Poslovni broj: Us I-560/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Marijani Vidaković, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OĐ, O, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćeniku MĐ (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi starosne mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-02/24- 01/03152090231, Urbroj: 341-99-05/3-24-5649 od 17. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 140-02/24-01/03152090231, Urbroj: 341-99-05/3-24-5649 od 17. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], Klasa: UP/I 140-02/24-01/03152090231, Urbroj: 341-19-05/3-24-8429 od 26. kolovoza 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, određena starosna mirovina od 20. siječnja 2023. u svoti od 682,09 eura mjesečno, a koja od 1. srpnja 2024. iznosi 827,18 eura mjesečno. Isplata te mirovine pripada počevši os 20. siječnja 2023. i isplaćivati če je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Svota mirovine određena tim rješenjem obračunati će se sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja Područnog ureda u Šibeniku broj 99499 od 21. veljače 2023. Žalba ne odgađa izvršenje tog rješenja.

3. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika tužitelj u bitnom iznosi kronologiju upravnog postupka i navodi da tuženik u rješenju navodi da nije sporno kako je tužitelju utvrđena nova osnovica plaće na temelju dokumentacije Porezne uprave, ali istodobno pogrešno zaključuje da je tužitelju bilo naloženo provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama te da to nije učinjeno. Ističe da je riječ o pogrešci jer se ti nalozi odnose na pravnu osobu (tvrtku Sinopsis d.o.o.), a ne na njega kao fizičku osobu – zaposlenika. Porezna kontrola (zapisnik, dopunski zapisnik, rješenja i presuda) odnosila se isključivo na tvrtku, ali je u tom postupku utvrđena stvarna plaća tužitelja kao zaposlenika za 1998. i 1999. Na temelju toga donesena su posebna porezna rješenja za tužitelja kao fizičku osobu, u kojima je jasno navedena njegova plaća (1998: 526.119,23 kn; 1999: 276.349,00 kn), te su sve njegove porezne obveze uredno podmirene. Tužitelj naglašava da njemu osobno nikada nisu bili upućeni nalozi u vezi poslovnih knjiga, jer su svi nalozi bili adresirani na tvrtku. Također navodi da je Porezna uprava, osim prema tvrtki i njemu kao fizičkoj osobi, postupila i prema HZMO-u, kojem je dostavila podatke o novoutvrđenoj osnovici plaće. On sam je ranije predao svu potrebnu dokumentaciju HZMO-u, a na evidencije koje HZMO vodi nema utjecaja. Naposljetku, tužitelj ističe da HZMO raspolaže vjerodostojnim podacima o njegovoj plaći, što i sam priznaje u rješenju, ali ih nije pravilno uzeo u obzir. Budući da se mirovina izračunava na temelju stvarnih plaća i osnovica osiguranja, tužitelj predlaže sudu da poništi osporeno rješenje i naloži donošenje novog, kojim bi se u izračun mirovine uvrstile stvarne, od Porezne uprave utvrđene plaće za 1998. i 1999.

4. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da navode tužitelja smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja. Osporeno rješenje da je doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima navedenim u obrazloženju osporenog rješenja. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom će se odbiti tužbeni zahtjev.

5. U podnesku od 8. siječnja 2026. tužitelj ističe da je u konkretnom slučaju Porezna uprava nadležno tijelo za utvrđivanje dohotka i osnovice osiguranja, te da su tužitelju za 1998. i 1999. donesena pravomoćna porezna rješenja kojima je utvrđen dohodak od nesamostalnog rada, te da su navedena rješenja potvrđena i presudom Upravnog suda Republike Hrvatske. U sudskoj praksi da je zuzet stav da HZMO nije ovlašten preispitivati pravilnost poreznih rješenja niti njihovu provedbu u poslovnim knjigama poslodavaca, već da je dužan takava rješenja prihvatiti kao vjerodostojnu osnovu za utvrđivanje mirovinskih prava. Nadalje, da je u više presuda upravnih sudova utvrđeno da eventualni propusti poslodavca u vođenju evidencija ili dostavi podataka ne smiju ići na štetu osiguranika, ako je on stvarni dohodak dokazao pravomoćnim aktima nadležnih tijela. U ovom slučaju, pogrešno je uvjetovati priznavanje plaće time jesu li provedena knjiženja kod poslodavca ili jesu li podaci uneseni u interne evidencije HZMO-a, jer takve evidencije nemaju jaču dokaznu snagu od poreznih rješenja. Također se ističe da se mora jasno razlikovati fizička osoba (osiguranik) od pravne osobe (poslodavca). Činjenica da je tužitelj bio direktor ne utječe na njegova prava kao zaposlenika. Sve eventualne nepravilnosti odnose se na tvrtku, dok su njegova prava kao fizičke osobe konačno uređena poreznim rješenjima. Na kraju, prema Zakonu o mirovinskom osiguranju i sudskoj praksi, za izračun mirovine uzimaju se stvarno ostvarene ili naknadno utvrđene plaće, ako su potvrđene od nadležnih tijela. Stoga, tužitelj da u cijelosti ostaje kod tužbenog zahtjeva.

6. U sporu je održavanjem rasprave 19. veljače 2026. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS), a na kojoj je tužitelj ostao pri navodima iz tužbe i podneska, te je posebno naglasio da nije sporno da je porezna uprava utvrdila osnovicu osiguranja tužitelja za 1998. i 1999., ali da je sporno što tuženik iste odbija uzeti u obračun mirovine.

6.1. Opunomoćenik tuženika je na raspravi naveo da u cijelosti ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog rješenja, te je istaknuo da je činjenica da tužitelj ničim nije dokazao da je na povećanu osnovicu platio doprinose, te se ista u ovom času ukazuje kao fiktivna i nema pravnog temelja i osnova da se ista uzme u obzir za izračun mirovine.

6.2. Potom je tužitelj u odnosu na navode tuženika naveo da je on fizička osoba te da se tuženik poziva na svoje interne evidencije a koje nisu iznad pravomoćnih poreznih rješenja odnosno nemaju jaču dokaznu snagu.

7. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

9. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11. Među strankama je sporno je li pri izračunu starosne mirovine tužitelja pravilno utvrđena i uzeta u obračun osnovica za 1998. i 1999. odnosno sporno je da li je osporeno rješenje tuženika pravilno i zakonito.

12. Prema odredbi članka 108. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju(Narodne novine, broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje: ZOMO) obveznici doprinosa dužni su Zavodu dostavljati podatke propisane ovim Zakonom i općim aktom Zavoda na propisanim prijavama.

12.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da Središnji registar osiguranika, Porezna uprava i druge nadležne institucije dužne su Zavodu dostavljati podatke propisane posebnim propisima, a stavkom 3. da su obveznici doprinosa dužni omogućiti Zavodu provjeru dostavljenih podataka.

13. Odredbom članka 110. ZOMO-a propisano je da svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju se na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

14. Iz podataka spisa predmeta upravnog tijela, kao i iz obrazloženja osporenog rješenja tuženika razvidno je kako slijedi:

- da je rješenjem Područnog ureda u Šibeniku, broj 99499 od 21. veljače 2023. tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu od 20. siječnja 2023. u skladu s odredbom članka 33. ZOMO-a i određen predujam mirovine u skladu s odredbom članka 131 . stavka 1. ZOMO, te da je u skladu s odredbom članka 131. stavkom 2. ZOMO Područni ured u Šibeniku, 13. lipnja 2023. donio rješenje kojim je tužitelju određena starosna mirovina od 20. siječnja 2023. uz obračun sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja Područnog ureda u Šibeniku, broj 99499 od 21. veljače 2023.;

- da je na navedeno rješenje tužitelj izjavio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako je pogrešno unesen iznos godišnje plaće od nesamostalnog rada u tvrtki Sinopsis d.o.o. [adresa] za godine 1998. i 1999., navodeći novčane iznose plaća koje su trebale biti unesene kao godišnje plaće za navedene godine, te je dostavio zapisnik o obavljenom nadzoru poslovanja, dopunski zapisnik, Porezno rješenje od 10. veljače 2001. i 11. svibnja 2001. i presudu Upravnog suda od 30. ožujka 2006.;

- da je rješenjem tuženika broj spisa 761640 od 21. svibnja 2024. navedeno rješenje poništeno te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak s napomenom da prvostupanjsko tijelo u nadopuni postupka predmet proslijedi Odjelu matične evidencije da se očituje o zapisniku, dopunskom zapisniku, rješenjima Porezne uprave i presudi Upravnog suda iz kojih proizlazi da je tužitelj, kao direktor društva Sinopsis d.o.o. sebi kao zaposleniku za 1998. i 1999. osim redovno isplaćene isplatio i iznos na ime ugovora o djelu za 1998. i 1999., a koje isplate imaju karakter dohotka od nesamostalnog rada;

- da se u ponovljenom postupku Odjel matične evidencije očitovao o Zapisniku, Dopunskom zapisniku, Rješenjima Porezne uprave i presudi Upravnog suda, i naveo kako se može zaključiti da u Zapisniku, dopunskom zapisniku, rješenjima Porezne uprave i presudi Upravnog suda nije sporno da je tužitelju utvrđena nova osnovica, te porez na dohodak od nesamostalnog rada i porez na dodanu vrijednost, ali i da je naloženo tužitelju da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koja se odnose na povećanje porezne osnovice, te budući da nisu dostavljene poslovne knjige, navedeno se nije moglo provjeriti, a prema dostupnim podacima u IMS-u, to nije učinjeno (prema priležećoj službenoj bilješci III HZMO Područnog ured u [adresa], broj spisa 99499 od 7. lipnja 2024.);

