REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Požega, Sv. Florijana 2

Poslovni broj: Gž-523/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, predsjednice vijeća, Renate Marić izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Zlatka Pirca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupana po odvjetnicima iz OD Vukić i partneri iz Rijeka, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, zastupanog po odvjetnicima iz OD Mađarić i Lui iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 15. ožujka 2024. poslovni broj Pn-35/2022-27 u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Žalba tuženika Hrvatski ured za osiguranje, Zagreb odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 15. ožujka 2024. poslovni broj Pn- 35/2022-27.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci od 15. ožujka 2024. poslovni broj Pn- 35/2022-27 presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.322,65 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26.10.2021. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.389,72 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 15.3.2024. do isplate, primjenom kamatne stope koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primijene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne odluke o troškovima postupka . Prigovara isključivoj odgovornosti prednika tužiteljice pok. ČŽ. U prilog tome poziva se na Izvješće Lučke kapetanije Rijeka Ispostava Rab od 14.7.2020. i dokumentaciju ŽDO u Rijeci. Navodi da je presuda proturječna i nerazumljiva. Analizira navode tužiteljice i priložene dokaze, te izjave svjedoka. Ističe kako nije utvrđeno u kakvim okolnostima je došlo do naleta nepoznatog plovila na prednika tuženika. Osporava troškove postupka osobito sudsku pristojbu koja nije plaćena. Predlaže da Županijski sud preinači presudu i odbije tužbeni zahtjev, podredno predmet vrati na ponovno odlučivanje, te obveže tužiteljicu na naknadu troška žalbenog postupka tuženiku.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, niti je pogrešno primijenio materijalno pravo. Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno.

4.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

5. Tuženik u žalbi osporava pasivnu legitimaciju kao i nastanak predmetnog štetnog događaja kako se opisuje u tužbi posljedično čemu i odgovornost nepoznate brodice/plovila/jahte. Tuženik tvrdi da je preminuli ČŽ sam odgovoran za štetni događaj jer prilikom podvodnog ribolova nije po morskoj površini za sobom povlačio narančasti ili žuti balon, te se nalazio na većoj udaljenosti od 100 m od obale na mjestu gdje je zabranjeno kupanje i plivanje.

5.1. Temeljem provedenih dokaza sud je utvrdio da je kritičnog dana, 14.7.2020., u akvatoriju otoka Sv. Grgur, uslijed naleta nepoznatog plovila te rotirajućom elisom vanbrodskog motora, zbog zadobivenih teških tjelesnih ozljeda, smrtno stradao ČŽ, suprug tužiteljice. Tom prilikom ČŽ obavljao je aktivnost podvodnog ribolova blizu usidrene brodice reg. oznaka [registarska oznaka] je bila njegovo vlasništvo. Stoga je sud ocijenio sukladno prednje citiranoj odredbi čl. 30., a u svezi čl. 41. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, neosnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije tuženika budući da, unatoč pravovremenim i brojnim radnjama i izvidima policije i državnog odvjetništva, nije utvrđeno koje plovilo je kritične zgode naletjelo na supruga tužiteljice te ga usmrtilo. Osim toga, sud je imao u vidu da se plovilo u pokretu smatra opasnom stvari.

5.2. Nadalje je nedvojbeno utvrđeno da je ČŽ bio iskusni i dugogodišnji podvodni ribolovac i ronilac koji je u svojoj brodici uvijek imao svu potrebnu ronilačku opremu pa tako i dvije bove za označavanje mjesta ronjenja, jednu novu i jednu staru. Neposredno po pronalasku beživotnog tijela ČŽ na dnu mora, cca 10 tak metara od njegove usidrene brodice te oko 300 metara udaljenog od obale, u moru uz bok brodice zamijećena je sigurnosna bova, dok je bijela plutača marke Omer fotografirana prilikom očevida kako se nalazi u brodici te nije uočeno da je na tijelu ČŽ bila zavezana ronilačka bova. Međutim, imajući u vidu da su svi sudionici akcije pronalaska i spašavanja bili koncentrirani prvo na pronalazak osobe, a potom na nađeno mrtvo tijelo ČŽ, kojeg su neki od aktera spašavanja i dobro poznavali, sud je prihvatio iskaze svjedoka koji su istovjetno iskazivali da je ČŽ bio profesionalac koji se prema podvodnom ribolovu odnosio ozbiljno te uvijek vukao za sobom sigurnosnu bovu kako bi pravilno označio mjesto ronjenja radi svoje sigurnosti, pa stoga nije bilo razloga da i u konkretnom slučaju ČŽ nije tako postupao, tim više jer je išao sam u podvodni ribolov i na mjestu za koje je znao da tuda prolaze plovila, neovisno što se u zapisnicima navelo da su tijelo ČŽ našli na dnu mora, na dubini oko 19,20 m, "bez vidljivih znakova da je sa sobom vukao ronilačku bovu". Iskazima svih svjedoka koji su poznavali ČŽ i njegovih navika prilikom odlaska u podvodni ribolov kao i na ronjenje, istovjetno je utvrđeno da je Marjan uvijek za sobom vukao ronilačku bovu kao znak sigurnosti radi označavanja mjesta zarona pa stoga sud zaključuje da je isto učinio i u kritično vrijeme te da je bio propisno obilježen kao ribolovac kada je na njega naletjelo plovilo te ga usmrtilo.

5.3. Slijedom navedenog sud je pravilno utvrdio da je ČŽ kritičnog dana ronio sukladno odredbi čl. 77. st. 1. Pravilnika te da isti ne snosi odgovornost za predmetni štetni događaj već nepoznati vlasnik plovila u smislu odredbe čl. 1063. Zakona o obveznim odnosima, te je temeljem prednje citirane odredbe čl. 30. st. 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, tuženik u obvezi namiriti tužiteljici nastalu joj imovinsku štetu uslijed smrti supruga ČŽ. Visina štete utvrđena je pravilno temeljem materijalnih dokaza, a tuženi ju samo općenito osporava.

6. Takva činjenična i pravna utvrđenja u cijelosti prihvaća i ovaj sud, a svojim žalbenim navodima tuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost osporene presude.

7. Prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (NN br.151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023) tuženik (Hrvatski ured za osiguranje) izravno odgovara za štetu koju uzrokuje nepoznato plovilo. Budući da je u postupku utvrđeno da je do smrti došlo uslijed naleta plovila koje je pobjeglo s mjesta nesreće, pasivna legitimacija tuženika je neupitna i zakonski utemeljena na čl. 30. istog Zakona. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio načelo slobodne ocjene dokaza. Iskazi svjedoka koji su potvrdili dugogodišnju praksu i profesionalizam pokojnika (uvijek je koristio bovu) imaju veću dokaznu snagu od činjenice da bova nije nađena na tijelu nakon nesreće. Nalet plovila pri velikoj brzini je silovit događaj koji lako može dovesti do pucanja konopa ili otplavljivanja bove, stoga njezin izostanak u trenutku očevida ne dokazuje njezino nekorištenje u trenutku ronjenja. Pronalazak druge bove u brodici samo potvrđuje navode da je pokojnik bio savjestan ronilac koji je raspolagao svom potrebnom opremom.

7. 1. Tvrdnja tuženika da je ronjenje na udaljenosti većoj od 100 m od obale zabranjeno je pravno netočna u ovom kontekstu. Ronjenje i podvodni ribolov su dopušteni uz propisno označavanje, a zabrane kupanja i plivanja na tim udaljenostima služe upravo zaštiti plivača od plovila, dok su ronioci zaštićeni obvezom plovila da održavaju siguran razmak od bove. Čak i da se ronilac nalazio na mjestu pojačanog prometa, Zakon o obveznim odnosima propisuje da je plovilo "opasna stvar". Vlasnik plovila odgovara po načelu objektivne odgovornosti (čl. 1063.), a tuženik nije dokazao postojanje razloga za oslobođenje od te odgovornosti (poput isključive krivnje oštećenika).

7.2. Žalbeni navodi tuženika kojima se problematizira točan trenutak naleta (uron ili izron, pravac kretanja nepoznatog vozila) potpuno su promašeni i pravno irelevantni. Budući da je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je prednik tužiteljice bio iskusni profesionalac koji je uvijek koristio propisanu signalizaciju, on je uživao zaštitu zone od 100 metara u koju plovila ne smiju ulaziti. Prema načelu objektivne odgovornosti za opasnu stvar (čl. 1063. ZOO), tuženik odgovara za štetu nastalu naletom plovila, a puka nagađanja o fazi ronjenja ne predstavljaju dokaz o oslobođenju od odgovornosti niti o doprinosu oštećenika šteti.

7.3. Isto tako žalbeni navod tuženika da ne pronalazak bove na tijelu pokojnika dokazuje nepropisno ronjenje. Prvostupanjski sud je ispravno zaključio, temeljeći se na suglasnim iskazima svjedoka, da je pokojnik kao dugogodišnji profesionalac uvijek koristio propisanu signalizaciju. Logično je i životno prihvatljivo da je u silovitom naletu plovila, koji je uzrokovao smrtni ishod, došlo do kidanja konopa i nestanka bove. Puka činjenica da je rezervna bova ostala u brodici samo potvrđuje visoki stupanj pažnje i opremljenosti oštećenika, a ne njegov nemar.

8. Troškovi parničnog postupka pravilno su odmjereni sukladno odredbi čl. 154.st.1. i 155. ZPP-a.

8.1. Što se tiče troška sudske pristojbe na presudu tužiteljica je primila nalog za plaćanje sudske pristojbe. Sudska pristojba je stvarni trošak koji će stranka svakako morati platiti (država je prisilno naplaćuje ako se ne plati dobrovoljno), tako da će tuženik svakako morati platiti isti trošak kad se pristojba prisilno ili dobrovoljno naplati.

9. Zbog navedenog odlučeno je temeljem čl. 368.st.1. ZPP-a kao u točki I izreke.

10. O troškovima žalbenog postupka tuženika sud je odlučio sukladno odredbi čl.166.st.1. u svezi čl. 154.st.1. ZPP-a.

U Požegi, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Branka Ribičić