Pr-6238/2021-25

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jerki Kovačić Garac, temeljem prijedloga više sudske savjetnice-specijaliste ČS, u pravnoj stvari tužiteljice TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po pun. Martini Radić Šunjić, odvj. u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, zastupan po pun.Katarini Zrilić, odvj. u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 25.veljače 2026., u nazočnosti zam.pun. tužiteljice i pun.tuženika, po objavi presude dana 18.ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Klinički bolnički centar Split OIB:51401063283, tužiteljici TS, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana isplatiti iznos od 326,51 € zajedno sa:

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,91 EUR koja teče od 15. listopad 2016.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,13 EUR koja teče od 15. studeni 2016.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 8,06 EUR koja teče od 15. prosinac 2016.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 9,87 EUR koja teče od 15. siječanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,81 EUR koja teče od 15. veljača 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 1,87 EUR koja teče od 15. ožujak 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,24 EUR koja teče od 15. travanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,03 EUR koja teče od 15. svibanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,35 EUR koja teče od 15. lipanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,41 EUR koja teče od 15. srpanj 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,92 EUR koja teče od 15. kolovoz 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,30 EUR koja teče od 15. rujan 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,06 EUR koja teče od 15. listopad 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 7,27 EUR koja teče od 15. studeni 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,29 EUR koja teče od 15. prosinac 2017.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,60 EUR koja teče od 15. siječanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,38 EUR koja teče od 15. veljača 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,04 EUR koja teče od 15. ožujak 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,58 EUR koja teče od 15. travanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,80 EUR koja teče od 15. svibanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,39 EUR koja teče od 15. lipanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,82 EUR koja teče od 15. srpanj 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 5,03 EUR koja teče od 15. kolovoz 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 3,45 EUR koja teče od 15. rujan 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 46,52 EUR koja teče od 15. listopad 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 6,61 EUR koja teče od 15. studeni 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 2,30 EUR koja teče od 15. prosinac 2018.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 56,02 EUR koja teče od 15. siječanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 19,17 EUR koja teče od 15. veljača 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 11,88 EUR koja teče od 15. ožujak 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 10,60 EUR koja teče od 15. travanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 4,74 EUR koja teče od 15. svibanj 2019.

– zakonskom kamatom koja na iznos od 32,03 EUR koja teče od 15. lipanj 2019.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 1.1.2023. pa do 31.12.2023. po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29. st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana trećeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 444,20 eura , sa zakonskom kamatom koja teče od presuđenja do isplate po referentnoj stopi, odnosno stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uvećanoj za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.U tužbi zaprimljenoj kod ovog suda dana 28.lipnja 2021. tužiteljica navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice u praonici. Tuženik da je tužiteljici zbog pogrešnog načina obračuna pogrešno isplatio naknadu plaće. Tužiteljici da je radni odnos reguliran Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Tužiteljica da je radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom, pa joj sukladno čl.94 ZOR-a (NN 93/14, 127/17, 98/19) pripada pravo na povećanu plaću. U spornom razdoblju tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatke samo na redoviti rad, dok joj na određene sate prekovremenog rada plaćao samo uvećanje od 50% za prekovremeni rad bez ostalih uvećanja za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, iako je čl.51. KU-a (NN 143/13), odnosno čl.49. KU-a (NN 29/18), propisano kako se navedeni dodaci međusobno ne isključuju (dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom). Tužiteljici da nije isplaćen ni dodatak za otežane uvjete rada. Prethodna činjenica ima za posljedicu pogrešan obračun i isplatu svih naknada koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća i to naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaće zbog privremene nesposobnosti za rad. Prema tome, tužiteljica ima potraživanje prema tuženiku iz osnove manje isplaćene plaće u bruto iznosu za razdoblje od 5 godina prije podnošenja tužbe do dana dostave podataka, jer tuženik nije plaćao dodatak u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom, nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada za sve odrađene sate, te je pogrešno obračunao i isplatio naknadu plaće za godišnji odmor i bolovanje.

2.U odgovoru na tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u pogledu osnova i visine. Navodi da se protivi postavljenoj tzv. stupnjevitoj tužbi odnosno da nisu ispunjeni uvjeti za stupnjevitu tužbu te predlaže da sud pozove tužitelja da uredi tužbu sukladno odredbama čl.186b Zakona o parničnom postupku, na način da postavi određeni tužbeni zahtjev.

2.1.Na pripremnom ročištu tužitelj je naveo da ustraje u provođenju financijsko-knjigovodstvenog vještačenja te da vještak temeljem svih platnih lista i evidencije rada (plan rada i rasporeda rada) za utuženo razdoblje utvrdi činjenicu jesu li tužiteljici isplaćeni svi evidentirani sati koje je odradila, što uključuje i eventualno postojanje neisplaćenih bruto razlika plaće za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, te na temelju tako stvarno utvrđenih razlika plaće utvrdi je li tuženik u utuženom razdoblju pravilno obračunao i isplatio naknadu za godišnji odmor i bolovanje, primjenom prosjeka plaće koja je ostvarena u zadnja tri mjeseca, odnosno da utvrdi jesu li godišnji odmor i bolovanje isplaćeni sukladno kolektivnom ugovoru i Zakonu o radu. Dakle, da ne potražuje razliku naknade za godišnji odmor i bolovanje isključivo kao posljedicu neobračunavanja dodataka na prekovremeni rad već da navedenu razliku zahtjeva u odnosu na prosjek svih ostvarenih plaća.

2.2.U odnosu na te navode tužitelja, tuženik je naveo da se istima ne protivi, a vezano za izračun naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje ističe prigovor zastare vezano za navedeno.

3.Tužiteljica je podneskom od 12.rujna 2024. postavila prvi određeni tužbeni zahtjev kojim potražuje isplatu iznosa od 1.400,00 eura na ime razlike plaće i naknade plaće za razdoblje od 01.06.2016.-30.09.2024. Tuženik se usprotivio tako uređenom tužbenom zahtjevu i to prvenstveno u pogledu točke kojom se traži isplata parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja, smatrajući da se radi o preinaci tužbenog zahtjeva. Nadalje, u preostalom dijelu smatra da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan i nerazumljiv budući da tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom utužuje zbroj svih potraživanja po različitim pravnim osnovama.

3.1.Konačno, nakon provedenog financijskog vještačenja te sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljica je podneskom od 17.prosinca 2025. uredila i postavila tužbeni zahtjev na način da potražuje ukupan iznos od 362,51 eura.

4.Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem obračunskih isprava za tužiteljicu, plana rada i evidenije o radnom vremenu, spisu drugih priloženih isprava te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije.

5.Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan. Stranke su popisale parnični trošak.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike manje isplaćene plaće po osnovi naknade za prekovremeni rad, za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni te blagdanom, za otežane uvjete za sve odrađene sate, te naknade plaće za bolovanje i naknade za godišnji odmor.

7.Nesporno je između stranaka da je tužiteljica u utuženome razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu pomoćne radnice u praonici.

8.Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, radi se o sporu male vrijednosti zbog čega je u postupku trebalo primijeniti odredbe čl.457. - 467. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11-pročišćeni tekst 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP) budući se tužbeno potraživanje odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 1.320,00 eura (ranije 10.000,00 kn).

8.1.Tužiteljev radni odnos reguliran je Zakonom o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje: KU/18), Dodatkom I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 35/19, 78/19. dalje: Dodatak I. KU), Dodatkom II. (NN 92/19), Dodatkom III. (NN 56/20), Dodatkom IV. (NN 3/23), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17, 128/17, 47/18, 2/19,123/19, 56/22, 29/24 dalje: TKU).

9.Plaća se sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću. Dodaci na plaću su novčani primici radnika koje radnik ostvaruje na temelju posebnog propisa, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili ugovora o radu i to: otežani uvjeti rada, prekovremeni rad, noćni rad, rad nedjeljom, rad blagdanom, uvećanje za navršene godine radnoga staža, rad u smjenama i sl. Za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće. Visina naknade plaće određena je kao prosječna plaća koja je radniku isplaćena u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu.

9.1.Člankom 94. ZOR/14 propisano je da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

9.2.Sukladno čl.49. st.9. KU/18, prekovremenim radom se smatra svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenoga dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Obračun dodatka na plaću za posebne uvjete rada valjalo je obračunavati sukladno čl.55. KU/18 i čl. 21. Dodatka II KU, dok je dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi predviđen odredbama čl.57. KU/18 u lk. 23. Dodatka II KU.

9.3.Temeljem odredbi čl.37. KU (NN 126/11) i čl.36. KU (NN 143/13), radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

9.4.Članak 57. st.1. KU propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Stavkom 2. propisano je da će se osnovna plaća uvećat radnicima čija su radna mjesta i poslovi navedeni na popisu (čl.58. KU). Na temelju članka 55. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) i članka 21. Dodatka II. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstveno osiguranje (NN 92/19) radnik koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada ima pravo na dodatak na plaću. Člankom 66. i člankom 67. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 126/11), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, ujedno je potonjim odredbama kolektivnog ugovora utvrđen popis radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji ostvaruju pravo na dodatak za otežane uvjeta rada. Na temelju članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) propisano je pravo na dodatak za otežane uvjete rada.

9.5.Temeljem članka 58. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (128/17) propisano je: „Ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.“

9.6.Člankom 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14, propisano je da za vrijeme korištenja godišnjega odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

10.Vještačenje je obavljeno po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije, a koje kao stručno, argumentirano i objektivno ovaj sud prihvaća. Uvidom u obračunske listiće plaće tužitelja vještak je ustvrdio da tužitelju u spornom razdoblju nije vršen obračun dodataka na plaću za odrađene prekovremene sate, već samo za odrađeni redovan fond sati. Nakon proučavanja, obračuna i izrade vještva iznosi sljedeće mišljenje: tužitelju u razdoblju rujna 2016. do lipnja 2019. nisu obračunati niti isplaćeni traženi dodaci na plaću za otežane uvjete rada, a posljedično su nepravilno isplaćene i naknade za godišnji odmor odnosno bolovanje, i to sve u ukupnom bruto iznosu od 326,51 EUR.

10.1.S obzirom na dostavljeni nalaz i mišljenje tužiteljica je podneskom od 17.prosinca 2025. uredila tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 326,51 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

10.1.Na nalaz i mišljenje vještaka tuženik se nije posebno očitovao u smislu da bi istome prigovarao, dok se na uređeni tužbeni zahtjev tužiteljice tuženik očitovao na ročištu od 25.veljače 2026. na kojem je istaknuo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Takvom izjašnjavanju tuženika tužitelj se usprotivio navodeći da je protekao rok od 15 dana od dana zaprimanja uređenog tužbenog zahtjeva od kada se tuženik mogao protiviti smanjenju odnosno djelomičnom povlačenju.

11.U konkretnom slučaju, tužitelj je podnio stupnjevitu tužbu i postavio manifestacijski zahtjev kojim traži dostavu potrebne dokumentacije kako bi se utvrdila razlika plaće za otežane uvjete rada za sve odrađene sate; razlike plaće u prekovremenom radu za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom za sve odrađene sate, te naknade za korištenje godišnjeg odmora i bolovanje uzimajući u obzir stvarne iznose plaća sukladno utvrđenim razlikama odnosno primjenom prosjeka plaće koja je ostvarena u zadnja tri mjeseca.

11.1.S obzirom da tužitelj nije dostavio dokaze, niti pokušao dokazati da je od tuženika zatražio dostavu potrebne dokumentacije i da je tuženik takav zahtjev odbio, sud je tužitelja pozvao na postavljenje određenog tužbenog zahtjeva, sve sukladno odredbi čl.325 st.2, a u vezi s čl.186b st.4 ZPP.

12.Tužitelj je prvim određenim tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 1.400,00 eura za razdoblje od 01.06.2016. do 30.09.2024., po svim utuženim osnovama, da bi po dostavi pisanog nalaza i mišljenja vještaka postavio tužbeni zahtjev na iznos od 326,51 eura.

13.Tako uređenim tužbenim zahtjevom tužiteljica povlači dio tužbenog zahtjeva, pa bi se prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH od 26.travnja 2021. radilo se o djelomičnom povlačenju tužbe na koje se primjenjuju odredbe o povlačenju po čl.193 ZPP-a, a s obzirom da je do djelomičnog povlačenja došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je pristanak tuženika (Županijski sud u Varaždinu Gž-1601/24, Županijski sud u Puli-Pola Gž- 1405/21, Županijski sud u Zagrebu Gž R-1281/22). Međutim, ista odredba kaže da ako se tuženik u roku od 15 dana od dana obavijesti o povlačenju tužbe ne izjasni o tome, smatrat će se da je pristao na povlačenje.

13.1.Pregledom spisa utvrđeno je da je tuženik podnesak tužitelja od 17.prosinca 2025. kojim se konačno uređuje tužbeni zahtjev zaprimio dana 3.siječnja 2026. Stoga bi rok za očitovanje na isti istekao s danom 19.siječnja 2026. Kako je tuženik tek na raspravi od 25.veljače 2026. izjavio da se protivi djelomičnom povlačenju, takvo protivljenje je dano izvan rok određenog čl.193. st.2. ZPP, pa se isto ne može uzeti u razmatranje te se ima smatrati da je tuženik pristao na povlačenje.

14.Tužitelj sve do zaprimanja pisanog nalaza i mišljenja sudskog vještaka nije mogao znati niti izračunati koje točne iznose tuženik duguje po osnovama koje potražuje jer tužitelj kao slabija strana iz radnog odnosa ne posjeduje znanja kojima bi precizno i točno postavio tužbeni zahtjev, pa matematički ispravan zahtjev nije mogao niti postaviti prije provedenog vještačenja.

14.1.Ono što vještak u svojem nalazu i mišljenu navodi, a nakon pregleda njemu dostupne dokumentacije za tužitelja, jest da je tuženik nije obračunavao niti isplatio dodatke za otežane uvjete rade pa posljedično tome ni naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje.

14.2.Budući iz historijata tužbe te kasnije postavljenog i uređenog tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužiteljica zatražila i isplatu neisplaćene razlike za godišnji odmor i bolovanje za utuženo razdoblje neovisno o neisplaćenim dodacima, posljedično čemu je to vještačio i sam sudski vještak, a prema čemu je tužiteljica i uredila svoj tužbeni zahtjev, izneseni prigovor zastare tuženika smatra se neosnovanim. Kako je tužba podnesena dana 28.lipnja 2021., a najstarije potraživanje je dospjelo 15.listopada 2021., prigovor zastare je neosnovan. Naime, iz odredbe čl.139. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) proizlazi da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina ako nije drugačije određeno 15.Kako je tužiteljica sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka, uredila tužbeni zahtjev valjalo je isti prihvatiti u cijelosti upravo u ukupnom iznosu od 326,51 eura.

16.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa do isplate (čl. 84. st.3. ZR/09 odnosno, čl. 92. st.3. ZR/14), bez zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.

17.Prema odredbi članka 154. stavak 2. („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP), ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

18.1.Naime, kada stranka djelomično uspije u sporu, tada prilikom određivanja razmjernog dijela parničnih troškova sud treba voditi računa ne samo o visini već i o osnovi tužbenog zahtjeva, odnosno treba uzeti u obzir ne samo kvantitativni uspjeh s tužbenim zahtjevom već i kvalitativni.

18.2.Tijekom postupka tuženik je osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. U odnosu na osnovu, tužitelj s istom nije uspio u cijelosti. Naime, tužiteljica je tužbom potraživala isplatu neisplaćenih bruto razlika za rad noću, subotom i nedjeljom, u drugoj smjeni, te blagdanom, neisplaćenih bruto razlika za otežane uvjete rada, te razliku između isplaćene naknade za godišnji odmor i bolovanje i one naknade na koju tužitelj ima pravo sukladno odredbama ZOR-a i TKU-a, sve to za razdoblje od 01.06.2016.-30.09.2024., dakle za ukupno 99 mjeseci. Prema nalazu i mišljenju vještaka, tužiteljici u utuženom razdoblju nisu obračunati niti isplaćeni dodaci na plaću za otežane uvjete rada, a posljedično da su nepravilno isplaćene i naknade za godišnji odmor odnosno bolovanje, i to za ukupno 33 mjeseca i to samo za razdoblje 2016.-2019., odnosno da traženog potraživanja nema za sve mjesece 2020., 2021., 2022., 2023., i traženi dio 2024. Dakle, tužitelj nije uspio u cijelosti u svim utuženim osnovama u utuženom razdoblju budući je vještak utvrdio da nije imao neisplaćene razlike u prekovremenom radu za rad noću, subotom, nedjeljom, u drugoj smjeni i blagdanom odnosno djelomično je uspio kao u osnovi tako i u visini. Time se uspjeh tužitelja umanjuje, pa kad se uzme u obzir osnova (ono što je tužbom traženo na ime neisplaćenih dodataka kao i razdoblja za koje je traženo) i visina tužitelj je u postupku uspio sa 28%, dok je uspjeh tuženika s druge strane 72%. Navedeni stav zauzet je u odlukama Županijskog suda u Vukovaru (Gž R-55/2025, Gž R-57/2025), a upravo u odnosu na (djelomični) uspjeh stranaka (protiv istog tuženika u istoj vrsti radnih sporova) glede izjavljenih žalbi na parnični trošak. Sukladno navedenom valjalo je donijeti i odluku o trošku u ovom postupku.

19.Tužitelju je priznat slijedeći trošak: sastav tužbe-25 bodova, zastupanje na ročištu od 21.05.2024., 15.10.2024 i 25.02.2026..-svako po 25 bodova, zastupanje na ročištu od 10.09.2024. -12,5 bodova (Tbr.9 toč.2.), sastav podneska od 09.07.2024.-25 bodova, sastav podnesaka od 12.09.2024. i 17.12.2025. —svaki po 6,25 bodova (Tbr.8.toč.4. –nisu obrazloženi podnesci), pristup na ročište za objavu presude-12,5 bodova, ukupno 162,5 bodova (1 bod=2,00 eura), što daje 325,00 eura+PDV=406,25 eura. Tužiteljica nema pravo na trošak sastava podnesaka od 31.07.2025. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl.155. st.1. ZPP.

19.1.S obzirom da je razlika uspjeha tužiteljice i tuženika 44%, tužiteljici pripada 44% od 406,25 eura što iznosi 178,75 eura+trošak vještačenja od 265,45 eura, ukupno 444,20 eura.

19.2.U izreci odluke kojom se dosuđuju troškovi postupka sud navodi samo ukupan iznos troškova postupka koji je jedna stranka dužna naknaditi drugoj, dok se priznavanje/nepriznavanje troškova, prijeboj i ostalo obrazlažu u samoj odluci (Županijski sud u Varaždinu, Gž 829/05 od 14.9.2005.).

20.U odnosu na navode tuženika da se isti protivi preinaci tužbenog zahtjeva u pogledu toč.II koja bi se odnosila na način isplate parničnog troška, ističe se da se prema čl.191. Zakona o parničnom postupku ne bi radilo o preinaci tužbenog zahtjeva, pa se takav prigovor smatra bespredmetnim.

21.Međutim, u odnosu na prigovor da se parnični trošak kao takav isplati na račun pun. tužiteljice, isti se smatra osnovanim. Naime, kako se pitanje isplate parničnog troška na račun punomoćnika već dulje vremena javlja kao prijeporno prilikom donošenja odluke u trošku u spisima između istog punomoćnika i istog tuženika kao poslodavca, a u odnosu na veliki broj žalbi tuženika, sud je pregledavanjem najnovijih drugostupanjskih odluka kojima su preinačene odluke ovog prvostupanjskog suda, odlučio da je izjavljeni prigovor kao osnovan. Naime, tuženik je u pravu kada kaže da protivi isplati parničnog troška na račun punomoćnika tužitelja. Odredba čl. 95. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) kaže da punomoćnik poduzima sve radnje za zastupanog pa tako i prima dosuđene troškove u ime i za račun zastupanog ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, no ne može se protivnoj strani naložiti da bez posebne punomoći, kojom bi stranka izričito ovlastila punomoćnika da prima novčanu tražbinu na svoj račun, isplatu na račun punomoćnika i izvrši (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revd- 1019/2023 od 10. svibnja 2023.g i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UIII/70/2015 od 2. ožujka 2017.) Uvidom u spis utvrđeno je da predmetnim zahtjevom tužitelj traži da se troškovi postupka isplate na račun njegovog punomoćnika, a ne samog tužitelja. Nadalje je utvrđeno da je tužitelj odvjetnici Martini Radić Šunjić izdao punomoć za vođenje parnice te je na osnovi takvih punomoći odvjetnik, kao opunomoćenik tužitelja, između ostalog, ovlašten od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Međutim, navedenu odredbu punomoći valja tumačiti na način da punomoćnik može primiti dosuđene troškove ako mu ih protivna strana dobrovoljno plati, dok se ne može naložiti protivnoj strani tj. u ovom konkretnom slučaju tuženiku, da tužitelju troškove parničnog postupka isplaćuje na punomoćnikov račun. Naime, ne radi se o specijalnoj punomoći kojom bi tužiteljica ovlastila svoju punomoćnicu za primanje novca pa niti na ime troškova postupka u ovom sporu. Takva punomoć, ni u kojem slučaju, ne predstavlja uporište da se sudskom odlukom (presudom) plaćanje troškova parničnog postupka naloži na račun punomoćnika stranke kojoj pripada pravo na naknadu parničnog troška. Takav stav zauzet je u slijedećim odlukama: Županijski sud u Zagrebu, Gž R-53/2026 od 06.02.2026., Gž R-80/2026 od 26.02.2026. i Gž R-241/2025 od 6.3.2026.; Županijski sud u Bjelovaru, Gž R-140/2025 od 16.12.2025. i Gž R-55/2025 od 30.12.2025.; Županijski sud u Šibeniku, Gž R-96/2025 od 20.02.2026.; Županijski sud u Zadru, Gž R-136/2024 od 12.2.2025.; Županijski sud u Sisku, Gž R-127/2024 od 23.05.2025. i Županijski sud u Osijeku Gž R-290/2025 od 19.02.2026.

23.S obzirom na sve navedeno valjalo je odlučiti kao u izreci.

Split, 18.ožujka 2026.

SUTKINJA

Jerka Kovačić Garac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi županijskom sudu, putem ovog suda.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun.tuženika