Broj: Ppž-13536/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Roberta Završkog kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog EŽ, zbog prekršaja iz članka 54. stavak 3. i dr. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (Narodne novine broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11. 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi okrivljenog EŽ podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-5165/2022 od 17. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog EŽ i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljeni OŽ obvezuje se naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura u roku 8 dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu broj Pp-5165/2022 od 17. studenog 2022., okrivljeni OŽ proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 54. stavak 3. u svezi s člankom 54. stavak 1. točka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu 5.000,00 kuna, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne novčane kazne.

Istom presudom, od okrivljenika je oduzet predmet prekršaja, dok je na ime troškova prekršajnog postupka obvezan na plaćanje paušalnog iznosa od 354,00 kune.

2. Protiv te presude pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni OŽ po svome branitelju Tomislavu Biuku, odvjetniku iz Splita, navodeći da presuda nije na zakonu utemeljena.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode i činjenicu da se u presudi ne navodi zakonski osnov pobijanja izuzev jezične konstrukcije da presuda nije na zakonu osnovana, prvenstveno valja ponoviti da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu povredu odredaba prekršajnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, kao što nije počinjena niti povreda materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika.

6. U odnosu na činjenično stanje, teško je odgovoriti na žalbene navode kojima se prvotno ističe da nisu točni navodi optužnog prijedloga, a odmah potom da okrivljenik u cijelosti priznaje krivnju i počinjenje prekršaja, osjeća iskreno žaljenje i daje obećanje da se navedeno neće ponoviti. Takvim žalbenim navodima cjelovito proveden dokazni postupak, analiza dokaza i odluka o krivnji nije dovedena u sumnju.

7. U odnosu na izrečenu kaznu, prvenstveno valja navesti da je za prekršaj iz članka 54. stavak 3. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga propisano kažnjavanje novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 20.000,00 kuna (primjenjujući fiksni tečaj konverzije 7,53450) ili kaznom zatvora do 90 dana. Stoga je sasvim razvidno da je prvostupanjski sud okrivljeniku izrekao blažu kaznu - novčanu, budući zakon predviđa i kaznu zatvora, a potom je odmjerio u visini zakonskog minimuma cijeneći isključivo olakotne okolnosti. Takvu kaznu, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije, prihvaća i ovaj sud, držeći je primjerenom svim okolnostima predmetnog prekršaja i svrsi kažnjavanja u smislu odredbi članka 6. i 36. Prekršajnog zakona.

8. Žalitelju se odgovara da navodi žalbe u kojima iznosi socioekonomske prilike, nisu naročito olakotne okolnosti propisane odredbom članka 37. Prekršajnog zakona koje mogu dovesti do izricanja kazne u visini ispod zakonom propisanog minimuma.

9. U odnosu na prijedlog za primjenom uvjetne osude, žalitelju prvenstveno valja navesti da uvjetna osuda znači izricanje kazne zatvora, a potom se njezino izvršenje uvjetuje kroz rok provjeravanja, dok sudska opomena nije primjenjiva na predmetni prekršaj imajući u vidu sadržaj odredbe članka 43. Prekršajnog zakona.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.

11. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 18. ožujka 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Koraljka Polak Medaković, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 6 ovjerenih prijepisa.