Poslovni broj: P-1631/2022-14
Republika Hrvatska
Općinski sud u Splitu
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Tomislavu Bagi, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske (Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture), OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, protiv tuženika SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Livajiću, odvjetniku u Omišu, Preradovićeva 12, radi utvrđenja statusa pomorskog dobra, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 14. siječnja 2026., u nazočnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu određenom radi objave presude, 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se da nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], ZU 1939, k. o. [katastarska općina] površine 123 m2 predstavlja pomorsko dobro te se ovlašćuje tužiteljica Republika Hrvatska postići upis statusa pomorskog dobra na toj čestici u zemljišnoj knjizi, što je tuženik dužan trpjeti.
II Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 532,72 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], površine 123m2, ZU 1939, k. o. [katastarska općina] kao vlasnik upisan tuženik, ali taj upis da je neistinit budući da predmetna nekretnina predstavlja pomorsko dobro. Rješenjem Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, klasa UP/I-342-01/11-01/51 od 16.studenog 2012. na dijelu k. o. [katastarska općina], predio Balića Rat – spilja utvrđena je granica pomorskog dobra koja obuhvaća kopneni prostor označen na grafičkoj podlozi s uklopljenim katastarskim stanjem točkama od 1.- 19. Predmetno područje u naravi predstavlja prirodnu, kamenu obalu, strmije položenu u odnosu na morsku površinu, neuređenu i neizgrađenu, većim dijelom bez raslinja, a manjim dijelom obraslu niskim raslinjem i borovim jedinkama, sve kao prirodni plažni prostor s neuređenom pješačkom komunikacijom- stazom te na kraju prostora, sa kameno-betonskim platoom kao ostatkom nekadašnje solane (obrazloženje rješenja). Utužena nekretnina nastala je diobom od čest. zem. [katastarska čestica] ( kat.2337/1) i danas odgovara kat. čest. [katastarska čestica], a u pojasu pomorskog dobra nalazi se od točke 13.-19. Na temelju navedenog rješenja izrađen je geodetski elaborat br.7/2013 radi evidentiranja pomorskog dobra kojim je utvrđeno cijepanje te su formirane čestice koje ulaze u sastav pomorskog dobra. Elaborat je potvrđen i proveden u zemljišnoj knjizi, a sastavni dio elaborata je i popis čestica koje, po rješenju od 16.studenog 2012., ulaze u sastav pomorskog dobra, pa tako i utužena. cjelokupno područje koje je obuhvaćeno rješenjem od 16.studenog 2012. a prema utvrđenom stanju na terenu odgovara zakonskoj definiciji morske obale iz č.4.st.1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. Morska obala izričito je određena kao pomorsko dobro, a pomorsko dobro jest opće dobro dok je opće dobro stvar koja je izvan pravnog prometa. To znači da nekretnini koja je pomorsko dobro ne može postojati pravo vlasništva, niti koje drugo stvarno pravo, kako je to određeno čl.3.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Rješenje kojim se utvrđuje granica pomorskog dobra ima deklaratoran značaj – njime se samo utvrđuje, proglašava da nekretnina koja je po zakonskoj definiciji pomorsko dobro, ima status pomorskog dobra : morska obala je već po svojim prirodnim značajkama pomorsko dobro, što znači i da upis statusa pomorskog dobra u zemljišnoj knjizi ima publicitetnu, ne i akvizicijsku funkciju. Zbog svega podnosi tužbu i predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.
2. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te naveo da kada se radi o situaciji da su kao vlasnici u zemljišne knjige upisane fizičke ili pravne osobe, tada se radi o pravu vlasništva, pa da se stoga utvrđenjem granica pomorskog dobra ne može dirati pravo vlasništva. Ustav Republike Hrvatske u čl. 3. da je proklamirao nepovredivost prava vlasništva kao jednom od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske. Temeljno je pravilo da je zabranjeno zadiranje u pravo vlasništva bilo oduzimanjem bilo ograničavanjem ovlasti koje predstavljaju sadržaj ovoga prava, i to neovisno radi li se o javnoj vlasti ili drugim osobama – nevlasnicima. Jedino u interesu Republike Hrvatske samo zakonom je moguće ograničiti ili oduzeti pravo vlasništva (čl. 50. st. 1. Ustava Republike Hrvatske). Pravo vlasništva je apsolutno subjektivno pravo iz kojeg vlasnik crpi ovlasti da sa “stvari i koristima od nje čini što ga volja, te da svakog drugog od toga isključi” (čl. 30. st. 1. ZV). Ono je apsolutno s jedne strane u smislu da je u njemu koncentrirana sva faktična i pravna vlast koja se može imati na pojedinačnoj stvari, a s druge zbog isključivosti, jer je vlasnik ovlašten svakoga isključiti od bespravnog zadiranja u predmet prava vlasništva, a iz toga za vlasnika izvire virtualno subjektivno pravo na zahtjev radi zaštite prava vlasništva protiv svakog tko vlasniku neovlašteno oduzima predmet vlasništva ili ga, također neovlašteno, uznemirava u tom pravu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. U postupku je sud izvršio uvid u Rješenjem Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, klasa UP/I-342-01/11-01/51 od 16.studenog 2012. ( l.s. 3-11), zahtjev za mirno rješenje spora ( l.s. 12-16), spis ovog suda poslovni broj Z-3292/2017 ( u prilogu ). Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. Tuženik se nije odazvao pozivu za saslušanje niti je opravdao izostanak, a odustao je i od prijedloga za saslušanjem svjedoka.
4. Tužbeni zahtjev je osnovan.
5. Prema čl. 4. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ( Narodne novine broj 83/23 u daljnjem tekstu: ZPDML) pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se i koristi pod uvjetima i na način propisan tim zakonom. Taj članak odgovara čl. 3. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama ( Narodne novine, broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16 i 98/19). Prema čl. 5. st. 1. ZPDML-a pomorsko dobro je izvan pravnog prometa i na njemu se ne može steći pravo vlasništva niti druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi. Prema čl. 34. ZPDML-a pomorsko dobro određeno sukladno odredbama toga zakona upisat će se u zemljišnu knjigu bez tereta i bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi na temelju akta kojim je granica pomorskog dobra odnosno lučkog područja određena i prijavnog lista potvrđenog od strane nadležnog tijela za katastar s ucrtanom granicom pomorskog dobra. Prema čl. 3. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu: ZVDSP) nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala ( opća dobra). Prema čl. 170. ZVDSP-a pravo vlasništva prestaje zakonskom odredbom po kojoj stvar koja je bila predmetom prava vlasništva više to ne može biti, u kojem slučaju za dotadašnjega vlasnika nastupaju pravni učinci kao da je glede te stvari provedeno potpuno izvlaštenje.
6. Iz Rješenja Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture, klasa UP/I-342-01/11- 01/51 od 16.studenog 2012. proizlazi da predmetna čestica ulazi u sastav pomorskog dobra na dijelu k. o. [katastarska općina], što nije sporno. Među strankama je sporno je li osnovano ovlastiti tužitelja na upis pomorskog dobra s obzirom na vlasnički upis koji postoji na predmetnoj čestici.
7. Iz predmeta ovog suda poslovni broj Z-3292/17 proizlazi da je odbijen prijedlog Republike Hrvatske za upis pomorskog dobra na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s obzirom da se radi o nekretninama na kojima nije u vlastovnici upisano opće dobro već vlasništvo fizičkih osoba pa bi upis statusa pomorskog dobra doveo do promjene vlasničko- pravnog statusa nekretnine, a što da bi trebalo realizirati kroz parnični, a ne zemljišnoknjižni postupak. S obzirom na nespornu činjenicu da je pomorsko dobro određeno, kako je ranije i navedeno, obuhvaćajući i predmetnu česticu, te da je upravo tužitelj ovlašten pokretati i poduzimati sve radnje radi zaštite pomorskog dobra, kao i podnositi tužbe radi utvrđivanja statusa pomorskog dobra, sukladno čl. 9. st. 7. ZPDML-a, uzimajući u obzir čl. 3.st. 2. i 170. ZVDSP-a, ovaj sud zaključuje da je tužbeni zahtjev osnovan pa je isti prihvaćen i odlučeno je kao u izreci presude.
8. Sud je o prijedlogu ili tužbenom zahtjevu vezan člankom 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) i nije sam mogao izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile ( sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3411/13 od 06. veljače 2014. godine). Člankom 7. st. 1. ZPP propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud u pravilu nije ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvesti dokaze koje one nisu predložile (sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-3152/14 od 27. veljače 2015. godine). Prema čl. 219. st. 2. ZPP-a sud može tijekom postupka, kad ocijeni da je to svrsishodno za pravilno rješenje spora, upozoriti stranke na njihovu dužnost iz stavka 1. toga članka, a osobito na potrebu iznošenja odlučnih činjenica i predlaganja određenih dokaza te iznijeti razloge zbog kojih smatra da je to potrebno. Sukladno čl. 219. st. 2. ZPP-a ne postoji obveza suda upozoriti stranke na njihovu dužnost da iznose činjenice i dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode i dokaze protivnika ( prema stavu izraženom u odluci VSRH poslovni broj Rev x-148/10). Sud odlučuje samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica ( prema čl. 220. st. 3. ZPP-a i sukladno pravnom stavu izraženom u odluci Županijskog suda u Splitu Gžo-429/11 od 01. ožujka 2012. i Gž-2478/2018 od 22. travnja 2020.– „ Sud ne samo da nije dužan, nego ne smije po službenoj dužnosti utvrđivati, postoje li još koje (neke) činjenice, koje bi možda bile pravno značajne za odlučivanje o istaknutom tužbenom zahtjevu, niti smije izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile (osim u slučaju kada posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati – članak 7. stavak 2. ZPP).“). Više ne postoji obveza suda da istinito i potpuno utvrdi činjenično stanje o kojem ovisi ili ne ovisi postavljeni tužbeni zahtjev. Sud nije ovlašten utvrđivati činjenice niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile. ( Županijski sud u Splitu Gž R-755/2022 od 3. studenog 2022.). Sud nije ovlašten ni dužan izvesti dokaze koje stranke nisu predložile. ( VSRH Rev 132/10 od 5. siječnja 2012.).
9. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
10. O trošku je odlučeno temeljem čl. 154. i 155. ZPP-a te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/22 i 126/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23), pa tužitelju, s obzirom da je uspio s tužbenim zahtjevom, pripada pravo na naknadu troška i to za sastav tužbe 100 bodova ( Tarifni broj. 7.), te za zastupanje na ročištima od 28. kolovoza 2025. i 14. siječnja 2026. vrijednost od po 100 bodova ( Tbr. 9.1.), što ukupno iznosi 532,72 eura. Vrijednost boda određena je prema tarifi koja je bila na snazi u trenutku poduzimanja radnje.
U Splitu, 18. ožujka 2026.
S u d a c
Tomislav Bago v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
D N A :
1. Tužitelju po zastupniku po zakonu.
2. Tuženiku po punomoćniku.
