Posl.br. P-860/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

I

RJEŠENJE

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Petroneli Jakobušić, u pravnoj stvari tužitelja UU, OIB: [osobni identifikacijski broj], Marojice Kaboge 4, Dubrovnik kojeg zastupa punomoćnica Nataša Đurović-Đanović, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženice ADDIKO bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate nakon održane i zaključene glavne rasprave, zaključene dana 23. veljače 2026. godine, u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Marijane Temali, odvjetnice iz Dubrovnika i zamjenice punomoćnika tuženika PU, odvjetničke vježbenice kod Zvonka Kristovića, odvjetnika u Dubrovniku, dana 18. ožujka 2026.godine

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 69.278,41 EUR-a sa zateznim kamatama koje se obračunavaju za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022.godine koju kamatnu stopu utvrđuje i objavljuje HNB, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena do 31. prosinca 2023. godine, a od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, počevši od 01. listopada 2015. godine, pa do isplate.

riješio je

I Dopušta se preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem za iznos od 2.917,01 euro iz podneska tužitelja od 17. prosinca 2025. godine.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka od 12.195,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je s pravnim prednikom tuženika Hypo Alpe- Adria-Bank d.d. Zagreb, Podružnica Dubrovnik, dana 08. kolovoza 2007 sklopio Ugovor o kreditu broj: 266-213/2007 koji je solemniziran pred Javnim bilježnikom Lucijom Carić iz Dubrovnika OV 9553/07. Navedenim Ugovorom je tužitelju odobren stambeni kredit u iznosu glavnice od 414.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti. Navodi da su se predmetnim ugovorom obvezale da će tuženik isplatiti sredstva kredita a tužitelj kao korisnik kredita isti vraćati u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF važećim na dan plaćanja uz pripadajući iznos redovne mjesečne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,2% dekurzivno godišnje. Navodi da je odredba čl. 6 kredita kojom je regulirana promjenjiva kamatna stopa koja se može mijenjati sukladno odluci o kamatnim stopama banke čime nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna parametara koje utječu na odluku o promjeni stope ugovorene redovne kamate, potpuno nerazumljiva tužitelju koji je prosječni potrošač i ne posjeduje stručna znanja iz područja ekonomije i bankarstava pa smatra da je ta odredba ništetna jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, da je bila unaprijed formulirana od strane trgovca i da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Takva odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje navodi da je i odredba čl. 4 ugovora o kreditu kojom se isplata kredita i otplata anuiteta veže za valutu CHF-valutna klauzula također ništetna jer banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak, da banka kao trgovac nije informirala tužitelja kao potrošača ni prije sklapanja a ni u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu o karakteristikama i specifičnostima valute CHF i mogućim ekonomskim pojavama tijekom otplate kredita koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navodi i da su stranke sklopile ugovor o konverziji kojom je kredit u CHF konvertiran u eurski kredit. Poziva se na presudu VSRH Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019. kojim je utvrđeno kako sklapanje aneksa ugovora o kreditu se ne gubi pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Smatra da potrošači koji su konvertirali CHF kredite u eurske time nisu izgubili pravni interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi, da ništetnost po zakonu nastaje od trenutka sklapanja ugovora i da ugovor ne postaje valjan niti nakon što uzrok nestane. Navodi i da tužitelj sklapanjem aneksa odnosno provođenjem konverzije nije obeštećen za pretplaćene iznose na ime razlike u visini mjesečnih anuiteta zbog primjene ništetnih odredbi osnovnih ugovora o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi. Predlaže provesti financijsko knjigovodstveno vještačenje radi izračuna pretplaćenih iznosa te predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev radi isplate 500.000,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome navodi da se protivi tužbi, osnovi i visini, ne spori da je sklopljen ugovor o kreditu broj 266-213/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 08. kolovoza 2007. te da je 15. travnja 2016. sklopljen aneks ugovora o kreditu kojim je raniji ugovor o kreditu izmijenjen u dijelu valute obveze i kamatne stope što je tuženik bio obvezan ponuditi tužitelju sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/15). Navodi da je čl. 19 E Zakona o potrošačkom kreditiranju naloženo bankama da izjednače korisnike kredita s valutnom klauzulom u CHF sa korisnicima kredita sa valutnom klauzulom u EUR ponudom novog ili izmijenjenog ugovora pa su sklapanjem aneksa u cijelosti izmijenjen odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi da se aneks primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno od dana sklapanja ugovora o kreditu a što proizlazi iz otplatnog plana primljenog uz aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tuženik navodi da ništetnog jedne odredbe ne povlači ništetnost cijelog ugovora pa da se na navedenu pravnu situaciju ne može primijeniti odredba čl. 326 stavak 1 ZOO-a koja zabranjuje konvalidaciju kada je ništetan cijeli ugovor. Predlaže saslušati djelatnika banke LU koja je sudjelovala u sklapanju predmetnog ugovora o kreditu a na okolnost da su tužitelju bili objašnjeni prava i obveze iz ugovora o kreditu pa tako i u vezi odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valuti obveze kao i o načinu pregovaranja i sklapanja ugovora o kreditu. Smatra da konverzijom nije došlo do konvalidacije ništetne odredbe a odredba aneksa o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u eurima treba promatrati kao nove odredbe kojima su ugovorene strane uredile svoje odnose s retroaktivnim učinkom. Smatra da u odluci VSRH Rev-2868/18 od 12. veljače 2019. na koju se poziva tužitelj nije utvrđeno pravo tužitelja na isplatu i kod tzv. konvertiranih kredita, da je u toj odluci samo paušalno naveden mogući interes za utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu koje su prestale vrijediti ali da se nije bavio sa osnovanošću imovinsko pravnih zahtjeva temeljem takvih kredita. U odnosu na ništetnost valutne klauzule smatra da su sklapanjem aneksa ugovorne strane suglasno izmijenile obvezu vraćanja kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u eurima za cijelo vrijeme trajanja ugovornog odnosa tako da su te odredbe u cijelosti zamijenjene odredom čl. 2 aneksa i to retroaktivno. Navodi i da su tužitelj i tuženik izmijeniti valutu obveze iz CHF u EUR aneksom prije donošenja odluke Visokog Trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. pa da tužitelj ne može isticati prigovor kako je aneksom izmijenjena ništetna odredba. Navodi da je tuženik o svim relevantnim okolnostima tužitelja obavijestio i upozorio na rizike koje valutna klauzula CHF nosi. Navodi da je proveo edukaciju djelatnika u pogledu samih komercijalnih uvjeta i odnosu na prodaju proizvoda klijentima pa predlaže saslušati svjedoke UUI i RU. Ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije mogla biti predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa predlaže saslušanje djelatnika FU. Osporava visinu tužbenog zahtjeva. Smatra da se ne može primijeniti početna kamatna stopa jer bi to značilo kao da se primjenjuje fiksna kamatna stopa te da bi iznos pretplate trebalo računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju. Navodi da je aneksom ugovora o kreditu utvrđena pretplata u iznosu 84.308,72 kune kojom je tužitelj obeštećen. Navodi i da se tužitelj ne može pozivati na utvrđenja iz presude u kolektivnom sporu samo u postupcima s osnove naknade štete a ne i u postupcima za isplatu sukladno čl. 502c ZPP-a. Ističe prigovor zastare potraživanja.

3. Tužitelj se podneskom od 24. siječnja 2020. očitovao na navode iz odgovora na tužbu u bitnome ponavljajući ranije navode da konverzijom nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana te da se konverzijom tužitelj nije odrekao prava na utvrđivanje ništetnosti i zahtjeva za restituciju, te da se mogu koristiti utvrđenja iz kolektivnog spora.

4. Tužitelj na ročištu od 27. siječnja 2020. predlaže saslušati kao svjedoka VU koja je bila sudužnica ugovora o kreditu i to na okolnost zaključenja i otplate kredita. Predlaže provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje, a protivi se saslušanju djelatnika tuženika jer nisu sudjelovali prilikom zaključenja ugovora niti aneksa.

5. Tuženik na istom ročištu odustaje od saslušanja FU. Predlaže da se vještak izjasni je li konverzija pravilno provedena te da bi pri izradi nalaza vještak trebao koristiti kamate primjenjive na kredite u kunama.

6. Tuženik podneskom od 05. ožujka 2020. u bitnome ponavlja ranije iznesene navode.

7. Rješenjem P-1030/2019 od 07. listopada 2020. pretvorena je glavna rasprava te postupak prekinut do donošenja odluke suda EU od zahtjevu za prethodnu odluku VSRH od 30. rujna 2020. pod brojem C-474/2020.

8. Rješenjem ovog suda P-1030/2019 od 06. rujna 2024. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari te se nastavio voditi pod novim poslovnim brojem P-860/2024.

9. Tuženik podneskom od 06. veljače 2025. predlaže da se vještak očituje na okolnosti ispravnosti konverzije, te predlaže dati u zadatak vještaku izvršiti izračun primjenom kamatne stope primjenjive na kredite u HRK valuti u predmetom periodu, izjasniti se je li tuženik umanjio neotplaćeni dio glavnice konverzijom i u kojem iznosu, da u izračunu računa pretplatu iz konverzije, da od trenutka sklapanja aneksa razliku računa u odnosu na kamatu u visini 5,45% i da uračuna tzv. negativne razlike nastale uslijed niže kamate i nižeg tečaja od početnog. Odustaje od saslušanja UUI. Ustraje u saslušanju LU. U istom podnesku se očituje u odnosu na odluku suda EU u predmetu C-567/2020.

10. Sud je saslušao svjedokinju LU, VU i tužitelja UU.

11. Postupajući po zadatku suda vještakinja je izradila nalaz i mišljenje od 04. studenog 2025. te je utvrdila da pretplata kamate iznosi 22.377,08 EUR, da pretplata tečaja iznosi 33.136,53 EUR, da zatezna kamata od dana plaćanja do 30. rujna 2015. iznosi 24.954,49 EUR, da je utvrđena pretplata u konverziji 11.036,86 EUR te da ukupna pretplata kamate, tečaja i zateznih kamata iznosi 80.468,10 EUR te kada se umanji za iznos pretplate u konverziji preostaje iznos od 69.278,41 EUR. Također navodi da je konverzija provedena u skladu sa izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

12. Tužitelj podneskom od 17. prosinca 2025. uređuje tužbeni zahtjev na način da potražuje iznos od 69.278,41 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 01. listopada 2015. pa do isplate.

13. Tuženik se na ročištu od 23. veljače 2026. godine usprotivio preinaci tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva.

14. Rješenjem suda P-860/2024 od 23. veljače 2026. dopuštena je preinaka tužbenog zahtjeva povećanjem istog za iznos od 2.917,01 euro. Ovaj sud je dopustio predmetnu preinaku smatrajući da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama sukladno čl.190. st.3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/1,89/14, 70/19 dalje:ZPP), (tako i Vrhovni sud RH u zaključku sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 26. studenoga 2021. "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.") pa je odlučeno kao u toč. I izreke rješenja.

15. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to:

- Ugovor o kreditu br. 266-213/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 08. kolovoza 2007. solemniziran pred javnim bilježnikom Lucijom Carić iz Dubrovnik, posl. Broj OV-9553/07 09. kolovoza 2007. (l.s.9-17)

-ugovor o prodaji između prodavatelja ZU i kupca UU iz 2007. godine ovjeren pred javnim bilježnikom Lucijom Carić iz Dubrovnik, posl. Broj OV-787/07 i OV-7993/07 03.srpnja 2007.i 04. srpnja 2007- (l.s.18-20)

-izvadak iz zemljišne knjige, z. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] od 26.lipnja 2007. (l.s.21- 22)

- aneks uz ugovor o kreditu broj 266-213/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 15. travnja 2016. (l.s.30-31)

- izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u švicarskom franku od 05. studenog 2015. (l.s.32-33)

-zahtjev za izdavanje dokumentacija po kreditu tijekom trajanja ugovora o kreditu od 02. svibnja 2019. (l.s.38)

-obavijest o promjenama kamatnih stopa po kreditu od 21. lipnja 2019. (l.s.39)

-otplatni plan od 21. lipnja 2019. (l.s.40-41)

-obavijest o ukupno plaćenoj glavnici , redovnoj kamati, zateznoj kamati i troškovima za razdoblje od 30. rujna 2015. do 21. lipnja 2019. (l.s.42)

- specifikacija uplata (l.s.43-45)

-popis uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015. (l.s.48-50)

-aneks br. 1 uz ugovor o kreditu broj 266-213/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 24. studenog 2011. ovjeren pred javnim bilježnikom Lucom Bronzan iz Dubrovnika broj OV-6664/11 (l.s.51-56)

-aneks uz ugovor o kreditu broj 266-213/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 20. travnja 2016. ovjeren pred javnim bilježnikom Lucom Bronzan iz Dubrovnika broj OV-3189/16 (l.s.59-64)

- aneks br. 3 uz ugovor o kreditu broj 266-213/2007 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 12. listopada 2017. ovjeren pred javnim bilježnikom Anđelkom Stanićem iz Dubrovnika broj OV-9790/2017 17. listopada 2017. (l.s.65-71)

-sudska praksa (l.s.84-131)

-izjava svjedoka PUI od 24. kolovoza 2020. ovjerena pred javnim bilježnikom Ilinka Lisonek iz Zagreba, posl. Broj OV-5477/2020 (l.s.148- 152)

-sudska praksa (l.s.153-212)

- nalaz i mišljenje vještaka Stefani Gardašanić od 04. studenog 2025. (l.s.226- 252)

16. Sud je saslušao djelatnika tuženika LU koja u bitnome navodi je da tužitelja poznaje iz viđenja i da joj se da je znao dolaziti u banku kada je bila osobni bankar, ali da misli da nije radila na njegovom kreditu. Navodi da je bila sam na porodiljinom od srpnja 2007. do 2009. i onda opet od 2014. do 2016. tako da ne mogu govoriti o periodima dok nisam radila i da nije radila dok su se provodile konverzije kredita. Iskazuje da je radila kao financijski savjetnik / osobni bankar na poslovima kreditiranja građana i da se sjeća da u 2007. u ponudi imali za stambene kredite u CHF-u i u EUR-u. Kada bi klijent došao sa zahtjevom za stambeni kredit mi bi mu predočili šprancu uvjeta banke te provjerili njegovu kreditnu sposobnost. Prikazali bi mu oba otplatna plana i pustili njega da sam odluči, da nisu savjetovali klijenta koju vrstu kredita uzeti. Za kredit vezan za CHF je kamatna stopa bila niža od kredita u EUR-u, a da se ne sjeća koliko. Ako je kamatna stopa niža to znači da je kreditna sposobnost klijenta veća i da ima niži anuitet i da ne zna zašto je kamatna stopa za kredite vezane za CHF bila niža. Klijentu bi objasnili da je kredit vezan za valutu no da se ne radi o deviznom kreditu jer klijent kredit vraća u kunama po tečaju devize na dan dospijeća. Ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa rekli bi klijentu da se može mijenjati i da anuitet može rasti. Klijent bi u početnom otplatnom planu vidio iznos anuiteta s tim da mu mi nisu govorili o rasponu u kojem bi se anuitet mogao mijenjati jer da ni oni nisu znali taj raspon, da je jedino što se znalo da kamatna stopa ne može biti viša od stope zatezne kamate, a tečaj kako bude jer da se oni kao referenti u banci nisu bavili makro ekonomskim kretanjima. Iskazuje da ona osobno nije znala kako dolazi do promjene tečaja, odnosno zašto, da bi oni što se tiče kamate iz centrale dobili dopis o promjeni o kojoj je odlučivala uprava, a da ne znam na temelju čega." Iskazuje da u nekom periodu je banka nudila fiksnu kamatnu stopu, ali ne znam jeli to nudila 2007., a da kao kreditni referent nije mogla predvidjeti kako će se kretati tečaj.

17. Sud je saslušao svjedokinju VU koja u bitnome iskazuje da je bila sam u braku sa UU koji je ovdje tužitelj od 1993. do 2016., da zna za kredit jer su zajedno išli u banku, da im je kredit trebao kao stambeni kredit za njihovu kuću u kojoj ona i danas živi, da im je banci ponuđen samo kredit u CHF-u. Banka je pokazala plan rata koji im je odgovarao i sastavila taj ugovor koji su pročitali te je njima odgovarao tadašnji tečaj i iznos rate, dan nije rečeno da mogu pregovarati o odredbama ugovora već je ugovor ponuđen kao takav, a da su ga mogli prihvatiti ili ne, da su znali da se kamata može mijenjati, ali da im nije rečeno na temelju čega i koliko. kako sam shvatila radilo bi se o manjim promjenama u smislu manjeg postotka koji bi svakako bio podnošljiv. Iskazuje da je valutna klauzula neka odredba ugovor da je njima odgovarao tečaj koji je bio u smislu iznosa koji im je trebao,a da im nije rečeno da bi se anuitet zbog toga mogao mijenjati, pogotovo ne u omjeru u kojem se kasnije mijenjao. Prije toga nismo nikada poslovali s tom valutom i da ne zna zašto je banka koristila tu valutu. Iskazuje da je nakon nekog vremena anuitet počeo rapidno skakati, da su u stalnom strahu jer nisu znali koliko će skočiti i do kada će to trajati pa niti posuđivanje od rodbine ne bi riješilo ta pitanja, da je sve bilo nesigurno. Misli da smo imali hipoteku na kući ali da ne zna sigurno. Banka im nije objašnjavala zašto je došlo do promjene već su samo slali uplatnice. Iskazuje da ne znam ništa o konverziji jer je to bivši muž rješavao, a da kredit još uvijek nije otplaćen.

18. Sud je saslušao tužitelja UU koji u bitnome iskazuje da njegova bivša supruga je bila sudužnik u kreditu i da je to bio njihov prvi kredit u životu, da se za tu banku sam se odlučio jer je vidio reklamu u kojoj su govorili da imaju najpovoljnije kredite, da je otiša u banku pitati i oni su mu dali sve papire koje treba predati uz zahtjev da se vidi njegova kreditna sposobnost. Razgovarali su samo o kreditu vezanom za CHF, a u to vrijeme je to bila top tema, a da nije ni tražio kredit u EUR-u jer se znalo da je nepovoljniji, da za njega povoljniji kredit znači da je kamata u redu i da nisu zahtjevni uvjeti kreditiranja. Predočen mi je iznos anuiteta koji mu je bio prihvatljivi i koji je mogao ispunjavati, da je znao da ta valutna klauzula znači da se računa koliko kuna trebam dati po tečaju CHF-a, da je logično da je znao da tečaj ne može uvijek biti identičan, ali je smatrao da se radi o malim promjenama u malom postotku i da mu nitko nije rekao raspon takvih promjen, da je znao da promjenjiva kamatna stopa znači da se može promijeniti, ali da nije znao o čemu to ovisi niti raspon promjene. Kada je banka sastavila taj ugovor nije tražio da se išta promjeni jer je znao da je to najpovoljnije na tržištu i njemu je odgovaralo to što je pisalo u pogledu iznosa. Iskazuje da mu je netko tada rekao da nema granice kretanja moga anuiteta da nikada ne bi uzeo taj kredit. Iskazuje da kredit i dan danas otplaćuje i zamislite još uvijek imam vratiti 200.000,00 EUR-a nakon svih tih godina i plaćanja rate od 1.500,00 EUR-a, a kada je uzeo kredit da je uzeo iznos od 400.000,00 CHF-a a što je otprilike 200.000,00 EUR-a. Za kredit je bila, a i sada je, upisana hipoteka na kućik u kojoj je živio sa obitelji no više ne živim u njoj,a da u njoj sada živi njegov sin i bivša supruga. Anuiteti su u početku bili uredu, a onda je počeo rast tako da je anuitet narastao duplo. Banka je slala neke obavijesti o promjeni kamatne stope i visini sni anuiteta, da je to njemu predstavljao veliki financijski šok i da je bio financijski ugrožen jer više nije bio siguran da mogu ispunjavati obaveze koje sam preuzeo, da j pokušao u banci dogovoriti fiksnu kamatnu stopu ili nižu kamatnu stopu ali da oni to nisu htjeli. Jedino rješenje koje se ponudili je ta konverzija kredita u EUR-o i što je jedva dočekao, da mu nije ponuđena konverzija već da je on tražio jer je vidio da je vlada odredila tečaj, a euro se s vremenom pokazao kao stabilna valuta pored činjenice da nisam imao izbora jer je taj franak i danas nesiguran i da de u konverziji nije ničega odrekao. Iskazuje da mu nije predočen obračun iz kojega bi na dan konverzije iz kojeg bi vidio koliko je trebao platiti do tog trenutka po početnom planu u odnosu na ono što sam stvarno platio, a da se sjeća se da su mi priznali neki iznos zbog kojega mi je budući anuitet u nekih 6-7 mjeseci bio nešto manji, te da mu je konverzija olakšala u smislu da mu je anuitet malo manji. Iskazuje da mu je bilo jasno kada je pročitao ugovor o kreditu u smislu da mu je trebao taj iznos i da mu je odgovarao taj anuitet. Odgovara da nikada nije iznajmljivao ovu nekretninu niti u njoj obavljao poslovnu djelatnost, da kod konverzije nije imao ikakvih prigovora, da mu je bilo bitno samo da se trsim švicarca i sve bi bio platio da ga se riješi.

19. Tužitelj je odustao od saslušanja svjedoka FU, LUI HU.

20. Predmet ovog spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu u dijelu kojim je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci, kao i u dijelu u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka (CHF), te zahtjev za isplatom razlike preplate kamata i preplate tečaja od 69.278,41 euro sa zateznim kamata koje teku od konverzije do isplate.

21. Među strankama nije sporno da su 08. kolovoza 2007. godine zaključile Ugovor o kreditu broj: 266-213/2007 kojim je kreditor (tuženik) odobrio i stavio na raspolaganje korisniku kredita (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti od 414,000,00 CHF za stambeni kredit, s rokom otplate 27 godine, s tim da se kredit otplaćuje u 324 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 2.138,38 CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo Alpe Adria – bank d.d. na dan dospijeća, a kamate se obračunavaju u postotku od 4,2 % dekurzivno godišnje, te da su sklopile i Aneks 1. ugovora o kreditu broj 266-251/2005 od 15. travnja 2016. kojim je provedena konverzija sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15 – u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15).

22. Među strankama je sporno je li odredba Ugovora o kreditu kojom je određeno pravo banke izvršiti promjenu kamatne stope sukladno jednostranoj odluci ništetna, je li ništetna odredba u kojem je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka, je li tuženik u obvezi vratiti tužitelju ono što je temeljem takvih ugovornih odredbi primio, je li potraživanje tužitelja u zastari, kao i je li konverzijom kredita tužitelj prestala cjelokupna obveze tuženika s osnove ugovora o kreditu.

23. Iz citiranih sadržaja Ugovora o kreditu i vremenu sklapanja, jasno proizlazi da se zahtjev tužitelja kao potrošača u ovom postupku temelji na istovjetnom interesu koji je bio predmet postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 632/2017, te odluci Vrhovnog suda Rev-2221/2018 vođenim radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, a u kojem je pravomoćno odlučeno da su odredbe takvih ugovora ništetne u dijelu u kojem je u kojima se odlučivalo o zaštiti potrošača po pitanju ugovornih odredbi o kreditu o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi vezano uz švicarski franak,a u kojoj su banke, između kojih je i tuženik sklapao s potrošačem u određenom vremenskom razdoblju u koje spada i vrijeme sklapanja predmetnog ugovora.

24. Tim odlukama pravomoćno je utvrđeno da je, između ostalih i tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. iz čega slijedi da se te odluke odnose i na predmetni ugovor, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima u kojima je koristio ništetne i nepoštene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nije, kao trgovac, potrošače u cijelosti informirao o svim parametrima bitnim za donošenje valjanje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo na posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana čime su banke postupile suprotno odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03 – u daljnjem tekstu: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora.

25. Kada se navedeno dovede u vezu sa sadržajem ovdje predmetnog ugovora o kreditu po kojem je ugovoreno da tuženik može visini kamatne stope određivati jednostrano i to bez ugovaranja bilo kojeg objektivnog kriterija (parametra), uz ugovaranje obveze tužitelja da isto bezuvjetno prihvati, te činjenicom da je tužitelji tijekom otplate kredita zbog jednostranog povećanja kamatne stope otplaćivao anuitete koji su znatno uvećani u odnosu na početne anuitete, zaključuje se da je tuženik kao trgovac očito nametnuo potrošaču citiranu odredbu ugovora kao "jača" strana ugovora jer time u biti ugovorio da cijenu svoje usluge može mijenjati po vlastitom nahođenju bez obveze da promjenu cijene veže za objektivne razloge i bez mogućnosti potrošača da istoj prigovori, čime je tužitelja kao potrošača doveo u znatno nepovoljniji položaj, dok je sasvim logično i životno da tužitelj kao potrošač, nestručna osoba, u odnosu na tuženika kao osobu koja se profesionalno bavi financijama, bio potpuno nesvjestan rizika vezivanja otplate kredita uz valutu CHF, koja kao takva nije platežno sredstvo kojim je isti uobičajeno poslovala, dapače koja je kao valuta u vrijeme sklapanja ugovora bila potpuna novina u Republici Hrvatskoj.

26. Tužiteljevo pravo pozvati se na pravna utvrđenja iz presuda donesenih povodom kolektivnih tužbi se temelji na čl. 502.c ZPP-a, kojim je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presuda kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP, u kojem slučaju je sud vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će ta osobe se na njih pozvati.

27. Slijedom iznesenog sud nalazi da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF ništetna jer je protivna odredbi članka 81. stavak 1. i 2. ZZP- a budući da je tuženik prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima propustio informirati tužitelja u cijelosti o bitnim parametrima za donošenje valjane odluke koja bi bila utemeljena na potpunoj obavijesti tijekom pregovora a i kasnije u vezi sa zaključenjem samog Ugovora o kreditu, zbog čega smatra da korištena protivno svrsi zbog koje je zakonom valutna klauzula predviđena i time je izazvala neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, te da je navedeni Ugovor sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja o takvim ugovornim odredbama čime je tužitelj, kao potrošač, stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na banku pa zaključuje da su te odredbe ništetne. Odredbe Ugovora o kreditu koje su jasne i razumljive te odmah određene i primjenjive u smislu kamatne stope, su po ocjeni ovog suda kamatna stopa od 4,20% godišnje, kao stopa koja je jedina jasno određena. To su parametri koji su bili jasni i potpuni i o kojima je tužitelj kao potrošač jasno informiran jer se radi o konkretnim parametrima. U odnosu na navode tuženika ističe se da stranke jesu ugovorile promjenjivu kamatnu stopu, ali pri tome nisu na valjani način odredile kriterije promjene iste. Tužitelj kao potrošač uopće nije jasno i potpuno informiran o rasponu kretanja kamatne stope, pa da bi isti pristao na takvu cijenu i način mijenjanja iste. U situaciji kada je jedini ugovoreni parametar, kao jasan i potpun kriterij, ugovorena određena stopa isti predstavlja osnovu potraživanja stranaka, a sud nije ovlašten ugovorni odnos stranaka regulirati na način da sam određuje kriterije i elemente ugovora, a koji nisu ugovoreni između stranaka, što bi predstavljala situacija u kojoj bi sud određivao kamatnu stopu prema kriterijima koji nisu sastavni dio ugovora o kreditu. Tako u bitnome proizlazi iz iskaza svjedoka banke LU nekadašnje djelatnice banke tuženika kada iskazuje da bi klijent bi u početnom otplatnom planu vidio iznos anuiteta s tim da mu mi nisu govorili o rasponu u kojem bi se anuitet mogao mijenjati jer da ni oni nisu znali taj raspon, da je jedino što se znalo da kamatna stopa ne može biti viša od stope zatezne kamate, a tečaj kako bude, kao i da ona osobno nije znala kako dolazi do promjene tečaja, odnosno zašto, da bi oni što se tiče kamate iz centrale dobili dopis o promjeni o kojoj je odlučivala uprava, a da ne znam na temelju čega. Tako iskazuje svjedokinja VU sudužnica predmetnog kredita kada navodi da je banka pokazala plan rata koji im je odgovarao i sastavila taj ugovor koji su pročitali te je njima odgovarao tadašnji tečaj i iznos rate, da nije rečeno da mogu pregovarati o odredbama ugovora već je ugovor ponuđen kao takav, a da su ga mogli prihvatiti ili ne, da su znali da se kamata može mijenjati, ali da im nije rečeno na temelju čega i koliko i kada navodi da je valutna klauzula neka odredba ugovor da je njima odgovarao tečaj koji je bio u smislu iznosa koji im je trebao,a da im nije rečeno da bi se anuitet zbog toga mogao mijenjati, pogotovo ne u omjeru u kojem se kasnije mijenjao.

28. Tako proizlazi i iz iskaza samog tužitelja UU kada navodi da mu je predočen mi je iznos anuiteta koji mu je bio prihvatljivi i koji je mogao ispunjavati, da je znao da ta valutna klauzula znači da se računa koliko kuna trebam dati po tečaju CHF-a,da je znao da tečaj ne može uvijek biti identičan, ali je smatrao da se radi o malim promjenama u malom postotku i da mu nitko nije rekao raspon takvih promjena, da je znao da promjenjiva kamatna stopa znači da se može promijeniti, ali da nije znao o čemu to ovisi niti raspon promjene. Njihove iskaze sud nalazi uvjerljivim i podudarnim.

29. Člankom 323. stavak 1. i 324. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23

– u daljnjem tekstu: ZOO) regulirane su obveze ugovornih strana u slučajevima ništetnosti ugovora ili djelomične ništetnosti, pa je tako propisano da je svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju ništetnih odredbi ugovora, ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju ima se dati odgovarajuća naknada u novcu prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakonom što drugo nije određeno.

