REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Stalna služba u Hvaru
Broj: Pp-2270/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Hvaru, po sutkinji Lari Menđušić, uz sudjelovanje zapisničarke Olivere Dedić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika MI zbog prekršaja iz čl. 59. st. 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine br. 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22 i 114/22, dalje: Zakon o sigurnosti prometa na cestama), po prigovoru okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga Policijske uprave splitsko – dalmatinske, Policijske postaje Omiš, Klasa: 211-07/25-2/62032, Urbroj: 511-12-30-25-1 od 09. prosinca 2025. godine, odlučujući izvan žurnog postupka; na temelju čl. 244. st. 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon), dana 18. ožujka 2026. godine,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se kao osnovan prigovor okrivljenog MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]., te se p r e i n a č u j e pobijani obavezni prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri, na način da se okrivljeniku:
- ukida zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca
dok u preostalom dijelu obavezni prekršajni nalog ostaje neizmijenjen.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. b) Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan na ime troškova ovog suda naknaditi paušalni iznos od 30,00 (trideset) eura u roku od 30 (trideset) dana po primitku ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1. PUSD, Policijska postaja Omiš, izdala je pod gore navedenim brojem obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika MI zbog prekršaja iz čl. 59. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjivog po čl. 59. st. 5. istog Zakona; kojim nalogom mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 390,00 eura, uz obvezu plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 13,27 eura. Također mu je na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca.
2. Protiv obveznog prekršajnog naloga okrivljenik je u zakonskom roku podnio prigovor zbog prekršajnopravne sankcije, to zaštitne mjere; u kojem navodi kako u cijelosti priznaje počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret i izražava kajanje zbog istoga. Nadalje je zamolio sud da mu ne izrekne zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom jer mu je osobno vozilo nužno potrebno za obavljanje poslovnih obaveza budući da svaki dan putuje u drugi grad na posao.
3. Prigovor okrivljenika je osnovan.
4. Ispitujući pobijani obavezni prekršajni nalog, ovaj sud nije utvrdio da bi na štetu okrivljenika bila povrijeđena bilo koja odredba prekršajnog materijalnog prava od strane izdavatelja obveznog prekršajnog naloga, a ujedno je utvrđeno kako je za navedeni prekršaj odredbom čl. 59. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna uz iznosu od 390,00 do 920,00 eura.
5. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra kako je izrečena novčana kazna u potpunosti primjerena težini počinjenog prekršaja i stupnju ugrožavanja sigurnosti prometa, kao i ukupnim okolnostima na strani okrivljenika. Naime, okrivljenik nije prethodno prekršajno kažnjavan a izrečena kazna predstavlja najmanju propisanu kaznu za predmetni prekršaj, a sud iz naprijed navedenih razloga nije utvrdio naročite olakotne okolnosti iz čl. 37. st. 2. Prekršajnog zakona koje bi opravdale ublažavanje kazne; odlučeno je kao u izreci presude.
6. Okrivljenik se upozorava da će se, ako plati dvije trećine novčane kazne izrečene obaveznim prekršajnim nalogom u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude, novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini.
7. Glede odluke o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, ovaj sud smatra kako postoji temelj za njezino ukidanje, jer je procijenio kako u konkretnom slučaju ne postoji opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa. Naime kako je za ocjenu iteracijske opasnosti najvažniji faktor ranije ponašanje okrivljenika pa uzimajući u obzir okolnosti koje je potonji iznio u prigovoru, prije svega da mu je vozilo prijeko potrebno za posao kojim se uzdržava te da nije prekršajno kažnjavan, koja okolnost ne ukazuje na postojanje iteracijske opasnosti, a time i na potrebu izricanja predložene mjere. Drugim riječima, sud smatra kako će se za sada samim izricanjem novčane kazne prema okrivljeniku ostvariti svrha zaštitne mjere.
8. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. b) Prekršajnog zakona propisani su paušalni troškovi prekršajnog postupka i troškovi prekršajnog suda kada odlučuje o prigovoru, iz kojeg razloga su okrivljeniku odmjereni i troškovi ovog postupka u paušalnom iznosu, koji je primjeren trajanju i složenosti postupka te dostupni podacima o imovnom stanju okrivljenika; a kako je odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.
Hvar, 18. ožujka 2026. godine
Zapisničarka
Sutkinja
Olivera Dedić, v.r.
Lara Menđušić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Sukladno odredbi čl. 244. st. 3. Prekršajnog zakona, protiv ove presude nije dopuštena žalba.
Presuda se dostavlja Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Policijskoj postaji Omiš u tri otpravka: za spis, okrivljenika, ovlaštenog tužitelja.