REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-1272/2026
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović, kao predsjednice vijeća, te Katice Lučić i Ivane Bosnić-Kovačić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Opće bolnice Šibensko-kninske županije i okrivljene odgovorne osobe ŠG, zbog prekršaja iz članka 443. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj: 120/16. i 114/22.), odlučujući o žalbama okrivljene pravne osobe Opće bolnice Šibensko-kninske županije i okrivljene odgovorne osobe ŠG, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: Pp-2851/2023-10 od 24. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2026. i 18. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e:
I Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljene pravne osobe Opće bolnice Šibensko-kninske županije i okrivljene odgovorne osobe ŠG te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba Opća bolnica Šibensko-kninske županije i okrivljena odgovorna osoba ŠG obvezani su naknaditi trošak žalbenog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, svaki, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda okrivljena pravna osoba Opća bolnica Šibensko-kninske županije i okrivljena odgovorna osoba ŠG su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba Opća bolnica Šibensko-kninske županije u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) eura, a okrivljena odgovorna osoba ŠG u iznosu od 1.000,00 (tisuću) eura, zbog prekršaja iz članka 443. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o javnoj nabavi, činjenično opisanog u izreci.
2. Istom presudom okrivljenici su obvezani naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura, svaki.
3. Protiv navedene presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbe iz svih žalbenih osnova.
4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, iste prihvate.
5. Žalbe su neosnovane.
6. Rješavajući predmet te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uz ocjenu navoda žalbi, ovaj sud je ocijenio da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu žalitelja niti je nastupila zastara prekršajnog gonjenja, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka na koje ukazuju žalitelji i da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje, na temelju kojega je pravilno pravno označio djelo okrivljenika kao prekršaj iz primijenjenog propisa.
7. Žalitelji neosnovano ponavljaju navode svoje obrane, dane u postupku pred prvostupanjskim sudom, kako s postupali u krajnjoj nuždi zbog postojanja izvanrednih okolnosti, odnosno pandemije COVID-19, pa postoje okolnosti koje isključuju postojanje prekršaja ili navedene okolnosti upućuju na neznatnu društvenu štetnost, u skladu s člankom 24.a Prekršajnog zakona. Naime, okrivljena pravna i u njoj odgovorna osoba su, u smislu članka 443. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o javnoj nabavi, bili dužni na temelju izričite zakonske obaveze provoditi postupak javne nabave za nabavu lijekova u iznosu 621.197,81 eura te na njih nije primjenjiva iznimka iz članka 1. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“ broj: 114/22.), da naručitelji nisu obvezni primjenjivati ovaj Zakon na nabavu robe, radova ili usluga u svrhu saniranja posljedica prirodnih nepogoda, velikih nesreća i katastrofa i obnove nakon njih ako je to uređeno posebnim propisima, a do vrijednosti pragova iz članka 13. ovoga Zakona, budući da je tom zakonskom odredbom mogućnost primjene pojednostavljenog postupka nabave roba i usluga za slučaj pandemije Covid-19 predviđena, ali nije normirana niti jednim posebnim propisom, kao što je npr. slučaj kod mogućnosti da se postupi prema posebnom propisu, kao što je Zakon o obnovi i Pravilnik o provedbi postupaka nabave robe, usluga i radova za potrebe obnove, kada je opisana mogućnost predviđena u svrhu saniranja posljedica razornih potresa koji su se dogodili u Republici Hrvatskoj. Nadalje, neosnovani su navodi žalitelja da se u konkretnom slučaju radi o beznačajnom prekršaju jer nisu nastupile nikakve štetne posljedice te se radi o neznatnom stupnju ugrožavanja i povrede javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti, pa da ne postoji potreba niti društveni ili pojedinačni interes za kažnjavanje. Naime, iz sadržaja normi, koje se odnose na predmetni prekršaj, proizlazi da se njima osigurava pravilno funkcioniranje javnog poretka, društvene discipline i društvenih vrijednosti u Republici Hrvatskoj kao elementarnih i temeljnih vrednota države, čije bi kršenje moglo ugroziti, odnosno povrijediti, pravilno i zakonito funkcioniranje društva i vladavinu prava kao i odgovarajuće postojeće ekonomske i pravne odnose između pravnih subjekata pa, u tom smislu, predmetno djelo nije beznačajno, jer nepoštivanje navedene odredbe može znatno utjecati na
ugrožavanje postojećeg reda i stanja u društvu, budući da je postojanje pandemije COVID-19 zahtijevalo posebno odgovorno postupanje u društvu, kako u poslovanju tako i u osobnom ponašanju građana, a posebno treba imati u vidu i subjektivni stav počinitelja prema počinjenom prekršaju, čiji značaj okrivljenici umanjuju, kao i time svoju odgovornost, te ukupnost subjektivnih i objektivnih okolnosti na strani okrivljenika, koje su jednako relevantne prilikom procjene stupnja i intenziteta protupravnosti, ne idu u prilog stajalištu okrivljenika o beznačajnosti počinjenog prekršaja. Slijedom navedenog se, u konkretnom slučaju, navedene okolnosti mogu uzeti isključivo kao olakotne okolnosti, kako ih je cijenio i u svojoj odluci obrazložio i prvostupanjski sud.
8. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju provedenog dokaznog postupka, a prvenstveno obrane okrivljenika, dane pred prvostupanjskim sudom, u kojoj odlučne činjenice niti ne poriču, već iznose okolnosti za koje smatraju da ih mogu ekskulpirati od odgovornosti, imao dovoljno osnova za zaključak da su žalitelji počinili prekršaj za koje se pobijanom presudom terete, a njihovi žalbeni navodi ne dovode objektivno u sumnju rezultat dokaznog postupka.
9. Ispitujući odluku o prekršajno pravnim sankcijama, ovaj sud je ocijenio da je kazna svakom od okrivljenika odmjerena razmjerno težini djela i stupnju njegove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na strani okrivljenika kao olakotnu okolnost, uz prekršajnu neosuđivanost, ocijenio upravo okolnosti koje su okrivljenici isticali u svojoj obrani, a ističu i sada u žalbi, te im je kazne znatno ublažio, na iznos ispod zakonom propisanog posebnog minimuma novčane kazne za tu vrstu prekršaja. Naime, za prekršaj opisan u izreci, zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 6630,00 do 132.720,00 eura za pravnu osobu i u rasponu od 1320,00 do 6630,00 eura za odgovornu osobu pa izrečene novčane kazne nisu prestroge.
10. Također, žalitelji su upozoreni na mogućnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, u skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.
11. S obzirom na sve navedeno, ovaj sud nije našao razloge, koje već nije cijenio prvostupanjski sud, za daljnje ublažavanje novčanih kazni žaliteljima te smatra da će se izrečenim kaznama ostvariti svrha kažnjavanja.
12. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je valjalo, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati žalitelje na naknadu paušalnog iznosa troškova
drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN broj 18/13).
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Ivana Vorel Mikša, v.r.
Jasna Momirović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.
