REPUBLIKA HRVATSKA

P-170/2024-27

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U KARLOVCU

Karlovac, Trg hrvatskih branitelja 1/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu, po sucu Marini Blažić, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, protiv tuženika Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, radi isplate iznosa od 2.140,31 eura, nakon zaključene glavne rasprave održane 4. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja MC, danom objave 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4, OIB: 57500462912, isplatiti tužitelju Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, iznos od 2.140,31 eura (slovima: dvije tisuće sto četrdeset eura i trideset jedan cent) sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 1. travnja 2021. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je jednaka kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.301,79 eura (slovima: dvije tisuće tristo jedan euro i sedamdeset devet centi), sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 18. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je jednaka kamatnoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (slovima: petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 22. siječnja 2024. navodi da je 22. ožujka 2021., u 05:30 sati, na kolniku Autoceste broj: 5 (zapadna kolnička traka), 33 kilometar + 20 metara (2200 metara južno od odvojka za naplatnu postaju A5 „Osijek“) došlo je do prometne nesreće na način da je osobno vozilo marke Audi A4, registarske oznake [registarska oznaka], u vlasništvu LC, kojim je u trenutku prometne nesreće upravljao vlasnik vozila krećući se u smjeru Zagreba, naletjelo na divljač - zeca koji je pretrčavao kolničku traku dolazeći iz suprotnog prometnog traka, prilikom čega je nastala materijalna šteta na predmetnom vozilu, dok navedena divljač nije pronađena. Navodi da se vozač prilikom upravljanja vozilom pridržavao svih prometnih propisa, kao i uvjeta na cesti te protiv istog nije pokrenut prekršajni postupak povodom predmetne prometne nesreće i da je za predmetni štetni događaj, kao i za nastalu štetu na oštećenom vozilu, koju je tužitelj u cijelosti naknadio svome osiguraniku, isključivo je odgovoran tuženik kao pravna osoba koja gospodari navedenom dionicom autoceste. Tužitelj navodi da je u predmetnoj prometnoj nesreći oštećeno vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka], u vlasništvu LC, bilo osigurano policom kaska cestovnih vozila broj 03-0467306-01 kod tužitelja i da je tužitelj na temelju prijave štete iz osiguranja automobilskog kaska, izvida i obračuna štete od 24. ožujka 2021., naknadnog izvida i obračuna štete od 29. ožujka 2021. i računa broj: 1499/11385/3 od 29. ožujka 2021., naknadnog izvida i obračuna štete od 15. travnja 2021., računa broj:

1832/11385/3 od 15. travnja 2021.. te izjave osiguranika od 24. ožujka 2021. isplatio ukupan iznos od 2.140,31 eura na ime naknade štete na vozilu njegova osiguranika. Stoga tužitelj navodi da je osnova tužiteljevog potraživanja prema tuženiku proizlazi iz činjenice da se prometna nesreća dogodila na dionici autoceste kojom gospodari tuženik, i to naletom na divljač. Naime, tužitelj navodi da je tuženik društvo koje upravlja autocestama i da je tuženikova je zakonska obveza održavati autoceste (čl. 2. st. 1. t. 13. i t. 17., čl. 26. i čl. 81. Zakona o cestama (Narodne novine broj: 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, dalje u tekstu: ZC), da redovito održavanje autoceste uključuje poduzimanje odgovarajućih mjera i radnji sa svrhom održavanja prohodnosti i tehničke ispravnosti cesta, ali i sa svrhom održavanja i omogućavanja sigurnog i neometanog prometa na autocestama. Nadalje, navodi i da je odredbom čl. 17. ZC-a propisano da se javne ceste planiraju, projektiraju, grade, rekonstruiraju i održavaju na način da omogućuju sigurno prometovanje svih sudionika u prometu i da u smislu zakonske odredbe iz čl. 17. ZC-a, održavanje javne ceste predstavlja i postavljanje zapreka potrebnih radi onemogućavanja pristupa divljači na javnu cestu, pa ukoliko nadležna organizacija za cestu propusti s dužnom pažnjom održavati cestu za sigurno korištenje svih onih kojima je namijenjena, odgovara za štetu uzrokovanu stanjem ceste po osnovi krivnje. Smatra se da odgovornost tuženika u konkretnom slučaju temelji na odredbi čl. 50. st. 1. ZC-a kojom je propisano da se za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje. Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno, koncesionar, odgovara za štetu iz stavka 1. ovog članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta na zahtjev osobe koja gospodari lovištem nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladnom posebnim propisima. U konkretnom slučaju sama činjenica da se na kolniku našla divljač upućuje na zaključak da oprema nije postavljena ili održavana na način da s potpunom sigurnošću isključi mogućnost dolaska divljih životinja na autocestu slijedom čega postoji odgovornost tuženika za nastali štetni događaj. Napominje da se radi o autocesti pa je stoga potrebno u potpunosti isključiti mogućnost pojavljivanja divljih životinja na autocesti, a što je zadatak tuženika, a da se krivnja u smislu čl. 1049. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) pretpostavlja, pa u situaciji kada je utvrđeno da je na autocesti kojom upravlja tuženik došlo do naleta vozila na divljač samim je time dokazan propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Teret dokaza protivnog je na tuženiku, a što potvrđuje i sudska praksa. (Visoki trgovački sud RH u svojoj odluci poslovni broj: Pž-2767/2022 od 22. prosinca 2022.g. ističe sljedeće cit: „ Za naknadu štete nastale naletom divljači na vozilo na autocesti pravna osoba koja upravlja autocestom odgovara po načelu predmnijevane krivnje. Kada je utvrđeno da se divljač nalazila na kolniku autoceste samim time dokazan je propust u održavanju autoceste od strane pravne osobe koja upravlja autocestom. Na tuženiku je teret dokazivanja činjenice da nije bilo njegovih propusta u održavanju autoceste pri čemu tužitelj nije dužan konkretizirati svaki pojedini propust ili štetnu radnju zbog kojih se divljač zatekla na kolniku autoceste). Tužitelj navodi da sukladno odredbi č. 963. st. 1. ZOO-a, isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Obzirom na činjenicu da je tuženik isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja, to tužitelj regresno potražuje od tuženika isplatu iznosa naknade iz osiguranja kojeg je tužitelj isplatio po predmetnom štetnom događaju, da je tužitelj tuženiku uputio regresni zahtjev u kojem isti potražuje regresnu isplatu plaćenog iznosa od 2.140,31 eura, ali da po predmetnom regresnom zahtjevu do današnjeg dana nije postupljeno. Stoga tužitelj ovim tužbenim zahtjevom traži od tuženika isplatu iznosa od ukupno 2.140,31 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. travnja 2021. do isplate i naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 8. svibnja 2024. prije svega ukazuje da je u vrijeme štetnog događaja imao zaključen ugovor o osiguranju od opće odgovornosti kod osiguravajućeg društva Hrvatska osiguravajuća kuća d.d. pa predlaže sudu obavijestiti to osiguravajuće društvo o ovoj parnici kako bi isto moglo stupiti u parnicu kao umješač. Tuženik dalje navodi da je tužba nerazumljiva obzirom da tužitelj ne navodi nikakvu pravnu osnovu iz koje bi proizlazilo da bi za predmetni štetni događaj odgovarao tuženik, kao i da iz same tužbe i dokaza koje tužitelj predlaže uz tužbu nije razvidno o kakvom se konkretno propuštanju od strane tuženika radi, odnosno što je to konkretno tuženik napravio ili propustio napraviti, a što bi bilo propisano točno određenim zakonskim i podzakonskim aktima kako bi spriječio nalet vozila na životinju. Tuženik smatra da je nejasno temeljem čega tužitelj zaključuje da bi se u konkretnom slučaju radilo o naletu na divlju životinju- zeca, uzimajući u obzir činjenicu da sama životinja nije pronađena, niti je ista evidentirana u Potvrdi MUP-a od 29. ožujka 2021.. Isto tako, navodi da do štetnog događaja nije došlo zbog neodržavanja autoceste, već zbog iznenadnog dolaska životinje na prostor autoceste, što tuženik nije mogao spriječiti mjerama i radnjama koje poduzima temeljem zakonskih i podzakonskih propisa kojima su definirane obveze tuženika u pogledu održavanja javnih cesta. Tuženik navodi da je odgovornost trgovačkog društva koje upravlja javnom cestom za štetu koju divljač nanese na javnim cestama uređena Zakonom o cestama i to odredbom čl. 50. st. 1. prema kojem članku ista odgovaraju za štetu po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Navodi da se sukladno stavu Ustavnog suda RH krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati samo u propuštanju da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. Isto tako navodi da je radi zaštite ceste i korisnika od ulaska divljih životinja, autocesta čitavom dužinom ograđena zaštitnom žičanom ogradom sukladno Projektu prometne signalizacije i opreme koji je sastavni dio građevinske dozvole i u skladu je s Općim tehničkim uvjetima i važećim hrvatskim normama (HRN U.S4.102; HRN U.106, HRN U.S4.112) te se ista održava na način da se redovito pregledava, po potrebi popravlja ili zamjenjuje i u slučaju potrebe, otklanja se sve što bi moglo ugroziti sigurnost i nesmetano odvijanje prometa na autocesti. Pored navedenog, za predmetnu dionicu autoceste izdana je i uporabna dozvola bez koje ista ne bi bila puštena u promet, a što je dokaz da je izvedeno stanje dionice autoceste uključujući i postavljenu zaštitnu žičanu ogradu u skladu s projektnom dokumentacijom i građevinskom dozvolom. Tuženik ističe kako dana 21. ožujka 2021. kao i 22. ožujka 2021. prilikom ophodnje dionice autoceste na mjestu gdje se dogodila predmetna prometna nesreća nisu postojala niti su primijećena bilo kakva oštećenja zaštitne žičane ograde. Pojašnjava da autoceste ulaze u kategoriju cesta na kojima se ophodarska služba obavlja svakodnevno od 00:00 do 24:00 sata i to na način da ophodarska služba redovito u određenim vremenskim razmacima obilazi autocestu te intervenira ukoliko uoči da su nastupile okolnosti koje ugrožavaju sigurnost prometa. Na navedeni način je bila organizirana ophodnja i na dan štetnog događaja. Prema odredbi čl. 3. Pravilnika o ophodnji javnih cesta, ophodnja se obavlja najmanje tri puta dnevno s time da se prema odredbi čl. 12 .istog Pravilnika ophodnja smatra obavljenom, ako je ophodarska dionica prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja subotom, nedjeljom i blagdanom. Radnici Tehničke jedinice održavanja Čepin redovito i svakodnevno pregledavaju zaštitnu žičanu ogradu u sklopu redovne ophodnje autoceste, a obavljaju i redoviti detaljni pregled zaštitne žičane ograde. Sukladno Pravilniku o ophodnji javnih cesta ophodarski dnevnik predstavlja dokaz da je ophodanja izvršena uredno i da nije bilo nikakvih propusta u izvršavanju ophodnje. Putni radni list, dnevnik rada, ophodarski dnevnik i ispis o vožnjama i kretanju ophodarskog vozila mjerodavne su i vjerodostojne isprave iz kojih je vidljivo da je ophodnja na autocesti obavljena duž cijele dionice i to lijeva i desna strana, dok je iz ispisa GPS-a odnosno ispisa o kretanju ophodarskog vozila vidljivo da je mjesto prometne nesreće obiđeno neposredno prije nesreće, a iz ostalih podataka nesporno je da je ophodarska služba na kvalitetan način vršila kontrolu stanja kolnika. Tuženik stoga u cijelosti osporava odgovornost kao i uzročno- posljedičnu vezu između postupanja tuženika i štetnog događaja, navodeći da je ophodarska služba tuženika u cijelosti postupila sukladno propisima i pravilima struke glede održavanja i zaštite javnih cesta, odnosno u skladu s Pravilnikom o održavanju cesta (NN 90/14) i Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14), a sve sukladno odredbama Zakona o cestama. Navedenim zakonskim i podzakonskim propisima propisana je svaka radnja koju su osobe nadležne za održavanje autoceste dužne poduzeti glede omogućavanja odvijanja sigurnog i nesmetanog prometa na javnoj cesti, uspostava i učestalost ophodarske službe. Navodi da je iz dostavljene dokumentacije razvidno da u istoj nigdje nije evidentirano oštećenje na zaštitnoj žičanoj ogradi, niti prokop ispod ograde te da je ista bila funkcionalna u smislu sprječavanja ulaska životinja na autocestu. Ujedno ističe da prije štetnog događaja nije bilo dojavljeno od strane korisnika autoceste niti tuženiku, niti djelatnicima policije o pojavi divlje životinje-zeca na kolniku autoceste, a što upućuje na činjenicu da je vjerojatno, životinja (ukoliko se zaista radi o životinji- zecu) u potpunosti nepredvidivo i neposredno prije naleta tužitelja dospjela na kolnik autoceste, a što tuženik svim mjerama koje poduzima u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Napominje se da u slučaju dojave bilo korisnika, ophodara ili djelatnika MUP-a tuženik odnosno radnici Centra za nadzor i upravljanje prometnom putem displeja iznad autoceste o tome obavještavaju odnosno upozoravaju korisnike o ograničavanju brzine kretanja, pri čemu je općepoznato kako ophodarska služba ne može biti u svako vrijeme na svakom dijelu autoceste. Tuženik navodi da pojava životinje na kolniku autoceste nije propust trgovačkog društva koje upravlja autocestom, a niti je sama životinja vlasništvo tuženika i da ukoliko se zaista radilo o naletu na divljeg zeca, kako to navodi tužitelj u tužbi, tada je divljač na cesti opasna stvar pa za štetu nastalu od opasne stvari sukladno čl. 1064. ZOO-a odgovara njezin vlasnik na temelju objektivne odgovornosti, sukladno čl. 1045. st. 3. ZOO-a, a umjesto vlasnika stvari i isto kao i on odgovara i osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna nadgledati stvar- odredba čl. 1066. st.1. ZOO- a, a što bi u konkretnom slučaju bio ovlaštenik prava lova na području iz kojeg je divljač iskočila na cestu budući da gospodarenje lovištem i divljači obuhvaća uzgoj, zaštitu, lov i korištenje divljači. Stoga tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Također, tuženik ukazuje kako vozilo u pokretu predstavlja opasnu stvar, kao što i vožnja velikom brzinom predstavlja opasnu djelatnost, no tuženik niti je imatelj navedene opasne stvari, niti obavlja opasnu djelatnost. Stoga tuženik smatra da na strani tuženika ne postoji odgovornost po objektivnom kriteriju. Prema tome, tuženik u cijelosti osporava dinamiku nastanka štetnog događaja, činjenicu da je vozilo osiguranika naletjelo na divlju životinju-zeca kako se to navodi u tužbi te visinu nastale štete. Smatra i da tužitelj neosnovano tužitelj potražuje i zakonske zatezne kamate od 1. travnja 2021., obzirom da sukladno čl. 1086. ZOO-a zatezne kamate na naknadu nenovčane imovinske štete teku od dana donošenja presude pa do isplate. Tuženik navodi da je ispunio svoje zakonske obveze ophodnje autoceste i poduzeo sve mjere radi osiguranja sigurnog i nesmetanog prometa te se osporava postojanje bilo kakve radnje ili propusta koje bi se moglo dovesti u uzročno- posljedičnu vezu s štetnim događajem, a u prilog tvrdnji da ne postoji odgovornost tuženika za predmetni štetni događaj, postoji niz odluka sudova u istovrsnoj pravnoj stvari koje tuženik dostavlja u privitku (presuda VTS-a RH broj Pž-6948/2019 od 18.12.2020., presuda VTS-a RH broj Pž-3602/2019 od 21.12.2020., presuda VTS-a RH broj Pž-59/2017 od 22.11.2019., presuda VTS-a RH broj Pž-7228/2019 od 24.02.2021. i presuda VTS-a RH broj Pž-4322/2021 od 26.01.2023). Stoga tuženik predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Dopisom od 17. svibnja 2024. o ovoj parnici obaviješteno je osiguravajuće društvo HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6.

4. Podneskom od 7. lipnja 2024., pozivajući se na mnogobrojnu sudsku praksu, tužitelj navodi da je u predmetnom slučaju do štetnog događaja došlo naletom na divljač na dionici autoceste pod upravljanjem i održavanjem tuženika i da je već sama činjenica da se na kolniku autoceste našla divljač dovoljna za utvrđenje odgovornosti tuženika za svu štetu nastalu naletom na istu te istu ne isključuje činjenica da su djelatnici tuženika eventualno i izvršili pregled zaštitne žičane ograde neposredno prije štetnog događaja. Tužitelj je u konkretnom slučaju isplatio naknadu štete oštećeniku, svome osiguraniku po osnovi osiguranja, a sada od tuženika zahtjeva regresnu isplatu isplaćenog iznosa, uključujući i zatezne kamate na glavnicu (tekuće od prvog slijedećeg dana nakon isplate oštećeniku na ime naknade štete), a koje na navedeni iznos teku od dana kada je dužnik, ovdje tuženik pao u zakašnjenje, obzirom da je upravo tuženik isključivo odgovoran za predmetnu štetu pa je upravo na njemu bila obveza naknade štete oštećeniku. Stoga, kako je tužitelj isplatio predmetnu štetu umjesto tuženika, to su na tužitelja po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, prešla sva osiguranikova prava prema tuženiku pa tako i pravo na zateznu kamatu koja teče od dana isplate. Stoga predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti kao osnovan te naložiti tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

5. Na poziv suda Ministarstvo unutarnjih poslova Rep. Hrvatske, PU Osiječko- baranjska, Postaja prometne policije Osijek dostavila je policijsko izvješće, zapisnik o očevidu, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti LC, uzorak izuzete dlake, situacijski plan i dvd s fotografijama iz štetnog događaja od 22. ožujka 2021..

6. Pred Trgovačkim sudom u Osijeku zamolbenim putem kao svjedoci saslušani su LC (vozač) i ophodar TC pred Općinskim sudom u Vinkovcima, Stalnoj službi u Županji saslušan je ophodar HC.

7. Podneskom od 22. listopada 2025 tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

8. Podneskom od 23. listopada 20235 tuženik je predložio sudu da pozove sudskog vještaka na dopunu nalaza i mišljenja na način da se očituje bi li posljedice prometne nezgode bile manje da se vozilo osiguranika tužitelja kretalo brzinom od 130 km/h (i u kojem postotku). Ujedno je istaknuo prigovor doprinosa vozila osiguranika tužitelja vlastitoj šteti navodeći da se kretao brzinom većom od dozvoljene.

9. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u policu kasko osiguranja, ponudu cestovnog kaska i blagajničku priznanicu (list 8 – 13 spisa), uvjete za kasko osiguranje cestovnih vozila (list 14 – 19 spisa), prijavu štete kasko osiguranja uz presliku vozačke dozvole i prometne dozvole (list 20 – 25 spisa), u potvrdu MUP-a RH, PU osječko-baranjske, PP Policije Osijek (list 27-29 spisa), u kalkulaciju štete tužitelja i izvid štete (list 30 – 33 spisa), u račune AUTO ZUBAK (list 34 - 35 spisa), u kalkulaciju štete i drugi naknadni izvid (list 36 - 37 spisa), u račun AUTO ZUBAK (list 38 spisa), u izjavu LC s preslikom osobne iskaznice (list 40 - 41 spisa), u potvrdu – nalog za nacionalno plaćanje (list 42 spisa), u regresni zahtjev (list 44 spisa), u fotografije vozila (list 48 – 85 spisa), u fotografiju kompjuterskog ekrana (list 87 spisa), u policu osiguranja od odgovornosti kod HOK osiguranja (list 98 - 99 spisa), u presliku uporabne dozvole Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (list 105 - 107 spisa), u putne radne listove, dnevnike rada i ophodarske dnevnike tuženika (list 108 – 119 spisa), u ovjerene izjave svjedoka (list 120 – 123 spisa), u tuženikov zapisnik o prometnoj nesreći s fotografijama vozila (list 124 – 126 spisa), u tuženikov izvještaj o putovanjima i vožnjama (list 127 - 130 spisa), u tuženikov dnevnik rada referenta – operatera za praćenje prometa (list 131 - 132 spisa), u sudsku praksu (list 133 - 154 spisa), u sudsku praksu (list 161 - 182 spisa), u izvješće MUP-a RH, zapisnik o očevidu, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, situacijski plan te CD (list 195 – 204 spisa), u zapisnik o zamolbenom saslušanju svjedoka (list 210-219 spisa) i u Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Pere Todorovića (list 226 - 234 spisa) koji je i saslušan na ročištu od 4. veljače 2026..

10. Temeljem odredbe čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 148./2011. – pročišćeni tekst, 25./2013., 89./2014., 70./2019., 80./2022., 114./2022., 155.2023. i 146./2025.; dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, sud prema svom uvjerenju odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane i to na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Članak 221a. ZPP-a određuje da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

11. Ovdje sud ističe da je u predmetnom postupku vrijednost predmeta spora 2.140,31 eura, dakle riječ je o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 502. st. 1. ZPP-a. U sporovima male vrijednosti sud može, u skladu s odredbom čl. 464. a ZPP- a, ako ocijeni da bi utvrđivanje činjenica važnih za rješenje spora moglo biti povezano s nerazmjernim teškoćama i troškovima, o postojanju tih činjenica zaključiti po slobodnoj ocjeni uzimajući u obzir isprave koje su stranke priložile te njihove iskaze ako je sud izveo dokaz saslušanjem stranaka. Stajalište je ovog suda da bi svako daljnje vođenje ovog postupka izvođenjem daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti, dovelo bi do odugovlačenja postupka i prouzročilo bi dodatne troškove pa bi tako ti troškovi postupka bili daleko veći od same vrijednosti predmeta ovog spora. Sud je na temelju čl. 10. ZPP-a dužan onemogućiti svaku zloporabu prava u postupku. Stoga, u konkretnom slučaju, obzirom da je postojanje okolnosti naleta vozila na divljač utvrđeno na temelju iskaza svjedoka sud je odbio provođenje dokaza veterinarskim vještačenjem izuzetih tragova radi utvrđivanja te okolnosti.

12. Predmet spora je tužiteljevo regresno potraživanje imovinske štete u iznosu od 2.140,31 eura, nastale dana 22. ožujka 2021. kada je na kolnik autoceste A5, 2200 metara južno od odvojka za naplatnu postaju „Osijek“, istrčao divlji zec (divljač) i vozilo kojim je upravljao LC, reg. oznake [registarska oznaka] udarilo je divljač. Dakle radi se o regresnom zahtjevu za naknadom štete tužitelja kao osiguravatelja koji je isplatom štete svom osiguraniku legitimiran podnijeti tužbu jer su na njega prešla osiguranikova prava (subrogacija).

13. Između stranaka sporna je odgovornost, uzročno posljedična veza između postupanja tuženika i štetnog događaja, dinamika nastanka štetnog događaja i visina štete na vozilu i pasivna legitimacija tuženika.

14. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 1. Zakona o cestama ("Narodne novine"

84./2011., 18./2013., 22./2013., 54./2013., 148./2013., 92./2014. i 110./2019. , dalje u tekstu: ZC) propisano je da su javne ceste u smislu tog Zakona ceste koje se ovisno o njihovom društvenom, prometnom i gospodarskom značenju razvrstavaju u jednu od sljedeće četiri skupine: autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste, dok je toč. 17. propisano da je »Hrvatske autoceste d.o.o.« društvo s ograničenom odgovornošću za upravljanje, građenje, rekonstrukciju i održavanje autocesta. Isto je i dodatno definirano člankom 81. ZC-a koji propisuje i što je sve predmet poslovanja Hrvatskih autocesta.

15. Slijedom navedenog, neosnovan je tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari.

16. Člankom 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35./2005. i 41./2008. 125./2011., 78./2015. i 29./2018.; dalje u tekstu: ZOO) propisano je tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Stavkom 3. istog članka propisano je da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

17. Odgovornost za štetu je obveznopravni odnos u kojem je jedna strana dužna drugoj strani popraviti štetu, a druga je od prve ovlaštena zahtijevati popravljanje štete. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu (štetnik) počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete (oštećenik), i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedice. Kod odgovornosti po osnovi krivnje izvan općih pretpostavki odgovornosti za štetu, treba postojati i krivnja štetnika. Odgovornost po osnovi krivnje naziva se i subjektivnom odgovornošću, a u našem pravu prihvaćeno je načelo presumirane krivnje. Međutim, Zakon o obveznim odnosima, pored odgovornosti po osnovi krivnje, sadrži i odredbe o odgovornosti po kriteriju uzročnosti. Kod odgovornosti po kriteriju uzročnosti štetnik odgovara u okolnostima kada postoji uzročna veza između štetne radnje i štete, bez obzira na krivnju štetnika. Štetnik odgovara već na temelju objektivne činjenice da je šteta prouzročena. Izvan načelne odredbe članka 1045. st. 3. i 4. ZOO-a, odgovornost po kriteriju uzročnosti uređena je člankom 1063. do 1080. ZOO-a.

18. Odredbom čl. 50. st. 1. ZC-a propisano je da se za štetu trećim osobama koja je nastala na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara po osnovi krivnje, a odredbom čl. 50. st. 2. ZC-a da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za tu štetu ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Drugim riječima, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može se sastojati u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

19. Odredbom čl. 81. st. 3. podstavak 4. ZC-a propisano je da predmet poslovanja društva Hrvatske autoceste d.o.o. (tuženika u ovoj parnici), uz ostalo čini i obavljanje poslova održavanja iz čl. 26. toga Zakona autocesta i cestovnih objekata s naplatom cestarine na državnim cestama, a poslove održavanja koji, uz ostalo, čine predmet njegova poslovanja, a koji poslovi održavanja javnih cesta, prema čl. 26. toga Zakona, obuhvaćaju i redovito i izvanredno održavanje javnih cesta te ophodnju.

20. Odredbom čl. 93. Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33./2005., 64./2005., 155./2005., 14./2011. i 25./2015., dalje: Pravilnik) je propisano da zaštitne žičane ograde jesu: 1) ograde namijenjene zaštiti prometa na cesti od divljači i drugih životinja, 2) ograde na nadvožnjacima za zaštitu prometa ispod nadvožnjaka, dok je čl. 94. Pravilnika propisano da se zaštitne žičane ograde postavljaju uz: a) autoceste, b) brze ceste, c) ostale ceste prema potrebi.

21. Dakle iz navedenih odredbi Zakona o cestama i Pravilnika jasno proizlazi dužnost Hrvatskih autocesta d.o.o. da postave i održavaju zaštitne ograde na predmetnoj autocesti upravo radi zaštite prometa na cesti od divljači.

22. Odredbom čl. 2. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" 90./2014., dalje: POC), propisano je da su upravitelji cesta obvezi osigurati da se ceste održavaju na način da se prilikom održavanja omogući siguran promet na njima, da se očuvaju temeljna svojstva i poboljšaju njihove prometne, tehničke i sigurnosne značajke, zaštite od štetnog utjecaja cestovnog prometa, te da se očuva njihov okoliš i uredan izgled.

23. Iz odredbe čl. 3. st.1. Pravilnika o ophodnji javnih cesta ("Narodne novine" 75./2014., u nastavku POJC), proizlazi da se ophodnja javnih cesta uspostavlja i obavlja najmanje tri puta dnevno na autocestama i brzim cestama.

24. Odredbom čl. 10. POJC-a propisano je da se ophodnja u pravilu na autocesti i brzoj cesti obavlja svakodnevno od 0:00 do 24:00 sata, a iz čl. 12. POJC-a proizlazi da se ophodnja javne ceste smatra obavljenom ako je ophodarska dionica u duljini do 50 km prijeđena u oba smjera najmanje jednom u osam sati, odnosno jednom u dvanaest sati kada se ophodnja obavlja subotom, nedjeljom i blagdanom od 6:00 do 18:00 sati.

25. Uvidom u Potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova Rep. Hrvatske, PU Osječko-baranjska, Postaja prometne policije Osijek broj 211-04/21-O/2253 od 29. ožujka 2021. utvrđeno da je dana 22. ožujka 2021. u 05,30 sati, na kolniku autoceste broj 5 na 33 kilometru + 20 metra (na zapadnom kolničkom traku, 2200 m južno od dvojka za naplatnu postaju A5 „Osijek“) dogodio štetni događaj naletom na NN životinju koja se nalazila na autocesti, da u događaju nije bilo ozlijeđenih osoba i da nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača LC, dok je uvidom u Zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu utvrđeno da vozač LC nije bio pod utjecajem alkohola.

26. Uvidom u Zapisnik o očevidu broj 211-04/21-O-2253 od 22. ožujka 2021., uz podatke kao i u naprijed navedenoj Potvrdi, utvrđeno je da na kolniku autoceste nisu pronađeni tragovi, da je NN životinja napustila mjesto događaja, da je na oštećenim dijelovima automobila pronađena dlaka svijetlo smeđe boje i da su namjesto događaja stigli ophodari HC i VC koji tijekom ophodnje nisu pronašli tijelo uginule životinje.

27. Iz Putnog radnog lista od 22. ožujka 2021. utvrđeno je da je u vozilu reg. oznake [registarska oznaka], u noćnoj smjeni kao ophodar bio djelatnik tuženika TC, a da je nakon dojave o životinji na cesti ista pregledana i da životinja nije pronađena, dok je iz Dnevnika rada i Ophodarskog dnevnika utvrđeno da je ophodarsko vozilo tijekom noćne smjene prošlo mjestom štetnog događaja, tri puta tijekom 12 sati (od 19,00 do 22,00 sati, od 23,40 sati do 02,05 sati i od 03,40 do 05,45 sati), da je cesta pregledana nakon dojave o životinji na cesti, ali da životinja nije pronađena. U naprijed navedenoj dokumentaciji nije zabilježeno bilo kakvo oštećenje ili popravak zaštitne ograde, nije upisano da bi bile uočene nikakve pukotine na ogradi autoceste ili rupa ili procjep u zaštitnoj ogradi. Isto tako, uvidom u tuženikov Zapisnik o prometnoj nesreći utvrđeno je da dana 22. ožujka 2021. na dionici autoceste Beli Manastir-Osijek-Svilaj evidentiran tip nesreće „nalet na divljač“, a kao uzrok nesreće navedena je nepredvidiva opasnost na cesti. U napomeni je naznačeno da se radilo o naletu osobnog vozila na divljač – divljeg zeca, da ostaci životinje nisu pronađeni, da se prometna nezgoda dogodila u 5,30 sati, a da je nesreću evidentirao HC.

28. U konkretnom slučaju zamolbenim putem pred Trgovačkim sudom u Osijeku saslušan je vozač vozila LC i iz njegovog iskaza proizlazi da je nakon uključenja na autocestu, otprilike 2 km od naplatnih kućica u Osijeku, između branika na autocesti, s njegove lijeve strane, neusporedno prije samo udara ugledao zeca koji je izletio prema njegovom vozilu, došlo je do udara zeca u vozilo, a potom je nakon kraćeg vremena njegovo vozilo počelo trzati te je on i stao, pozvao policiju i vučnu službu, a policija je pozvala ophodare. Iskazao je da je do nezgode došlo u svitanje, nije bila gužva i lagano je bila počela padati kiša, a da je vozio brzinom od oko 110 do 120 km/h jer se tek bio uključio na autocestu, ne sjeća se je li postojalo kakvo upozorenje o ograničenju brzine ili divljači na cesti. Iskazao je da su policija i ophodari vršili pregled zaštitne ograde od cca 500 metara od mjesta na kojem je bilo zaustavljeno njegovo vozilo, nije vidio je li što utvrđeno vezano za zaštitnu ogradu i nema saznanja je li nađena divljač. Ujedno je svjedok iskazao da se protiv njega nije vodio prekršajni postupak, da je auto odvezen u ovlašteni servis Auto Zubak na popravak, a obzirom da je vozilo bilo osigurano kasko osiguranjem, iznos od oko 16.000,00 kuna na ime naknade štete isplaćen je direktno tom servisu.

29. Saslušan je ophodar TC iz čijeg iskaza u bitnome proizlazi da je vrijeme štetnog događaja bio u dežurstvu od 19 sati do 7 sati ujutro, da prilikom svoje treće ophodnje nije primijetio nikakvu divljač na cesti niti je za svoje smjene bio obaviješten o divljači, a u 7 sati ujutro je smjenu predao kolegi IC.

30. Saslušan je ophodar HC iz čijeg iskaza proizlazi da je svoju dnevnu smjenu zaprimio u 7,00 sati, da je o nezgodi od strane policije bio obaviješten u 7,22 sati i da nakon pregleda 2 km autoceste prije mjesta nezgode i 1 km nakon mjesta nezgode divljač nije pronađena. Isto tako je iskazao da pregledom zaštitne ograde nije primijetio oštećenja ili prokope ispod žičane ograde.

31. U tijeku postupka provedeno je prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete na vozilu po vještaku Peri Todoroviću. U nalazu i mišljenju od 9. listopada 2025. (list 226 do 233 spisa) vještak navodi da se nezgoda dogodila u 5,30 sati, u svitanje kada vozač objekte i zapreke na kolniku može učiti i na njih reagirati isto kao i na danjem svjetlu, zatim da je na vozilu oštećen pokriv branika, rešetka hladnjaka, hladnjak vode i interkuler. Iako divljač nije pronađena vještak je na temelju oštećenja na vozilu utvrdio da je vozilo osiguranika tužitelja desnim dijelom prednje strane naletjelo na desnu stranu tijela divljači koja mu je doletjela s lijeve strane, mjesto naleta nalazilo se na desnoj prometnoj traci kolničke trake kojom se kretalo vozilo osiguranika tužitelja, a obzirom na visinu donjeg ruba branika iznad podloge od 0,2 m i visinu zeca od 0,25 m vještak navodi da je nakon primarnog kontakta divljač podvučena ispod vozila i gažena, a potom da je izbačena ispod vozila. Vozilo osiguranika tužitelja na zeca je naletjelo brzinom od 140 km/h, pri čemu navodi da zec trčanjem i u skoku može ostvariti brzinu od 48 km/h i obzirom vrijeme reakcije kočenjem u prosjeku iznosi 1,00 sekundi, a opasnost se pojavila 0,46 sekundi prije naleta, očito je da osiguranik tužitelja kad bi bio i reagirao kočenjem, nije imao vremena niti prostora izbjeći nalet pri brzini kojom se kretao, a takav nalet bio bi izbjegnut da se kretao brzinom od 120 km/h. Vještak je naveo da osiguranik tužitelja nije pri svojoj brzini kretanja od 140 km/h, a niti pri brzini ograničenja od 130 km/h imao tehničku mogućnost izbjeći nalet. Na temelju podataka izvida i naknadnih izvida štete, a usporedbom s cijenama rezervnih dijelova važećih na dan izrade nalaza i mišljenja vještak je utvrdio da je trošak popravka iznosio ukupno 2.256,83 eura, pri čemu je napomenuo da je vozilo popravljano pred 4,5 godine prije vještačenja, a u tom vremenu su porasle cijene rezervnih dijelova, a isto tako je ovlašteni servis trošak popravka umanjio za ugovoreni rabat od 10%.

32. Slijedom navedenog, vještak je iznio mišljenje da je vozilo osiguranika tužitelja primarni kontakt s tijelom divljači – zecom uspostavilo desnim dijelom prednje strane, a divljač je kolničku traku prelazila od lijevog prema desnom (vanjskom) rubu kolnika gledano u smjeru kretanja vozila. Zbog činjenice da je divljač niska, ona je nakon primarnog kontakta bila podvučena ispod vozila, a u trenutku naleta divljač ja na prednju stranu vozila bila okrenuta svojom desnom stranom tijela ili uz neki kutni razmak od tog položaja. Mjesto naleta nalazilo se na desnoj prometnoj strani kolničke trake kojom se kretalo vozilo osiguranika tužitelja brzinom od 140 km/h, vozač ne bi mogao izbjeći nalet da se kretao brzinom ograničenja od 130 km/h, a nalet bi izbjegao da se kretao brzinom od 120 km/h. Na vozilu je nastala materijalna šteta u visini od 2.256,83 eura.

33. Prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja na ročištu od 4. veljače 2026. godine vještak je ostao kod pisanog nalaza i mišljenja navodeći da se, u pogledu visine štete ako bi se vozilo osiguranika tužitelja kretalo brzinom ograničenja, nije moguće decidirano izjasniti, da bi pri brzini od 130 km/h kinetička energija vozila bila manja, ali to istodobno ne znači da bi i šteta na vozilu bila zbog toga manja. Vještak je ponovio da je osiguranik tužitelja mogao štetni događaj izbjeći pri brzini od najviše 120 km/h, a to istodobno znači da nije imao tehničku mogućnost štetni događaj izbjeći pri brzini ograničenja (130 km/h).

34. Sud nalaz i mišljenje sudskog vještaka Pere Todorovića prihvaća u cijelosti, budući sud nalazi da je vještak vještačenje proveo brižljivo i savjesno te u skladu s pravilima znanosti i vještine, a vještak je na ročištu otklonio tuženikove primjedbe na nalaz i mišljenje. Naime, vještak je pojasnio da vozač nije mogao izbjeći nalet na zeca pri brzini ograničenja od 130 km/h, da je to bilo moguće pri brzini od 120 km/h, no da to istodobno ne mora značiti da bi oštećenja na vozilu bila manja. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka da visina štete na vozilu Audi A4 iznosi 2.256,83 eura.

35. Dakle, provođenjem prometnog vještačenja sud je neprijepornim utvrdio da je vozilo osiguranika tužitelja naletjelo na divljač – zeca vozeći brzinom od 140 km/h na autocesti na kojoj je dopuštena brzina kretanja 130 km/h. Pri toj brzini nije mogao izbjeći nalet na divljač, a nalet ne bi mogao izbjeći niti da se kretao brzinom ograničenja (taj nalet bio bi izbježiv da se kretao brzinom od najviše 120 km/h). Ovdje se pojašnjava da vještak svoj mišljenje da se radilo o naletu na zeca temelji na distribuciji oštećenja na vozilu. Dakle nema krivnje vozača za predmetnu prometnu nezgodu budući isti nije mogao izbjeći štetni događaj pri dozvoljenoj brzini ograničenja. Stajalište je suda da se kretanje brzinom od 140 km/h na autocesti gdje je dopuštena brzina kretanja od 130 km/h ne može smatrati prekoračenjem brzine koje bi se moglo smatrati doprinosom vozača da visina štete na njegovom vozilu bude veća ili manja.

36. Kao što je naprijed navedeno, nastanak šteta na vozilu osiguranika tužitelja je u uzročno-posljedičnoj vezi s naletom vozila na divljač – zeca.

37. Sud iskaz svjedoka LC prihvaća kao logičan, cjelovit i uvjerljiv jer je suglasan s nalazom i mišljenjem sudskog vještaka koji je iznio mišljenje da je do kontakta između vozila došlo prednjim desnim dijelom vozila, a da je divljač pretrčavala kolnik s lijeve na desnu stranu i da je nalet bio neizbježan.

38. Sud prihvaća i iskaze tuženikovih djelatnika – ophodara TC i HC koji su oboje iskazali da su svaki u svojoj smjeni vršili pregled dionice, da nisu utvrdili oštećenja zaštitne ograde niti prokope, a niti da su tom prilikom uočili divlju životinju niti je životinja pronađena nakon nezgode. Ovo proizlazi i iz tuženikove dokumentacije - Ophodarskog dnevnika, Putnog radnog lista i Dnevnika rada i Zapisnika o prometnoj nesreći zajedno sa fotografijama vozila, koju dokumentaciju je dostavio tuženik kao dokaz da su njegovi ophodari vršili ophodnju predmetne dionice autoceste predmetnog dana, da je pregledana zaštitna žičana ograda prije i poslije mjesta štetnog događaja i nije pronađeno oštećenje niti prokop.

39. Međutim, sama činjenica da se zec našao na kolniku autoceste ukazuje na to da je u žičanoj ogradi postojala rupa ili procjep ili da zaštitna ograda nije bila pravilno održavana, odnosno postavljena. To iz razloga jer ukoliko je žičana ograda pravilno postavljena i održavana, tada se ne bi moglo dogoditi da se divljač nađe na kolniku autoceste, dok činjenica što su ophodari tog dana izvršili ophodnju autoceste ne znači da ne postoji odgovornost tuženika niti pak da nije bilo propusta u održavanju zaštitne ograde.

40. Tuženik odgovara trećim osobama za štetu nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač po osnovi pretpostavljene krivnje temeljem čl. 1045. ZOO-a upravo iz razloga što je tuženik propustio održavati zaštitnu ogradu uz autocestu na valjani način jer se divljač našla na kolniku autoceste. Budući da on nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, to nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj cesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici cesta kojima je namijenjena, odnosno da na njoj nije osigurao siguran promet.

41. Također odgovora i sukladno odredbi čl. 50. stavka 2. ZC-a, kojom je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Dakle, radi se o zakonskoj odredbi koja uređuje pravno područje javnih cesta, o pravnom uređenju odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste, za štetu koja na javnoj cesti bude prouzročena trećim osobama naletom divljači.

42. U konkretnom slučaju tuženik ne tvrdi da bi na autocesti bilo znakova koji bi se odnosili na divljač već se na autocesti nalazi žičana ograda koja bi trebala sprječavati izlazak divljači na cestu. Međutim, nesporno je da je do prometne nezgode došlo na način da je pred vozilo osiguranika tužitelja izletjela divljač (zec) te je do nezgode došlo upravo uslijed neprimjernog održavanja prometnice, jer u suprotnom do izlijetanja divljači na autocestu ne bi došlo.

43. S obzirom na to da on upravlja predmetnom autocestom, bio je u obvezi održavati ju i naknaditi štetu korisniku ceste jer je šteta prouzrokovana njegovim propuštanjem postaviti takvu ogradu koja sprječava izlazak divljači na autocestu.

44. Kao što je naprijed navedeno, između stranaka je nesporno da je tužitelj na račun radionice Zubak grupe d.o.o. koja je izvršila popravak vozila Audi A4 dana 31. ožujka 2021. izvršio isplatu iznosa od 16.126,16 kuna, a što sada iznosi 2.140,38 eura (Potvrda o izvršenoj transakciji na listu 42 spisa), sve prema računu broj 1499/11385/3 od 29. ožujka 2021. godine (list 34 spisa) i koji iznos tužitelj potražuje ovom tužbom. Ovdje valja napomenuti da je tužitelj time postupio u skladu sa svojim Uvjetima za kasko osiguranje cestovnih vozila, a da je tako postupio na temelju Izjave LC kojom je dao suglasnost za isplatu troškova popravka vozila Zubak grupi d.o.o.. Tuženik tijekom postupka nije osporavao takav način isplate. Visinu štete na vozilu sud je utvrdio iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka koji je utvrdio da je na vozilu osiguranika tužitelja nasrala šteta u iznosu od 2.256,83 eura. No kako tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje isplatu iznosa od 2.140,31 eura koje je isplatio svom osiguraniku, to je je sud utvrdio da visina štete iznosi 2.140,31 eura.

45. Dakle, provođenjem dokaznog postupka sud je neprijepornim utvrdio da je 22. ožujka 2021. došlo do štetnog događaja naletom divljači (zeca) na vozilo osiguranika tužitelja i da postoji uzročno-posljedična veza između štete i štetnog događaja za koji je odgovoran tuženik. Naime, tuženik je propustio održavati zaštitnu ogradu uz autocestu na valjani način jer se divljač našla na kolniku autoceste. Budući da on nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, to je utvrđeno da nije poduzeo sve potrebne radnje na predmetnoj cesti kako bi ju na siguran način mogli koristiti svi korisnici cesta kojima je namijenjena, odnosno da na njoj nije osigurao siguran promet. Stoga je tuženik odgovoran tužitelju za naknadu štete koja je za tužitelja nastala isplatom iznosa od 2.140,31 eura, jer konkretno ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika za štetu iz odredbe članka 1067. ZOO-a.

46. Odluku o početku tijeka zakonskih zateznih kamata sud je donio u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Kako tuženik po dospijeću utužene tražbine istu nije platio, dužan je platiti i zatezne kamate od nastanka štete odnosno od prvog slijedećeg dana od kada je tužitelj izvršio plaćanje (list 42 spisa).

47. Odluka o visini stope zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a kojom je propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena. Stavkom 8. istog članka propisano je da je referentna stopa iz stavka 2. ovoga članka kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a stavkom 9. je propisano da je Hrvatska narodna banka dužna u »Narodnim novinama« objaviti referentnu stopu iz stavka 2. ovoga članka koju je objavila Europska središnja banka, a koja je na snazi 1. siječnja i 1. srpnja. Dakle, za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine. Pojašnjava se da se odluka o visini stope zatezne kamate primjenjuje propisana stopa za ostale odnose s obzirom se ne radi o potraživanju iz trgovačkog ugovora.

48. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženik je dužan naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138./2023., dalje: Tarifa), pri čemu vrijednost boda iznosi 2,00 eura (Tbr.54.) i to za sastav tužbe (Tbr.7.1.) iznos od 200,00 eura, trošak sastava podnesaka od 7. lipnja 2024. i 22. listopada 2025. (Tbr.8.1.) iznos od po 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu od 3. listopada 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.1.), trošak zastupanja na ročištima za zamolbeno saslušanje od 15. studenog 2024 i 12. veljače 2025. iznos od 200,00 eura za svako ročište (Tbr.9.1.) i trošak zastupanja na ročištu od 4. veljače 2026. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.1.), sve uvećano za PDV u iznosu od ukupno 35,00 eura (Tbr.42.), a što ukupno iznosi 1.750,00 eura. Tužitelj ima pravo i na plaćenu sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 33,93 eura i na sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 67,86 eura. Tužitelju pripada i trošak plaćenog predujma za provedeno prometno vještačenje u iznosu od 500,00 eura. Dakle, tužitelju ukupno pripada trošak parničnog postupka u iznosu od 2.301,79 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

49. Na trošak parničnog postupka tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate po istoj stopi kao i na dosuđeni iznos glavnice. Stoga je odluku o zateznoj kamati na dosuđeni iznos parničnog troška sud donio na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.), dok je visinu stope zatezne kamate odredio u skladu sa odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, odnosno po stopi propisanoj za ostale odnose. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude

U Karlovcu, 18. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Blažić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 (petnaest) dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 (petnaest) dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47,

2. Tuženiku Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Ulica Stjepana Širole 4

3. Mrežna stranica e-Oglasna ploča suda