REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5908/2025-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivani Marangunić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice OJK (OIB: [osobni identifikacijski broj]), [adresa], koju zastupa Marijan Belčić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb (OIB: 14036333877), Slavonska avenija 6, zastupa ga Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 27. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika obiju parničnih stranaka i tužitelja osobno, 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- iz čl. 5. st. 2. Ugovora o kreditu broj: 116-157/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenog 30.8.2007. između tužiteljice i prednika tuženika, potvrđenog 3.9.2007. po javnom bilježniku Gordanu Frković iz Samobora pod brojem Ov- 30714/2007, u dijelu odredbe koji glasi:

“Prije isplate kredita odbijaju se od iznosa kredita jednokratni troškovi obrade u iznosu od 2,750% iznosa kredita .“

II. Nalaže se tuženiku da u 15 dana isplati tužiteljici na ime naplaćene naknade za obradu zahtjeva kredita iznos od 1.247,82 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 8.9.2007. do isplate, i to za razdoblje do 31. prosinca 2007. po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, sve u 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna odredba:

- čl. 8. st. 2. Ugovora o kreditu broj: 116-157/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, sklopljenog 30.8.2007. između tužiteljice i prednika tuženika, potvrđenog 3.9.2007. po javnom bilježniku Gordanu Frković iz Samobora pod brojem Ov- 30714/2007, u dijelu odredbe koji glasi:

- “U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.“

IV. Nalaže se tuženiku da u 15 dana isplati tužiteljici na ime naknade za prijevremenu djelomičnu otplatu kredita iznos od 265,52 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos tekućom od 14.3.2017. do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

V. Nalaže se tuženiku da u 15 dana isplati tužiteljici na ime naknade za prijevremenu konačnu otplatu kredita iznos od 406,71 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 16.5.2017. do isplate, i to za razdoblje do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Nalaže se tuženiku da u 15 dana naknadi tužiteljici parnični trošak od 856,18 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 19. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamate proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je 30.8.2007. s prednikom tuženika kao kreditorom sklopila ugovor o kreditu br. 116-157/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, na temelju kojeg joj je isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 77.000,00 CHF s rokom otplate od 15 godina u jednakim mjesečnim anuitetima. U čl. 5. Ugovora tužiteljica je kao korisnik kredita obvezana na plaćanje naknade za obradu zahtjeva kredita u iznosu od 2,75 % jednokratno, unaprijed od ukupnog iznosa kredita. Tako je tuženik tužiteljici prilikom isplate kredita 7.9.2007. naplatio naknadu za obradu zahtjeva od 9.401,70 kn (sada 1.247,82 eura).

2. Osim toga, po čl. 2. Ugovora tužiteljica je imala pravo prijevremeno otplatiti kredit samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi tuženik, pa joj je tako tuženik 13.3.2017. naplatio naknadu za prijevremeno djelomično zatvaranje kredita od 2.000,58 kn (sada 265,52 eura), a 15.5.2017. naknadu za prijevremenu konačnu otplatu kredita od 3.064,33 (sada 406,71 eura). Tužiteljica tvrdi da je riječ o odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, već ih je unaprijed formulirao prednik tuženika i implementirao u tipski ugovor na koji tužiteljica nije imala utjecaja. Tužiteljici nije bila razjašnjena niti relacija odnosa između naknade i usluga koje se naplaćuju. Riječ je o odredbama koje nisu bile ugovorene u dobroj vjeri te su, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, radi čega tužiteljica predlaže da sud utvrdi njihovu ništetnost i posljedično traži povrat iznosa koje je na temelju tih odredbi platila tuženiku, kao u izreci.

3. Tuženik je osporio zahtjev tužiteljice navodeći da su sporne odredbe ugovora o kreditu jasne, lako uočljive i razumljive, pa nije dopušteno ocjenjivati jesu li nepoštene, odnosno ništetne, sve po čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača, odnosno 269. ZOO. Osim toga, tužiteljica je bila upozorena na činjenicu da će se troškovi obrade odmah naplatiti i mogla je sama odlučiti odgovara li joj ta odredba. Ona je mogla odabrati između različitih ugovornih proizvoda i u tome se ogleda njezina pregovaračka moć. Troškovi obrade kredita jasno su definirani i ne bi smjelo biti upitno da je riječ o dijelu cijene kredita. Naknada za prijevremenu otplatu kredita ugovorena je u skladu s tada važećim propisima i uobičajenom praksom, a prijevremena otplata za tuženika je neplaniran i neočekivan priljev novca koji ne može istovremeno plasirati pa ih je prisiljen položiti i plaćati negativnu kamatu, čime mu nastaje šteta. Konkretno, ova naknada predstavlja dozvoljeni, unaprijed ugovoreni iznos naknade štete. Tuženik ne osporava iznose koji su tužiteljici naplaćeni po spornim odredbama, ali osporava osnovu zahtjeva, ističe i prigovor zastare i predlaže zahtjev odbiti.

4. Sud je tijekom postupka pročitao Ugovor o kreditu br. 116-157/2007 i ostalu dokumentaciju u spisu i saslušao tužiteljicu. Svi su dokazi ocijenjeni po čl. 8. ZPP-a i utvrđeno da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet ovoga postupka zahtjev je tužitelja za isplatu zbog ništetnosti odredbe kojom je ugovorena njegova obveza da tuženiku plati naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i obveza na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita.

6. Iz sadržaja predmetnog ugovora i iskaza tužiteljice proizlazi da je ugovor o kreditu sklopila radi adaptacije dijela obiteljske kuće u svoj stan isključivo sa ciljem rješavanja stambenog pitanja. Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07) definira potrošača kao fizičku osobu koja sklapa pravni posao ili djelatnost na tržištu u svrhe koje nisu namijene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja (čl. 3. st. 1.). U tome je smislu tužitelj potrošač iz čl. 3. st. 1. ZZP.

7. U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi valja reći kako u postupku nema spora o tome:

- da je tuženik trgovac u smislu odredbe čl. 3. toč. 2. Zakona o zaštiti potrošača

- da se tužiteljica obvezao prije korištenja kredita platiti tuženiku naknade prema čl. 8. st. 2. i 5. ugovora.

8. Nije sporno da je tužiteljici prilikom isplate (korištenja) kredita, 7.9.2007. naplaćena naknada za obradu kredita 9.401,70 kn (sada 1.247,82 eura), za prijevremeno djelomično zatvaranje kredita 13.3.2017. naplaćen iznos od 2.000,58 kn (265,52 eura), a 15.5.2017. i naknada za prijevremenu konačnu otplatu kredita od 3.064,33 kn (406,71 eura).

9. Tužiteljica je u iskazu, kojega sud kao logičan, životan i okolnosno uvjerljiv u cijelosti prihvaća, iskazala da je ugovor o kreditu sklopila radi adaptacije dijela obiteljske kuće u svoj stan, da su joj u banci ponudili kredit u CHF kao najsigurniji u svijetu, što je ona prihvatila jer je imala puno povjerenje u banku, da je nakon nekoliko dana ponovo došla u banku gdje ju je čekao gotov ugovor, koji je pročitala, da se prilikom sklapanja ugovora nije išlo na to što njoj odgovara, da je razgovor bio samo oko toga koliko novca može dobiti za plaću koju je u to vrijeme primala. O spornim naknadama nitko nije ništa govorio, da nije mogla pregovarati o ovom naknadama, već joj je bilo sugerirano da ugovor potpiše jer da „samo to može izvući“, da je bilo po principu „uzmi ili ostavi“.

10. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 79/09, 78/12, 56/13, dalje: ZZP). Prema odredbi čl. 96. st. 1. i st. 2. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca te je po odredbi čl. 100. ZZP nepoštena ugovorna odredba ništetna.

11. Iz izvedenih je dokaza sud utvrdio da se o predmetnim ugovornim odredbama o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva i prijevremenu otplatu kredita nije pojedinačno pregovaralo, jer ju je očigledno unaprijed formulirao tuženik, trgovac, zbog čega tužiteljica - potrošač niti nije imala utjecaja na njezin sadržaj, pa je u pitanju odredba unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Naglašava se pritom da se i ne tvrdi niti dokazuje da je tužiteljica bila informirana o vrsti i strukturi troškova koje je bila obvezana platiti, niti je sam tuženik konkretno naveo koje je to troškove imao zbog zahtjeva tužitelja za prijevremenu otplatu kredita.

12. S obzirom da je upravo na tuženiku teret dokazivanja da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o uvjetima - spornoj naknadi za obradu kredita i visini te naknade te naknadi za prijevremenu otplatu kredita, a iz prihvaćenog iskaza tužiteljice i stipulacije sporne odredbe koja je standardna, proizlazi da se o njezinom sadržaju nije pojedinačno pregovaralo, to sud nalazi da tuženik nije uspio dokazati suprotno.

13. Neovisno o informiranosti prije sklapanja ugovora, tužiteljici su ove ugovorne odredbe najkasnije morale postati poznate u trenutku sklapanja ugovora jer su sadržane u samom njegovom tekstu. Osim što su lako uočljive u tekstu ugovora, riječ je o odredbama koje su jasno i razumljivo sastavljene. Međutim, iako je riječ o ugovornim odredbama koje su jasno i razumljivo sastavljene, one u potpunosti ne omogućuju tužiteljici da u trenutku sklapanja ugovora precizno ocijeni visinu naknada, a time i ekonomske učinke ugovaranja takve odredbe jer se u pogledu visine navodi da se korisnik obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o naknadama za usluge Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Sve i da nije bilo tako, sama činjenica da je riječ o transparentnoj odredbi ne znači ujedno da je odredba poštena.

14. Sporne odredbe nisu izuzeta iz testa poštenosti uz primjenu čl. 99. ZZP prema kojem nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Stoga nadzor nepoštenosti može biti ograničen u skladu s navedenom odredbom samo ako se odredba kojom se od potrošača zahtijeva plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita odnosi na neku od dviju u tom članku navedenih kategorija.

15. Uzimajući u obzir prirodu predmetnog ugovora te njegov pravni i činjenični kontekst, imajući na umu da je riječ o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom koji se otplaćuje u razdoblju od sedam godina, kao i činjenici da je riječ o obvezi koja se plaća prije korištenja kredita, prema pravnom shvaćanju ovog suda nije riječ o odredbi koja utvrđuje bitnu činidbu korisnika kredita niti je riječ o elementu ugovora o kreditu koji definira bit tog ugovornog odnosa.

16. Osim toga, tekst članka 99. ZZP treba tumačiti na način da se druga kategorija odredbi čija se eventualno nepoštena priroda ne može ocijeniti ("cijena") odnosi samo na primjerenost predviđene cijene ili naknade i usluge ili robe koju treba zauzvrat isporučiti, a razlog za to izuzimanje leži u činjenici da ne postoji nikakva tablica ili pravni kriterij koji bi mogli dati okvir i smjer provjeri te primjerenosti.

17. Ugovorne odredbe o naknadi koju potrošač duguje davatelju kredita ili koje utječu na stvarnu cijenu koju potrošač mora potonjem platiti stoga načelno nisu obuhvaćene tom drugom kategorijom odredbi, osim u pogledu pitanja je li iznos ugovorom utanačene naknade ili cijene u skladu s uslugom koju je tuženi kreditor zauzvrat pružio. Međutim, u ovom se predmetu navodna nepoštenost odredbi o naknadi za obradu i odobrenje kredita ne tiče se odnosa između iznosa naknade za obradu i odobrenje kredita te zauzvrat pruženih usluga.

18. Imajući na umu navedeno, sporne odredbe ugovora o kreditu nisu izuzete iz ocjene poštenosti.

19. U okviru te ocjene, potrebno je, u skladu s čl. 96. st. 1. ZZP ispitati moguće nepoštovanje načela savjesnosti i poštenja i postojanje eventualne značajne neravnoteže na štetu potrošača.

20. Prilikom ocjene je li sporna ugovorna odredba poštena, sud je uz primjenu članka 98. ZZP uzeo u obzir narav usluge na koju se ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kad je ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora i sve ostale odredbe tog ugovora.

21. Kada je riječ o pitanju je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja iz čl. 96. st. 1. ZZP, odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljicom, mogao razumno očekivati da bi tužiteljica bila prihvatila takvu ugovornu odredbu da se o njoj pojedinačno pregovaralo. Imajući na umu da ugovorna odredba članka 5. i 8. ne sadrže nikakvih podataka o stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima na koje se one odnose, ne može se zaključiti da je tuženik bio mogao razumno očekivati da bi tužiteljica pristala na tu odredbu u pojedinačnim pregovorima.

22. Što se tiče ispitivanja mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane. Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

23. Odredbe čl. 1021. do 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje: ZOO) ne predviđaju plaćanje naknade za obradu i odobrenje kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama. Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za obradu i odobrenje kredita i prijevremenu otplatu kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužitelja kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

24. U skladu sa čl. 74. ZZP ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati i odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti.

25. Nije sporno da ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora, a prema shvaćanju ovog suda ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za sporne naknade nisu samorazumljivi. Iz iskaza tužitelja proizlazi da niti prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije o tome bilo govora.

26. Imajući na umu zakonsku obvezu tuženika iz članka 74. ZZP i činjenicu da nije riječ o samorazumljivim troškovima, očito je da je tuženik na tužitelja čl. 2. ugovora o kreditu prenio obvezu plaćanja naknade i troškova koji ne odgovaraju stvarno pruženim uslugama ili troškovima. Ta ugovorna obvezna koja ima učinak to da je tuženik de facto oslobođen obveze iz članka 74. ZZP da dokazuje da su prije isplate kredita stvarno nastali troškovi i stvarno pružene usluge utječe, prema shvaćanju ovog suda, na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

27. Odredbom čl. 102. st. 1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna pa je odlučeno kao pod toč. I. izreke presude.

28. Slijedom navedenog, tužitelju na temelju čl. 1111. st. 1. ZOO pripada pravo na vraćanje isplate koju je učinio na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o kreditu o naknadi za obradu i odobravanje kredita i za prijevremenu otplatu kredita, i to u nespornim, utuženim iznosima.

29. Budući da je razlog ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužiteljici je uz primjenu odredbe čl. 1115. ZOO dosuđena zatezna kamata na iznos koji je plaćen na ima ispunjenja nepoštene ugovorne odredbi tekuća od prvog idućeg dana nakon plaćanja (neosnovanog stjecanja na strani tuženika) do isplate.

30. Prigovor zastare u odnosu na isplatu naknade za obradu kredita neosnovan je. Naime, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020. (Su-IV-47/2020-2) zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako odluka o ništetnosti ove odredbe još nije pravomoćna, nije počeo niti teći petogodišnji zastarni rok, to neosnovano tuženik tvrdi da je zahtjev za isplatu po ovoj osnovi zastario.

31. Odluka o troškovima postupka donesena je po čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužiteljici su dosuđeni troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Dosuđen joj je trošak za sastav tužbe i podneska od 4.11.2025. od po 200,00 eura (tbr 7/1, 8/1), za zastupanje na ročištu 27.2.2026. iznos od 200,00 eura (tbr 9/1), ukupno 600,00 eura, što uvećano za PDV 25 % od 150,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu i presudu od po 53,09 eura iznosi 856,18 eura. Zatezna kamata je dosuđena po čl. 29. st. 2. ZOO, a kamata na parnični trošak po čl. 151. st. 3. ZPP-a od dana donošenja presude do isplate.

Zagreb, 18. ožujka 2026.

Sudac:

Ivana Marangunić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje ovom sudu, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika