REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-4074/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Bulatović, odvjetnik iz Daruvara, protiv tuženika UniCredit Leasing Croatia d.o.o. OIB 18736141210 Zagreb, Samoborska cesta 145, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Knežević, Metelko i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I./ Utvrđuje se ništetnom odredba o valutnoj klauzuli vezana za CHF Ugovora o financijskom leasingu s financiranjem PDV-a br. 19611/07 sklopljenog na temelju ponude br.0079786 dana 7. studenog 2007. između ŽD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], Daruvar 43500 kao primatelja leasinga i UniCredit Leasing Croatia d.o.o.za leasing OIB 18736141210 Zagreb, Samoborska cesta 145, 10000 Zagreb (ranije Heinzelova 33, Zagreb) kao davatelja leasinga sadržana u Ugovoru pod naslovom Glavne odredbe u dijelu u kojem je ugovorena otplata leasing obroka na način da: ''Novčane obveze koje proizlaze iz ugovora izražene su u CHF, a ispunjavaju se plaćanjem u hrvatskim kunama koristeći prodajni tečaj CHF Zagrebačke banke d.d. na dan uplate.''

II./ Nalaže se tuženiku Unicredit Leasing Croatia društvo s ograničenom odgovornošću za leasing, OIB 18736141210, Samoborska cesta 115, 10000 Zagreb isplatiti tužitelju ŽD OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Daruvar 43500 iznos od 2.108,59 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, i to:

- na iznos od 2,41 EUR od 12.02.2008. do isplate,

- na iznos od 5,56 EUR od 12.03.2008. do isplate,

- na iznos od 5,16 EUR od 10.04.2008. do isplate,

- na iznos od 1,78 EUR od 13.05.2008. do isplate,

- na iznos od 2,33 EUR od 11.06,2008. do isplate,

- na iznos od 2,24 EUR od 10.07.2008. do isplate,

- na iznos od 0,28 EUR od 10.09.20A8. do isplate,

- na iznos od 8,55 EUR od 10.10.20AB. do isplate,

- na iznos od 20,00 EUR od 12.11.2008. do isplate,

- na iznos od 6,75 EUR od 10.12.2008. do isplate,

- na iznos od 21,84 EUR od 13.01.2009. do isplate,

- na iznos od 19,62 EUR od 11.02.2009. do isplate,

- na iznos od 23,84 EUR od 11.03.2009. do isplate,

- na iznos od 18,56 EUR od 10.04.2009. do isplate,

- na iznos od 15,13 EUR od 13.05.2009. da isplate,

- na iznos od 13,60 EUR od 10.06.2009. t{o isplate,

- na iznos od 14,43 EUR od 10.07.2009. do isplate,

- na iznos od 14,21 EUR od 12.08.2009. do isplate,

- na iznos od 16,01 EUR od 10.09.2009. do isplate,

- na iznos od 13,59 EUR od 10.10.2009. do isplate,

- na iznos od 16,80 EUR od 11.11.2009. da isplate,

- na iznos od 15,85 EUR od 10.12.2009. do isplate,

- na iznos od 20,85 EUR od 13.01.2010. do isplate,

- na iznos od 20,85 EUR od 10.02.2010. do isplate,

- na iznos od 19,97 EUR od 10.03.2010. do isplate,

- na iznos od 23,31 EUR od 10.04.2010. do isplate,

- na iznos od 27,77 EUR od 12.05.2010. do isplate,

- na iznos od 28,54 EUR od 10.06.2010. do isplate,

- na iznos od 35,06 EUR od 10.07.2010. do isplate,

- na iznos od 39,64 EUR od 11.08.2010. do isplate,

- na iznos od 42,40 EUR od 10.09.2010. do isplate,

- na iznos od 43,27 EUR od 12.10.2010. do isplate,

- na iznos od 41,55 EUR od 11.11.2010. do isplate,

- na iznos od 49,31 EUR od 10.12.2010. do isplate,

- na iznos od 57,93 EUR od 12.01.2011. do isplate,

- na iznos od 51,87 EUR od 11.02.2011. do isplate,

- na iznos od 49,67 EUR od 10.03.2011. do isplate,

- na iznos od 55,79 EUR od 12.04.2011. do isplate,

- na iznos od 65,26 EUR od 11.05.2011. do isplate,

- na iznos od 77,03 EUR od 10.06.2011. do isplate,

- na iznos od 64,96 EUR od 12.07.2011, do isplate,

- na iznos od 65,64 EUR od 10.08.2011. do isplate,

- na iznos od 65,56 EUR od 10.09.2011. do isplate,

- na iznos od 63,14 EUR od 12.10.2011. do isplate,

- na iznos od 65,89 EUR od 11.11.2011. do isplate,

- na iznos od 65,89 EUR od 10.12.2011. do isplate te

- na iznos od 708,90 EUR od 21.12.2011. do isplate,

s tim da se stopa zatezne kamate za razdoblje do 31.07.2015. za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 01.08.2015. do 31.12.2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamate stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a koju prosječnu kamatnu stopu za referentno razdoblje utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01.01.2023. do 29.12.2023. određuje se za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku Unicredit Leasing Croatia d.o.o. OIB 18736141210 naknaditi tužitelju ŽD OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 1.775,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 18. ožujka 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

IV./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj ŽD u tužbi navodi da je 9. studenog 2007. s tuženikom Unicredit Leasing d.o.o. zaključio Ugovor o financijskom leasingu s financiranjem PDV-a broj 19611/07, radi nabavke objekta leasinga – vozila Fiat Grande Punto, s ugovorenom ukupnom nabavnom vrijednošću vozila u iznosu od 20.295,18 CHF i ugovorenim vremenom trajanja leasinga od 60 mjeseci, s odgovarajućim mjesečnim iznosom rate od 323,80 CHF, uz realnu godišnju kamatnu stopu od 10,38%. Tužitelj je svoju ugovorenu obvezu leasinga ispunio i prije ugovorenog roka, u prosincu 2011., prijevremenom otplatom svojih preostalih rata. Ugovorom o leasingu bila je ugovorena valutna klauzula vezana uz CHF, citirana u točki I./ izreke ove presude.

1.2 Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi, u bitnom, da je ugovor o financijskom leasingu standardizirani, tipski ugovor te da ga tuženik prilikom zaključenja ugovora nije obavijestio o riziku vezanom uz ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, da je početna rata leasinga iznosila 1.421,33 kn, da bi porasla čak na 2.114,78 kn, da se o odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula nije pregovaralo niti je tužitelj na njezin sadržaj imao utjecaj te da je ugovaranjem valutne klauzule u CHF nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja, pa da je stoga odredba o valutnoj klauzuli nepoštena. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te vraćanje iznosa koje je tuženik primio primjenom te odredbe, a kao što je navedeno pod točkom II./ izreke ove presude. Naposljetku tužitelj potražuje naknadu troška parničnog postupka.

1.3 Po provedenom financijskom vještačenju, tužitelj je zahtjev za isplatu (točka II./ izreke ove presude) specificirao u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi da je tužitelj dužan dokazati svoj status potrošača, ističe prigovor zastare te se protivi potraživanju kamata, navodeći da čak i u slučaju da sud utvrdi da je predmetna ugovorna odredba ništetna, da potraživanje isplate zakonske zatezne kamate nije osnovano, jer da ugovorne strane iz ništetnog ugovora o zajmu treba smatrati savjesnima pa stoga stjecatelju pripadaju zatezne kamate počevši od dana podnošenja zahtjeva. U pogledu zahtjeva za utvrđenje ništetosti odredbe o valutnoj klauzuli, tužitelj ističe da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno te da je njezino ugovaranje bilo toliko rašireno da se ne može govoriti o njezinoj nedopuštenosti te da je odredba čl. 22. ZOO dozvoljavala valutnu klauzulu, slijedom čega tuženik zaključuje da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u ugovoru o financijskom leasingu isključena od ispitivanja (ne)dopuštenosti. Tuženik upućuje i na odredbu čl. 99. ZZP/07, kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive. Ističe da ta odredba, čak i da je njezinu poštenost dopušteno ispitivati, razumljiva jer da je tužitelju trebalo biti jasno da ugovor o leasingu sklapa na dugo vremensko razdoblje te da se tijekom tako dugog vremenskog razdoblja ne može očekivati da će ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom zaključenja i prilikom konačne otplate. Ističe nadalje da je tužitelj, kao i tuženik, dobrovoljno pristao na rizik primjenjivosti tečaja te da se u ponudi tuženika nisu nalazili samo ugovori o financijskom leasing s valutnom klauzulom u CHF, već su različiti financijski proizvodi koje je tuženik nudio imali različite uvjete. Tuženik ističe da je tužitelj potpisom ugovora o leasingu izjavio da je upoznat s njegovim sadržajem te da prihvaća opće uvjete koji su dio tog ugovora. Ističe da je ugovor o leasing sastavljen u skladu sa Zakonom o leasingu te su sve njegove odredbe jasne, pregledne i razumljive. Slijedom svega izloženoga, tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

2.1 Po provedenom financijskom vještačenju, tuženik navodi da ako sud utvrdio ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, da bi to značilo da bi tuženik imao potraživanje prema tužitelju, jer je tužitelj tijekom otplate anuitete plaćao i prema nižem tečaju.

3. Tijekom postupka pročitane su sve isprave u spisu te su izvedeni dokazi financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković te saslušanjem tužitelja.

4. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da su tužbeni zahtjevi u cijelosti osnovani. Prethodno je sud iz razloga svrsishodnosti za razjašnjenje odnosa stranaka dopustio preinaku zahtjeva za isplatu, kojeg je tužitelj uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka.

5. Između stranaka nije sporno da su tužitelj kao primatelj leasinga i tuženik kao davatelj leasinga 9. studenog 2007. zaključili Ugovor o financijskom leasingu s financiranjem PDV-a broj 19611/07, radi nabavke objekta leasinga – vozila Fiat Grande Punto te da je taj ugovor sadržavao odredbu o valutnoj klauzuli, citiranu pod točkom I./ izreke ove presude.

6. Između stranaka je sporno je li ništetna ugovorna odredba citirana pod točkom I./ ove presude. Pod pretpostavkom da je navedena odredba ništetna, sporno je između stranaka je li kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva zastario. Nadalje je sporan tužbenim zahtjevom zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata.

7. Na predmetni spor ne mogu se primijeniti utvrđenja iz kolektivnog spora koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, jer tuženik nije bio stranka u tom postupku, slijedom čega nije moguće niti primijeniti odredbu čl. 502.c ZPP-a. Osnovanost tužbenog zahtjeva potrebno je ocijeniti prema odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača, ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, dalje ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora te prema odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08, dalje ZOO).

8. Radi utvrđenja okolnosti zaključenja predmetnog ugovora o financijskom leasingu; konkretno postupanja tužitelja i tuženika kao ugovornih stranaka, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja.

10. Tužitelj je iskazao da je njemu i njegovoj supruzi trebao noviji auto, pa je stoga on o tome razgovarao u auto servisu u Požegi, u kojem je redovito servisirao svoj tadašnji auto te mu je serviser preporučio da kupi polovni automobil marke Grande Punto, što mu je bilo praktično kupiti, zato što je cijena bila 85.000,00 kn, a takav novi auto je koštao 135.000,00 kn te je rabljeno vozilo, koje su mu u autoservisu ponudili da ga kupi, imalo samo 18.000 km. Nadalje je tužitelj iskazao da je dio cijene novog rabljenog vozila podmirio na način da je predao (zamijenio) svoj stari auto te je dodao još nešto ušteđevine, dok je ostatak novca za kupnju rabljenog automobila marke Grande Punto pribavio ugovorom o leasingu zaključenim s tuženikom.

10.1 Prema daljnjem iskazu tužitelja, sklapanje ugovora o leasingu ponuđeno mu je u autokući; tuženik je imao svoju poslovnicu u Požegi te se tužitelj dogovorio u autoservisu da će na taj način financirati kupnju vozila. Potom je u autoservis došao gospodin koji se zvao Ž, koji je radio za tu leasing kuću (za tuženika), on je donio u auto-kuću (u sklopu koje se nalazio autoservis) ugovor o leasingu.

10.3 Tužitelj je iskazao da je odmah primijetio da je ugovorena valutna klauzula ''u švicarcima'', da mu to nitko nije bio rekao unaprijed, pa da je pitao zašto je to tako jer je očekivao da leasing bude u kunama. Prema daljem tužiteljevom iskazu, na njegovo pitanje gosp. Ž odgovorio je da je leasing s valutnom klauzulom u CHF povoljniji jer je niža kamatna stopa i da je to bilo ''uzmi ili ostavi'' te da je on predmetni ugovor potpisao jer je to bio jedini način da kupi taj auto, koji mu je bio potreban, a ima ga i danas te je danas star devetnaest godina. Ugovor koji je tužitelj potpisao bio je napisan unaprijed, nije se pregovaralo niti o jednoj odredbi. Prema daljnjem iskazu tužitelja, na početku je sve bilo u redu, rata je bila 700,00 kn, koliko se sjeća, no kasnije porasla na nekih 1.500,00-1.600,00 kn i to je njemu i njegovoj supruzi postalo veliki problem. Pod stalnim prijetnjama tuženika da će raskinuti ugovor i da će im oduzeti auto nakon što je bilo otplaćeno 2/3 cijene, tužitelj i njegova supruga podigli su nenamjenski kredit, kako bi otplatili taj auto.

10.3 Naposljetku je tužitelj iskazao da nikada nije imao nikakav obrt, niti se bavio poduzetništvom te je auto kupljen sredstvima iz ugovora o leasing zaključenog s tuženikom korišten te ga se i danas koristi isključivo za osobne potrebe.

11. Prihvaćanjem tužiteljevog gore izloženog, uvjerljivog i logičnog te spontanog i iskrenog iskaza, utvrđeno je da tužitelju nije bilo omogućeno s tuženikom pregovarati niti o jednoj odredbi predmetnog Ugovora o leasingu, pa tako niti o ovdje spornoj odredbi kojom je ugovorena primjena valutne klauzule, konkretno da će se visina tužiteljeve novčane obveze izračunati koristeći prodajni tečaj Zagrebačke banke d.d. za CHF na dan uplate (citirana pod točkom I./ izreke ove presude). Naime, čitanjem i pregledavanjem predmetnog Ugovora o financijskom leasingu zaključenog između stranaka (list 8 spisa), kao i saslušanjem tužitelja, utvrđeno je da se radi o standardiziranom (tipskom) ugovoru, sastavljenom i otisnutom od strane tuženika. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed sastavio trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 96. st.2. ZZP), a što tuženik i ne osporava.

12. Odredbom čl. 3. st. 1. al. 9. ZZP propisano je da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Saslušanjem tužitelja te prihvaćanjem njegovog logičnog, uvjerljivog, spontanog i iskrenog iskaza utvrđeno je da je tužitelj rabljeni automobil koji je kupljen predmetnim leasingom koristio isključivo za svoje osobne potrebe. Nadalje, iz sadržaja Ugovora o financijskom leasingu ne proizlazi da je tužitelj bio financiran kao trgovac. Naime, u tom Ugovoru nije navedeno zanimanje ili djelatnost tužitelja, kao niti za koju bi to poslovnu aktivnost ili poduzetničku djelatnost tužitelj bio financiran, a što bi bilo sasvim očekivano da je tužitelj financiran kao trgovac. Nadalje, saslušanjem tužitelja te prihvaćanjem njegovog logičnog, uvjerljivog, spontanog i iskrenog iskaza utvrđeno je da je tužitelj predmetni ugovor o financijskom leasingu zaključio kao fizička osoba, radi stjecanja rabljenog osobnog automobila, kojeg koristi za osobne potrebe. Stoga ovaj sud zaključuje da tužitelj ugovor o leasingu s tuženikom nije zaključio u svrhe koje su bile namijenjene njegovom zanimanju, poslovnoj aktivnosti niti poduzetničkoj ili obrtničkoj djelatnosti, što znači da je tužitelj potrošač u smislu odredbe čl. 3. st. 1. al. 1. ZZP te da kao potrošač uživa zaštitu prema odredbama ZZP.

13. Prema odredbi čl. 99. ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

13.1 Načelo transparentnosti, kao načelo prava EU kojim se uređuje zaštita potrošača, nalaže da potrošaču u trenutku sklapanja nekog pravnog posla odredbe tog ugovora moraju biti jasne ne samo na formalnoj i gramatičkoj razini, već potrošaču treba biti pruženo dovoljno informacija na temelju kojih može shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja određene obveze, odnosno trgovac je dužan omogućiti potrošaču da odluka o sklapanju određenog pravnog posla bude posljedica informiranog izbora potrošača.

13.2 Prihvaćanjem tužiteljevog uvjerljivog iskaza utvrđeno je da je tužitelj predmetni ugovor s valutnom klauzulom u CHF, odnosno s u tom ugovoru sadržanom odredbom navedenom u točki I./ izreke ove presude, zaključio jer su mu je predstavnik tuženika na njegov upit zašto ugovor sadrži spornu odredbu o valutnoj klauzuli odgovorio je da je leasing s valutnom klauzulom u CHF povoljniji jer je niža kamatna stopa te da se radilo o situaciji u kojoj tužitelj nije imao izbora (''… to je bilo ''uzmi ili ostavi''…'') te da je tužitelj taj ugovor potpisao jer je to bio jedini način da kupi automobil, koji mu je bio potreban. Prema tužiteljevom iskazu, koji ovaj sud prihvaća u cijelosti jer je uvjerljiv, a i jer nema dokaza za suprotno (čl. 221.a ZPP), osim što se o sadržaju predmetnog ugovora nije pregovaralo, tužitelja tuženik nije informirao niti o jednom riziku koji ovako zaključen ugovor nosi te je iznos mjesečne rate koju je tužitelj trebao plaćati tuženiku u ispunjenju svoje obveze iz ugovora o financijskom leasingu, uslijed primjene sporne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, porastao u toj mjeri da je tužitelj naposljetku bio primoran zaključiti ugovor o nenamjenskom kreditu kako bi prije vremena ispunio svoju ugovornu obvezu, jer bi u protivnom tuženik raskinuo ugovor i oduzeo tužitelju vozilo za koje je tužitelj već platio veliki dio cijene. Prihvaćanjem takvog iskaza tužitelja utvrđeno je da tuženik prilikom zaključenja predmetnog ugovora o financijskom leasingu tužitelju nije pružio dovoljno informacija na temelju kojih je tužitelj mogao shvatiti razmjer ekonomskog rizika koji se za tužitelja ostvario uslijed obveza preuzetih tim ugovorom, uslijed odredbe o valutnoj klauzuli, za koju tužitelj u ovom postupku tvrdi da je ništetna. Osim što tuženik nije informirao tužitelja o razlogu iz kojega tužitelju nije dostupan ugovor o leasingu bez valutne klauzule, za kakav ugovor je tužitelj mislio da će zaključiti nakon što se informirao u auto-kući (a što je sve utvrđeno prihvaćanjem tužiteljevog iskaza koji je ocijenjen kao istinit), a što predstavlja osnovnu informaciju u ovom kontekstu, tuženik nije tužitelju pojasnio niti rizik valutne klauzule, a koji pojam, iako je kao što to točno navodi tuženik bio u širokoj uporabi, nije potpuno jasan prosječno financijski obrazovanoj osobi.

13.3 Slijedom izloženoga, odredba o valutnoj klauzuli, sadržana u ugovoru o financijskom leasingu zaključenom između stranaka, a suprotno tvrdnji tuženika, nije bila jasna niti lako razumljiva, što znači da je njezinu valjanost dopušteno ocjenjivati. Da je ta odredba bila jasna i lako razumljiva u sadržajnom smislu (a ne samo na formalnoj, gramatičkoj razini), tužitelj bi bio u mogućnosti predvidjeti rast mjesečne obveze iz ugovora zaključenog s tuženikom. Stoga neosnovano navodi tuženik da valjanost spornih odredbi ugovora o kreditu nije dopušteno ocjenjivati na temelju odredbe čl. 84. ZZP.

14. Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZZP, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Kao što je to prethodno obrazloženo, o sporoj odredbi nije se pojedinačno pregovaralo, a prihvaćanjem tužiteljevog iskaza o financijskoj situaciji u kojoj se našao primjenom sporne odredbe o valutnoj klauzuli proizlazi da je primjena te odredbe prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to tužitelja kao potrošača te tuženika kao trgovca. Na navedeni zaključak upućuje i vještačenjem utvrđen (što je niže obrazloženo) iznos od ukupno 2.108,59 EUR koji je tužitelj platio tuženiku u ispunjenju svoje obveze primatelja leasinga, a primjenom sporne ugovorne odredbi, a imajući u vidu da je visina iznosa za koji je tužitelj bio financiran bila 20.295,18 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Iz omjera ta dva iznosa proizlazi da je cijena vozila porasla u mjeri koja prema ocjeni ovoga suda nedvojbeno ukazuje na zaključak da je ugradnjom te odredbe u ugovor o financijskom leasingu zaključen između stranaka tuženik prouzročio znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja i tuženika kao ugovornih stranaka.

14.1 Slijedom izloženoga, u pogledu odredbe ugovora o financijskom leasingu koja se odnosi na izračun visine anuiteta prema valutnoj klauzuli ispunjene su pretpostavke propisane odredbom čl. 96. st.1. ZZP – o toj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo te je ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja kao potrošača. Nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 102. st.1. ZZP), pa je stoga odlučeno kao pod točkom I./ izreke ove presude.

15. Radi utvrđena visine iznosa koje je tužitelj platio tuženiku u ispunjenju svoje obveze primatelja leasinga kao što je to između stranaka bilo ugovoreno, tj. plaćanjem mjesečnih anuiteta koje je tuženik izračunao uz primjenu ništetne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković.

16. Vještakinja Petra Blašković izradila je pisani nalaz i mišljenje u kojem je zaključila da je tužitelj uslijed rasta mjesečnog anuiteta zbog promjene tečaja CHF te kamatne stope platio tužitelju iznos od ukupno 2.108,59 EUR te izradila tablicu u kojoj je navela datum plaćanja pojedinog anuiteta.

16.1 Nalazu i mišljenju vještakinje za financije prigovorio je tuženik, navodeći da je vještakinja izračunala razliku promjena tečaja CHF u odnosu na bruto visinu rate, pri čemu rata nije umanjena za PDV, koji je tuženik platio državi te da takav pristup vještaka smatra neispravnim jer tuženik nije dužni iznos PDV-a zadržao kao svoj prihod već je isti platio državi po osnovi izdanih računa za leasing rate te da bi tužitelj povrat po toj osnovi trebao tražiti od Republike Hrvatske; tako da je vještakinja trebala obračun napraviti s osnove uplate leasing rata bez PDV-a.

16.2 Ovaj sud nalaz i mišljenje vještakinje za financije Petre Blašković ocjenjuje stručnim i jasnim, a primjedbu tuženika neosnovanom. Naime, ako se uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ispune pretpostavke pod kojima tuženik može tražiti vraćanje plaćenog PDV-a, takav zahtjev tuženik može postaviti prema RH, a ne prema tužitelju, što ustvari tuženik čini kada tvrdi da je iznos preplate do koje je došlo primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli potrebno umanjiti za plaćeni PDV. Na taj način bi teret plaćanja PDV-a snosio tužitelj, a tužitelj nije PDV primio, pa ga nje dužan ni vratiti. Isto se odnosi i na navode tuženika izložene u točki 2.1 ovog obrazloženja – da ako sud utvrdi ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli, da bi to značilo da bi tuženik imao potraživanje prema tužitelju, jer je tužitelj tijekom otplate anuitete plaćao i prema nižem tečaju. Naime, tužitelj nije od tuženika ništa primio na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, pa nema ni osnove za vraćanje.

16.3 Prihvaćanjem stručnog i jasnog nalaza i mišljenja vještakinje za financije Petre Blašković utvrđeno je da je tužitelj tuženiku, na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, isplatio iznos od ukupno 2.108,59 EUR, pa je stoga na temelju odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. ZOO odlučeno kao pod točkom II./ izreke ove presude. Pritom se odluka o početku tijeka zatezne kamate temelji na odredbi čl. 1115. ZOO, jer je tuženik nesavjestan stjecatelj, pa je tužitelju kamata dosuđena od svakog pojedinog prekomjerno plaćenog anuiteta, a prema nalazu i mišljenju vještaka. Naime, tuženiku je od zaključenja predmetnog Ugovora o financijskom leasingu bilo poznato da je u taj Ugovor ugradio ništetnu odredbu, citiranu pod točkom I./ izreke ove presude.

17. Prethodno je neosnovanim ocijenjen prigovor zastare. Osim što je odredbom čl. 328. ZOO određeno da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) održane 30. siječnja 2020. (broj: Su-IV-47/2020-2) glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05. (članak 104. stavak 1. ZOO/91.) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Kako je tek ovom presudom, koja još nije ni pravomoćna, utvrđena ništetnost odredbe Ugovora o financijskom leasingu kao što je to navedeno pod točkom I./ izreke ove presude, proizlazi da je tužba u ovom predmetu podnesena prije isteka petogodišnjeg roka zastare za tražbine s naslova stečenog bez osnova iz čl. odredbe 225. ZOO. Isto se odnosi na kamatu, kao akcesorno potraživanje.

18. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastavljanje tužbe 100 bodova prema Tbr. 7/1 OT, za sastavljanje podnesaka od 05.07.2023., od 30.09.2024. i od 27.12.2024. - po 100 bodova prema Tbr. 8/1 OT te za zastupanje na ročištu 13.02.2024. zatraženih 50 bodova prema Tbr 9/1 OT te na ročištu 17.09.2025. - 100 bodova prema Tbr. 9/1 OT, što iznosi ukupno 550 bodova, odnosno 1.100,00 EUR te uvećano za PDV 1.375,00 EUR. Nadalje mu je priznat trošak vještačenja u iznosu od 265,45 EUR te trošak sudskih pristojbi na tužbu i na presudu u iznosu od po 67,54 EUR, pa je stoga rješenjem sadržanim pod točkom III./ izreke ove presude tužitelju dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.775,53 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana donošenja ove presude pa do isplate.

18.1 Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, rješenjem sadržanim pod točkom IV./ izreke ove presude odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Sutkinja

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila,

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun, uz nalog za plaćanje pristojbe na tužbu i pristojbe na presudu, u iznosu od po 67,54 EUR (osnovica 2.108,59 EUR)

2. Tuženiku po pun.