REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-372/2024-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sutkinji Vesni Horvath, u pravnoj stvari tužitelja ZD iz [adresa], Ulica 22. lipnja 28, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marija Jukić Jurišić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika HOK- OSIGURANJE d.d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupa punomoćnica Iva Pezić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. ožujka 2026., u prisutnosti tužitelja, zamjenice punomoćnice tužitelja ND, odvjetničke vježbenica i zamjenika punomoćnika tuženika BD, odvjetničkog vježbenika, te presude javno objavljene dana 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176,, isplatiti tužitelju PD iz [adresa], Ulica 22. lipnja 28, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.364,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 22.ožujka 2024., te iznos od 150,00 eura sa zateznom kamatom od 18. ožujka 2026. do isplate i to po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na iznos od 150,00 eura tekućim od 22.ožujka 2024. do 17. ožujka 2026. kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176,, naknaditi tužitelju PD iz [adresa], Ulica 22. lipnja 28, OIB: [osobni identifikacijski broj], prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.007,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od 18. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 1.7.2021. zadobio ozljedu na radu kod poslodavca HRVATSKE AUTOCESTE d.o.o. Zagreb, Širolina 4, na AC A7, Rupa-Rijeka-Žuta lokva, Čvor Draga prilikom zamjene prometnog znaka. Naime, tužitelj je prilikom silaska sa ljestvi, lijevom rukom zapeo za vijak kojim je učvršćen znak i ozlijedio dlan lijeve ruke.

Sukladno zakonskim odredbama poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti, a prema općim propisima obveznog prava. Odgovornosti se može osloboditi samo kada šteta potječe od više sile, radnje oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

Kako ovdje nije ispunjen niti jedan od navedenih uvjeta jer je tužitelj svoj posao obavljao na uobičajeni način i pažljivo i kako je tužitelju priznata ozljeda na radu, postoji odgovornost poslodavca pa samim time i tuženika kod kojega je poslodavac tužitelja osigurao odgovornost iz djelatnosti prema vlastitim djelatnicima, za naknadu štete. Tužitelju je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer je zbog zadobivene ozljede trpio dugotrajne i intenzivne bolove u lijevoj ruci s obzirom da je zadobio reznu ranu dlana lijeve ruke duljine oko 4 cm uz nekoliko oguljotina na zapešću lijeve ruke i dorzalne strane 5 prsta.

Tužitelju je rana sašivena, morao je mirovati s rukom na povišenom i uzimati analgetike.

Tužitelj je pretrpio i intenzivan strah kako u trenutku ozljeđivanja tako i tijekom liječenja jer nije znao kako će se ozljeda odraziti na njegovu ruku.

Nakon skidanja šavova kod liječnika obiteljske medicine, na mjestu ozljede zaostao je ožiljak koji naružuje tužitelja pa trpi duševne boli.

Tužitelju je tijekom liječenja trebala tuđa pomoć za obavljanje svakodnevnih poslova.

Tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja uređuje tužbeni zahtjev te potražuje kako slijedi:

- za pretrpljene bolove

iznos od  760,00 eura

- za pretrpljeni strah

iznos od  608,00 eura

-za duševne boli zbog naruženosti

iznos od  996,00 eura

-za tuđu pomoć (30 sati po 5,00 eura)

iznos od  150,00 eura

Ukupno:

iznos od 2.514,00 eura

Predlaže usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti, ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja, sve kako to detaljno navodi u odgovoru na tužbu, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška postupka.

Tuženik osporava osnovanost kao i visinu tužbenog zahtjeva budući je do štetnog događaja i štete došlo krivnjom samog tužitelja. Iz Prijave štete i Zapisnika o internom istraživanju jasno proizlazi da je do štetnog događaja došlo na način da je tužitelj prilikom silaska s ljestvi uklonio zaštitnu opremu – rukavice te potom posjekao lijevi dlan.

Slijedom navedenog evidentno je kako šteta nije posljedica propusta zaštite na radu jer je poslodavac osigurao sigurne uvjete za rad, kao i sredstva za rad koje štite radnika od ozljede na radu, a tužitelj je prilikom silaska s ljestvi isključivo svojom krivnjom zadobio posjekotinu lijevog dlana.

Stoga tuženik osporava odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja budući da šteta nije nastupila kao posljedica propusta u zaštiti na radu osiguranika tuženika već uslijed nepažnje samog tužitelja, te nema uzročno-posljedične veze između procesa rada, upravljanja tim procesom i nastale štete tužitelju. Podredno, tuženik osporava sam pravni osnov (pravo tužitelja na naknadu neimovinske i imovinske štete) sukladno čl. 19., čl. 1100. st. 2. te čl. 1046. ZOO-a, kao i visinu štete.

Naime, tužitelju uopće ne pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske zbog povrede prava osobnosti te naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, obzirom da je tužitelj u predmetnoj nezgodi mogao pretrpjeti tek neznatnu povredu prava osobnosti.

Svaka eventualna povreda prava osobnosti iz članka 19. ZOO-a ne znači i bezuvjetno pravo oštećenika na isplatu pravične novčane naknade.

Također se osporava visina tužbenog zahtjeva po svim kvalifikatornim okolnostima jer navedeni iznosi nisu u skladu sa sudskom praksom utemeljenom na Orijentacijskim kriterijima VSRH, kao što niti iz dostavljene dokumentacije ne proizlaze povrede koje bi opravdale dosudu iznosa od 2.400,00 EUR.

Slijedom izloženog držimo da je tužitelj doista pretrpio povredu prava osobnosti, no ista je toliko neznatna da ne opravdava pravo na isplatu novčane naknade sukladno čl. 1100. ZOO-a.

Stoga tuženik drži da u konkretnom slučaju povreda prava osobnosti nije takve prirode, težine niti jačine da bi opravdavala pravo na isplatu novčane naknade jer bi isto pogodovalo komercijalizaciji koja je izričito zabranjena i protivna pravilima morala. Iako vidovi štete prihvaćanjem objektivne koncepcije više ne postoje, čl.1100. ZOO-a jasno propisuje o čemu će sud voditi računa prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade, a navedeni kvalifikacijski kriteriji ne daju u predmetnom slučaju pravo oštećenima na isplatu ikakve novčane naknade( čl. 1110 st. 1 i 2. ZOO-a). Osporava se i zatezna kamata s osnova imovinske štete za tuđu pomoć i njegu jer ista može teći tek od donošenja presude dakle od dana kada je presudom utvrđeno da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega te visina te štete.

Slijedom prednje izloženog tuženik predlaže da sud odbije tužitelja sa tužbenim zahtjevom i obveže ga na naknadu parničnog troška tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenje prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Sud je u tijeku dokaznog postupka izvršio uvid u Prijavu o ozljedi na radu, medicinsku dokumentaciju, Policu osiguranja od odgovornosti broj 13-0000010476, uz Opće uvjete za osiguranje imovinske Uvjete za osiguranje od odgovornosti, Prijavu štete temeljem odgovornosti, Zapisnik o internom istraživanju, presliku zdravstvenog kartona, saslušao je svjedoka RD, proveo je medicinsko vještačenje po dr. Miljenku Franiću, Zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 14.8.2024., medicinsku dokumentaciju, Prijavu o ozljedi na radu, Odštetni zahtjev od 27.10.2024., preslike fotografija, Policu osiguranja od odgovornosti broj: 1304-00070572, saslušao je tužitelja, proveo je medicinsko vještačenje po dr. ĆD, te izvršio uvid u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu, te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija, a sporan je osnov, visina i odgovornost.

6. Uvidom u Prijavu ozljede na radu utvrđeno je tužitelj stradao prilikom obavljanja poslova svog radnog mjesta, prilikom silaska s ljestvi nakon montaže prometnog znaka, kada je lijevom rukom zapeo za vijak kojim je učvršćen znak i ozlijedio dlan ruke. Nastanak štetnog događaja je identično opisan u internoj istrazi i prijavi štete.

