REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-1212/2024

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Momirović kao predsjednice vijeća te Katice Lučić i Ivane Bosni-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe TOVAR d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe SČ, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17., 98/19. i 151/22.) i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21, 119/22.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe TOVAR d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe SČ, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, broj: 41 Pp-10942/2022-4 od 4. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se kao djelomično osnovana žalba okrivljene pravne osobe TOVAR d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe SČ, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju točku, opisan u izreci pobijane presude, na način da se protiv okrivljenika, zbog navedenog djela, odbija optužba, na temelju članka 181. točke 4. Prekršajnog zakona.

II. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba okrivljene pravne osobe TOVAR d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe SČ te se potvrđuje prvostupanjska presuda u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, opisan u izreci.

III. Uslijed odluke pod točkama I i II. izreke, preinačuje se odluka o novčanim kaznama, tako da se okrivljenoj pravnoj osobi, za prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izriče novčana kazna u iznosu od 1.040,00 (tisućučetrdeset) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi SČ, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, novčana kazna u iznosu od 269,00 (dvjestošezdesetdevet) eura koje su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana računajući od primitka ove presude s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenima ako u navedenom roku okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.

IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, svaki, u roku od 30 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljena pravna osoba TOVAR d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba SČ proglašeni su krivima i kažnjeni ukupnim novčanim kaznama i to okrivljena pravna osoba u iznosu TOVAR d.o.o. u iznosu od 2.040,00 (dvijetisućečetrdeset) eura, a okrivljena odgovorna osoba SČ u iznosu od 459,00 (četiristopedesetdevet) eura, zbog prekršaja iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu i članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, opisanih u izreci.

2. Istom presudom, okrivljenici su obvezani na plaćanje naknade paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu od 45,00 (četrdesetpet) eura, svaki.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da smatraju da se radi o presuđenoj stvari te zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama, smatrajući de je kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja.

4. Žalba okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe je dijelom osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud (dalje u tekstu: Sud), ocijenio je da je u odnosu na prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju počinjena povreda materijalnog prava iz članka 196. točke 3. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, na koju ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, stoga što se u radi o presuđenoj stvari.

- 6. U konkretnom slučaju za isti propust, odnosno za isti činjenični supstrat, već je izrečena kazna rješenjem Državnog inspektorata RH pa bi vođenjem prekršajnog postupka za to djelo došlo do povrede načela ne bis in idem koje je zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava RH kao i člankom 4. Protokola br. 7. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. Presudom Europskog suda za ljudska prava u slučaju S (S v. [adresa], App.no 55759/079) upozoreno je na načelnu neprihvatljivost konsekutivnog vođenja prekršajnog i kaznenog postupka protiv iste osobe, ako se u oba postupka počinitelju stavljaju na teret iste činjenice, a što je protivno načelu „ne bis in idem“ propisanom u članku 4. protokola 7. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Prema stajalištu iznijetom u slučaju Z v. [adresa], App no 14939/03 izjednačava se sudsko (u našem slučaju prekršajno) i administrativno kažnjavanje ako je riječ o činjenično istom djelu.

8. Iz stanja spisa i utvrđenih činjenica u prvostupanjskom postupku proizlazi da je okrivljenoj pravnoj osobi usmenim rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja 8. srpnja 2022., izdana privremena mjera zabrane obavljanja djelatnosti, koja traje najkraće 15 dana od dana donošenja rješenja, koja se neće izvršiti ako stranka najkasnije u roku od tri dana od dana donošenja rješenja o zabrani obavljanja djelatnosti, inspektoru dostavi dokaz da su utvrđeni nedostaci otklonjeni kao i dokaz o izvršenoj uplati novčanog iznosa od 20.000,00 kuna za neprijavljenog radnika, u korist državnog proračuna.

9. U skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava, pravno nazivlje nacionalnog zakonodavstva ne može biti jedni kriteriji relevantan za primjenu pravila „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7. uz Konvenciju, već je u konkretnom slučaju potrebno promatrati u skladu s tzv. mjerilima ''Engel'' (Europski sud u svojoj praksi je postavio tri mjerila koja su poznata kao mjerila ''Engel'', predmet Engel i drugi protiv Nizozemske od 8. lipnja 1976. godine) ima li izrečena upravna mjera preventivni ili kazneni karakter.

10. S obzirom da izrečena upravna mjera u konkretnom slučaju predstavlja sredstvo kažnjavanja za okrivljenike i ima penalni karakter pa vođenje prekršajnog postupka, povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe za nadzor radnih odnosa (istog tijela koje je izreklo upravnu mjeru) kojim se okrivljenicima, stavlja na teret da su počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, a nakon što je izrečena upravna mjera izvršena, jer iz stanja spisa proizlazi da su okrivljenici platili iznos od 40.000,00 kuna za isti propust odnosno za isti činjenični supstrat, u konkretnom slučaju predstavlja povredu načela „ne bis in idem“ u smislu članka 4. Protokola 7 Konvencije.

11. Prema tome, okrivljenici su plaćanjem novčanog iznosa od 40.000,00 kuna kažnjeni za isti događaj pa se, po ocjeni ovog suda, u ovom slučaju radi o presuđenoj stvari i okrivljenici ne mogu više biti kažnjeni za isto djelo. Stoga je ovaj sud, postupajući u skladu s praksom Europskog suda za ljudska prava i svojim stajalištem o povredi načela ne bis in idem, prihvatio u tom dijelu kao osnovanu žalbu okrivljenika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, u navedenom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu na način da je za navedeno djelo, zbog kojeg je navedena administrativna mjera protiv okrivljenika i primijenjena, odbio optužbu protiv okrivljenika.

12. Rješavajući dalje predmet te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), u odnosu na prekršaj iz članka 229. stavka 1. točke 3. i stavka 2. Zakona o radu, uz ocjenu navoda žalbi, ovaj Sud je ocijenio da nisu počinjene povrede materijalnog prava na štetu okrivljenika niti nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, što su povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Razmatrajući odluku o prekršajno pravnim sankcijama za navedeno djelo, ovaj sud je ocijenio da su kazne okrivljenicima odmjerene razmjerno težini počinjenog djela i stupnju njihove odgovornosti, pri čemu je prvostupanjski sud na strani okrivljenika našao olakotne okolnosti, uz izostanak otegotnih okolnosti u vezi s počinjenjem navedenog djela te im je kazne ublažio na iznose znatno ispod zakonom propisanih minimuma novčanih kazni za tu vrstu prekršaja, pa se iste ne ukazuju prestrogima. Naime, za navedeni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna u rasponu od 8.090,00 eura do 13.270,00 eura za poslodavca pravnu osobu i u rasponu od 920,00 eura do 1.320,00 eura za odgovornu osobu pravne osobe.

14. Stoga, ovaj sud nije našao razloge, koje već nije cijenio prvostupanjski sud, za ublažavanje novčanih kazni te kazne odmjerene od strane prvostupanjskog suda za navedeno djelo smatra primjerenima svrsi kažnjavanja.

15. U skladu s odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, ako žalitelji, u roku koji je određen za plaćanje kazni, plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika, ili samo o žalbi okrivljenika, te je trebalo, na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezati svakog od okrivljenika na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka pred ovim sudom, u skladu s okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Jasna Momirović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.