REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-184/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Predrag Kralik, odvjetnik iz Bjelovara, Ferde Rusana 4, protiv tuženice Republike Hrvatske za Ministarstvo obrane, Zagreb, Sarajevska 7, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko - upravni odjel, radi isplate razlike naknade plaće za godišnji odmor, nakon glavne javne rasprave zaključene 27. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja TĆ odvjetničkog vježbenika u uredu Predraga Kralika i državno odvjetničke savjetnice BĆ, po objavi 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju GĆ, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 179,27 eura (slovima: stotinusedamdesetdevet eura dvadesetsedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, , izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, koje teku na:

- na iznos od 8,06 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 34,02 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 17,53 eura od 15.05.2020. godine

- na iznos od 50,29 eura od 15.08.2020. godine

- na iznos od 16,76 eura od 15.01.2021. godine

- na iznos od 34,38 eura od 15.02.2021. godine

- na iznos od 18,23 eura od 15.08.2021. godine pa sve do isplate

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju GĆ, na ime razlike naknade plaće isplati neto iznos 430,56 eura (četiristotinetrideset eura pedesetšest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 37,27 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 144,62 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 2,88 eura od 15.08.2020. godine

- na iznos od 4,81 eura od 15.01.2021. godine

- na iznos od 8,27 eura od 15.02.2021. godine

- na iznos od 15,28 eura od 15.08.2021. godine

- na iznos od 52,34 eura od 15.09.2021. godine

- na iznos od 6,64 eura od 15.01.2022. godine

- na iznos od 7,79 eura od 15.02.2022. godine

- na iznos od 21,23 eura od 15.09.2022. godine

- na iznos od 9,71 eura od 15.10.2022. godine

- na iznos od 12,73 eura od 15.01.2023. godine

- na iznos od 27,26 eura od 15.02.2023. godine

- na iznos od 33,92 eura od 15.09.2023. godine

- na iznos od 1,17 eura od 15.10.2023. godine

- na iznos od 44,64 eura od 15.02.2024. godine pa do isplate,

kao i da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.775,00 eura, sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 18. 3. 2026. do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje, sve u roku 15 dana.

III Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće iz t. I izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik tuženika MORH – Hrvatska kopnena vojska, sa sjedištem zapovjedništva u Karlovcu, na poslovima djelatne vojne osobe. DOKAZ : - rješenje tuženika o rasporedu tužitelja

2. Obavljanje službenih poslova i zadaća organizirano je na način da je tužitelj bio radno angažiran prekovremeno, noću, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, stražarskoj službi i službi dežurstva slijedom čega ostvaruje dodatke na plaću, dodatke na plaću za posebne uvjete vojne službe kao i naknadu za posebne oblike rada u službi.

U vremenskom razdoblju rada unazad pet godina tuženik nije isplaćivao tužitelju naknadu plaće za godišnji odmor sukladno propisima (Zakonom o radu, Zakonom o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba) već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja tužitelju pripada.

DOKAZ : - saslušanje tužitelja

- uvid u isplatne liste tužitelja – tražiti od tuženika

- uvid evidencije radnih rasporeda – tražiti od tuženika

3. Zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor sukladno odredbama važećih propisa tužitelj smatra da je oštećen za iznos od najmanje bruto 200,00 eura godišnje.

DOKAZ : - izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor - tražiti od Financijske službe tuženika

- financijsko-knjigovodstveno vještačenje, podredno

4. Sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku tužitelj se obratio tuženoj radi mirnog rješenja spora, ali je tužena takav zahtjev odbila kao neosnovan. DOKAZ : - uvid u zahtjev za mirno rješenje spora tužitelja

- uvid u odgovor tužene

5. Obzirom na prezentirano tužitelj predlaže Sudu da Sud, nakon zakazane i provedene rasprave, sukladno čl. 186.b ZPP-a donese sljedeće

R J E Š E NJ E

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – za Ministarstvo obrane, da za tužitelja dostavi podatke:

1. tabelarni prikaz broja dana, razdoblja korištenja i isplaćene pripadajuće naknade plaće za godišnji odmor za utuženi period od 19. lipnja 2019. godine do 19. lipnja 2024. godine,

2. iznose razlike bruto plaće koju bi tužitelj primio da mu je pravilno obračunata i isplaćena naknada plaće za godišnji odmor za utuženi period od 19. lipnja 2019. godine do 19. lipnja 2024. godine.“

i P R E S U D U

„Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj – za Ministarstvo obrane, na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od 19. lipnja 2019. godine do 19. lipnja 2024. godine isplatiti tužitelju neutvrđeni iznos bruto eura (prema pribavljenim podacima iz gornjeg rješenja) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke s time da tužitelj zadržava pravo specificirati tužbeni zahtjev nakon što tuženik dostavi potrebne podatke, odnosno prema iznosima utvrđenim nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku 15 dana.“

6. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 25. 7. 2025. u kojem navodi da je zaprimio nalaz i mišljenje sačinjen po stalnom sudskom vještaku društvu D & S d.o.o. od dana 16. 6. 2025. godine. Vještak je u nalazu i mišljenju sačinio izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor specificirano po mjesecima. Tužitelj ne stavlja primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te specificira tužbeni zahtjev tako da isti sada glasi:

IA// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju GĆ, na ime razlike naknade plaće isplati bruto iznos od 179,27 eura (slovima: stotinusedamdesetdevet eura dvadesetsedam centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koje teku na:

- na iznos od 8,06 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 34,02 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 17,53 eura od 15.05.2020. godine

- na iznos od 50,29 eura od 15.08.2020. godine

- na iznos od 16,76 eura od 15.01.2021. godine

- na iznos od 34,38 eura od 15.02.2021. godine

- na iznos od 18,23 eura od 15.08.2021. godine pa sve do isplate

IB// Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj - za Ministarstvo obrane da tužitelju GĆ, na ime razlike naknade plaće isplati neto iznos 430,56 eura (četiristotinetrideset eura pedesetšest centi) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućom:

- na iznos od 37,27 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 144,62 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 2,88 eura od 15.08.2020. godine

- na iznos od 4,81 eura od 15.01.2021. godine

- na iznos od 8,27 eura od 15.02.2021. godine

- na iznos od 15,28 eura od 15.08.2021. godine

- na iznos od 52,34 eura od 15.09.2021. godine

- na iznos od 6,64 eura od 15.01.2022. godine

- na iznos od 7,79 eura od 15.02.2022. godine

- na iznos od 21,23 eura od 15.09.2022. godine

- na iznos od 9,71 eura od 15.10.2022. godine

- na iznos od 12,73 eura od 15.01.2023. godine

- na iznos od 27,26 eura od 15.02.2023. godine

- na iznos od 33,92 eura od 15.09.2023. godine

- na iznos od 1,17 eura od 15.10.2023. godine

- na iznos od 44,64 eura od 15.02.2024. godine pa do isplate kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, prema stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok je referentna kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

7. U odgovoru na tužbu tuženik u pretežitom dijelu osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan budući je tužitelju naknada plaće za godišnji odmor isplaćivana sukladno odredbama Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18) u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca što je vidljivo iz očitovanja nadležne financijske službe Ministarstva obrane koje se prilaže, isplatnih lista.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u iznosu od 5,86 eura za razdoblje od lipnja 2019 do kolovoza 2021. Dostavlja se i izračun razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od lipnja 2019. do kolovoza 2021. iz kojeg je vidljivo da je potraživanje tužitelja u većem dijelu neosnovano, odnosno da mu za to razdoblje pripada iznos od 5,86 eura.

DOKAZ: Dokumentacija koja se prilaže pod A)

9. U razdoblju nakon kolovoza 2021. pa do svibnja 2024. pri isplati naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora primjenjuje se Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (NN 70/18) te je za to razdoblje tužitelju također naknada plaće isplaćivana sukladno zakonskim i podzakonskim propisima. Metodologija izračuna detaljno je opisana u očitovanju Financijske službe Ministarstva obrane koje se prilaže. Prema tom očitovanju svi dodaci i minuli rad su tužitelju obračunati i nema razlike naknade plaće za isplatu. U izračun su uključena sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad ( s dodacima i minulim radom) koja je djelatnik ostvario tri mjeseca prije mjeseca u kojem je koristio godišnji odmor. Ukoliko je djelatnik prije mjeseca korištenja godišnjeg odmora bio na bolovanju u izračun je ulazio mjesec u kojem nije bio na bolovanju. Također su djelatniku isplaćivani svi stalni dodaci u cjelokupnom mjesečnom iznosu. Satnica isplaćenog dodatka utvrđena je na način da se iznos dodatka podijeli s brojem sati mjeseca u kojem je djelatnik koristio godišnji odmor. Dobivena satnica pomnožena je brojem sati godišnjeg odmora koje djelatnik koristi u tom mjesecu. Svaki drugačiji način obračuna doveo bi do dvostruke isplate dodataka na plaću. Pri tom se ističe da se na djelatnike Ministarstva obrane primjenjuje navedeni pravilnik koji je kao podzakonski akt donesen na temelju ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske iz 2013. godine. Stoga nema mjesta primjeni članka 81. ZR/14 kojim je propisano određivanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Nama primjene načela najpovoljnijeg prava ukoliko je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ZR/14 i nekim drugim zakonom, već samo u nekim od slučajeva propisanih člankom 9. st. 3. ZR/14 ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, tada se primjenjuje za radnika najpovoljnije pravo akti tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Odredbom članka 152. ZSOS/13 propisano je da ako se propisima kojima se uređuju prava iz radnog odnosa ustanovi materijalno pravo koje nije propisano odredbama tog Zakona, ministar obrane može propisati to pravo u skladu s visinom proračunskih sredstava. Kako je pitanje naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora regulirano upravo ZSOS i Pravilnikom/14, to nema osnova da se na naknadu plaće za godišnji odmor primjenjuje drugi, povoljniji propis jer citirane odredbe ZSOS/13 izričito isključuju takvu mogućnost a što je i u skladu s odredbom članka 81. ZR/14

10. Tužitelj je Odlukom tuženika od 13. rujna 2024. obaviješten o tome da ga pripada iznos od 5,86 eura i da je zahtjev u preostalom dijelu neosnovan. Odluku je tužitelj priložio uz tužbu.

11. Slijedom navedenog tuženik predlaže da naslovni sud za iznos od 5,86 eura donese presudu temeljem priznanja, a u preostalom dijelu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

12. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, rješenja MORH-a, dopise MORH-a, kartice djelatnika, očitovanja MORH-a, evidencije radnog vremena, te vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

13. Predmet tužbe je potraživanje tužitelja s osnove razlike naknade plaće za utuženo razdoblje od 19. 6. 2019. do 19. 6. 2024.

14. Naime, odredbom čl. 60. st. 1. Zakona o radu (NN 149/09) odnosno čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad. Dakle, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može biti propisana samo povoljnija naknada plaće za godišnji odmor od one propisane Zakonom o radu, a ukoliko su doneseni akti čije su odredbe nepovoljnije po radnika, primjenjuje se izravno Zakon o radu jer se navedeno pravo može uređivati i mijenjati samo u korist radnika, ali ne i na njihovu štetu. I odredbom čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, dakle uz razvidnu primjenu donjeg limita naknade plaće kao kogentne odredbe općeg propisa.

15. Osnovano tužitelj navodi da je sam zakonodavac naknadnom intervencijom u odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske te je isti po pitanju naknade plaće za godišnji odmor uskladio s odredbama općeg propisa - Zakona o radu (upravo na jednak način kako je to bilo propisano ranijim Pravilnikom NN140/02, 68/11) te je takvim pristupom de facto potvrđena nezakonitost odredbi Pravilnika (NN 54/14) na koje tijekom postupka ukazuju tužitelji. Nadalje, Odlukom o naknadi za posebne oblike rada u službi (NN 39/18, 54/19), koja je stupila na snagu 01. svibnja 2018. godine, tužena tužiteljima isplaćuje naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva. Odredbom članka 149.a Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi djelatnoj vojnoj osobi pripada pravo na naknadu za posebne oblike rada u službi, a što su rad u terenskim uvjetima, stražarska služba i dežurstvo. Kako je u stavku 6. istoga članka propisano kako naknada za posebne oblike rada iz stavka 2. isključuje pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično to ja razvidno da navedena naknada predstavlja novo kompenzacijsko proširenje prava glede rada tužitelja. Da je tome tako potvrđuju i odredbe Odluke o naknadi za posebne oblike rada u službi koje različito propisuju naknadu za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva kada se takav rad odvija subotom i nedjeljom, blagdanom ili drugim neradnim danom utvrđenim zakonom (u većem iznosu nego za takav rad u tjednu), to je sasvim jasno kako predmetna naknada predstavlja naknadu za obavljeni rad (kao što je i ranijim uređenjem rad vikendom i blagdanima bio dodatno plaćen u odnosu na rad u tjednu).

16. Osnovano tužitelj navodi da je riječ o naknadi za obavljen rad u smislu plaće, a ne o naknadi materijalnih troškova vezanih uz rad tužitelja (trošak prijevoza, naknada za odvojeni život, naknada za stanovanje, itd.) u kojem bi tek slučaju ti materijalni troškovi ne bi bili biti vrednovani u prosjek plaća za izračun naknade za godišnji odmor (niti je za iste to u ovome postupku i traženo). Okolnost što je naknada za prednje navedeni oblik rada u službi propisana u neto iznosu, stvar je odluke zakonodavca, no takvo uređenje ne onemogućuje niti ne isključuje njeno vrednovanje kao plaće i obračuna naknade plaće za godišnji odmor (može se tek razmatrati samo aspekt uštede poslodavca glede obveze obračunavanja, obustave i uplate propisane obveze za javna davanja, u čemu i je za pretpostaviti ratio takvog uređenja te in concreto, obzirom na specifičnost poslodavca u ovom predmetu, intencija uštede za državni proračun na uštrb materijalnih prava radnika), već se u tom slučaju navedeni iznosi s osnova predmetne naknade za rad tužitelja upravo i vrednuju u neto iznosu te nužno rezultiraju dodatnom neto razlikom naknade plaće za godišnji odmor u tom dijelu.

17. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva provedeno je knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku D&S d.o.o.

18. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja prema spisu Pr 184/24, vještak je utvrdio da bi tužitelju GĆ na ime godišnjeg odmora, u razdoblju od 19. lipnja 2019. do 19. lipnja 2024. godine:

a) u varijanti 1 (u kojoj je razlika naknade plaće obračunata temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćena u prethodna 3 mjeseca) pripadala razlika plaće u iznosu od

141,88 eura,

b) u varijanti 2 (u kojoj je razlika naknade plaće obračunata temeljem prosječne mjesečne plaće u prethodna 3 mjeseca) pripadala razlika plaće u iznosu od 179,27 eura,

c) na ime godišnjeg odmora tužitelju bi po osnovu naknada za rad na terenu koje su isplaćene u neto iznosu pripadala razlika neto plaće u iznosu od 430,56 eura.

19. U odnosu na prigovore tuženika sudski vještak dostavio je pisano očitovanje od 31. 10. 2025. u kojem navodi:

"U podnesku od 27.8.2025. godine tuženik osporava sve varijante nalaza. Navodi kako posebice osporava 3. varijantu nalaza i mišljenja u kojoj su u obzir uzeti naknada za rad na terenu, naknada za rad u stražarskoj službi te naknada za dežurstvo koji su isplaćivani u netoiznosu (neoporezivi dodaci).

U odnosu na prigovore tuženika ističemo da smo sve 3 varijante nalaza sačinili sukladno nalogu suda.

U prvoj varijanti razlika naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora obračunata je temeljem prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, računajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (čl. 81. Zakona o radu – NN 93/14, čl. 64. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o službi u Oružanim snagama RH – NN 38/18). U drugoj varijanti za čitavo utuženo razdoblje obračun je napravljen kao da je tužitelj radio u redovnom radnom vremenu, uzimajući u obzir podatke o ukupnoj plaći tužitelja koju je ostvario kada je radio u redovnom radnom vremenu (osnovnu plaću i dodatke na plaću koje je tužitelj ostvarivao za rad u redovnom radnom vremenu). U trećoj varijanti sukladno nalogu suda i prijedlogu tužitelja prilikom obračuna prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunata su sva primanja koja predstavljaju naknadu za rad tužitelja – naknada za rad na terenu, naknada za rad u stražarskoj službi naknada za rad u službi dežurstva. Pri tome smo se očitovali kako se neto naknade koje se isplaćuju radniku uobičajeno ne uzimaju u obzir prilikom obračuna naknade za godišnji odmor jer iste nisu oporezive po Zakonu o porezu na dohodak i isplaćuju se u neoporezivom iznosu te ne predstavljaju naknadu za rad u smislu plaće. Sukladno nalogu Suda napravili smo obračun u kojem su navedene naknade uključene. O tome trebaju li iste biti uključene u izračun godišnjeg odmora odluku ne smije donositi vještak već o istom odlučuje Sud.

Tužena u očitovanju Službe za operativne financijske poslove Ministarstva obrane od 26.8.2025. godine navodi kako niti jedna varijanta obračuna vještaka nije točna. Navodi da smo prilikom izračuna razlika dobiveni bruto iznos naknade sa minulim radom trebali umanjiti za iznos isplaćenog dodataka za vojnu službu za vrijeme kada je djelatnik bio na godišnjem odmoru.

U odnosu na ovaj prigovor tužene ističemo da se dodatak za vojnu službu obračunava u postotku od osnovice za obračun plaće, a sukladno čl. 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, čl. 139. Zakona o službi u OS RH te odredbi čl. 137. Zakona o službi u OS RH. Ovaj dodatak isplaćuje se i u dane kada je tužitelj bio na godišnjem odmoru, na straži, dežurstvu te kada je radio dulje od 8 sati. Broj odrađenih sati rada ne utječe na visinu dodatka jer isti tužena isplaćuje u postotku od osnovice za obračun, odnosno u fiksnom iznosu. Ukoliko je tužitelj bio na bolovanju za sate rada provedene na bolovanju ovaj dodatak obračunava se u visini od 85% osnovice. Za sate godišnjeg odmora dodatak za vojnu službu tužena isplaćuje u punom iznosu.

Prema čl. 4. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 3314) dodatak na plaću djelatne vojne osobe utvrđuje se u postotku od osnovice za obračun plaće. Nigdje u Pravilniku nije propisan način umanjenja dodatka u odnosu na sate rada i sate godišnjeg odmora.

Posebno ističemo da je, po mišljenju vještaka, osnovni propis koji uređuje isplate s osnove rada Zakon o radu i da niti jedan drugi propis ne može uređivati lošije pravo radnika na isplatu u odnosu na ono što je propisano Zakonom o radu.

Člankom 81. Zakona o radu (NN 93/14,127/17) uređeno je: „Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad)“.

Prilikom izračuna razlike naknade plaće u obzir smo uzimali bruto plaću koja bi tužitelju

pripadala za rad sa svim dodacima. Na osnovu prosječne bruto plaće utvrđena je i prosječna satnica koja umnoškom sa satima godišnjeg odmora daje ukupno naknadu plaće koju bi tužitelj primio za godišnji odmor. Ovaj iznos u sebi sadrži i dodatak za vojnu službu, što smatramo da je sukladno odredbi čl. 81. Zakona o radu koji propisuje da se u prosjek uračunavaju sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad.

Skrećemo pozornost na mišljenje, koje s tim u vezi daje, Ministarstvo rada, a u kojem je pojašnjena primjena Zakona o radu, U mišljenju stoji: „Sukladno odredbi članka 81. Zakona o radu, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavaju sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

Dakle, pri određivanju visine te naknade trebalo bi uzeti u obzir sve što je radnik primio kao plaću, odnosno sve isplate koje imaju karakter plaće, a ne bi trebalo uzimati u obzir ona primanja radnika koja nemaju karakter plaće, već predstavljaju naknadu troškova radnika ili su jednokratne isplate nekog ugovorenog materijalnog prava koje radnik ostvaruje s osnove zasnovanog radnog odnosa kod poslodavca (primici radnika na temelju radnog odnosa).

Zakonom je plaća definirana kao primitak radnika koji poslodavac radniku isplaćuje za

obavljeni rad u određenom mjesecu.

Ako radnik u mjesecima koji ulaze u obračun razlika nije ostvario plaću, visina naknade

plaće se određuje u odnosu na visinu one plaće koju bi radnik u istom razdoblju ostvario da je radio (njegova osnovna ili ugovorena plaća sa stalnim dodacima, odnosno dodacima koji ne ovise o tome da li je radnik radio ili nije radio). Navedeno se odnosi i na one slučajeve u kojima je radnik nije ostvario plaću i naknadu

plaće. U tom slučaju će se za određivanje visine naknade plaće, za razdoblja u kojima je istu ostvario uzimati plaća, a za razdoblja u kojima je ostvario naknadu plaće, uzimat će se ona plaća koju bi radnik ostvario da je radio.“.

U nalazu nismo računali dupli dodatak kako to u prigovoru navodi tužena. Razlika je u

načinu izračuna u kojem mi kao pravni okvir striktno slijedimo Zakon o radu. Ukoliko Sud smatra da razliku naknade plaće treba umanjit za iznos isplaćenog dodatka za vojnu službu za vrijeme kada je tužitelj bio na godišnjem odmoru a kako to predlaže tužena vještak će izraditi dopunu nalaza i mišljenja.

Slijedom svega navedenog ističemo da su svi izračuni u nalazu sačinjeni po nalogu Suda."

20. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, kao jasan, određen i detaljno obrazložen, pri čemu se sudski vještak pisano očitovao na prigovore tuženika. Na ročištu za glavnu raspravu 27. 1. 2026. tuženik je naveo da na ročište ne treba pozivati sudskog vještaka radi usmenog iznošenja nalaza i mišljenja.

21. Slijedom svega navedenoga, s obzirom na zakonodavno rješenje po kojem se isplata naknada za posebne oblike rada u službi (dakle, naknada za oblike rada, a ne naknada materijalnih troškova vezanih uz rad, što je bitna i odlučna razlika) vrši u neto iznosu prema Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske to je obzirom da navedeni zakon predstavlja lex specialis propis pa se za segment isplata takvih naknada njihov utjecaj na ukupnu naknadu plaće za godišnji odmor, odnosno razliku naknade plaće za godišnji odmor, može promatrati jedino u iznosu u kojem su sporne naknade i propisane, tj. za naknade za rad u terenskim uvjetima, za rad u stražarskoj službi kao i za rad u službi dežurstva kao neto iznosi.

22. Kako je odredbom članka 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) propisano je kako djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, a Zakonom o radu (NN 149/09) u članku 60. stavku 1. odnosno članku 81. Zakona o radu (NN 93/14) propisan je minimum zajamčenih prava u pogledu naknade plaće za vrijeme korištenje godišnjeg odmora, odnosno kako radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, to je razvidno da se i naknada za rad u terenskim uvjetima, naknadu za rad u stražarskoj službi kao i naknadu za rad u službi dežurstva ima uvrstiti u obračun naknade plaće za godišnji odmor.

23. Tužitelj je u prilog izloženog stava u tijeku postupka dostavio brojnu sudsku praksu u istovjetnim predmetima po pitanju uračunavanja naknade za rad u terenskim uvjetima, naknade za rad u stražarskoj službi kao i naknade za rad u službi dežurstva, u iznosima kako su propisani važećim aktima, prilikom obračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor, tako presuda Županijskog suda u Osijeku, Posl.br.:

Gžr-243/24 od 06. veljače 2025. godine, presuda Županijskog suda u Velikoj Gorici, Posl.br.: Gžr-23/24 od 12. lipnja 2024. godine. Tužitelj ukazuje i na izvod iz Izvješća Komisije od 26. travnja 2017. godine gdje se u pogledu temeljnog prava na plaćeni godišnji odmor navodi kako sve članice izričito predviđaju da radnik za vrijeme korištenja godišnjeg odmora mora primiti svoju „prosječnu plaću“, odnosno „prosječnu mjesečnu naknadu“ dok je na odmoru. Slijedom svega navedenoga odlučeno je kao u t. I i II izreke presude.

24. Zatezna kamata na iznos bruto razlike naknade plaće dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa naknade razlike plaće do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, izuzev zatezne kamate na dužni porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje sadržane u dosuđenim bruto iznosima u t. I. izreke presude. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa i poreza na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i doprinos za mirovinsko osiguranje dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je odlučeno kao u t. III izreke presude. Na iznose neto razlike naknade plaće zatezna kamata dosuđena je od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa razlike naknade plaće po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.. 114/22. i 153/23. – u nastavku teksta: ZPP).

26. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 75 bodova za radnje do sastavljanja podneska od 25. 7. 2025., a nakon toga u visini od 50 bodova, sve kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora, sastavljanje tužbe, sastavljanje podneska od 23. 10. 2024., sastavljanje podneska od 11. 7. 2205. i zastupanje na ročištu 25. 2. 2025., za svaku radnju iznos od 150,00 eura, za sastavljanje podneska od 25. 7. 2025., sastavljanje podneska od 2. 1. 2026. i zastupanje na ročištu 27. 1. 2026. za svaku radnju iznos od 100,00 eura, te za pristup na ročište za objavu presude iznos od 50,00 eura što zbrojeno i uvećano za PDV iznosi 1.375,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 400,00 eura stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 1.775,00 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje podneska od 11. 3. 2025. i 6. 8. 2025. – obavijest o uplati predujma za vještačenje jer su podaci o uplati predujma za vještačenje vidljivi u e -Spisu stoga navedeni podnesak nije bio potreban za vođenje parnice.

27. Na parnični trošak dosuđena je zatezna kamata od dana donošenja ove presude do isplate temeljem odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17., u daljnjem tekstu: OZ) po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a.

U Karlovcu 18. ožujka 2026.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Predrag Kralik, odvjetnik iz Bjelovara

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel