REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe TERMOVAR d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe PD, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: 71. Pp-1418/2024 od 18. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, te se preinačuje prvostupanjska presuda u odluci o prekršajno pravnim sankcijama, tako da za djelo opisano u izreci okrivljenoj pravnoj osobi TERMOVAR d.o.o., na temelju istog pravnog propisa, izriče novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset) eura, dok se okrivljenoj odgovornoj osobi ŠD izriče novčana kazna u iznosu od u iznosu od 130,00 (stotrideset) eura.

II. Izrečene novčane kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenima ako u navedenom roku okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba TERMOVAR d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba PD su na temelju članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, s obrazloženjem da je kažnjavanje okrivljenika nepotrebno radi ostvarivanja svrhe kažnjavanja, a s obzirom na njihovo iskreno priznanje, dosadašnju nekažnjavanost te okolnosti da se radilo o zanemarivom kašnjenju u ispunjenju obveze okrivljenika i da prekršajem nisu nastupile nikakve štetne posljedice.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura, svaki.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava i odluke o prekršajno pravnim sankcijama.

4. U žalbi žalitelj navodi da nije bilo uvjeta za primjenu odredbe članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona i da je okrivljenicima za počinjeni prekršaj trebalo izreći zakonom propisane kazne.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je osnovana.

7. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazni, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj.

8. Iz stanja spisa proizlazi da okolnosti, kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku nisu, u konkretnom predmetu, opravdani i dostatni razlozi za primjenu članka 38. Prekršajnog zakona zbog kojih okrivljenike treba osloboditi od kazne te time nije ostvarena svrha kažnjavanja. Stoga je ovaj sud prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja te okrivljenicima za počinjeno djelo izrekao kazne kao u izreci ove presude u iznosima najnižih zakonom propisanih novčanih kazni za tu vrstu prekršaja, a koje kazne ovaj sud smatra primjerenima, s obzirom na težinu počinjenih prekršaja i stupanj njihove odgovornosti, u uvjerenju da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja. Naime, za prekršaj opisan u izreci zakonom je propisana kazna u rasponu od 660,00 eura do 6.630,00 eura za poslodavaca i u rasponu od 130,00 eura do 1.320,00 eura za odgovornu osobu, a na strani okrivljenika nisu nađene posebno olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazni.

9. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici u roku koji je određen za plaćanje kazni plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Jasna Momirović, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.