30. Na obveze ugovorne strane koja je dužna vratiti ono što je primila na temelju ništetnog ugovora primjenjuju se pravila o stjecanju bez osnove (članak 1111. ZOO). Ugovorna strana čija imovina je prešla u imovinu stjecatelja ima pravo na restituciju. U konkretnom slučaju tužitelj je, dakle, stekao pravo na restituciju preplaćenih svota na ime promjenjive kamatne stope i valutne klauzule zbog ništetnosti tih odredbi u ugovoru o kreditu.

31. Ništetni ugovor ne postaje valjan kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (članak 326. stavak 1. ZOO), da je obnova bez učinka ako je prijašnja obveza ništetna (članak 148. stavak 1. ZOO), te da je ništetna nagodba o pravnom poslu i kada su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti (članak 157. stavak 2. ZOO).

32. Dakle, ništetne odredbe ugovora o kreditu,nisu mogle biti konvalidirane, obnovljene, a niti se o njima moglo nagoditi.

33. Sud EU je u presudi broj: C-452/18 zauzeo stajalište da se potrošač (korisnik kredita) mogao nagoditi i dogovoriti s davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih odredbi pod uvjetom da su potrošaču bili poznati u cijelosti svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora, cilj ZIDZPK/15 je bio da se položaj korisnika kredita s valutnom klauzulom vezanom za tečaj CHF, kao potrošača, izjednači sa položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR.

34. Međutim, niti jednom odredbom ZIDZPK/15, ali ni Aneksom ugovora koji je sklopljen na osnovi ZIDZPK/15 i u skladu s člankom 19.c ZIDZPK/15 nije regulirano pitanje rješavanja preplata u primjeni ništetnih ugovornih odredbi kredita, tj. nije riješeno pitanje posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi, onih o promjenjivoj kamatnoj stopi ni o valutnoj klauzuli. Ovdje valja navesti da pitanje rješavanja posljedica nepoštenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli nije ni moglo biti rješavano dodatkom ugovora ni ZIDZPK/15 jer u tom trenutku nije bilo ni utvrđeno da su i te odredbe ništetne. Dakle, zakonodavac nije imao u vidu tu okolnost kod donošenja zakona, a niti su potrošači mogli uzeti u obzir i tu činjenicu kod sklapanja Dodatka ugovora.

35. Tužitelj i dalje ima pravo na restituciju i ono nije prestalo sklapanjem Dodatka ugovoru jer to nije ugovoreno, niti iz ZIDZPK/15 proizlazi da bi joj to pravo prestalo. To pravo proizlazi iz odredbi članaka 323. stavak 1, 324. i 1111. ZOO. Ovdje valja navesti da je Europski sud u predmetima C-154/15, C-307/15 i C- 308/15 definirao pravila koja vrijede o djelotvornoj zaštiti od nepoštenih (ništetnih) ugovornih odredbi pa je tako utvrdio da u slučaju utvrđenja odredbe nepoštenom učinci djeluju od sklapanja ugovora. Smatra se da nepoštena odredba nije bila ugovorena tako da ne može imati učinak na potrošača, a sudsko utvrđenje ništetnosti mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije za potrošače kao da nije bilo navedene odredbe, da potrošač stječe subjektivno pravo na restituciju i da ima pravo na punu restituciju svih neosnovano plaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora. Stoga, tužitelj ima pravni interes za podnošenje ovakve tužbe.

36. Polazeći od stajališta Suda Europske unije (Sud EU) izraženog u predmetima C- 452/18 i C-118/17 ovaj sud je mišljenja da konvertiranjem kredita nije postignut učinak zaštite tužitelja kao potrošača, jer aneksom ugovora nije otklonjena neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana jer ni odredbama ZID ZPK- a, a ni aneksom Ugovora izrekom nije naveden način rješavanja posljedica ništetnosti ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli. Protivno shvaćanju tuženika ovaj sud smatra da tužitelj sklapanjem Aneksa ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita prema odredbama ZIDZPK/15 nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa zbog nepoštenih odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u osnovnom ugovoru o kreditu, koje potraživanje valja umanjiti za iznos dobiven na osnovi konverzije.

37. Vještakinja u Nalaza i mišljenju od 29. svibnja 2025.godine navodi da preplata s osnove kamate iznosi 22.377,08 eura, da preplata s osnove promjene tečaja CHF iznosi 33.136,53 eura, ukupno 55.513,61 euro. Nadalje, da obračunate zatezne kamate na pretplatu kamate i tečaja iznose 24.954,49 eura, da preplata u konverziji na dan 30.09.2015. iznosi 11.189,69 eura po fiksnom tečaju konverzije, da ukupna preplata kamate, tečaja i zatezne kamate do konverzije iznosi 80.468,10 eura. Konačno, da je vještak sukladno čl. 56. ZOO-a prebio iznos obračunatih zateznih kamata 24.954,49 eura s utvrđenim iznosom preplate u konverziji od 11.189,69 eura preostaje iznos od 69.2748,41 euro.

38. Sud nije prihvatio ni tuženikov prijedlog da odredi zadatak vještaku da vještači razliku primjenom stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu u HRK na dan sklapanja ugovora o kreditu jer je tužitelju jedino bila jasna početna kamatna stopa. Također, sud nije prihvatio ni prijedlog tuženika da se prilikom vještačenja uzme u obzir i manjak koji je tuženiku nastao kao posljedica tečaja niže od onog važećeg na dan isplate kredita i kamatne stope niže od početno ugovorene jer tuženik, kao trgovac, koji je kriv za sklapanje ništetnih odredba ugovora, konkretno odredbe o valutnoj klauzuli nema pravo od tužitelja kao potrošača, zahtijevati bilo kakvu naknadu koju je pretrpio zbog djelomične ništetnosti ugovora obzirom da takvo pravo, a sve u smislu odredbe čl. 323. st. 2. ZOO-a, pripada samo onoj ugovornoj strani koja nije odgovorna za sklapanje ništetnog ugovora.

39. Preplata utvrđena konverzijom kredita u valutu EUR u biti predstavlja djelomično ispunjenje tuženikove obveze po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a kako je tuženik pored glavnice dugovao i zatezne kamate koje teku od preplate svakog pojedinačnog iznosa koje do dana konverzije, time su namirene kamate jer sukladno odredbi članka 172. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) kada dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

40. Vještakinja je dala tabelarni prikaz razlika s obje osnove, obračun zatezne kamate i prikazala iznos preplate u konverziji, kao i datume isplate. Sud je u cijelosti prihvatio Nalaz i mišljenje vještaka kao objektivnog, stručnog i u skladu s pravilima struke. Vještačenje je izrađeno na temelju cjelokupne kreditne dokumentacije, obrazloženo po stavkama i argumentirano te pismeno pojašnjeno, kojim je vještakinja na uvjerljiv način otklonila prigovore tuženika vezano za korištenje pogrešnih tečajeva prilikom izračuna i metodologiju izračuna koja je vršena način kao da su stranke ugovorile kunski kredit kada navodi da je koristila isti tečaj i koji je koristio tuženika prema njegovoj konto kartici kredita (pregled prometa za klijenta) prema kojoj je i sam tuženik zatvarao obveze tužitelja, kao i da je nalaz napravljen prema zadatku suda.

41. Stoga je odlučeno kao u toč. I izreke presude.

42. Tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan. Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Trgovačkom sudu u Zagrebu (čl. 502. a ZPP-a) o kojoj je odlučeno presudom poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.godine, prema stavu ovog suda zastarni rok je prekinut u smislu odredbe čl. 338. ZOO-a. Obzirom se radi o postupku koji je pravomoćno okončan tek 12. lipnja 2014.godine, isti rok je sukladno odredbi čl. 392. st. 1. i st. 3. ZOO-a, počeo od tada iznova teći za potraživanja isplate po osnovi ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, a za utvrđenja vezana za valutnu klauzulu rok je počeo teći od odluke VTS RH Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine. U konkretnom slučaju tužitelj je predmetni postupak pokrenuo 12. lipnja 2019. godine odnosno prije isteka nanovo započetog tijeka zastarnog roka od pet godina, propisanog odredbom čl. 225. ZOO-a.

43. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati temelji se na odredbi čl. 1115. ZOO-a kojom je propisano da se kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se platiti i zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kao dan početka tijeka zakonske zatezne kamate utvrđen je dan kad je tužitelj preplatio dužni iznos budući je tuženik nepošten od dana stjecanja tog iznosa. Ocjena je ovog suda da je tuženik od trenutka stjecanja, odnosno od trenutka uplate anuiteta koje je sam obračunao primjenom ništetnih odredbi ugovora znao ili morao znati da nema pravo na isplatu istih. Budući da je vještakinja obračunala zatezne kamate do konverzije 30. rujna 2015. godine i iste prebila s iznosom preplate, zatezne kamate na preostali iznos teku od 01. listopada 2015. godine pa do isplate.

44. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje: OT) Sukladno određeno postavljenom zahtjevu tužitelja i VPS 69.278,41 eura osnovani su parnični troškovi tužitelja za sastav tužbe od 12. lipnja 2019. 522 bodova (Tbr. 7/1 OT),trošak sastava obrazloženih podneska od 07. siječnja 2020., 24. siječnja 2020., i 17. prosinca 2025., za svako po 522 bodova (Tbr 8/1 OT), trošak pristupa na ročišta od 27.siječnja 2020., 25. rujna 2020., 14. veljače 2025., 28. svibnja 2025., i 23. veljače 2026. za svako po 522 bodova (Tbr. 9/1 OT), 4698 bodova, uz vrijednost 1 boda od 2,00 eura, ukupno 9.396,00 eura, uvećano za 25 % PDV-a, 11.745,00 eura. Na navedeni iznos valjalo je priznati i plaćeni trošak vještačenja u iznosu od 450,00 EUR, sveukupno 12.195,00 eura. (toč. II izreke rješenja).

45. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl.151. st.3. ZPP-a dosuđene i zatezne kamate koje teku na iznos troškova postupka od donošenja presude do isplate (toč. II izreke rješenja).

U Dubrovniku, 18. ožujka 2026.godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- tužitelju, putem punomoćnika

- tuženiku, putem punomoćnika