REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-903/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Renate Marić, kao predsjednice vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Leni Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I -tuženice SD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tuženika Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe I-tužene SD i II-tuženika Triglav osiguranje d.d. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn - 1366/2020-41 od 16. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba I-tužene MD i žalba II-tuženika Triglav osiguranje d.d. odbijaju se kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1366/2020-41 od 16. srpnja 2025. u cijelosti.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

Nalaže se I-tuženici SD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tuženiku Triglav osiguranje d.d. Zagreb, Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, solidarno isplatiti tužiteljici UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 7.901,03 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. studenog 2012. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, kao i solidarno naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.562,52 eur, sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobija I-tužena zbog bitne povrede parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženu, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U sadržaju žalbe ističe da u odnosu na nju nije utvrđeno protupravno postupanje, da zbog bolesti nije pristupila na ročište, da je obavijestila sud i tražila odgodu što sud nije uvažio već je donio rješenje da se tužba smatra povućenom, da je protiv navedenog rješenja izjavila žalbu, da nije utvrđena uzročno posljedična veza jer da šteta tužiteljici nije nastala kao neposredna posljedica postupka I-tužene, već zbog drugih okolnosti i to objektivne nemogućnosti pristupa na sud, da se radilo o višoj sili - bolesti koja predstavlja nepredvidivu objektivnu okolnost. U odnosu na visinu štete smatra da je sud učinio apsolutno bitnu povredu parničnog postupka , jer je unatoč kontradiktornosti u nalazu vještaka odbio prijedlog tužene za provođenje novog vještačenja.

3. Pravodobnu žalbu podnosi i II-tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, uz donošenje odluke o naknadi troškova parničnog postupka sukladno konačnom uspjehu stranaka u sporu.

3. 1. U sadržaju žalbe u bitnome ističe da I. tužena SD odgovara za naknadu štete tužiteljici neograničeno, dok II. tuženik odgovara u skladu s odredbama ugovora o osiguranju koji je I. tužena zaključila sa II. tuženikom, da bi postojala obveza tuženika nadoknaditi štetu umjesto osiguranika potrebno je sukladno članku 4 st.1. Općih uvjeta za osiguranje od profesionalne odgovornosti PG-opo/08-10-hr da je odštetni zahtjev naručitelja usluge odnosno tužiteljice prvi puta postavljen prema osiguraniku, za vrijeme trajanja osiguranja, da odštetni zahtjev za vrijeme trajanja osiguranja nije postavljen ni prema osiguraniku niti prema osiguravatelju , a produženo trajanje osiguranja nije posebno ugovoreno, jer bi se tek u tom slučaju pokrivali i odštetni zahtjevi koji proizlaze iz stručne pogreške osiguranika koja je nastala za vrijeme trajanja osiguranja, a istovremeno šteta nije pokrivena po nekoj drugoj polici osiguranja, da je polica osiguranja od profesionalne odgovornosti zaključena za razdoblje od 30/12/2015 do 30/12/2016, a u tom razdoblju zahtjev prema tuženiku nije postavljen. Nastavno ističe da se postupanje I. tužene kao odvjetnika može okarakterizirati kao krajnja (gruba) nepažnja, jer je ista znala da sud nije prihvatio prijedlog za odgodu ročišta i da je zbog neopravdanog izostanka sa ročišta donio rješenje o povlačenju tužbe i nije podnijela prijedlog za povrat u prijašnje stanje u kojem bi iznijela razloge koji opravdavaju njezin propust, da je morala znati da sudu mora podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje u kojem dokazuje opravdane razloge nepristupanja ročištu ukoliko je postojalo opravdanje, a što nije učinila, već je na rješenje o povlačenju tužbe izjavila žalbu iako je morala znati da u žalbenom postupku ne može iznositi činjenice i dokaze kojima opravdava svoj izos tanak, pa stoga iako je izjavila žalbu uz koju je priložila medicinsku dokumentaciju, ista je morala znati da će drugostupanjski sud odbiti takvu žalbu. Konačno ističe kako osiguratelj ne jamči za odštetne zahtjeve ako osiguranik ili kod njega zaposlene osobe stručnu pogrešku prouzroče namjerno ili s krajnjom nepažnjom, a da je iz navedenog razvidno kako se u predmetnom slučaju radi o neosiguranom riziku, jer se radi o krajnjoj nepažnji I. tužene.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da je sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio bitnu povredu postupka, niti je materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

6. 1. U razlozima presude prvostupanjski sud je za svoj pravni stav dao jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, tako da nije počinjena bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a.

7. U ovom predmetu nije sporno da je I-tužena zastupala tužiteljicu u predmetu prvostupanjskog suda br. Pn-4088/2015 radi naknade štete, da nije pristupila na ročište 10. studenog 2016., da je zbog toga doneseno rješenje da se tužba smatra povučenom, da je tužiteljica izgubila pravo tražiti naknadu štete zbog zastare koja je nastupila.

7.1. Suprotno navodima žalbe I. tužene stav je i ovog suda da, unatoč tome što je kao punomoćnica tužiteljice neposredno prije ročišta zatražila odgodu ročišta, morala je kao odvjetnica znati i biti svjesna da ukoliko sud ne usvoji taj njezin prijedlog može nastupiti posljedica presumiranog povlačenja tužbe, što se i dogodilo. Nadalje kad je već i došlo do presumiranog povlačenja tužbe I-tužena je trebala, u smislu odredbe članka 117. ZPP-a, podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje povodom kojeg bi bilo moguće raspravljati o tome je li kao punomoćnica tužiteljice opravdano izostala s ročišta 10. studenog 2016., a što nije učinila već je protiv rješenja o povlačenju tužbe izjavila samo žalbu povodom koje drugostupanjski sud o opravdanosti razloga izostanka sa ročišta i nije moglo odlučivati, tako da je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, a posljedica koja je po tužiteljicu nastupila je ta, da zbog zastare više nije mogla ostvarivati naknadu štete.

7.2. Prvostupanjski sud je temeljem uvida u isprave, provedenim prometnim vještačenjem i saslušanjem svjedoka, utvrdio da je do štetnog događaja povodom kojeg je vođena parnica za naknadu štete u predmetu br. Pn-4088/2015, došlo na način da je drugo vozilo pri brzini od oko 72,9 km/h prešlo na lijevu (suprotnu) stranu kolnika kojom se pravilno kretalo vozilo tužiteljice, pri čemu je sa prednjim lijevim bočnim dijelom vozila udario u prednji lijevi bočni dio vozila tužiteljice , da brzine kretanja vozila nisu uzrok tog štetnog događaja, već je uzrok to što je drugo vozilo prešlo na suprotnu stranu kolnika kojim se u tom trenutku kretalo vozilo tužiteljice, koje je u trenutku prelaska vozila na suprotni kolnički trak bilo udaljeno oko 5-6 metara od vozila tužiteljice, tako da vozač vozila tužiteljice nije imao vremena poduzeti radnju kočenja kako bi izbjegao štetni događaj i da je u navedenom štetnom događaju na vozilu tužiteljice nastala šteta u iznosu od 7.901,03 eura.

7.3. Nastavno je uvidom u spis prvostupanjskog suda posl.br. Pn-4088/2015 utvrđeno je da je I-tuženica kao punomoćnica zastupala tužiteljicu po tužbi tužiteljice protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. radi naknade štete na vozilu tužiteljice, koja je nastala u opisanom štetnom događaju 29. studenog 2012., da na ročište zakazano za 10. studenog 2016. nije pristupila punomoćnica tužiteljice, da je doneseno rješenje kojim se odbija prijedlog punomoćnika za odgodu ročišta i utvrđeno da je tužba u tom predmetu povučena, da je protiv navedenog rješenja I-tuženica izjavila žalbu koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-384/17 od 26. srpnja 2017., da u navedenom predmetu tužiteljica više nije mogla ponovo podnijeti tužbu radi naknade štete, jer je zahtjev za naknadu štete, u smislu čanka 230. ZOO-a, u međuvremenu zastario.

8. Prema odredbi članka 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) za postojanje odštetne odgovornosti štetnika potrebno da oštećenik dokaže štetnu radnju, uzročna veza između štete i štetne radnje, te protupravnost u postupanju štetnika.

8.1. Zakonom o odvjetništvu (Narodne novine broj 99/94, 117/08, 50/09, 75/09, 18/11, 126/21; dalje: ZO) odredbom članka 33. propisano je da za pruženu pravnu pomoć strankama odvjetnici u odvjetničkim društvima odgovaraju po općim pravilima o odgovornosti za štetu.

9. Prvostupanjski sud je nedvojbeno utvrdio da bi li tužiteljica uspjela u sporu za naknadu štete u predmetu Pn-4088/15, te ostvarila naknadu štete u iznosu od 7.901,03 eur na ime štete na njezinu vozilu, da nije bilo propusta I-tuženice i da nije doneseno pravomoćno rješenje kojim se u navedenom predmetu tužba smatra povučenom.

9.1. Stoga su neosnovani žalbeni navodi I. tužene da je odgovorno i profesionalno zastupala tužiteljicu, da je izostanak sa ročišta opravdala zbog bolesti koja je viša sila, jer je I. tužena propustila poduzeti one radnje koje je u takvoj situaciji trebala i bila dužne poduzeti, osigurati si zamjenu drugog odvjetnika da pristupi ročištu, a u protivnom svakako postupiti prema članku 117. ZPP-a podnošenjem zahtjeva za povrat u prijašnje stanje, što nije učinila.

10. Glede žalbenih navoda II. tuženika valja ukazati da je I-tuženica bila osigurana od odgovornosti u razdoblju od 30. prosinca 2015. do 30. prosinca 2016. prema polici broj [broj police], a predmetni štetni događaj je obuhvaćen navedenom policom osiguranja, obzirom da je propust I-tuženice kao osiguranice zbog kojeg je tužiteljici nastala šteta nastao za vrijeme trajanja osiguranja a kako je to propisano u odredbi čl. 4. toč. 1. Općih uvjeta za osiguranje od profesionalne odgovornosti II-tuženika.

10.1. Navodi žalbe II. tuženika da je u predmetnom slučaju I. tužena postupala sa krajnjom nepažnjom i da stoga ne postoji njegova odgovornost u smislu čl. 2. toč. 4. Općih uvjeta nisu osnovani, jer se predmetni propust I. tuženice ne bi mogao okarakterizirati kao krajnja nepažnja ,a poglavito ne kao namjera, obzirom da je I- tuženica prethodno zatražila odgodu ročišta, te je i izjavila žalbu protiv rješenja od 10. studenog 2016. o povlačenju tužbe. Stoga je stav ovog suda da se ovdje radi o profesionalnoj odgovornosti odvjetnika u zastupanju tužiteljice, da je u tom zastupanju došlo do propusta zbog kojeg je tužiteljici nastala šteta kako je to u postupku utvrđeno, te da tuženik kao osiguratelj odgovara za navedenu štetu.

12. Radi iznesenog je žalbe kao neosnovane valjalo odbiti i temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a , potvrditi pobijanu presudu.

U Požegi, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Renata Marić