7. Radi utvrđivanja spornih činjenica sud je saslušao svjedoka RD i tužitelja, koji su u svom iskazu identično opisali način nastanka štetnog događaja, kako je to navedeno u prijavi ozljede na radu, te su također iskazali da imaju na raspolaganju zaštitne rukavice, ali su iste jako krute te se ne mogu upotrebljavati kod finih poslova kao što je montaža vijaka i matica. Svjedok pojašnjava da je sam nastanak štetnog događaja nastao kada se tužitelj već počeo spuštati ljestvama, ali je tada zapeo za vijak koji je virio, te se ozlijedio. Tužitelj u iskazu navodi da je morao skinuti rukavice te obzirom da se nalazio na visini iste je bacio na pod, te nije bilo mogućnosti da ih ponovno stavi nakon postavljanja matice.

8. Sud je njihove iskaze ocijenio kao istinit i u suglasju sa ostalim provedenih dokaza, te logične i životne obzirom na vrstu poslova koje je tom prilikom tužitelj obavljao, te je prihvatio iskaze da se takvi poslovi ne mogu obavljati sa rukavicama, pogotovo zaštitnim, koje su prekrute za fine poslove kao što je montiranje vijka i matice.

9. Temeljem odredbe članka 25.stavak 1. Zakona o radu ( Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23; u daljnjem tekstu ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi sa radom , poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava . Također je odredbom članka 25. stavak 1. Zakona o zaštiti na radu propisana je odgovornost poslodavca radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu i profesionalnom bolešću po načelu objektivne odgovornosti. Sud je utvrdio da se štetni događaj desio za vrijeme obavljanja poslova tužitelja u redovnom radnom vremenu te da je navedena šteta je nastala u procesu rada te predstavlja štetu na radu i u vezi s radom, a temeljem navedenih odredbi. Navedena štete je nastala u vezi obavljanjem poslova tužiteljevog radnog mjesta i njegovih redovnih radnih zadataka, koji uključuju potrebu primjene raznih položaja tijela te penjanje na visinu, po ljestvama koje mu je osigurao poslodavac i koje predstavlja sredstvo rada u vlasništvu poslodavca. U takvom položaju je tužitelj trebao izvesti montažu prometnog znaka na stup, a obzirom da se radi o postavljanju vijaka i matice , što predstavlja poslove koji se mogu izvesti samo rukama ili uz upotrebu rukavica koje nisu tako krute kao one koje je osigurao poslodavac, a u kojem djelu je u cijelosti prihvaćen iskaz tužitelja i svjedoka, to je logično da je tužitelj odbacio takve rukavice na pod, jer su mu smetale, te obavio zadani posao, a pri spuštanju sa ljestvi se ozlijedio na vijak koji je virio sa znaka.

10. Stoga je životno i logično da se šteta koja je nastala tužitelju dešava slučajem na koji tužitelj nije mogao utjecati, jer nije na drugi način mogao obaviti navedeni posao, a koristio je sredstva rada koje mu je osigurao poslodavac, a koja nisu prikladna za obavljanje tog zadatka.

Sud je utvrdio da je tužitelj postupao sa dužnom pažnjom no ipak je došlo do nastanka štetnog događaja za koji odgovara poslodavac.

11. Tuženik bi se mogao osloboditi od odgovornosti temeljem članka 1067. ZOO-a ako bi dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da tužitelj nije pridonio nastanku štetnog događaja, budući je postupao u skladu s danim mu radnim zadacima, a tuženik nije dokazao postojanje bilo kojeg eksulpacionog razloga.

13. Tuženik odgovara temeljem sklopljene police osiguranja od odgovornosti , a što je između stranaka nesporno.

14. Radi utvrđivanja visine potraživanja sud je proveo medicinsko vještačenje po vještaku dr. Miljenku Franiću koji u svom nalazu i mišljenju od 8.12.2025. je utvrdio da je u štetnom događaju tužitelje zadobio reznu ranu dlana lijeve šake, te je liječen na odgovarajući način.

Drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobio tužitelj.

Mišljenja je da se zdravstveno stanje stabiliziralo 6.8.2021. godine završetkom bolovanja, a uzevši u obzir karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju.

Trajne posljedice navedene ozljede nisu zaostale.

Strah : tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana, slabijeg intenziteta 10 dana.

Bol jakog intenziteta imao je 2 dan, srednje jakog intenziteta trajanja 5 dana, a manjeg intenziteta trajanja još 15 dana.

Tuđa pomoć i njega: bila je potrebna 2 sat dnevno kroz 10 dana te 10 dana 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...).

Naruženje slabijeg stupnja je zaostalo obzirom na zaostali ožiljak vidljiv na dlanu lijeve šake.

15. Na nalaz i mišljenje nije bilo prigovora, te je sud nalaz i mišljenje u cijelosti prihvatio kao stručnu pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba budući da je isti sačinjen jasno, stručno i obrazloženom u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije.

16. Imajući u vidu utvrđene relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a, obzirom da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade, po ocjeni ovog suda primjerena naknada zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje imajući u vidu dužinu trajanja liječenja, dob tužitelja ( rođen 1981.), utvrđeno naruženje na ruci koje je zbog svog položaja i jačine vidljiv trećim osobama, težinu zadobivene ozljede i nelagodu koju je tužitelj trpio tijekom liječenja, iznosi 2.364,00 eura. Prilikom utvrđivanja visina neimovinske štete sud je uzeo u obzir povećanje stope inflacije koja je iznosila 28,4 % od 2020. kada je Vrhovni sud RH povećao orijentacijske kriterije za 50%.

17. Temeljem članka 1095. stavak 2. ZOO-a tužitelj ima pravo na naknadu nenovčane imovinske štete na ime tuđe pomoći njege, a obzirom na opseg potrebne tuđe pomoći njege u vezi štetnog događaja, time da cijena jednog sata iznosi 5,00 eura po satu pa je za 30 sati dosuđeno 150,00 eura. Naime, tužitelju je tuđa pomoć i njega pružana od strane obitelji, a tržišna cijena jednog sata u ovakvim slučajevima sukladno sudskoj praksi i u vrijeme donošenja sudske odluke iznosi 5,00 eura, stoga je sud dosudio navedeni iznos sa kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi članka 1089. ZOO-a, a visina i okolnosti su utvrđene danom donošenja presude.

18. Odluka o visini stope zakonskih zateznih kamata temelji se na članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; u daljnjem tekstu ZOO), sa tijekom kamata od podnošenja tužbe odnosno 22.03.2024. za neimovinsku štetu, odnosno 18. ožujka 2026. za imovinsku štetu.

19. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 4 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to po vrijednosti predmeta spora konačno uređenog tužbenog zahtjeva koje je tužitelj uredio nakon provedenog medicinskog vještačenja.

Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 100 bodova(Tbr. 7/1), za zastupanje na ročištu 27.11.2024., 04.06.2025., 02.02.2026., 09.03.2026. sve po 100 bodova, (Tbr. 9/1), obrazložen podnesak od 18.12.2025. po 100 bodova ( Tbr 8/1) ročište za objavu od 50 bodova, ukupno 650 bodova (1 bod = 2,00 eura Tbr. 50). Ukupan trošak tužiteljice iznosi 1.300,00 eura, a navedenom iznosu dodan je PDV od 25% , uvećano za troškove vještačenja od 300,00 eura, te trošak svjedoka u iznosu od 82,00 eura sveukupno 2.007,00 eura.

Tužitelju nije priznat trošak podnesak od 29.05.2025.,06.06.2025., 10.02.2025., jer ne predstavljaju obrazložene podneske niti je sud naložio i odobrio tužitelja da iste podnese, odnosno istima dostavlja dokumentaciju ili presliku uplatnice, odnosno punomoć, a za što nije potreban sastav podneska.

20. Tužitelju je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u pet istovjetnih primjeraka, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku