REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4664/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Matas, predsjednice vijeća, Jagode Crnokrak, sutkinje izvjestiteljice, i Marije Bakula Vugrinec, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CAPITAL ING d.o.o. Zagreb, Ksaverska cesta 6, OIB: 75926310092, kojeg zastupa punomoćnica Ljubica Lalić, odvjetnica u Zagrebu, Folnegovićeva 1b, protiv tuženika AGENCIJA ZA DRUŠTVENO POTICANU STANOGRADNJU GRADA RIJEKE, Rijeka, Titov trg 3, OIB: 33196059754, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Marčan & partneri u Rijeci, Marije Krucifikse Kozulić 2, radi isplate po tužbi i protutužbi, odlučujući o tužiteljevoj i tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-70/2022-90 od 30. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovna tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-70/2022-90 od 30. listopada 2025. u točki I., II., III. i dijelu točke V. izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 748,96 eur.

II. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba u potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-70/2022-90 od 30. listopada 2025. u točki IV. izreke.

III. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-70/2022-90 od 30. listopada 2025. u dijelu točke V. izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 6.805,49 eur i rješava:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.805,49 eur.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj Povrv-70/2022-90 od 30. listopada 2025. u točki I. izreke ukinut je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Olge Sokolić Ožbolt iz Rijeke, Užarska 28-30, poslovni broj Ovrv-100/17 od 30. ožujka 2017., kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 20.471,17 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 13. studenoga 2016. do isplate i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 733,69 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 30. ožujka 2017. do isplate i predvidive troškove postupka u iznosu od 253,83 eur sa zateznim kamatama od dana pravomoćnosti rješenja o ovrsi do isplate te je tužbeni zahtjev odbijen. Točkom II. izreke odbijen je neosnovan tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 43.950,83 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 4. travnja 2017. do isplate i zahtjev da se tuženiku naloži naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju platiti tuženiku iznos od 17.620,61 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 21. ožujka 2017. do isplate. Točkom IV. izreke odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev da se naloži tužitelju platiti tuženiku iznos od 34.569,62 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 21. ožujka 2017. do isplate. Točkom V. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 7.554,45 eur.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke, koju je sud donio u postupku ponovnog suđenja, proizlazi da su stranke 30. prosinca 2010. sklopile Ugovor o pružanju usluga kojim je tuženik kao naručitelj naručio, a tužitelj se kao izvršitelj obvezao izvesti usluge pripremnih radova projektiranja, izrade projektne dokumentacije i pribavljanja dozvola za izgradnju, energetskog certificiranja, izrade etažnih elaborata višestambenih građevina po modelu POS-a kao subvencioniranom programu stanogradnje u Martinkovcu, planskih oznaka Dp-5 i Dp-7 te usluge projektantskog nadzora tijekom izvođenja radova, i to za naknadu u iznosu od 872.685,00 kn. Sud navodi da među strankama nije sporno da je tuženik tužitelju po dostavljenim privremenim situacijama isplatio ukupan iznos od 724.374,80 kn, kao i da je tuženik dopisom od 20. ožujka 2017. raskinuo Ugovor s obrazloženjem da tužitelj nije postupao prema odredbama Ugovora i Dodataka, te da je tuženik naplatio od tužitelja iznos od 331.147,50 kn po osnovi bankarske garancije. Tužitelj traži isplatu iznosa od 154.240,00 kn po 4. privremenoj situaciji, povrat iznosa od 331.147,50 kn koji tužitelj smatra da je tuženik neosnovana naplatio po bankarskoj garanciji. Tuženik je postavio protutužbeni zahtjev, kojim traži povrat iznosa isplaćenog temeljem Ugovora i njegovih Dodataka, umanjenog za iznosa naplaćen po bankarskoj garanciji.

3. U postupku ponovnog suđenja prvostupanjski sud je utvrdio da tužitelj ima pravo zadržati primljenu naknadu za izradu idejnog projekta i idejnog rješenja koji je tuženiku predan u 2011., jer u odnosu na te dokumente tuženik nije imao prigovora. U odnosu na ostale izrađene dokumente i naknadu koju je tuženik tužitelju platio po privremenim situacijama, sud je utvrdio da tužitelj nije ispunio obvezu jer nije izradio idejni i glavni projekt na način da troškovi gradnje određeni odredbom članka 14. ugovora budu unutar etalonske cijene građenja, odnosno, sukladni Zakonu o društveno poticajnoj stanogradnji. Dalje sud navodi da ispunjenje obveze tužitelju nije bilo nemoguće jer je sudski vještak na temelju usporedne analize s izgradnjom drugih stanova zaključio da je u vrijeme izrade projektne dokumentacije bilo moguće izgraditi stanove po trošku koji se uklapa u etalonsku cijenu gradnje. Sud dodaje da na odluku o zahtjevu iz tužbe i protutužbe ne utječu navodi tužitelja o zahtjevima tuženika koji su utjecali na kvalitetu gradnje pa stoga i na cijenu jer je tužitelj ugovorom preuzeo obvezu izraditi troškovnik s projektantskim cijenama u okvirima zakona, stoga je tužitelj, kao stručna osoba, trebao zahtjeve tuženika reducirati ili ga obavijestiti o nemogućnosti prilagodbe tih zahtjeva odredbama Zakona o društveno poticajnoj stanogradnji. O glavnoj zahtjevu sud je odlučio primjenom odredbe članka 368. i 373. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08; dalje: ZOO) a o troškovima postupka primjenom odredbe članka 154. stavka 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

4. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Posebno ukazuje na povredu iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a zbog nedostataka obrazloženja i proturječja razloga i činjeničnog stanja te na povredu iz odredbe članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a. Iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija u točkama I., II., III. i V. izreke. Navodi da je drugostupanjski sud uputio na potrebu sagledavanja cjelokupnog pravnog odnosa između stranaka, što prvostupanjski sud nije učinio. Smatra da je trajanje ugovornog odnosa, od 2010. do 2017., utjecalo na realizaciju projekta, navodi da je 2011. u ugovorenim rokovima izradio idejno rješenje i idejni projekt, no da je tuženik taj koji je tražio izradu novog projekta 2013. zbog izmjena Detaljnog urbanističkog plana za naselje Martinkovac. Smatra da bi, u slučaju da tuženik nije odstupao od projekta, javna nabava bila provedena prije oporavka građevinskog tržišta i znatnog povećanja cijena građenja te bi tuženik dobio ponude koje se uklapaju u projektantski troškovnik. Navodi da je osnovna obveza tužitelja bila izraditi troškovnik s projektantskim cijenama na način da cijena građenja koja uključuje sve troškove u vezi s gradnjom ne prelazi 6.000,00 kn po m2 korisne površine stana (etalonska cijena građenja). Ovo smatra da je izvršio, ukazuje na to da je sudski vještak to potvrdio i nejasno mu je zašto je sud utvrdio suprotno. Smatra da činjenica da u postupcima javne nabave nisu ostvarene cijene koje odgovaraju etalonskoj cijeni građenja ne znači da on nije ispunio ugovornu obvezu jer on nije jamčio da će natječaj uspjeti. Napominje da projektant ne može utjecati na ponudu izvođača. Ukazuje na rast cijena na tržištu do kojeg je došlo u razdoblju od 2014. do 2017., u kojem je najpovoljniji ponuditelj na dva natječaja održana u 6 mjeseci ponudio cijenu 10% veću na drugom od prvog. Smatra da nije utvrđena tržišna cijena, unatoč uputi iz ukidne odluke drugostupanjskog suda. Zbog navedenog predloženo je novo vještačenje jer je potrebno bilo utvrditi cijene materijala i rada na dan projektiranja a ne ponuđene cijene izvođača na natječaju. Ocjena je tužitelja da sudski vještak nije utvrdio je li tužitelju ispunjenje ugovorne obveze postalo nemoguće i ako jest, što je tome uzrok. Isto tako niti novim vještačenjem nije utvrđeno je li tužitelj projektnu dokumentaciju izradio uzimajući u obzir tržišne cijene, zbog čega smatra da je sud trebao odrediti još jedno vještačenje. Osnovanost tog prijedloga smatra da proizlazi iz činjenice da je vještak svoj stav opravdao navodom da projektna cijena tužitelja bila niža od prethodnog razdoblja prije nekoliko godina, iako se nije mogao izjasniti o tržišnim cijenama u vrijeme izrade projektne dokumentacije. Kako je prema odredbi članka 3. stavka 2. ugovora tužitelj dužan izvoditi sve radnje u dogovoru i pod ingerencijom ovlaštenog predstavnika tuženika, neosnovano sud navodi da zahtjevi tuženika koji se tiču kvalitete nisu od utjecaja jer je tužitelj trebao upozoriti tuženika. Napominje da je tuženik upozoren da bi ustrajanjem na zahtjevima moglo doći do znatno više cijene u odnosu na etalonsku. Budući da je tužitelju izvršenje obveze postalo nemoguće prije dospijeća, i to zbog razloga za koje ne odgovara nijedna strana, smatra da sukladno odredbi članak 373. ZOO-a tuženik nema pravo na povrat plaćenog. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 3.167,26 eur.

5. Tuženik je podnio žalbu kojom pobija presudu u točki IV. izreke i u dijelu odluke o troškovima postupka kojim je njegov zahtjev odbijen. Ukazuje na propust suda da u izreci presude odbije njegov zahtjev za naknadu troškova postupka zbog čega smatra da je sud trebao donijeti dopunsku odluku o troškovima postupka. Smatra da je neosnovano odbijen njegov zahtjev za povratom iznosa isplaćenog s osnove naknade za izradu idejnog rješenja i idejnog projekta koji je tužitelj predao u 2011., jer su te isprave služile kao podloga za izradu cjelokupne dokumentacije. Budući da je utvrđeno da ostala dokumentacija nije izrađena u skladu s ugovornim odredbama, a sud nije utvrđivao je li na osnovi idejnog projekta i rješenja 2011. bilo moguće ostvariti projektiranu cijenu, smatra da tužitelj nema pravo zadržati naknadu u tom dijelu. Dodaje da je usluga ugovorena kao paket, da je predmet ugovora izrada cjelokupne dokumentacije. Dodaje da izmjena Detaljnog urbanističkog plana predstavlja višu silu a tužitelj je zbog tih izmjena moram postojeće projektno rješenje prilagoditi novim uvjetima. Smatra da prema odredbi članka 373. ZOO -a ima pravo na povrat onog što je dao. Žali se na odluku o troškovima postupka zbog pogrešno utvrđenog omjera uspjeha stranaka u sporu. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 3.332,99 eur.

6. Stranke nisu odgovorile na podnesene žalbe.

7. Tužiteljeva žalba nije osnovana, osim u dijelu odluke o troškovima postupka.

8. Tuženikova žalba nije osnovana.

9. Presuda je ispitana na temelju odredaba članka 365. stavka 2. i članka 467. stavka 1. ZPP-a, u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredaba članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Iz spisa proizlazi da su stranke bile u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o pružanju usluga od 30. prosinca 2010. (str. 20 . – 26. spisa, dalje: Ugovor) kojim je tuženik naručio, a tužitelj se obvezao izvesti usluge pripremnih radova projektiranja, izrade projektne dokumentacije i ishodovanja dozvola za izgradnju, energetskog certificiranja, izrade etažnih elaborata višestambenih građevina po modelu POS-a kao subvencioniranom programu stanogradnje u Martinkovcu, planskih oznaka Dp-5 i Dp-7 te usluge projektantskog nadzora tijekom izvođenja radova. Odredbom čl. 2. Ugovora tužitelj se obvezao projektnu dokumentaciju izraditi u skladu s ponudom od 6. prosinca 2010., dokumentacijom za nadmetanje i projektnim zadatkom, važećim zakonima i pravilima struke.

11. Tužitelj se obvezao da će izraditi projektantski troškovnik na način da cijena građenja koja uključuje sve troškove u vezi s izgradnjom (projektiranje, građenje, nadzor i dr) uključivo i porez na dodanu vrijednost, izuzev troškova koji se odnose na zemljište, uređenje komunalne infrastrukture i priključke građevine na infrastrukturu, ostane u okvirima koje propisuje Zakon o društveno poticajnoj stanogradnji. Tužitelj se obvezao o svom trošku izvršiti prepravke izrađenih projekata i troškovnika na način da pojeftini projektna rješenja za slučaj da u postupku nabave radova za izgradnju projektiranih objekata utvrdi da dostavljene ponude prelaze vrijednost iz projektantskog troškovnika (čl. 14.).

12. Nije sporno da je tužitelj do svinja 2011. izveo pripremne radove izradio idejno rješenje a u studenom 2011. idejni projekt, za koje mu je tuženik platio naknadu po prvoj i drugoj privremenoj situaciji no tuženik nije za idejni projekt dao suglasnost bez koje tužitelj nije mogao podnijeti zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole.

13. Stranke su 6. svibnja 2013. stranke sklopile Dodatak I Ugovoru o pružanju usluga broj: UOP-201-12-2010-MP (str. 28. – 30. spisa) kojim su potvrdile da je utvrđena potreba izvršenja dodatnih usluga koje su nužno potrebne za dovršetak osnovnog Ugovora o pružanju usluga. Stranke su utvrdile da je tužitelj izradio idejni projekt i idejno rješenje za ishođenje lokacijske dozvole građevine Dp-5 i Dp-7, ali je tuženik zatražio izradu novih idejnih rješenja i novih idejnih projekata za ishođenje lokacijske dozvole koji će biti ekonomičniji, a i s obzirom na pokretanje postupka Izmjena i dopuna Detaljnog urbanističkog plana stambenog područja Martinkovac, naručitelj je odlučio zatražiti rješenje koje će se potpunije uklopiti u navedene izmjene. Predmetnim Dodatkom stranke su ugovorile vrijednost dodatnih usluga u visini od 216.950,00 kn.

14. Nakon izrade novog idejnog rješenja koji je tužitelj tuženiku predao u svibnju 2013., i izrade novoj idejnog projekta nakon pribavljanja suglasnosti tuženika na novo idejno rješenje, a kojeg je tužitelj tuženiku predao u kolovozu 2014., tužitelj je izradio glavni projekt i predao ga tuženiku u svinju 2015., no tuženik je zatražio njegovu izmjenu jer vrijednost radova u troškovniku prelazi vrijednost radova iz idejnog projekta.

15. Dana 23. srpnja 2015. stranke su sklopile Dodatak II Ugovoru (str. 33. – 35. spisa) kojim su ukupnu vrijednost usluge iz osnovnog Ugovora, Dodatka I. i Dodatka II utvrdile u iznosu od 1.103.825,00 kn te se tužitelj obvezao tuženiku dostaviti jamstvo za uredno ispunjenje ugovora u obliku bankarske garancije „bez prava prigovora“ tj. „plativo na prvi poziv“ na iznos od 30% od ugovorene cijene radova. Izmijenjeni su i rokovi izrade glavnog projekta i izvedbenog projekta.

16. U listopadu 2015. tužitelj je dostavio tuženiku izmijenjen glavni projekt, no u postupku javne nabave najniža ponuđena cijena bila je 7.436,82 kn/m2 korisne površine, u odnosu na cijenu predviđenu troškovnikom od 5.939,98 kn/m2. Tuženik je od tužitelja zatražio daljnju izmjenu projekta kako bi se ostvarila cijena unutar etalonske cijene građenja, no unatoč smanjenja troškova gradnje u novom postupku javne nabave isti ponuditelj iz prethodnog, društvo Radnik d.o.o. Križevci, dostavio je najpovoljniju ponudu prema kojoj cijena iznosi 7.796,65 kn/m2, što je opet izvan okvira etalonske cijene građenja.

17. Tuženik je dopisom od 20. ožujka 2017. (str. 36 . – 39. spisa) raskinuo ugovor, pozivajući se na neispunjene tužiteljeve obveze za izradu dokumentacije na način ugovoren odredbom članka 14. Ugovora.

18. Nije sporno da je tuženik tužitelju po privremenim situacijama isplatio iznos od 96.141,06 eur/724.374,80 kn te da je na temelju bankovne garancije vratio od tužitelja iznos od 43.950,83 eur/331.147,50 kn. Nije sporno ni da tuženik nije isplatio tužitelju iznos od 20.471,16 eur/154.240,00 kn po 4. privremenoj situaciji.

19. Tužitelj je tijekom postupka u bitnom isticao da je dokumentaciju izradio sukladno odredbi članka 14. Ugovora, a da je nakon drugog natječaja postalo nemoguće izraditi dokumentaciju u skladu s tom ugovornom odredbom, odnosno, da je ispunjenje njegove obveze postalo nemoguće, o čemu je obavijestio tuženika. Zbog navedenog, tužitelj smatra da ima pravo na naknadu za izvedene radove.

20. Rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-1384/2021-2 od 10. listopada 2022. ukinuta je prvostupanjska presuda kojom je u cijelosti odbijen tužbeni i prihvaćen protutužbeni zahtjev, i predmet je vraćen na ponovno suđenje. Naime, tom ukinutom presudom sud je utvrdio da tužitelj nije ispunio obvezu iz odredbe članka 14. ugovora, jer u postupu javne nabave nije ostvarena cijena koja je bila u okvirima etalonske cijene građenja, no sud je propustio cijeniti navode tužitelja o nemogućnosti ispunjenja, a nije utvrdio niti je i tužitelj do raskida ugovora obveze ispunjavao u skladu s ugovornim odredbama. Prema uputi ovog suda, za odluku o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva odlučna je činjenica je li tužitelj do raskida ugovora ispunjavao svoje obveze u skladu s odredbama Ugovora, čime bi primjenom odredbe članka 368. stavka 3. ZOO-a vraćanje danog trebalo obaviti po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora jer i tuženik zahtijeva vraćanje isplaćenog iznosa naknade. Tužitelj bi obvezu ispunio ako je projekt izradio na način da se gradnja prema tržišnim cijenama u vrijeme izrade projektne dokumentacije može izvesti po cijeni koja odgovara etalonskoj cijeni. Radi utvrđenja te odlučne činjenice prvostupanjski sud upućen je izvesti dokaz novim vještačenjem, budući da prethodno nije izvedeno u skladu s pravilima struke niti je vještak odgovorio na postavljeni zadatak.

21. Nadalje, odlučna činjenica s obzirom na tužiteljeve navode jest je li eventualna nemogućnost ispunjenja obveze tužitelja na način predviđen odredbom članka 14. Ugovora dovela do prestanka tužiteljeve obveze te je li krivnja za eventualnu nemogućnost ispunjenja na nekoj od ugovornih strana. Uputa je sudu uzeti u obzir navode tužitelja da se stanje na tržištu od sklapanja ugovora 2010. do raspisivanja javnih natječaja za izgradnju predmetnih objekata u 2015. i 2016. promijenilo, utvrditi je li tužitelju ispunjenje ugovorne obveze postalo nemoguće zbog razloga propisanih odredbom članka 373. ZOO-a, te ako jest, je li uzrok događaj za koji ne odgovara nijedna strana ili je nemogućnost posljedica događaja za koji odgovara druga strana.

22. U postupku ponovnog suđenja izveden je dokaz saslušanjem predloženih svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja kao i novo vještačenje po vještaku građevinske struke.

23. Prema ocjeni ovog suda pravilno je sud utvrdio odlučne činjenice koje je upućen utvrditi te je odluku o tužbenom i protutužbenom zahtjevu sud donio pravilnom primjenom materijalnog prava, odredbi članaka 368. i 373. ZOO -a. Uz to, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i izvedenih dokaza.

24. Naime, prema sklopljenom ugovoru iz 2010. tužitelj se obvezao izvesti radove:

- pripremne radove projektiranja,

- izrade projektne dokumentacije,

- ishođenja dozvola za gradnju,

- energetskog certificiranja,

- izrade etažnih elaborata,

- usluge projektantskog nadzora tijekom izvođenja radova.

25. Ovo se odnosi na gradnju višestambenih građevina kao subvencioniranom programu stanogradnje na Martinkovcu, te je tužitelj odredbom članka 14. Ugovora preuzeo obvezu izraditi troškovnik projektantskih cijena na način da cijena građenja, koja uključuje sve troškove u vezi s gradnjom, uključivo porez na dodanu vrijednost, izuzev troškove koji se odnose na zemljište, uređenje komunalne infrastrukture i priključke građevine na infrastrukturu, ostane u okvirima koje popisuje Zakon o društveno poticajnog stanogradnji.

26. Prema odredbama Zakona o društveno poticajnoj stanogradnji („Narodne novine“ broj: 109/01, 82/04, 76/07, 38/09; dalje: ZDPS) radi se o sustavno organiziranoj stanogradnji stanova i stambenih zgrada poticanoj javnim sredstvima radi zadovoljavanja stambenih potreba i poboljšanja kvalitete stanovanja što šireg kruga građana, kao i unapređenja graditeljstva. Republika Hrvatska za poticanje stanogradnje prema ovome Zakonu osigurava financijska sredstva kojima se osigurava pokriće troškova u vezi s izgradnjom stanova u dijelu koji odgovara visini od 25% etalonske cijene građenja po m2 korisne površine stana.

27. Odredbom članka 5. stavaka 3. i 4. ZDPS-a propisano je da etalonsku cijenu građenja utvrđuje jedanput godišnje ministar nadležan za graditeljstvo a cijena građenja obuhvaća sve troškove u vezi s izgradnjom (projektiranje, građenje, nadzor i dr.) uključivo i porez na dodanu vrijednost, izuzev troškova koji se odnose na zemljište, uređenje komunalne infrastrukture i priključke građevine na infrastrukturu. Nesporno je etalonska cijena građenja iznosila 5.808,00 kn/m2, od 1. rujna 2012. 6.000,00 kn po m2 korisne površine i nije se mijenjala do 2019.

28. Iz ovog proizlazi da ukupan trošak gradnje objekata u sklopu društveno poticanje stanogradnje propisan zakonom i pravilnikom kojeg donosi ministar te je iz navedenog razloga u odredbi članka 14. Ugovora navedeno da se izvođač izričito obvezuje da će troškovnik izraditi na način da cijena građenja bude u okvirima zakona. S tim u vezi se ukazuje da se ispunjenje obveze iz odredbe članak 14. ugovora ne sastoji od navođenja iznosa koji bi se u konačnici matematički poklapali s etalonskom cijenom građenja. Svrha izrade projektne dokumentacije je izgradnja građevina na koje se ona odnosi, i to po cijeni koja se uklapa u etalonsku cijenu gađenja. Izvođači radova, kako je bilo u ovom postupku, pozivaju u postupku javne nabave dati ponudu za izvođenje radova, stoga je jasno da se radi o tržišno uvjetovanim cijenama ponuditelja. Upravo zbog navedenog na projektantu je odgovornost izraditi projekt i dokumentaciju na način da se ostvari izgradnja po cijenama propisanim zakonom i pravilnikom. To uostalom proizlazi i iz odredbe članka 14. stavka 2. Ugovora, i ugovorene obveze tužitelja da o svom trošku izvrši prepravke izrađenih projekata i troškovnika na način da pojeftini projektna rješenja za slučaj da u postupku nabave radova za izgradnju projektiranih objekata utvrdi da dostavljene ponude prelaze vrijednost iz projektantskog troškovnika.

29. Vezano za pravo tužitelja zadržati naknadu isplaćenu po prvoj privremenoj situaciji za izradu idejnog rješenja iz svibnja 2011. i po drugoj privremenoj situaciji za izradu idejnog projekta iz studenog 2011., pravilno je sud ocijenio da iz navoda tuženika i provedenih dokaza ne proizlazi da je tužitelj u izradi tih dokumenata odstupio od odredbe članka 14. Ugovora. Nije bilo sporno da razlog zbog kojeg tuženik nije dao suglasnost nije nedostatak u izradi tih dokumenata nego potreba usklađenja s izmjenama DPU-a.

30. Ovaj zaključak suda tuženik nije doveo u pitanje žalbenim navodima. Tuženik ni u žalbi ne iznosi druge razloge zbog kojih nije dao suglasnost na idejni projekt iz 2011. a postupak javne nabave u kojem nije ostvarena cijena unutar etalonske, proveden je nakon izrade novog idejnog rješenja i novog idejnog projekta iz 2014. stoga iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj idejno rješenje i projekt iz 2011. izradio suprotno obvezi iz odredbe članka 14. Ugovora.

31. U odnosu na troškove nastale nakon sklapanja Dodatka I. ugovoru, pravilno je sud iz izvedenih dokaza utvrdio da tužitelj nije ispunio obvezu iz odredbe članka 14. Ugovora.

32. Naime, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelj prema troškovniku glavnog projekta iz lipnja 2015. procijenio troškove gradnje na iznos od 5.939,98 kn/m2, a u postupku javne nabave ostvarena je najniža ponuda po 7.436,82kn/m2. Nakon izmjena glavnog projekta, predviđen je trošak u iznosu od 5.656,83 kn/m2 a u postupku javne nabave iz listopada 2016. najniža ponuda iznosila je 7.796,65 kn/m2.

33. Sud je uzeo u obzir navode tužitelja o proteku vremena zbog kojeg je došlo do povećana cijena na tržištu te je u tom smislu postavljen zadatak vještaku koji je utvrdio da je do najvećeg povećanja cijena došlo u razdoblju od studenog 2011. do prosinca 2012., i to za 4%, dok je u razdoblju od srpnja 2014. do svibnja 2015. kad je izrađen novi glavni projekt rast potrošačkih cijena bio samo 1%, iz čega sud izvodi zaključak da prolongiranje roka izvođenja radova nije utjecalo na neispunjenje obveze tužitelja.

34. Suprotno žalbenim navodima, iz nalaza i mišljenja vještaka i činjenica utvrđenih u postupku ne proizlazi da je tužitelju postalo nemoguće ispuniti obvezu iz članka 14. Ugovora zbog proteka vremena od sklapanja ugovora do provedbe postupka javne nabave. Naime, sudski vještak utvrdio je da su od predaje prvog idejnog projekta iz studenog 2011. do izrade glavnog projekta iz svibnja 2015. na temelju kojeg je proveden javni natječaj, potrošačke cijene povećane za 5%. S obzirom na to da je prema tužiteljevom troškovniku iz 2015. trošak gradnje iznosio 30.969.035,34 kn, a najniža ponuda ostvarena u postupku javne nabave od društva Radnik d.d. Križevci iznosila 39.250.237,34 kn (130% cijene iz troškovnika tužitelja), ovaj zaključak sud odgovara rezultatima dokaznog postupka.

35. Nadalje, suprotno navodima tužitelja, sudski vještak je utvrdio da izvođenje radova u okvirima etalonske cijene u predmetnom razdoblju bilo moguće jer su se u tom razdoblju u okvirima iste etalonske cijene gradila naselja POS-a na Drenovi, na [adresa] i u [adresa].

36. Isto tako, sudski vještak u nalazu navodi da su jedinične cijene iz projekta bile nerealne i nisu bile u skladu s tržištem. Ovo je utvrđeno iz okolnosti da su jedinične cijene prema troškovnicima za izgradnju u stanova POS-a na Drenovi u 2012. kao i troškovnici za izgradnju Rujavice II iz svibnja 2008. imali više jedinične cijene od one koju je tužitelj naveo u projektantskom troškovniku iz 2015..

37. Vještak navodi da je u razdoblju koje se približno preklapa s periodom prve procjene tužitelja 2013.-2015. za izgradnju POS-ovih stanova u [adresa] isti ponuditelj, Radnik d.d. Križevci, dao najpovoljniju ponudu u jediničnoj cijeni od 352 eur/m2, dok je tužitelj prema troškovniku procijenio jediničnu cijenu na 431 eur/m2, a taj isti ponuditelj za projekt tužitelja dao najpovoljniju ponudu od 547 eur/m2, iako nije došlo do povećanja potrošačkih cijena koje bi tome bio uzrok. Zaključak je vještaka da se očito radi o koncepciji i arhitektonskom rješenju koje nije prilagođeno etalonskoj cijeni građenja, zbog čega se nije mogla postići cijena građenja u okvirima Zakona o društveno poticanoj stanogradnji.

38. Konačno, nije osnovan žalbeni navod da je vještak utvrdio da je tužitelj ispunio ugovornu obvezu. Upravo suprotno, zaključak je vještaka da je tužitelj projektantskim cijenama iz troškovnika u matematičkom smislu ispunio uvjet cijene gradnje po m2, no da te cijene nisu bile realne i u skladu s tržišnom ponudom.

39. Razloge zbog koji je sud odbio prijedlog tužitelja za izvođenje trećeg vještačenja prihvaća i ovaj sud, s obzirom da u bitnom vezano za porast cijena u razdoblju od izrade prvog idejnog projekta u studenom 2011. do postupka javne nabave iz 2015. cijene nisu porasle toliko (prema ocjeni jednog vještaka 5 a drugog 6%) da bi to bio razlog zbog kojih nije pribavljena ponuda za izvođenje radova za naknadu koja bi bila u okviru etalonske cijene propisane Zakonom o društveno poticajnoj stanogradnji i važećem pravilniku.

40. Slijedom navedenog, budući da je ugovor raskinut primjenom odredbe članka 368. stavka 3. ZOO-a pravilno je utvrđeno da tuženik ima pravo na povrat onog što je dao u svrhu ispunjenja raskinutog ugovora, osim u dijelu koji je tužitelj ispunio obvezu u skladu s ugovorom. Pravilno je u odluci o zateznim kamatama primijenjena odredba članka 368. stavka 5. ZOO-a.

41. Što se tiče odluke o troškovima, iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je sud o svim troškovima odlučio, a izrekom je utvrdio tko kome treba isplatiti naknadu.

42. Sud u odluci o troškovima postupka navodi da je tuženik u odnosu na tužbeni zahtjev uspio u omjeru od 100%. U odnosu na zahtjev iz protutužbe tuženik je uspio u omjeru od 32,50% (za iznos od 17.620,61 eur od ukupnog iznosa od 54.279,07 eur). Potom sud zbraja uspjeh tuženika u odnosu na tužbu i protutužbu te zaključuje da je tuženik uspio u omjeru od 66,25% (132,5 : 2) a tužitelj da je uspio u omjeru od 33,75%. Sud je utvrdio da je tužitelj dužan tuženiku naknaditi 32,50% ukupnog troška, i to pogrešnom primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP -a na što osnovano ukazuje tuženik u žalbi.

43. Tužbeni i protutužbeni dva su odvojena zahtjeva stoga je trebalo odvojeno cijeniti uspjeh stanaka u sporu i pravo stranaka na naknadu troška zastupanja. Tuženik je u odnosu na tužbeni zahtjev uspio u cijelosti, zbog čega on ima pravo na naknadu 100% troškova zastupanja koji su bili potrebi radi vođenja parnice povodom tužbe. U odnosu na protutužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 67,50%, a tuženik 32,50%, stoga je primjenom odredbe 154. stavka 2. ZPP-a tuženik dužan tužitelju naknaditi troškove, i to u omjeru od 35%.

44. Tuženik osnovano traži naknadu troška nastalog radi raspravljanja o tužbenom zahtjevu (prvo za isplatu iznosa od 20.20.471,17 eur a od 16. listopada 2019. za isplatu iznosa od 64.422,00 eur) sastavljanja prigovora na rješenje o ovrsi u iznosu o 500,00 eur prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23, 107/25; dalje: Tarifa), za zastupanje na ročištu 12. prosinca 2017. 500,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife, za sastavljanje podneska od 31. siječnja 2018. 500,00 eur prema Tbr. 8.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 2. veljače 2018. 500,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife, za sastavljanje podneska od 30. travnja 2018. 500,00 eur prema Tbr. 8.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 30. studenog 2018. u iznosu od 500,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 12. lipnja 2019. 500,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife, za sastavljanje podneska od 26. listopada 2020. 1.000,00 eur prema Tbr. 8.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 3. studenog 2020 1.000,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 7. veljače 2023. 1.000,00 eur prema Tbr. 9.1.Tarife, za zastupanje na ročištu 28. ožujka 2023. 1.000,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 25. rujna 2025. 1.000,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife. Ukupno to iznosi 8.500,00 eur, a uvećano za PDV od 25% 10.625,00 eur.

45. Pored navedenih troškova zastupanja tuženik ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 248,50 eur prema Tar.br. 1. Uredne o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23).

46. Navode iz podneska od 27. travnja 2023., 25. rujna 2023. i 5. listopada 2023. tuženik je mogao iznijeti na ranije tijekom postupka. Podnesak od 3. travnja 2024. nije bio potreban za vođenje parnice. Trošak zastupanja na ročištu za objavu nije nastao jer iz zapisnika proizlazi da punomoćnik tuženika nije bio prisutan.

47. Tuženik nije postavio zahtjev za naknadu troškova zastupanja u postupku istog suda poslovni broj P-303/17, koji su nastali do spajanja tog postupka na ovaj.

48. Tužitelj osnovano traži naknadu troška odgovora na protutužbu u iznosu od 1.000,00 eur prema Tbr. 8.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 12. prosinca 2017. , 1.000,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 2. veljače 2018. , 1.000,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife, za sastavljanje podneska od 14. veljače 2018. , 1.000,00 eur prema Tbr. 8.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 30. studenog 2018. , u iznosu od 1.000,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife, za sastavljanje podneska od 18. prosinca 2018., 1.000,00 eur prema Tbr. 8.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 12. lipnja 2019., 1.000,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife, za sastavljanje podneska od 1. srpnja 2019., 1.000,00 eur prema Tbr. 8.1. Tarife, sastavljanje podneska od 26. kolovoza 2020., u iznosu od 200,00 eur prema Tbr. 8.3. Tarife, za zastupanje na ročištu 3. studenog 2020., 1.000,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife, za sastavljanje žalbe protiv presude poslovni broj Povrv-253717, 1.250,00 eur prema Tbr. 10.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 7. veljače 2023., 1.000,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife, za zastupanje na ročištu 28. ožujka 2023., 1.000,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife, za sastavljanje podneska od 14. svibnja 2025. u iznosu od 200,00 eur prema Tbr. 8.3. Tarife, za sastavljanje podneska od 8. rujna 2025., 50,00 eur prema Tbr. 8.4. Tarife, za zastupanje na ročištu 25. rujna 2025., 1.000,00 eur prema Tbr. 9.1. Tarife. Ukupno to iznosi 19.000,00 eur, uvećano za PDV od 25% - 23.750,00 eur.

49. Pored ovog troška tužitelj ima pravo na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eur, na žalbu u iznosu od 1.328,27 eur, trošak vještačenja u iznosu od 1.858,12 eur i 1.327,27 eur.

50. Od ovog ukupnog iznosa od 28.927,27 eur tužitelj ima pravo na naplatu 35%, odnosno, 10.124,54 eur.

51. Navode iz podneska od 25. kolovoza 2023. i 23. travnja 2024. tužitelj je mogao iznijeti ranije tijekom postupka.

52. S obzirom na iznose koje su stranke dužne jedna drugoj isplatiti u svrhu naknade parničnih troškova, primjenom odredbe članka 380. točke 2. ZPP -a u vezi s člankom 368. stavkom 2. ZPP-a prvostupanjska odluka potvrđena je u dijelu točke V. izreke kojim je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 748,96 eur. U preostalom dijelu zahtjev tuženika odbijen je kao neosnovan primjenom odredbe članka 380. točke 3. u vezi s člankom 373. točkom 3. ZPP -a i riješeno kao u točki III. izreke.

Zagreb, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dubravka Matas