Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-2254/2024-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Dijani Filipčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja VČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 1., OIB: 66486182714, radi priznavanja statusa hrvatskog branitelja, 18. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II-560-01/24-01/81, URBROJ: 512-2501-24-2 od 22. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-560-01/24-01/81, URBROJ: 512-2501-24-2 od 22. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb KLASA: UP/I-560-01/23-01/467, URBROJ: 512M2-50-24-3 od 24. siječnja 2024. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.
2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika te navodi da se u Narodnu zaštitu Mjesne zajednice Knežija uključio dobrovoljno 20. kolovoza 1991. i bio aktivan do 15. siječnja 1992. nosio je vojnu odoru i oružje koje je sam nabavio. Aktivnosti koje je obavljao su bile čuvanje strateški važnih objekata na području Mjesne zajednice Knežija. U smjenama je čuvao i Savski most te vršio praćenje osoba pod sumnjom da su subverzivnim djelovanjem ugrožavali sigurnost Republike Hrvatske. Smatra da djelovanje u vojnoj odori i pod oružjem u formacijama ili grupama ima značenje borbenog djelovanja protiv neprijatelja i pružanje oružanog otpora agresoru. Napominje da u Zagrebu nije bilo drukčijeg borbenog djelovanja od ovog koje je opisao te da je njegovo aktivno sudjelovanje na taj način potvrđen izjavama svjedoka, i to HČ, ŽČ, UČ i ŠČ. U vrijeme rata nije vodio računa o popisima ili evidencijama niti je smatrao da će to kasnije biti bitno za priznavanje statusa branitelja. Na front nije otišao zbog zdravstvenog stanja jer od rođenja ima oštećen sluh i vid, ali je zato svoj doprinos dao na način da se priključio grupi ratnih izvjestitelja koja je na ratištu diljem Hrvatske prikupljala dokaze o ratnim razaranjima, a koji materijali su korišteni za produkciju dokumentarne izložbe. Tužitelj je autor i drugih dokumentarnih filmova za koja je dobio najveća domaća i svjetska priznanja. Predlaže da mu se prizna status branitelja.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom osporava tužbene navode. Navodi kako je tijekom upravnog postupka utvrđeno da tužitelj nema utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata niti se tužitelj nalazi na popisima pripadnika Narodne zaštite Knežija. Aktivnosti tužitelja su bile dnevna i noćna dežurstva te praćenje sumnjivih osoba koje su svojim subverzivnim djelovanjem ugrožavale sigurnost Republike Hrvatske. Imao je svoje osobno naoružanje. Izjave svjedoka ŽČ i HČ u bitnom potvrđuju navode tužitelja. Zbog iznesenog tuženik je utvrdio kako u konkretnom slučaju nije bilo borbenog djelovanja radi čega nisu ispunjeni zakonski uvjeti za utvrđenje statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje od 20. kolovoza 1991. do 15. siječnja 1992. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.
4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 27. veljače 2026. na koju je pristupio tužitelj, a uredno pozvan tuženik nije opravdao svoj nedolazak (članak 91. stavak 3. u vezi s člankom 89. stavkom 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS).
6. Tuženik u osporavanom rješenju zaključuje da je prvostupanjsko tijelo, pozivajući se na izjave tužitelja i svjedoka, pravilno odbilo zahtjev tužitelja jer da činjenično stanje ne ukazuje na sudjelovanje tužitelja u oružanom otporu agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom. Na taj način, prema ocjeni tuženika, nisu ispunjeni uvjeti iz članka 3. stavka 1. b) u svezi članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZHB).
7. Člankom 3. stavkom 1. b) ZHB-a propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana.
8. U smislu članka 3. stavka 2. ZHB-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske u smislu stavka 1. istoga članka Zakona, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
9. U postupku je utvrđeno, osobito iz izjava tužitelja i svjedoka HČ, ŽČ, ŠČ i UČ, da su se aktivnosti tužitelja sastojale u obilaženju i čuvanju objekata na području Mjesne zajednice Knežija te praćenju osoba za koje se sumnjalo da subverzivnim djelovanjem ugrožavaju sigurnost Republike Hrvatske. Prema tome, a suprotno navodima tužbe, aktivnosti tužitelja prvenstveno su bile pomoćnog i promatračko - operativnog karaktera, bez neposrednog borbenog djelovanja ili izravne veze s takvim djelovanjem. Činjenica da je tužitelj bio naoružan ne dovodi u pitanje sadržaj njegovih aktivnosti u odredu Narodne zaštite Mjesne zajednice Knežija.
10. Kraj takvog stanja stvari, sud ocjenjuje zakonitim zaključak tuženika kako tužitelj nije u smislu članka 3. stavka 1. b) u svezi članka 3. stavka 2. ZHB-a sudjelovao u aktivnostima koje se mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s takvim otporom radi čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se tužitelju prizna status branitelja.
12. Slijedom navedenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 18. ožujka 2026.
Sutkinja:
Dijana Filipčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