- potom da je zatraženo od Matične evidencije da se i drugim dokaznim sredstvima utvrdi stvarno činjenično stanje, pa je tužitelju kao jedinom osnivaču društva, tadašnjem zastupniku i direktoru, ponovno 24. svibnja 2024. upućena Požurnica na obavijest o kontroli i poziv da tužitelj dostavi: - Poslovne knjige u kojima su provedena odgovarajuća knjiženja koja se odnose na povećanje porezne osnovice za 1998. i 1999., a prema nalogu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Dopunskom zapisniku o obavljenom nadzoru poslovanja, sastavljenom dana 14. prosinca 2000. Klasa: 471-02/00-01/079, Ur br: 513-07-15/00-6, MPP- 1/RN08 obrasce za 1998. i 1999. kojima je Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje dostavljena promjena podataka o plaći/osnovici za određivanje mirovine;

- spisu prileži dopis tužitelja u kojem navodi da on nije odgovorna osoba za Sinopsis u stečaju, te ponovno prilaže izvode iz Zapisnika o obavljenom nadzoru poslovanja od strane Porezne uprave i traži da se navedeni podaci uzmu u obzir za izračun mirovine;

- da je uvidom u dostupne baze podataka HZMO za 1998. i 1999. od strane Matične evidencije utvrđeno da nisu postojale naknadne uplate doprinosa, te je ujedno kontrolirano razdoblje do 2006., gdje je utvrđeno da su doprinosi obračunati prema predanim mjesečnim MS obrascima, te da nije bilo dodatnih obračuna doprinosa;

- iz povijesnog izvatka sudskog registra za Sinopsis d.o.o. razvidno je da je tužitelj bio osnivač, član uprave i direktor koji ga zastupa pojedinačno i samostalno;

- iz rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda u Šibeniku od 10. veljače 2001. je razvidno da je tužitelju naloženo da uplati porez na dodanu vrijednost za 1998. i 1999. zajedno s kamatama obračunanim do 14. prosinca 2000., te porez na dohodak od nesamostatnog rada i prirez na porez na dohodak zajedno s kamatama obračunanim do 14. prosinca 2000. te da obračuna i uplati daljnje kamate za utvrđeni porez na dodanu vrijednosti i porez na dohodak od nesamostalnog rada i prirez na porez na dohodak od dana sastavljanja zapisnika do dana uplate istih. Osim toga naloženo je tužitelju da nakon izvršenih uplata provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama koje se odnose na povećanje porezne osnovice

- rješenjem Trgovačkog suda u Šibeniku posl. br. 1 St-12/09-22 od 20. svibnja 2010. otvoren je i istodobno zaključen stečajni postupak nad društvom SINOPSIS, d.o.o. [adresa]. Po pravomoćnosti navedenog rješenja provedeno je brisanje društva SINOPSIS, d.o.o. [adresa], a u navedenom postupku kao privremeni stečajni upravitelj određen je mr.sc. HĐ, dipl.iur. [adresa];

- iz dopisa mr.sc. HĐ, dipl. iur. od 31. ožujka 2023 ., stečaj poduzeća Sinopsis d.o.o. da je otvoren i istodobno zaključen te je poduzeće brisano iz sudskog registra 30. rujna 2010., što je vidljivo iz povijesnog izvatka iz sudskog registra, koji prileži spisu. U takvom slučaju kad se stečajni postupak ne provodi, ne uzima se dokumentacija od stečajnog dužnika. Međutim, dalje navodi, da se i provodio stečajni postupak obrasci za 1998. i 1999. ne bi bili od značaja za vođenje stečajnog postupka.

15. Kod ovakovg stanja stvari, dakle, da je iz podataka spisa predmeta razvidno da je tužitelj bio osnivač, član uprave, direktor koji zastupa pojedinačno i samostalno poduzeće Sinopsis d.o.o. i da je bio u skladu s gore navedenim odredbama dužan dostaviti tuženiku podake o kojima Matična evidencija vodi evidenciju odnosno na traženje HZMO-a je bio dužan dostaviti poslovne knjige u kojima su provedena odgovarajuća knjiženja koja se odnose na sporne 1998. i 1999. , a sve prema nalogu Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Dopunskom zapisniku o obavljenom nadzoru od 14. prosinca 2000., te MPP-1/RN08 obrasce za 1998. i 1999. (promjena osnovice za određivanje mirovine), a što tužitelj nedvojbeno nije učinio, te da je prema podacima spisa predmeta nad poduzećem Sinopsis d.o.o. otvoren i istodobno zaključen stečaj te je poduzeće brisano iz sudskog registra 30. rujna 2010., to je pravilno i zakonito osporenim rješenjem tuženika odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje koje u cijelosti kao pravilno i zakonito prihvaća i ovaj Sud.

16. Stoga, kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, a posebno kod činjenice da je sva dokumentacija na temelju koje je Sud odlučivao već ocijenjena tijekom prethodnog upravnog postupka, te da nije bilo dokaza koje je tuženik propustio ocijeniti, ovaj Sud smatra da je osporeno rješenje pravilno i zakonito. Po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar.

17. Slijedom navedenog, po ocijeni ovog Suda osporeno rješenje tuženika je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

18. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

19. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u izreci presude.

U Splitu 18. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju,

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis