Poslovni broj: Us I-1343/2025-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Zrinki Pivac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ZN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Bačić i partneri j.t.d., Zadar, M. Pavlinovića 9, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćenici HN (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi utvrđivanja mirovinskog staža, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. veljače 2026. u prisutnosti opunomoćenice tuženika i u odsutnosti tužitelja, 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 140-10/25- 02/03166407888, Urbroj: 341-99-11/2-25-1608 od 3. lipnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Klasa: UP/I 140 -02/24- 02/03166407888, Urbroj: 341-24-11/2-24-17174 od 17. prosinca 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U pravodobnoj tužbi tužitelj pobija zakonitost rješenja tuženika Klasa: UP/II 140-10/25-02/03166407888, Urbroj: 341-99-11/2-25-1608 od 3. lipnja 2025. (dalje: drugostupanjsko rješenje) i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u [adresa], Klasa: UP/I 140-02/24-02/03166407888, Urbroj: 341-24- 11/2-24-17174 od 17. prosinca 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2. Drugostupanjskim rješenjem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, a kojim je odbijen zahtjev tužitelja da mu se u mirovinski staž osiguranja utvrdi kao staž osiguranja vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Marina Dalmacija d.o.o. [adresa] od 28. kolovoza 2003. do 31. prosinca 2008.

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenih rješenja iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava u bitnom navodi da je tužitelj bio zaposlenik tvrtke Marina Dalmacija d.o.o. iz Sukošana koja pravna osoba je bila obveznik uplate doprinosa za mirovinsko osiguranje po osnovi radnog odnosa. Poslodavac mu je 29. srpnja 2003. donio odluku o izvanrednom otkazu s prestankom radnog odnosa 27. kolovoza 2003., no tome da su se usprotivili radničko vijeće i sindikat, pa je radni odnos, uz prihvaćanje poslodavca, produljen do pravomoćnog okončanja sudskog spora u skladu s odredbom članka 145. stavka 8. tada važećeg Zakona o radu. Tužitelj je pokrenuo radni spor radi utvrđenja ništavosti odluke poslodavca o izvanrednom otkazu pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovni brojem P-2396/2003, ali je njegov tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen 12. svibnja 2010.. Sukladno tada važećem Zakonu o radu, radni odnos tužitelja trajao je do okončanja sudskog spora odnosno do 12. svibnja 2010. Nakon završetka spora, poslodavac tužitelja je od tuženika zatražio i ostvario povrat doprinosa za razdoblje od 27. kolovoza 2003. do 12. svibnja 2010. Tužitelj smatra da je time pogrešno primijenjeno materijalno pravo na njegovu štetu, jer zakon propisuje da radni odnos u takvoj situaciji traje do okončanja spora, bez mogućnosti retroaktivnog poništenja tog razdoblja.Tužitelj ističe da se u ovom slučaju radi o sudskom raskidu ugovora o radu, koji ne može imati retroaktivni učinak, već proizvodi posljedice tek od trenutka određenog sudskom odlukom. Poziva se i na ustaljenu praksu Vrhovni sud Republike Hrvatske, prema kojoj se datum prestanka radnog odnosa ne može određivati unatrag. Slijedom toga, smatra da mu je povratom doprinosa povrijeđeno pravo, jer mu radni odnos nije prestao danom otkaza, već tek pravomoćnošću sudske odluke. Slijedom svega navedenog, predlaže donošenje presude kojom se poništavaju osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, preinačava se prvostupanjsko rješenje i tužitelju se u mirovinski staž osiguranja uračunava razdoblje od 27. kolovoza 2003. do 12. svibnja 2010., podredno ukidaju se drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vraća na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da tužba nije osnovana. Osporeno rješenje da je doneseno uz obrazloženje da je u provedenom postupku utvrđeno da za predmetno razdoblje ne postoje dokazi u smislu odredbe članka 110. Zakona o mirovinskom osiguranju(Narodne novine, broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022) da bi se smatralo da je tužitelj u tom razdoblju bio u radnom odnosu kod navedenog poslodavca i u tom razdoblju ostvario svojstvo osiguranika i staž osiguranja. Tužbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke iz svih razloga koji su navedeni i obrazloženi u ovdje osporavanom rješenju tuženika od 3. lipnja 2025. Naime, iz presude Županijskog suda u Zadru, VI Gž-399/10 od 10. veljače 2010., koja je donesena u pravnoj stvari tužitelja ZN protiv tuženice Marine Dalmacija d.d., [adresa] radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2396/03 od 2. prosinca 2008. u dijelu pod točkom I. i II. izreke, i kojom presudom je odbijena žalba tužitelja ZN kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2396/03 od 2. prosinca 2008. u dijelu pod točkom I. i II. izreke kojom je suđeno „Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: Poništava se kao nezakonita i neutemeljena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 29. srpnja 2003. godine, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati u radni odnos i na rad i to na poslove elektroničara -električara te da mu se nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“ i činjenice da je navedeni poslodavac za tužitelja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnio prijavu o prestanku osiguranja s danom 27. kolovoza 2003., proizlazi da tužitelj nakon 27. kolovoza 2003. (u razdoblju od 28. kolovoza 2003. do 31. prosinca 2008.) nije bio u radnom odnosu niti obavljao rad kod navedenog poslodavca na temelju kojega se može u mirovinskom osiguranju ostvariti status osigurane osobe i mirovinski staž. Slijedom navedenog, u vezi tužbenih navoda u kojima tužitelj navodi da mu je izvanrednim otkazom poslodavca od 29. srpnja 2003. trebao prestati radni odnos s danom 27. kolovoza 2003., ali da mu je po protivljenju Radničkog vijeća poslodavca radni odnos produžen do pravomoćnog okončanja radnog spora, a što je predložio i sindikat i da je bio u radnom odnosu do okončanja sudskog spora, odnosno do 12. svibnja 2010., navodi se da isto nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom predmetu, jer je temeljem navedenih presuda donesenih u radnom sporu otpala osnova za priznanje svojstva osiguranika i mirovinskog staž tužitelju u razdoblju od 28. kolovoza 2003. do 31. prosinca 2008., odnosno do 12. svibnja 2010., kako to sada tužitelj po prvi puta ističe u tužbi, kod navedenog poslodavca. Izloženo pravno shvaćanja izraženo je i u presudi Upravnog suda u Zagrebu, drugog tužitelja, poslovni broj 18.UsI-3391/18-15 od 17. lipnja 2021., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3031/21-2 od 30. kolovoza 2022. (presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 3031/21-9 od odbačena je revizija protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-3031/21-2 od 30. kolovoza 2022.). Nadalje, tuženik osporava tužiteljev zahtjev za naknadu troška spora za sastav tužbe, specificiran u tužbi, jer je podnesena tužba u cijelosti bespredmetna te je kao takav i zahtjev za naknadu troška kako u osnovi tako i u visini. Postupak koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja da je u potpunosti i pravilno proveden te je na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja donesena pravilna i zakonita odluka, uz pravilnu primjenu materijalnog prava i bez povreda postupovnih odredaba, pa tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održavanjem rasprave 19. veljače 2026. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS), a na koju nije pristupio uredno pozvani tužitelj pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

6. U dokaznom postupku Sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora i pregledao cjelokupan spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za pribavom spisa Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2396/2023 kao suvišno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom.

7.1. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. ZUS-a ovaj Sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da mu se u mirovinski staž osiguranja utvrdi kao staž osiguranja utvrdi vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Marina Dalmacija d.o.o. [adresa] od 28. kolovoza 2003. do 31. prosinca 2008.

10. Među strankama nije sporno da je poslodavac tužitelja donio odluku o izvanrednom otkazu tužitelju dana 29. srpnja 2003. s danom prestanka radnog odnosa s danom 27. kolovoza 2003., te da se Radničko vijeće poslodavca istoj usprotivilo, te da je radni odnos tužitelja produljen do pravomoćnog okončanja spora koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-2396/2023.

11. Nije sporno niti da je u sporu koji se vodio kod Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem P-2396/2023 donesena presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništenje kao nezakonite Odluke tuženika o izvanrednom otkazu tužitelja od 29. srpnja 2003., a koja presuda je postala pravomoćna dana 12. svibnja 2010.

12. Sporno je da li je tužitelju trebalo utvrditi u mirovinski staž osiguranja kao staž osiguranja vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Marina Dalmacija d.o.o. [adresa] u razdoblju od 28. kolovoza 2003. do 31. prosinca 2008.

13. Prema odredbi članka 104. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju(Narodne novine, broj 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022; dalje: ZOMO) Zavod obvezno vodi matičnu evidenciju o osiguranicima, poslovima iz članka 38. ovoga Zakona, korisnicima prava iz mirovinskog osiguranja te obveznicima doprinosa na način i u skladu s odredbama ovoga Zakona.

13.1. Stavkom 2. istog članka propisano je da podaci iz stavka 1. ovoga članka evidentiraju se u matičnoj evidenciji na način i u postupku koji utvrđuje Zavod općim aktom.

14. Prema odredbi članka 106. stavka 1. ZOMO-a Zavod je obvezan utvrditi točnost i potpunost podataka koji se unose u matičnu evidenciju i koji služe za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja.

15. Odredbom članka 110. ZOMO-a propisano je da svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju se na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

16. Iz podataka spisa predmeta je razvidno kako slijedi:

- da su tužitelju u bazi podataka Zavoda uredno evidentirani prijavno -odjavni podaci kod poslodavca Marina Dalmacija d.o.o. [adresa] od 23.6.1995. do 1.8.2003., podatak o svojstvu osiguranika za razdoblje od 2.8.2003. do 26.8.2003. po osnovi bolovanja nakon prestanka radnog odnosa te podatak o svojstvu osiguranika temeljem radnog odnosa kod poslodavca Marina Dalmacija d.o.o. [adresa] u razdoblju od 27.8.2003. do 27.8.2003.;

- da je iz ovjerenog preslika radne knjižice tužitelja reg. broja [registarska oznaka]/72 izdane 17. veljače 1972. u Obrovcu razvidno je da je na stranici 8. i 9. upisani podaci o zaposlenju tužitelja kod poslodavca Marina Dalmacija d.o.o. [adresa] u razdoblju od 23.6.1995. do 1.8.2003., a na stranicama 10. i 11. podaci o stažu osiguranja po osnovi bolovanja nakon prestanka zaposlenja u razdoblju od 2.8.2003. do 26.8.2003. i o zaposlenju tužitelja kod istog poslodavca u razdoblju od 27.8.2003. do 27.8.2003.;

- da je iz očitovanja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zadar, Klasa: 410-01/2019-01/789, Urbroj: 513-07-13-01/19-02 od 4. listopada 2019. razvidno da je uvidom u Informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da je poreznom obvezniku Marina Dalmacija d.o.o. [adresa] izvršen povrat u iznosu od 76.531,25 kn i to dana 30. lipnja 2010. s računa 8109-Doprinos za mirovinsko osiguranje po osnovi rada za pravnu osobu;

- iz službene zabilješke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Zadru, Odjela za mirovinsko osiguranje od 7. studenog 2019. je razvidno da je obveznik Marina Dalmacija d.o.o. [adresa] na temelju pravomoćne presude Županijskog suda u Zadru, VI Gž-399/10 od 10. veljače 2010. izvršio povrat uplaćenih doprinosa za mirovinsko osiguranje za tužitelja za razdoblje od 1. rujna 2003. do 30 travnja 2010., da je uvidom u Analitičku karticu konta 7791-Prihodi od naplate štete po sudskim procesima obveznika i Potvrde Porezne uprave PU Zadar utvrđeno je da je navedenom poreznom obvezniku dana 30. lipnja 2010. izvršen povrat doprinosa za mirovinsko osiguranje po navedenoj sudskoj presudi u iznosu 76.531,25 kn te da je temeljem podataka Središnjeg registra osiguranika utvrđeno da je povrat doprinosa izvršen na osnovice po poslovnim godinama od 2003 . do 2010. što ukupno iznosi upravo 76.531,25 kn.

17. S obzirom na podatke spisa predmeta, te među strankama nesporne činjenice, a imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog Suda, pravilno i zakonito je osporenim drugostupanjskim rješenjem odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, odnosno pravilno i zakonito je prvostupanjskim rješenjem odbijen zahtjev tužitelja da mu se utvrdi u mirovinski staž kao staž osiguranja vrijeme provedeno u radnom odnosu kod poslodavca Marina Dalmacija d.o.o. [adresa] od 28. kolovoza 2003. do 31. prosinca 2008.

18. Naime, iz presude Županijskog suda u Zadru, VI Gž-399/10 od 10. veljače 2010., koja je donesena u pravnoj stvari tužitelja ZN protiv tuženice Marine Dalmacija d.d., [adresa] radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 2396/03 od 2. prosinca 2008. u dijelu pod točkom I. i II. izreke, i kojom presudom je odbijena žalba tužitelja ZN kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2396/03 od 2. prosinca 2008. u dijelu pod točkom I. i II. izreke kojom je suđeno „Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi: Poništava se kao nezakonita i neutemeljena Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 29. srpnja 2003. godine, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati u radni odnos i na rad i to na poslove elektroničara -električara te da mu se nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“ i činjenice da je poslodavac Marina Dalmacija d.o.o. [adresa] za tužitelja Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnio prijavu o prestanku osiguranja s danom 27. kolovoza 2003., a koju je Zavod prihvatio, proizlazi da tužitelj nakon 27. kolovoza 2003. (tako i u spornom razdoblju od 28. kolovoza 2003. do 31. prosinca 2008.) nije bio u radnom odnosu niti obavljao rad kod navedenog poslodavca na temelju kojega se može u mirovinskom osiguranju ostvariti status osigurane osobe i mirovinski staž. Dakle, iz podataka spisa predmeta nedvojbenim proizlazi da za predmetno razdoblje ne postoje dokazi u smislu gore citirane odredbe članka 110. ZOMO-a da bi se smatralo da je tužitelj u tom razdoblju bio u radnom odnosu kod navedenog poslodavca i u tom razdoblju ostvario svojstvo osiguranika i staž osiguranja.

19. Kod ovako utvrđenog činjeničnog stanja, tužbeni prigovori nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, jer je temeljem gore navedenih presuda donesenih u radnom sporu otpala osnova za priznanje svojstva osiguranika i mirovinskog staža tužitelju u spornom razdoblju.

20. Stoga, budući su osporeno drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje pravilni i zakoniti, te nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj 47/09, 110/21), na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

21. Tužitelju, u skladu s odredbom članka 147. stavka 1. ZUS-a, ne pripada pravo na naknadu troškova spora koji je izgubio, a radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 18. ožujka 2026.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku u sporu, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju, po opunomoćeniku

- tuženiku, uz povrat spisa upravnog tijela po pravomoćnosti

- u spis