Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1923/2025-2

U  I M E R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri Zagreb, protiv tuženika 1. KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. UN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. BN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. GN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. Mlt. CN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 7. Mlt. HN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici pod 6. i 7. zastupani po majci i zz ON, [adresa], a ova po punomoćnici Dubravki Glavan, odvjetnici u Osijeku, svi tuženici od 1. – 7. kao nasljednici sada pok. SN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Povrv-24/2021-9 od 14. srpnja 2022., 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu, poslovni broj Povrv-24/2021-9 od 14. srpnja 2022. u točkama I. i II. izreke

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi (na temelju vjerodostojne isprave) javnog bilježnika Tomislava Kneza iz Svete Nedelje, broj OVRV-1315/20 od 20. studenog 2020. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 229,44 kn, sada 30.45 eur sa zateznim kamatama po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.

2. Točkom II . izreke tuženiku je naloženo nadoknaditi tužitelju trošak parničnog i ovršnog postupka u iznosu od 750,00 kn/sada 99,54 eur sa zateznom kamatom.

3. Točkom III. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog i ovršnog troška kao neosnovan.

4. Protiv te presude u točkama I. i II. izreke žalbu je podnio tuženik ĐN koji je tijekom žalbenog postupka, **.**.2023. umro s time da je rješenjem prvostupanjskog suda od 14. ožujka 2023. utvrđen prekid postupka zbog smrti tuženika te je odlučeno da će se postupak nastaviti kada nasljednici pok. ĐN ili staratelj ostavine preuzmu postupak ili kada ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove da to učine. Prvostupanjski sud je uvidom u rješenje o nasljeđivanju javnog bilježnika Jasne Galešić broj O-1272/2023 od 10. rujna 2024. utvrdio da su sada 1. – 7. tuženici zakonski nasljednici pok. SN, te je slijedom toga sud rješenjem od 18. rujna 2025. odlučio da se postupak prekinut zbog smrti tuženika SN, nastavlja, te su ujedno 1. – 7. tuženici pozvani preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari.

5. Tuženik se u žalbi ne poziva na određene zakonske žalbene razloge iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja.

6. Odgovor na žalbu nije podnesen.

7. Žalba nije osnovana.

8. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a.

9. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

10. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa 229,44 kn, sada 30,45 eur, po osnovi neplaćenih računa za odvoz komunalnog otpada za mjesec srpanj, kolovoz i rujan 2019., za svaki mjesec u iznosu po 76,48 kn.

12. U provedenom postupku prvostupanjski sud je u bitnom utvrdio i zaključio:

-da je raniji tuženik ĐN, protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Kneza iz Svete Nedelje, broj OVRV-1315/20 od 20. studenog 2020. podnio prigovor u kojem je osporio osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, te u bitnom naveo da tužitelj s predmetne lokacije [adresa], odvoz komunalnog otpada nije izvršio jer da na toj nekretnini nitko ne stanuje, te slijedom toga ne proizvodi komunalni otpad zbog čega je tuženik ustvrdio da nije u obvezi platiti utuženi novčani iznos za odvoz komunalnog otpada s navedene lokacije u utuženom periodu,

-da je u tuženik u podnesku tijekom postupka naveo da je svojim dopisom od 15. listopada 2018. obavijestio tužitelja da je na navedenoj lokaciji povremeno boravila njegova supruga koja je umrla **.**.2018. te da je tuženik tužitelju dostavio smrtni list za pok. suprugu,

-da iz matične evidencije tužitelja proizlazi da je tuženik obveznik naknade za odvoz komunalnog otpada s navedene lokacije [adresa], da iz bilješke u matičnoj evidenciji od 13. siječnja 2021. proizlazi da je 24. listopada 2018. došlo do promjene adrese slanja računa na zahtjev stranke, a da je 14. ožujka 2019. tuženik kao obveznik plaćanja predmetne usluge upućen u Podružnicu Čistoća radi obustave usluge tj. stavljanja predmetnog objekta u tzv. hladni pogon.

13. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja, odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud polazi od odredbi Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17 – dalje ZOGO) kojim je u čl. 30. st. 5. propisano da je obveznik plaćanja usluge odvoza komunalnog otpada, vlasnik nekretnine.

14. Sud je nadalje cijeneći tužiteljeve Opće uvjete poslovanja s korisnicima (dalje Opći uvjeti) utvrdio da čl. 5. toč. 16. propisuje da u slučaju promjene korisnika usluge na nekretnini, dosadašnji korisnik usluge može raskinuti ugovor isključivo na temelju dostavljene dokumentacije o novom korisniku usluge prema davatelju usluge; da članak 8. st. 1. Općih uvjeta propisuje da neuseljeni stambeni prostori koji neće biti u funkciji minimalno tri mjeseca u kontinuitetu će se na pisani zahtjev korisnika uz priloženi pregled očitanja električnog brojila evidentirati i staviti u stanje mirovanja s datumom važnosti promjene od prvog dana u sljedećem mjesecu pa sve do ponovnog stavljanja u funkciju, dok da čl. 8. st. 3. propisuje da se promjene provode s datumom saznanja (pisana obavijest stranke, provjera na terenu), a u razdoblju dok je prostor u stanju mirovanja korisniku će se obračunati samo naknada za prijevoz miješanog komunalnog otpada (hladni pogon).

15. Sukladno citiranim odredbama Općih uvjeta prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik trebao tužitelju dostaviti pisani zahtjev za stavljanje predmetnog stambenog prostora u funkciju tzv. hladnog pogona uz pregled očitanja električnog brojila u tom stambenom objektu, a što da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je učinio. Daljnji je zaključak prvostupanjskog suda da dostavom tužitelju smrtnog lista iza pok. supruge se ne dokazuje činjenica da u predmetnom stambenom prostoru nitko ne stanuje budući da je sukladno Općim uvjetima tuženik bio u obvezi dostaviti tužitelju obračun potrošnje električne energije čime da bi dokazao kako u navedenom stambenom objektu nitko ne živi, a što da je tuženik također propustio učiniti.

16. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno da je tuženik u obvezi platiti naknadu za odvoz komunalnog miješanog otpada s navedene lokacije za tzv. hladni pogon u utuženim mjesecima srpanja, kolovoza i rujna 2019., pa je zbog tih razloga odlučio kao u točki I. izreke pobijane presude, dok je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u ukupnom iznosu od 750,00 kn, sada 99,54 eur sa zateznom kamatom.

17. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. i čl. 467. st. 1. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

18. Tuženik u žalbi navodi da tužitelj nije izvršio nikakvu uslugu, da je tijekom 2018. tužitelju dostavio obavijest da na navedenoj lokaciji ne živi nitko, te da nema (tužitelj) što raditi za njega, da je tužitelju više puta vraćao krivo ispostavljene račune, da se tužitelj na sve njegove informacije oglušio, odnosno nije reagirao već da je nastavio s ispostavljanjem lažnih računa, da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je izvršio bilo koju uslugu, a donošenjem pobijane presude da je "legalizirana krađa".

19. Opisani žalbeni navodi tuženika ukoliko se odnose na pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nisu dopušteni.

20. U ovom žalbenom postupku sporno je je li prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, s time da ovaj žalbeni sud na pravilnost u primjeni materijalnog prava pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

21. U provedenom postupku je prvostupanjski sud pravilno uvidom u tužiteljevu matičnu evidenciju utvrdio da je u istoj kao obveznik plaćanja naknade za odvoz kućnog otpada s navedene lokacije [adresa], evidentiran tuženik, da u istoj postoji bilješka od 13. siječnja 2021. iz koje proizlazi da je 24. listopada 2018. došlo do promjene adrese slanja računa na zahtjev stranke, tuženika, a da je 14. ožujka 2019. tuženik kao obveznik plaćanja predmetne usluge upućen u tužiteljevu Podružnicu Čistoća radi obustave usluge, tj. stavljanja predmetnog objekta u tzv. hladni pogon.

22. Iz navedenih činjenica proizlazi da je tužitelj, u vezi plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada s navedene lokacije tuženika kao obveznika plaćanja naknade uputio na koji način treba postupiti kako bi se reguliralo pitanje odvoza komunalnog otpada, odnosno obustava usluge i stavljanja predmetnog objekta u tzv. hladni pogon.

23. Iz pravilno utvrđenog činjenično stanja proizlazi da tuženik prema uputi tužitelja nije postupio, već je jedino, kao što to proizlazi iz stanja u spisu tužitelju uputio dopis od 15. listopada 2018. uz koji je priložio smrtni list o smrti njegove supruge koja je umrla **.**.2018., s time da je i prema navodima tuženika njegova supruga povremeno boravila u stambenom prostoru na predmetnoj lokaciji.

24. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da dostava smrtnog lista za pok. suprugu nije isprava na temelju koje je tuženik mogao valjano regulirati pitanje odvoza komunalnog otpada i plaćanje naknade s predmetne lokacije.

25. U takvim okolnostima, te kad se ima u vidu da čl. 8. st. 1. Općih uvjeta regulira da neuseljeni stambeni prostori koji neće biti u funkciji minimalno tri mjeseca u kontinuitetu će se na pisani zahtjev korisnika uz priloženi pregled očitanja električnog brojila evidentirati i staviti na stanje mirovanja s datumom važnosti promjene prvog dana u slijedećem mjesecu pa sve do ponovnog stavljanja u funkciju. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da tuženik tužitelju nije dostavio pregled očitanja električnog brojila za stambeni prostor na predmetnoj lokaciji, koji pregled je relevantan dokaz o tome da na predmetnoj lokaciji nitko ne živi.

26. Nadalje, budući da je čl. 8. st. 3. Općih uvjeta propisano da se promjene provode s datumom saznanja na temelju pisane obavijesti stranke ili provjerom na terenu, a u razdoblju dok je prostor u stanju mirovanja, korisniku će se obračunati samo naknada za prijevoz miješanog komunalnog otpada (hladni pogon), proizlazi da je prvostupanjski sud na temelju citiranih odredbi tužiteljevih Općih uvjeta kao i sukladno odredbama ZOGO kojim je u čl. 30. st. 5. propisano da je za uslugu odvoza komunalnog otpada, koju u konkretnom slučaju na području Grada Zagreba vrši tužitelj, obveznik plaćanja naknade je vlasnik nekretnine, odnosno tuženik.

27. Slijedom navedenog proizlazi da su žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava neosnovani.

28. Pobijana presuda pravilna je i zakonita i u odluci o naknadi troškova postupka u točki II. izreke koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

29. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 18. ožujka 2026.

Sudac

Duško Abramović