EUR u roku od 15 dana.

2. U obrazloženju presude sud je u bitnome naveo da je nakon provedenog dokaznog postupka ocjenom izvedenih dokaza (čitanjem isprava i saslušanjem svjedoka) utvrdio da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora površine 81,50 m2 koji se nalazi u poslovnom centru „MANDRE“ izgrađen na zkč. broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Tuženik je mogao koristiti samo zatvoreni poslovni prostor, ali je neovlašteno i bez tužiteljeve suglasnosti postavio ispred poslovnog prostora stolove i stolice. Na tom prostoru od 70 m2 tuženik obavlja ugostiteljsku djelatnost i korištenjem javne površine ostvaruje korist koja se sastoji od neplaćanja bilo kakve naknade. Tužitelj je postavio zahtjev na temelju odredaba Zakona o obveznim odnosima (stjecanje bez osnove), ali je sud utvrdio da se trebaju primijeniti odredbe članka 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; u nastavku: ZV). Budući da tuženik nije osporio korištenje terase, niti je dokazao valjanu osnovu za njeno korištenje sud je zahtjev utvrdio osnovanim. Tužitelj je u tužbi odredio tužbeni zahtjev u iznosu od 98.000,00 KN / 13.006,84 EUR za razdoblje od 2014. do 2020. godine. Visinu naknade za korištenje navedene površine za razdoblje od 2015. do 2020. godine sud je utvrdio vještačenjem u iznosu od 49.000,00 KN / 6.503,42 EUR, a za 2014. godinu vještak nije utvrdio naknadu. Tužitelj je zahtjev odredio u skladu s nalazom vještaka te uvažavajući tuženikov prigovor zastare dijela potraživanja na iznos 4.645,30 EUR za razdoblje od 2017. do 2020. godine s pripadajućim kamatama. Tuženik se protivio djelomičnom povlačenju tužbe pa je sud zahtjev utvrdio osnovanim za iznos od 4.645,30 EUR, a isti je odbio kao neosnovan za preostali iznos od 8.361,54 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Odluku o zateznim kamatama sud je donio primjenom odredbe članka 29. stavka 2. („Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u nastavku: ZOO), a odluku o troškovima postupka razmjerno uspjehu u sporu na temelju odredbe članka 154. stavka 2. i članka 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 114/22 i 155/23; u nastavku: ZPP), a visinu naknade troškova za rad tuženikovog punomoćnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,126/22 i 138/23; u nastavku: Tarifa).

3. Protiv presude u cijelosti i rješenja žalbu je pravovremeno podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome je naveo da je tužitelj postavio zahtjev s osnove potraživanja zakupnine i stjecanja bez osnove, ali je sud donio odluku na temelju odredbe članaka 164. i 165. ZV-a. Sud je odluku donio na drugoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od osnove o kojoj se raspravljalo. Nadalje, nije jasno je li sud donio odluku na temelju odredbe članka 164. ili članka 165. ZV-a jer nije moguće odluku donijeti na temelju obje odredbe. Na temelju nalaza vještaka sud je utvrdio visinu zakupnine za korištenje javne površine i za 2020. godinu iako je općepoznata činjenica da je u toj godini u pojedinom razdoblju tuženik bio onemogućen u korištenju terase zbog pandemije Covid i mjera stožera. Žalitelj je također istaknuo da sud protivno zakonu nije odlučivao u granicama tužbenog zahtjeva. Tuženik se protivio tužiteljevom preinačenju tužbe iz podneska od 23. studenoga 2022., kao i preinačenju tužbe u dijelu zahtjeva za tijek zateznih kamata od veljače tekuće godine jer je zahtjev za kamate bio određen od srpnja tekuće godine. Na kraju žalitelj smatra da je sud zanemario tuženikov prigovor zastare potraživanja, iako je tuženik više puta isticao prigovor da je za dio potraživanja protekao rok zastarjelosti od pet godina. Tuženik nije naveo razloge zbog kojih pobija odluku o troškovima postupka sadržanu u pobijanom rješenju već je samo istaknuo da žalbu podnosi protiv odluke kojom nije prihvaćen njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti. Predložio je da drugostupanjski sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 312,50 EUR.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

5. Tuženikova žalba nije osnovana osim u dijelu odluke o visini stope zateznih kamata koje se obračunavaju na glavno potraživanje.

6. Drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavak 1. i 2. ZPP-a u granicama dopuštenih žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 365. ZPP-a), kao i na žalbene razloge koje je iznio tuženik te je zaključio da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje donio zakonitu i pravilnu odluku, osim u dijelu odluke o visini stope zateznih kamata koje se obračunavaju na glavno potraživanje.

7. Prije svega potrebno je istaknuti da tužitelj nije podnio žalbu protiv presude u dijelu u kojemu je djelomično odbijen njegov zahtjev (točka II. izreke presude), kao ni protiv odluke o troškovima postupka sadržane u rješenju.

8. Tuženik je podnio žalbu protiv presude u cijelosti. U točki II. izreke presude tužbeni zahtjev je odbijen, odnosno tuženik je u tom dijelu uspio u sporu pa nema pravni interes za podnošenje žalbe u skladu s odredbom članka 358. stavka 3. ZPP-a. Budući da sud prvog stupnja žalbu u tom dijelu nije odbacio, ovaj sud je tužiteljevu žalbu odbacio u skladu s odredbom članka 367. ZPP-a kao u točki I. izreke ovoga rješenja.

9. Iz podataka u spisu može se utvrditi da među strankama nisu sporne činjenice:

- Tužitelj je vlasnik poslovne zgrade i dvorišta sagrađene na zemljištu označenom kao zkč broj 3666/9 u zk. ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (zk. izvadak list 76. spisa),

- Stranke su 23. siječnja 2013. sklopile ugovor o zakupu jednog poslovnog prostora površine 81,50 m2 na rok od 20 godina (list 6. spisa),

- Tuženik je u posjedu poslovnog prostora,

- Tuženik koristi terasu ispred poslovnog prostora za obavljanje ugostiteljske djelatnosti,

- Tuženik nema valjanu osnovu za korištenje terase u površini od cca 70 m2,

- Tuženik ne plaća nikakvu naknadu za korištenje terase.

10. Tužitelj je podnio tužbu 25. veljače 2021. navodeći da je s osnove zakupnine za korištenje navedene terase mogao naplatiti iznos od 98.000,00 KN / 13.006,84 EUR u razdoblju od 1. siječnja 2013. do dana podnošenja tužbe. S druge strane, za taj iznos tuženik je bez valjane osnove povećao svoju imovinu pa se može zaključiti da je tužitelj zahtjev temeljio na odredbi članka 1111. ZOO -a. Međutim, tužitelj ne potražuje utuženi iznos s osnove zakupnine, već mu je zakupnina takve površine osnova za utvrđivanje imovinske koristi koju je tuženik stekao neplaćanjem zakupnine koju plaćaju druge osobe za korištenje takve površine.

11. Rješenjem komunalnog redara jedinstvenog upravnog odjela Općine Kolan od 5. veljače 2021.(list 77. spisa) tuženiku je naloženo da ukloni postavljene stolove i stolice s predmetne terase. Tuženikova žalba protiv označenog rješenja odbijena je rješenjem Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove Zadarske županije od 2. kolovoza 2021. klasa UP/II -363-01/21- 01/127 (list 38. spisa).

12. Visinu koristi koju je tuženik ostvario korištenjem predmetne terase sud je utvrdio vještačenjem po vještaku financijske struke. Vještak Maja Kostijal izradila je nalaz i mišljenje (list 128. spisa) u kojemu je utvrdila da bi tuženik za takvu terasu u površini od 70 m2 plaćao godišnju naknadu (zakupninu) od 7.000,00 KN za razdoblje od 2015. do 2019. godine, a za 2020. godinu u iznosu od 14.000,00 KN, ili ukupan iznos od 49.000,00 KN za razdoblje od 2015. do 2020. godine. Kao osnovu za izračun zakupnine vještak je uzeo Odluku o zakupu javnih površina na području Općine Kolan od 30. listopada 2014. („Službeni glasnik Zadarske županije“ broj 1/15 i 6/20) i Pravilnik o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih objekata.

13. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz vještaka. Uvažavaju tuženikov prigovor zastare potraživanja za 2014., 2015. i 2016. godinu te u skladu s nalazom vještaka tužitelj je u podnesku od 23. studenoga 2023. odredio tužbeni zahtjev na iznos od 35.000,00 KN / 4.645,30 EUR sa zateznim kamatama od 2. veljače tekuće godine koje se obračunavaju na više pojedinačno određenih iznosa prema stopi u ostalim odnosima u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a.

14. Tuženik se očitovao na tužiteljev podnesak smatrajući da je podneskom od 23. studenoga 2023. tužitelj preinačio tužbu. Tuženik je neodređeno prigovorio nalazu vještaka, osim što je i dalje ostao kod tvrdnje da u 2020. godini terasu nije koristio određeni dio godine zbog pandemije Covid.

15. Sud je presudom poslovni broj P-85/2021-36 od 28. prosinca 2022. prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 35.000,00 KN / 4.645,30 EUR s pripadajućim zateznim kamatama. Rješenjem je sud odlučio da je tužba povučena za iznos od 63.000,00 KN sa zakonskim zateznim kamatama.

16. Odlučujući o tuženikovoj žalbi drugostupanjski sud je odlukom poslovni broj Pž-352/2023-3 od 13. studenoga 2024. ukinuo pobijanu presudu i rješenje o povlačenju dijela tužbe te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Osnovni razlog ukidanja presude je u činjenici što sud nije pozvao vještaka da pisani nalaz i mišljenje izloži usmeno na ročištu. U uputi iz drugostupanjske odluke može se zaključiti da je sud naložio sudu da u ponovnom suđenju o tužbenom zahtjevu odluči primjenom odredbe članka 164. i članka 165. stavka 2. ZV-a.

17. U ponovnom suđenju sud je omogućio vještaku da izloži svoj nalaz i mišljenje na ročištu održanom 27. veljače 2025. Vještak je ostao kod nalaz i mišljenja pa je sud zaključio glavnu raspravu i donio je pobijanu odluku.

18. Ovaj sud smatra da sud donošenjem pobijane presude nije odlučivao mimo tužbenog zahtjeva budući da je isti određen u podnesku od 23. studenoga 2023. u skladu s nalazom vještaka. Nalaz vještaka sud je prihvatio kao jasan, stručan i potpuno obrazložen što prihvaća i ovaj sud.

19. Neosnovan je žalbeni navod da je tužitelj promijenio činjeničnu osnovu tužbe. Tužitelj je od početka tvrdio da tuženik bez valjane osnove koristi njegovu terasu površine 70 m2. Budući da tuženik cijelo vrijeme od 2013. godine nije plaćao nikakvu naknadu za korištenje terase od 70 m2 jasno je da je time stekao korist upotrebom tužiteljeve nekretnine koju je utvrdio vještak financijske struke. U odnosu na pravnu osnovu potrebno je istaknuti da sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj naveo u tužbi ili tijekom postupka niti promjena pravne osnove ima značaj preinačenja tužbe (članka 191. stavak 3. ZPP-a).

20. Odredba članka 164. i članka 165. ZV-a obvezuju osobu koja koristi tuđu stvar, a nema pravo posjedovati je, da stvar preda vlasniku. Navedene odredbe prave razliku u obvezama posjednika tuđe stvari ovisno o tome je li riječ o poštenom ili nepoštenom posjedniku.

21. Gospodarstvenici su dužni u obavljanju djelatnosti postupati s pažnjom dobrog gospodarstvenika. U konkretnom slučaju, a imajući u vidu sve izvedene dokaze, prema ocjeni ovoga suda tuženik je nepošteni posjednik jer je znao ili morao znati da nema osnovu za korištenje terase ispred poslovnog objekta koji koristi kao zakupnik za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. U skladu s navedenim zaključkom, tuženik kao nepošteni posjednik, dužan je stvar predati vlasniku (tužitelju) i naknaditi mu sve koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja predmetne terase (članak 165. stavak 1. ZV-a).

22. Tužiteljevo pravo na zahtijevanje koristi zastarijeva u roku od tri podine od dana kad mu je stvar predana (članak 165. stavak 2. ZV-a). Budući da tuženik nije dokazao da je prestao koristiti terasu, niti da je uklonio stolove i stolice prije podnošenja tužbe i predao tužitelju u posjed spornu terasu, tužiteljevo potraživanje nije zastarjelo pa nije osnovan niti ovaj žalbeni navod.

23. Navodima žalbe tuženik nije osnovano doveo u sumnju pravilnost razloga sadržanih u obrazloženju presude, kao ni zakonitost i pravilnost odluke sadržane u točki I. izreke u odnosu na glavno potraživanje i tijek zateznih kamata zbog čega je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tuženikovu žalbu kao neosnovanu i djelomično potvrditi presudu kao u točki I. izreke drugostupanjske presude.

24. U odnosu na visinu stope zatezne kamate sud je obvezao tuženika da plati zatezne kamate na glavno potraživanje prema stopi koja se primjenjuje na odnose iz trgovačkih ugovora što je protivno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO -a. U konkretnom slučaju riječ o vraćanju koristi upotrebom tuđe stvari bez valjane osnove za posjedovanje, odnosno izvanugovornom odnosu pa je sud mogao obvezati tuženika na plaćanje zateznih kamata u visini stope koja se primjenjuje u ostalim odnosima.

25. Zbog navedenih razloga tuženikovu žalbu valjalo je uvažiti, presudu djelomično preinačiti u točki I. izreke u odnosu na visinu stope zateznih kamata kao u točki II. izreke ove presude na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP -a.

26. Budući da tuženik nije obrazložio razloge pobijanja odluke o troškovima postupka sadržane u pobijanom rješenju njegovu žalbu valjalo je odbiti kao neosnovanu i rješenje potvrditi u skladu s odredbom članka 380. točke 2. ZPP-a.

Zagreb, 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Radovan Raduka