Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču - Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Posl. br. Psp-19/2025-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu tog suda Sanji Oroz kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja LUX MONT d.o.o., OIB: 45085558516, iz Poreča, Motovunska 9A, zastupanog po punomoćniku Davoru Štorgi, odvjetniku u Puli, protiv tuženika APOLO d.o.o., OIB: 42812301771, iz [adresa], zbog smetanja posjeda, nakon javne glavne rasprave zaključene 16. prosinca 2025., u prisutnosti z.z. i punomoćnika stranaka, 18. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tuženik Apolo d.o.o., [adresa] (Općina Vrsar- Orsera), zastupan po ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], smetao tužitelja LUX MONT d.o.o., Motovunska 9A, Poreč u posljednjem mirnom i faktičnom posjeda nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, Z.k. odjel Poreč, k. o. [katastarska općina], zk. uložak: [broj ZK uloška] na način da je promjenom brave na ulaznim vratima nekretnine izvršio oduzimanje posjeda nekretnine na adresi [adresa].

2. Nalaže se tuženiku Apolo d.o.o., [adresa] (Općina Vrsar-Orsera), zastupan po ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da uspostavi ranije posjedovno stanje, na način da o svom trošku omogući tužitelju ulaz u predmetnu nekretninu time što će tužitelju predati ključeve od nekretnine te ju predati u posjed.

3. Zabranjuje se tuženiku takvo ili bilo kakvo slično smetanje tužitelja u posjedovanju predmetne nekretnine.

4. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate."

II Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 685,00 eura, po stopi sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) koje na taj iznos teku od dana presuđenja pa do isplate, sve u roku 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Pazinu, Zk. odjela u Poreču k. o. [katastarska općina], zk. uložak: [broj ZK uloška], u naravi stambena zgrada, koja predstavlja dvorište 194 m2, te kuću 115 m2, ukupno: 309 m2 na adresi [adresa], a sve prema fotografiji iz procjembenog elaborata br. 1, 2 i 3. Tužitelj da je 27. veljače 2025. sklopio ugovor o kupoprodaji gore navedene nekretnine, a koji u osnovi sadržava ugovor o prodaji, jer posjeduje dva osnovna elementa ugovora, cijenu i predmet, pa da je u svakom trenutku bio spreman, a što da je i sada isplatiti kupoprodajnu cijenu, odnosno veći dio kupoprodajne cijene, jer je trebalo odbiti vrijednost izvedenih radova na nekretnini od cijene 475.000,00 eura. Dana 27. veljače 2025. tužitelj da je zaprimio ključeve od predmetne nekretnine, te sklopio ugovor s tuženikom da vrši određene obrtničke i građevinske radove na navedenom objektu. Tužitelj da je postupao u namjeri i cilju koji je dogovoren da je potrebno objekt dovršiti te da će se od ugovorene cijene u iznosu 475.000,00 eura umanjiti iznos navedenih i izvedenih radova. Tužitelj da je iz razloga utvrđivanja činjenica stanja izradio procjembeni elaborat kako ne bi bilo dvojbeno stanje i vrijednost objekta. Dana 17. ožujka 2025. da je sačinjen procjembeni elaborat, pa da je vidljivo da je procjenitelj snimio objekt iznutra i izvana. Dana 05. travnja 2025. tužitelj da je pokušao ući u navedenu stambenu zgradu, kako bi precizirao sve radove koje mora izvesti na navedenom objektu, pa da je zamijetio da ne odgovaraju ključevi koje je zaprimio od tuženika, te da je bilo očito da je tuženik zamijenio cilindar brave na ulaznim vratima objekta. Istog dana dok je pokušavao (ući) pomoću ključeva koje je posjedovao, radnici na susjednoj građevini u neposrednoj blizini da su mu rekli da imaju nove ključeve, pa da su mu otključali ulazna vrata i tada da je shvatio da su nedvojbeno izmijenjene brave na vratima, jer je usporedio i ključeve i cilindar. Slijedom navedenog predlaže donošenje rješenja sadržaja citiranog u točki I izreke.

2. U svom odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te navodi da tuženik nikada nije predao tužitelju posjed predmetne nekretnine niti je tužitelj ikada bio u njezinom posjedu. Tuženik i tužitelj da su pregovarali o kupoprodaji predmetne nekretnine (u naravi dvojnog objekta) ali konačni dogovor da nije postignut niti je tuženik s tužiteljem potpisao bilo kakav ugovor o prodaji iste jer tužitelj nije imao novčana sredstva za kupnju. Da ih je imao, ugovor da bi bio sklopljen. Priloženi dokaz za koji tužitelj navodi da je „ugovor“ da nije nikakav ugovor već izjava tuženika o nekretnini i cijeni koju za istu traži. Tu izjavu tuženik da je potpisao na traženje tužitelja s objašnjenjem da mu treba za banku radi kredita. Tužitelj da navodi da je „zaprimio ključeve“, ali da ne navodi od koga. Zasigurno da ih nije zaprimio od tuženika. Z.z. tuženika da boravi i u Austriji pa da je 10. ožujka 2025. u [adresa] u povjerenju dao ključeve predmetne nekretnine ŠN samo kako bi on, ako je tuženik tada u Austriji, omogućio ovlaštenom procjenitelju banke pregled iste (jer je tužitelj tvrdio da će ju kupiti kreditom) nakon čega da je ŠN trebao tuženiku vratiti ključeve. Dana 23. ožujka 2025. tuženik da je tražio od ŠN povrat ključeva ali da mu je ovaj rekao da je dao ključeve tužitelju, što je tuženika neugodno iznenadilo. Stoga da je tuženik odmah promijenio cilindre brave na ulaznim vratima jer nitko pa tako niti tuženik ne može dopustiti da treće osobe neovlašteno imaju ključeve njegove nekretnine. Tuženik s tužiteljem da nije sklopio nikakav „ugovor“ o izvođenju radova na predmetnoj nekretnini. Životno da je nelogično da bi tužitelj izvodio radove a zatim kupio nekretninu. Logično je da bi kupio nekretninu i sam kao vlasnik izveo radove. Tuženik da nema nikakva saznanja o fotoelaboratu koji je tužitelj priložio niti da isti išta predstavlja. Dana 05. travnja 2025. (subota) u ranim jutarnjim satima tužitelj da je uz galamu i prijetnje pokušao neovlašteno i nasilno ući u predmetnu nekretninu ali da je pobjegao kada je saznao da na lice mjesta dolaze punomoćnik tuženika i djelatnici Policijske postaje Poreč (po obavijesti punomoćnika tuženika). Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i naloži tužitelju naknadu troškova tuženiku. Podnesena tužba da predstavlja školski primjer obijesnog parničenja.

3. Na pripremnom ročištu koje je održano 08. srpnja 2025. tužitelj je istaknuo da je između stranaka postojao dogovor na temelju kojeg da je tužitelj imao predmetnu kuću u posjedu, a sve kako bi vodio upravne postupke u ime i za račun tuženika vezano za legalizaciju i uporabnu dozvolu, kako bi kasnije za dogovorenu kupoprodajnu cijenu u visini 475.000,00 eura kupio predmetnu nekretninu. Tužitelj da je pravomoćno dovršio sve upravne postupke, pa da je prema ranije opisanom dogovoru stranaka imao još obvezu izvršiti određene instalaterske radove na predmetnoj nekretnini. Također da je imao i sredstva za isplatu kupoprodajne cijene, ali da je došlo do problema prilikom realizacije opisanog dogovora, a u trenutku kada je z.z. tužitelja došao dovršiti radove na predmetnoj nekretnini (kući) zajedno s majstorima, brava od strane tuženika da je bila izmijenjena. Tužitelj da je morao imati posjed i ključ predmetne nekretnine jer su svi ti upravni postupci koje je on vodio za tuženika uključivali više očevida na objektu.

4. U dokaznom postupku pročitano je: izvadak iz zemljišne knjige (str.5-6), procjembeni elaborat (str. 10-22), saslušani su svjedoci ZN, ĆN, ŠN, te je proveden dokaz saslušanjem z.z. tužitelja i z.z. tuženika, dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka predloženih po tužitelju CN, AN, VN i DN (ŠN predložio je i tuženik – op.a.) budući da tužitelj nije postupio po ovosudnom rješenju s raspravnog zapisnika posl. br. Psp-19/2025-8 od 08. srpnja 2025. (arg. iz čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023)). Naime, tim je rješenjem tužitelj bio pozvan da na ime troška saslušanja predloženih svjedoka uplati predujam u visini 300,00 eura u roku 30 dana od dana primitka tog rješenja uz upozorenje da će sud u protivnom odustati od izvođenja dokaza za koji predujam nije uplaćen, međutim predujam nije uplaćen u ostavljenom roku, i na ročištu dana 08. srpnja 2025. tužitelj je izjavio da da svjedoci predloženi od strane tužitelja neće potraživati trošak dolaska i da će dostaviti vezano za to izjavu svjedoka da ne potražuju trošak, pa da stoga neće uplatiti predujam. O tome raspravlja i u svom podnesku od 18. srpnja 2025. (str. 36-37) te ukazuje na odredbu čl. 249. st. 3. ZPP-a. Nastavno na to sud je stava da su takvi navodi tužitelja irelevantni i da isto nije razlog da tužitelj ne postupi po pozivu suda ako se ima u vidu da svjedoci sukladno Pravilniku o naknadi troškova u sudskim postupcima (NN 8/88, 3/94, 150/05) imaju pravo na naknadu troškova pod uvjetima propisanim ZPP-om, a da je sud ovlašten sukladno odredbi čl. 278. st. 1. ZPP-a o tom pitanju (polaganju predujma) donijeti odluku i da je riječ o odluci kojom se upravlja postupkom. Iz tog je razloga neutemeljena i tvrdnja tužitelja s ročišta za glavnu raspravu od 16. prosinca 2025. u kojoj navodi da se odlukom suda da se odustaje od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka predloženih po tužitelju onemogućava tužitelja u dokazivanju činjenica na kojima temelji svoj zahtjev jer da nepolaganje predujma nije razlog kojim se može onemogućiti provođenje dokaza, jer je to budući i neizvjesni trošak o kojem se odlučuje naknadno. Naime, odredbom čl. 153. st. 1. ZPP-a izričito je propisano: "Kad stranka predloži izvođenje dokaza, dužna je po nalogu suda unaprijed položiti iznos potreban za podmirenje troškova koji će nastati u povodu izvođenja dokaza. ", a kako su svjedoci predloženi po tužitelji trebali doputovati iz Zagreba i Pule, tužitelj je pozvan na uplatu predujma predvidivih putnih troškova svjedoka.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tuženik promijenio bravu na ulaznim vratima kuće koje je vlasnik u [adresa], u [adresa], jer to tuženik ni ne osporava.

7. Sporno je u ovom predmetu, a vezano i za ranije navedenu nespornu činjenicu pripada li tužitelju pravo na zaštitu posjeda kakvu traži.

8. Odredba čl. 10. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) propisuje da osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari je njezin posjednik.

9. Tužitelj u tužbi tvrdi da je u posljednjem mirnom posjedu nekretnine upisane u zemljišne knjige z.k. odjela Poreč, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], u naravi stambena zgrada, koja u naravi predstavlja dvorište 194 m2, te kuća 115 m2, ukupno 309 m2, na adresi [adresa], a sve prema fotografiji iz procjembenog elaborata broj 1, 2 i 3. Čitanjem izvadaka iz zemljišne knjige (str. 5-6) i procjembenog elaborata (str. 10- 22), utvrđeno je, a nastavno na ovu tvrdnju tužitelja, da je riječ o nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], na adresi [adresa]. Iz ovog sud zaključuje da tužitelj u tužbenom zahtjevu očigledno omaškom navodi adresu [adresa] i da je riječ o objektu na adresi [adresa].

9.1. Iz iskaza svjedoka ZN utvrđeno je da se na adresi [adresa] i [adresa], zapravo nalazi dvojni objekt, a isto je razvidno i iz skice izmjere iz listopada 2018. (str. 17), koja je skica sastavni dio procjembenog elaborata od 17. ožujka 2025. kojeg je tužitelj priložio uz tužbu, pa je tako iz predmetne skice razvidno da je investitor objekta na k. č. br. [katastarska čestica] ovdje tuženik, a investitor objekta na susjednoj k. č. br. [katastarska čestica] Casanova d.o.o., kojeg je društva predmetni svjedok ZN zaposlenik. Svjedok tvrdi da ga je jednom prilikom telefonom bio nazvao punomoćnik tuženika da ode u [adresa] na predmetni objekt koji su gradili zajedno Casanova d.o.o. i tuženik, i da mu je rekao da netko želi neovlašteno ući u objekt, tada da je zatekao z.z. tužitelja i bravara, ali u konačnici z.z. tužitelja da nije zamijenio brave. U to vrijeme da je predmetni objekt već bio prodan trećoj osobi, a on kao voditelj gradilišta u td Casanova d.o.o. da je u predmetnom objektu imao još nešto pofarbati. Inače društva td Casanova d.o.o. i tuženik da su zajedno gradili taj dvojni objekt. Nakon tog događaja, kuća da je sređena za novog vlasnika, a to sve da se dogodilo na proljeće 2025. Svjedok je također iskazivao da budući Casanova d.o.o. od listopada 2024. gradi jedan drugi objekt do tog objekta, a alate da su držali u tom dvojnom objektu - da je svakodnevno bio tamo prisutan i da u tom razdoblju od listopada 2024. do proljeća 2025. kada se incident dogodio, nije nikada na predmetnom objektu vidio z.z. tužitelja, niti ga poznaje.

9.2. Iskaz ovog svjedoka ZN potvrđuje svjedok ĆN koji također navodi da je zaposlen kao građevinski radnik u Casanova d.o.o., ali da poznaje z.z. tuženika jer da je vlasnik zgrada na kojima Casanova d.o.o. radi. Z.z. tužitelja da je vidio samo jednom prilikom u događaju koji se zbio prije ljeta 2025., u vrijeme kada je svjedok bio dobio ključ od svog šefa da ide završavati unutrašnjost objekta, pa kada je došao pred taj objekt da je tamo bio bravar i z.z. tužitelja, te ga je bravar pitao ključ tog objekta, pa kada je svjedok vidio da se brava želi promijeniti da je zatražio da mu se ključ vrati i da se sve vrati u prvobitno stanje, pa da je tako i učinjeno. I ovaj svjedok potvrđuje navode svjedoka ZN da preko puta rade jednu drugu zgradu i da prethodno tamo nije viđao z.z. tužitelja, a ključeve od predmetne zgrade (na kojoj su z.z. tužitelja i bravar željeli promijeniti bravu – op.a.) da je dobio par dana prije predmetnog događaja.

9.3. Svjedok ŠN, koji dobro poznaje i z.z. tužitelja i z.z. tuženika, jer za obojicu tvrdi da je s njima u prijateljskim odnosima, potvrđuje nespornu činjenicu da je među njima dogovarana kupoprodaja kuće u [adresa] u [adresa], za koju da je bilo problema "što se tiče papira", međutim tvrdi da do kupoprodaje nije došlo je za predmetnu kuću nije bilo uporabne dozvole, priključaka, a i kuća nije bila završena. Također kupoprodajna cijena da nije isplaćena. Ključeve predmetne kuće da je on imao, jer da z.z. tuženika nije bio tu. Ključeve da mu je dao osobno z.z. tuženika da dovede procjenitelja banke vezano za kredit tužitelja. Procjenitelja iz banke da je doveo z.z. tužitelja, a ključeve koje je bio dobio od z.z. tuženika da je bio predao z.z. tužitelja da on dovodi ljude koji trebaju eventualno doći na tu kuću. Kao prijatelj z.z. stranaka ovog postupka, a nastavno na njihov dogovor da se "problemi oko te kuće rješavaju u hodu" s njima da je bio dogovorio da će "vezano za papire i vezano za priključke" to preuzeti na sebe, pa da im je dao kontakte ljudi koji rade etažiranje i uporabne dozvole da nekog angažiraju, pa da je to bilo krenulo. Otprilike mjesec dana nakon što je z.z. tužitelja dao ključeve predmetnog objekta, z.z. tuženika da ga je pitao da mu vrati ključeve, to da je bilo 23. ožujka 2025., međutim ključeve da mu nije vratio jer nisu bili kod njega, na što da se z.z. tuženika uzrujao jer je dao ključeve z.z. tužitelja. Njemu da nije bilo jasno zbog čega je uzrujan, jer da je mislio da su prijatelji, da je kupoprodaja dogovorena i da je zapravo samo riječ o formalnosti, iako novac nije bio isplaćen. Z.z. tuženika da mu je bio predao ključeve 20. veljače 2025., a on da ih je predao z.z. tužitelja možda nakon dva tjedna. Nakon 23. ožujka 2025. brava na ulaznim vratima da je promijenjena.

10. Iskaze saslušanih svjedoka sud cijeni istinitim i vjerodostojnim, jer je stajalište suda da iskazuju suglasno, te da drugim u postupku provedenim dokazima nisu dovedeni u pitanje. Istovjetno iskazuje i z.z. tuženika, koji potvrđuje navode svjedoka ŠN, a vezano za odlučne činjenice u ovom postupku: da je bio predao ključeve objekta vezano za koji su se vodili pregovori o kupoprodaji s tužiteljem, jer ga je to ŠN tražio obzirom da z.z. tužitelja treba doći procjenitelj iz banke vezano za procjenu predmetne nekretnine; da ga je u međuvremenu nazvao z.z. td ĐNA, inače njegov prijatelj koji je tu kuću i gradio, pa da mu je rekao da ima potencijalnog kupca koji je spreman odmah kupiti kuću neovisno o tome jesu li papiri u redu ili nisu, pa da je zatražio do ŠN da mu vrati ključeve, odnosno da mu je napisao poruku (to u svom iskazu navodi i svjedok ŠN), pa da mu je ovaj napisao da će otići u Ljubljanu od z.z. tužitelja uzeti ključ, međutim u Ljubljani da nije pronašao z.z. tužitelja, nakon čega da je z.z. tuženika nazvao GN da se promijeni brava na predmetnom objektu.

11. Protivno iskazima saslušanih svjedoka i z.z. tuženika, iskazuje z.z. tužitelja te tvrdi da je još od početka pregovora vezano za predmetni objekt u posjedu ključeva predmetnog objekta, a to da je bilo prije tri godine. Jedino da je u jednom momentu preko ŠN z.z. tuženika njega bio zamolio da mu vrati ključeve jer da ima bolju ponudu za kupnju, a prije toga da mu je ključeve bio dao samo jednom da si uzme stvari, pa da ih je on ostavio ŠN i ŠN da mu je ponovno te ključeve predao. U tom razdoblju od kad ima ključeve da je jako često dolazio u tu zgradu, možda 20 puta. Kada je z.z. tuženika promijenio bravu da ne zna, to da je saznao jedan dan kada je bio došao s izvođačem radova i vidio da ne može ući, pa da je nazvao odvjetnika da mu kaže da je brava promijenjena iako ima crno na bijelo da je on u posjedu, pa da mu je odvjetnik rekao da uzme bravara i promijeni bravu i drugi dan da je došao s bravarom, pa da se zbilo ovo o čemu iskazuju saslušani svjedoci. Bravar kojeg je angažirao da mu je rekao da je upravo on prije dva dana bio angažiran da mijenja brave na predmetnom objektu. U tom razdoblju u kojem je imao ključeve da nije ništa radio na objektu, nego da je samo vršio pripreme. ŠN da mu je ključeve dao 27. veljače 2025., jer da je prethodno bio predao te ključeve z.z. tuženika da si iznese stvari.

11.1. Iskaz z.z. tuženika sud cijeni nevjerodostojnim, obzirom da je protivan iskazima saslušanih svjedoka koji tvrde da z.z. tužitelja nisu nikada vidjeli na predmetnom objektu, a životno je nelogično da bi bio u posjedu predmetnih ključeva bio unatrag tri godine i da bi na predmetni objekt dolazio, a da ga radnici koji rade na susjednom objektu ne bi nikada zamijetili. Također stajalište je suda da je z.z. tuženika iskazivao kronološki, povezano, decidirano i životno logično, a da je iskaz z.z. tužitelja usmjeren na uspjeh u ovom postupku, jer je iz provedenih dokaza razvidno da se tuženik bavi gradnjom i prodajom nekretnina i nije životno uvjerljivo da bi predao posjed objekta koji prodaje osobi s kojom je tek u pregovorima vezano za kupoprodaju.

12. Obzirom na ovako utvrđeno stajalište je suda da je tužitelj posjed predmetnog objekta stekao zlouporabom povjerenja, upravo na način kako to tvrdi z.z. tuženika i to nakon dana 27. veljače 2025. kako tvrdi z.z. tužitelja, jer svjedok ŠN tvrdi da je to bilo "možda dva tjedna nakon " 20. veljače 2025. - pa da se, obzirom na činjenicu da je tuženik zamijenio brave svega nekoliko dana nakon 23. ožujka 2025., odnosno odmah nakon što mu je drugi dan ŠN javio da ključevi nisu kod njega nego kod z.z. tužitelja, a njega da nije pronašao u Ljubljani – njegov posjed (tužitelja) nije umirio, jer tuženiku nije u tom razdoblju (od kada je saznao da su ključevi kod z.z. tužitelja do dana zamjene brave, dakle svega par dana) bilo prestalo pravo da štiti svoj posjed koji mu je tako (zlouporabom povjerenja) bio oduzet. O tome nastavno.

13. Odredbom čl. 21. st. 1. ZV-a propisano je da koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. I posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjet će to i protiv nje nakon što mu posjed postane miran (st. 2.). Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja.

13. 1. Tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ZV i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć) (čl. 27. st. 1. ZV).

14. Slijedom svega navedenog, stajalište je suda da je tuženik, koji je za čin samovlasnog uznemiravanja svog posjeda od strane tužitelja saznao 23. ožujka 2025., primijenio dopuštenu samopomoć kada je u narednih nekoliko dana, dakle u roku predviđenom odredbom čl. 21. st. 3. ZV-a promijenio brave na svom objektu, te da tužitelj nema pravo na posjedovnu zaštitu u smislu odredbe čl. 22. ZV-a obzirom da njegov posjed nije bio miran.

15. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u točki I izreke ovog rješenja, te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

16. Odluka o parničnom trošku (točka II izreke rješenja) temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je izgubio ovu parnicu, pa je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak. Tužitelju je priznat trošak u iznosu 625,00 eura sukladno tbr. 7/2 i 46. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN138/2023), uvećano za predujam utrošen na sudskog tumača za njemački jezik u iznosu 60,00 eura, dakle sveukupno 685,00 eura.

U Poreču, 18. ožujka 2026.

S u d a c :

Sanja Oroz

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda, u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja.

DNA:

1. Tužitelj p.p.,

2. Tuženik p.p.