REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1037/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja ESC 1 d.o.o. u stečaju, Zagreb, Ulica kneza Branimira 71A, OIB: 67154708735, kojeg zastupa punomoćnik Karlo Blažan, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Denis Bajs, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 18. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku GRAD ZAGREB, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937 platiti tužitelju ESC 1 d.o.o. u stečaju, Zagreb, Ulica kneza Branimira 71a, OIB: 67154708735 iznos od 266.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 16. listopada 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na iznos glavnice navedene u toč. I. izreke presude po stopi koja prelazi stopu zateznih kamata propisanu za ostale odnose.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 74.606,80 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 18. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Dopušta se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za iznos od 45.174,75 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 16. listopada 2014. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 25. srpnja 2012., kao kupac, sa RJ iz [adresa], kao prodavateljem, sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina OV-3717/2012 (dalje u tekstu: Ugovor), a između ostalog i nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, označene kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi Put Radmanovačka površine 925 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Temeljem Ugovora i tabularne izjave tužitelj je stekao pravo vlasništva na nekretnini i proveo upis uknjižbe svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Tužitelj je za predmetnu nekretninu isplatio prodavatelju kupoprodajnu cijenu u iznosu od 238,73 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate po metru kvadratnom, odnosno ukupno 220.825,25 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Tuženik je 19. svibnja 2014. podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini na svoje ime i u svoju korist, a kojem je prijedlogu udovoljeno. U prijedlogu se tuženik pozvao na odredbe čl. 129. i čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, na odredbe čl. 101. i 102. u vezi s čl. 133. Zakona o cestama i na odredbe čl. 2. i 9. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, te je dostavio Uvjerenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo i komunalne poslove i promet Klasa:

340-01/13-01/1423, Urbroj: 251-13-91/103-13-2, iz kojega proizlazi da je predmetna nekretnina nerazvrstana cesta u smislu Zakona o cestama. Prema odredbi čl. 101. st. 1 Zakona o cestama nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi. Prema odredbi čl. 102. st. 1. i 2. Zakona o cestama nerazvrstana cesta postaje javno dobro u općoj uporabi pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno izdavanjem drugog akta na temelju kojeg je dopuštena uporaba građevine sukladno posebnom propisu, a u zemljišnim knjigama se upisuje kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave. Prema odredbi čl. 105. Zakona o cestama građenje, rekonstrukcija i održavanje nerazvrstane ceste od interesa je za Republiku Hrvatsku, a na postupak izvlaštenja nekretnina radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstanih cesta primjenjuju se propisi o izvlaštenju, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Prijedlog za izvlaštenje nekretnine radi građenja, rekonstrukcije i održavanja nerazvrstane ceste podnosi jedinica lokalne samouprave ili u ime i za račun jedinice lokalne samouprave pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom, a sukladno čl. 36. st. 4. istog Zakona istom se prilaže pravomoćna lokacijska dozvola te parcelacijski elaborat, odnosno drugi odgovarajući geodetski elaborat prema propisima kojima se uređuje katastar nekretnina. Vlasnik izvlaštene nekretnine radi građenja, rekonstrukcije i održavanja javnih cesta ima pravo na novčanu naknadu sukladno zakonu kojim je uređeno izvlaštenje, a može mu se umjesto novčane naknade dati u vlasništvo druga odgovarajuća nekretnina (čl. 36. st. 5). Prema čl. 106. st. 1 Zakona o cestama jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom može stupiti u posjed nekretnine izvlaštene radi građenja, rekonstrukcije ili održavanja nerazvrstane ceste i prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju ako joj je to odobreno rješenjem o stupanju u posjed nekretnine prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju (u daljnjem tekstu: rješenje o stupanju u posjed). Rješenje o stupanju u posjed donosi se na zahtjev jedinice lokalne samouprave, odnosno pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka ako je rješenje o izvlaštenju izvršno, te ako je uz zahtjev za donošenje tog rješenja priložen dokaz da je prijašnjem vlasniku isplaćena naknada sukladno zakonu kojim se propisuje izvlaštenje, da mu je navedena naknada stavljena na raspolaganje ili da je odbio primiti navedenu naknadu (čl. 106. st. 2. Zakona o cestama). Navodi da je tuženik bespravno, bez temelja u pravnom poslu i bez postupka izvlaštenja te bez ikakve naknade tržišne protuvrijednosti vlasniku nekretnine stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini. Navodi da za predmetnu prometnicu ne postoji važeća lokacijska dozvola, a kamoli građevinska ili pravomoćna uporabna dozvola, koje tuženik ne može niti izdati, jer nije riješio imovinsko – pravne odnose. Navodi kako je svojim postupanjem tuženik povrijedio načelo savjesnosti i poštenja, kao i načelo zabrane prouzročenja štete, te je tužitelju umanjio njegovu imovinu čime mu je nastala materijalna šteta.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare. Navodi kako je predmetna nekretnina označena kao k. č. br. [katastarska čestica], u naravi PUT RADMANOVAČKA površine 925 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sukladno odredbi čl. 5. st. 2. Zakona o javnim cestama (Narodne novine, broj 100/96) i Odluci o mjerilima za razvrstavanje javnih cesta (Narodne novine, broj 19/97 i 23/97) razvrstana kao lokalna cesta, Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (Narodne novine, broj 25/98) pod brojem ceste LC 10098 Ž1040-Trnsko (21,38,49e). Odlukom o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (NN 17/10) mijenjan je i dopunjavan popis javnih cesta, te je sastavni dio te odluke popis razvrstanih lokalnih cesta, u kojem je pod brojem lokalne ceste LC 10098 opisana predmetna cesta kao: 10098-Ž1040-Trnsko-Radmanovačka-Utinjska (L10097), površine 1,7 km. Odlukom o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane ceste (Narodne novine, broj 44/12) određene su ceste koje prestaju biti razvrstane u javne ceste, a koje su na temelju čl. 98 st. 1 podstavak 1. Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11) nerazvrstane ceste. U toj je odluci naznačena kao nerazvrstana cesta i cesta s bivšom oznakom javne ceste LC 10098-Ž1040-Trnsko-Radmanovačka-Utinjska (L10097) površine 1,68 km. Donošenjem Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11) promijenjen je pravni status, pa tako sada nerazvrstane ceste, koje su ranije bile opće dobro, postaju javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave. Navodi kako je predmetna nekretnina već donošenjem Zakona o javnim cestama (Narodne novine, broj 100/96) i na temelju njega Odluke o mjerilima za razvrstavanje javnih cesta (Narodne novine, broj 19/97, 23/97) te s time u vezi Odluke o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (Narodne novine, broj 25/98) stavljena izvan prometa i stekla je status općeg dobra čime su ispunjene pretpostavke da je određena nekretnina postala javna cesta i opće dobro. Ističe da je predmetna prometnica od 1. siječnja 1997. kategorizirana kao nerazvrstana cesta i da je predmetna cesta postojala prije nego što je sklopljen Ugovor o gradnji 13/2014, jer je istim samo izvršena rekonstrukcija postojeće ceste. Ističe da se zahtjev tužitelja temelji na činjenici oduzimanja prava vlasništva radi izgradnje objekta od javnog interesa bez provođenja propisanog postupka izvlaštenja. Ističe kako je predmetnu prometnicu izgradio tužitelj tijekom 2013. i 2014. godine i da su radovi izgradnje prometnice započeli početkom 2012. godine. Navodi kako se sporna k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u dokumentaciji na koju se tužitelj poziva navodi pod oznakom „odvojak Radmanovačke ulice“, te pojašnjava kako je isti odvojak okomit na [adresa] te u odnosu na [adresa] predstavlja drugu prometnicu. Tužitelj je na okolnim česticama gradio zgrade, a uvjet ishođenja svih potrebnih dozvola za izgradnju istih od Grada Zagreba bio je izgradnja predmetne prometnice.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu, saslušanjem svjedoka UJ (list 88-89 spisa), uviđajem uz sudjelovanje građevinskog vještaka i svjedoka UJ, građevinskim vještačenjem po vještakinji Kristini Kantoci Ivanišević, ing. građ. (list 405-421, 489, 496-498, 500-502, 520-522, 525-526, 545-546) i građevinskim vještačenjem po vještaku Ivanu Martiću, dipl. inž. građ. (list 741- 772 i list 787-789 spisa).

4. Tužitelj je nakon provedenog građevinskog vještačenja po vještaku Ivanu Martiću, dipl. inž. građ., podneskom od 12. siječnja 2026., preinačio tužbu povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva za iznos od 45.174,75 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 16. listopada 2014. do isplate. Sud je preinaku dopustio na temelju odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, jer je tužitelj nakon provedenog vještačenja uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka odnosno prije provedenog vještačenja nije mogao znati točan iznos tržišne vrijednosti oduzete nekretnine. Osim toga, tuženik se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

5. Ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti, osim u dijelu koji se odnosi na visinu stope zatezne kamate.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu naknade u iznosu od 266.000,00 EUR, odnosno u visini tržišne vrijednosti zemljišta koje je tužitelju oduzeto, jer je tuženik postao vlasnikom tužiteljeve nekretnine koja je određena kao nerazvrstana cesta bez naknade tržišne protuvrijednosti za nekretninu, odnosno bez provođenja postupka izvlaštenja.

7. Između stranaka je sporno ima li tužitelj pravo na naknadu tržišne vrijednosti nekretnine koju je tuženik stekao na temelju činjenice da se radi o nerazvrstanoj cesti kao javnom dobru u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, visina tužbenog zahtjeva i je li predmetno potraživanje zastarjelo.

8. Iz Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 25. srpnja 2012. (list 7-12 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj od RJ iz [adresa] kupio, između ostalog, nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, označene kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi Put Radmanovačka površine 925 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a temeljem kojega je u zemljišnim knjigama provedena uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja pod brojem Z- 42092/12.

9. U Uvjerenju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Grada Zagreba, Klasa: 340-01/13- 01/1423. Urbroj: 251-13-91/103-13-2 od 29.11.2013. (list 17 spisa) naznačeno je da su zemljišta označena kao z. k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja prema novoj katastarskoj izmjeri odgovaraju k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u naravi odvojak Radmanovačke ulice) 1. siječnja 1997. bila kategorizirana i ostala kao nerazvrstana cesta, a koja činjenica da je utvrđena uvidom u katastar nekretnina (posjedovni list i katastarski operat), Zakonom o cestama (NN 84/11,22/13, 54/13) i Odlukom o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane u javne ceste (NN 44/12).

10. Uvidom u Posebne uvjete za lokacijsku dozvolu Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektor za promet i ceste, Odjel za promet, Klasa 340-03/2011-004/214, Ur. broj 251- 13-41/2-35-2011-02 od 16. svibnja 2021. (list 65 spisa) sud je utvrdio da je navedeno tijelo uprave na temelju čl. 106. Zakona o prostornom uređenju i građenju (Narodne novine, broj 76/07) i temeljem posebnih propisa iz područja organizacije i sigurnosti prometa izdalo posebne uvjete u kojima je navedeno da se prema Odluci o donošenju Generalnog urbanističkog plana Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 16/07 i 11/09) parcele kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalaze u zoni mješovite - pretežito stambene namjene (oznaka M1), a prema urbanim pravilima pripada u konsolidirana gradska područja uređenja i obnove prostora niske gradnje (oznaka 2.7). Nadalje, navedeno je da Odvojak Radmanovečke ulice prema GUP-u Grada Zagreba nije kategoriziran. Objekte, ograde, parkirališta i rampe potrebno je planirati izvan koridora iste sukladno odredbama GUP-a Grada Zagreba (Službeni glasnik 16/7 i 11/09).

11. Iz Lokacijske dozvole od 22. studenog 2011. sud je utvrdio da je istu izdao Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjel za prostorno uređenje, Središnji odsjek za prostorno uređenje (list 124-128 spisa) za izgradnju i rekonstrukciju odvojka Radmanovačke ulice-5 s komunalnom infrastrukturom u Zagrebu, na dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na prijedlog prednika tužitelja od 18. ožujka 2011. za izdavanje lokacijske dozvole sukladno Posebnim uvjetima od 16. svibnja 2011., Klasa 340-03/2011-004/214, Ur. broj 251-13-41/2-35- 2011-02 (list 65 spisa) i na temelju katastarskog plana izdanog po Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove, Odjel za katastar zemljišta i nekretnina, Klasa 935-06/2011-001/1403, Ur. broj 251-15-2/1-2011-2 od 3. ožujka 2011. U Lokacijskoj dozvoli pod toč. I. 1. "Oblik i veličina građevne čestice" naznačeno je da se osniva građevna čestica Odvojka Radmanovačke ulice - 5 od dijelova kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]".

12. Iz Rješenja za izradu projekta građevine: Pristupna prometnica – Odvojak Radmanovačke ulice 5 sa komunalnom infrastrukturom iz ožujka 2011. (list 177-218 spisa), a koje je prethodilo izdavanju lokacijske dozvole proizlazi da se na predmetnoj čestici 1664/4 tek trebao izgraditi Odvojak na postojećoj [adresa]. U tom je rješenju naznačeno da je idejni projekt za lokacijsku dozvolu Odvojak Radmanovačke ulice 5 dio prostornog obuhvata u području istočno od Radmanovačke ulice u katastarskoj općini [katastarska općina] i u svemu je izrađen u skladu dokumentom prostornog uređenja na temelju kojeg se izdaje lokacijska dozvola.

13. Iz Odluke o cestama na području velikih gradova koje prestaju biti razvrstane u javne ceste od 30. ožujka 2012., a koja je stupila na snagu 26. travnja 2012. (list 32-39 spisa), razvidno je da je lokalna cesta oznake 100980, Ž1040- Trnsko-Radmanovačka-Utinjska iz statusa javne ceste prešla u status nerazvrstane ceste.

14. Iz izvatka iz zemljišne knjige (list 15-16) razvidno je da je u zemljišnim knjigama od 19. svibnja 2014. kao vlasnik predmetne kat. čestice [katastarska čestica], Put Radmanovačka upisan Grad Zagreb, javno dobro u općoj uporabi, a što između stranaka nije niti sporno.

15. Iz činjeničnih navoda stranaka i spisu priloženih isprava, a uvažavajući pravna shvaćanja i uputu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Pž-770/2025 od 1. travnja 2025., sud je utvrdio da je tužitelj 22. studenoga 2011. od tuženika ishodio lokacijsku dozvolu za izgradnju i rekonstrukciju odvojka Radmanovačke ceste na dijelovima k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] iako tada nije bio vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], da je tužitelj postao vlasnikom nekretnine 25. srpnja 2012. kada je sklopio Ugovor o kupoprodaji osam nekretnina na temelju kojeg je, između ostalih, stekao predmetnu nekretninu upisanu u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, označene kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi Put Radmanovačka, površine 925 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da je tuženik potom vlasnikom iste postao 19. svibnja 2014., jer je predmetna nekretnina proglašena nerazvrstanom cestom.

16. U odnosu na tuženikov prigovor zastare, zahtjev za isplatu naknade za zemljište koje je oduzeto bez zakonom predviđenog postupka (radi izgradnje prometnice), zastarijeva u općem zastarnom roku na temelju odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) kojom je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

17. U konkretnom slučaju, tuženik je stekao vlasništvo sporne nekretnine 19. svibnja 2014. dok je tužitelj tužbu podnio 13. siječnja 2015. zahtijevajući naknadu tržišne vrijednosti za površinu cijele nekretnine od 925 m2. Kao vrijeme kada je predmetna cesta postala nerazvrstanom cestom treba uzeti vrijeme kada je tuženik stekao tu nekretninu u vlasništvo, odnosno 19. svibnja 2014. Tuženikov navod da se na temelju Uvjerenja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 29. studenoga 2013. radi o nerazvrstanoj cesti još od 1997. godine je u suprotnosti s ostalim priloženim dokazima. Naime, u tom uvjerenju je navedeno da je činjenica da se radi o nerazvrstanoj cesti utvrđena uvidom u katastar nekretnina (posjedovni list i katastarski operat). Na temelju istog tog katastarskog plana izdanog po Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove, tuženik je tužiteljevom predniku 22. studenoga 2011. izdao lokacijsku dozvolu za izgradnju i rekonstrukciju predmetne nekretnine – izgradnja ceste s okretištem ispred tužiteljevih nekretnina koje su tada bile u izgradnji. Dakle, tužitelj je napravio dvije zgrade i tražio je lokacijsku dozvolu za izgradnju pristupne ceste i proširenja (okretišta) ispred tih dviju zgrada. Tuženik mu izdaje lokacijsku dozvolu ne spominjući da se radi o nerazvrstanoj cesti.

18. Nadalje, iz Odluke o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste koju je donijelo Ministarstvo mora prometa i infrastrukture (Narodne novine, broj 17/10) proizlazi da je na popisu lokalnih cesta Radmanovačka ulica, a ne Radmanovački odvojak (na kojem se nalazi sporna čestica). U toj Odluci nije navedena zemljišno-knjižna čestica pomoću koje bi se moglo utvrditi na koji dio se odnosi, a iz isprava u spisu proizlazi da Radmanovačka cesta ima nekoliko odvojaka. Nadalje iz Rješenja za izradu projekta građevine – pristupna prometnica – odvojak Radmanovačke ulice, koji je prethodio izdavanju lokacijske dozvole, proizlazi da se na predmetnoj čestici 1644/4 tek ima izgraditi odvojak na postojećoj Radmanovačkoj cesti.

19. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da tuženik nije dokazao da je Radmanovački odvojak na kojem se nalazi predmetna čestica 1644/4 bio nerazvrstana cesta od 1997. godine nego se kao najraniji dan ima smatrati datum tuženikovog stjecanja vlasništva nad tom česticom, odnosno 19. svibnja 2014.

20. Međutim, odlučno je za rješenje odnosa između stranaka kada je tužitelj saznao da je tuženik postao vlasnikom nekretnine, a ne datum kada su ceste postale nerazvrstane, jer tek od tužiteljevog saznanja da je tuženik postao vlasnikom nekretnine počinje teći petogodišnji rok zastare, a nikako prije toga. U suprotnom, tužiteljeva tražbina zastarjela bi prije nego što je tuženik uopće stekao nekretninu, pa tužitelj ne bi mogao zahtijevati, a niti ostvariti pravo na naknadu zbog oduzimanja nekretnine, jer bi tražbina zastarjela i prije nego što je saznao za nju. Osim toga, sve dok tuženik nije stekao nekretninu odnosno sve dok ista tužitelju nije oduzeta, tužitelj niti nije imao tražbinu prema tuženiku. Zbog toga, rok u kojem je mogao zahtijevati naknadu štete, tužitelju nije počeo teći 2009. godine kada je cesta izgrađena nego tek od dana kada je tuženik stekao vlasništvo nad spornom česticom, a to je 19. svibnja 2014. Stoga za rješenje spora nije odlučna činjenica koji dio je izgradio tužitelj, a koji dio je ranije asfaltiran, a zbog čega je sud prihvatio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza novim građevinskim vještačenjem po drugom vještaku.

21. Slijedom navedenog, s obzirom na to da se petogodišnji zastarni rok za isplatu naknade za oduzetu nekretninu računa od 19. svibnja 2014., a da je tužba podnesena 13. siječnja 2015., ovaj sud zaključuje da je tuženikov prigovor zastare u odnosu na potraživanje naknade za cijelu nekretninu neosnovan.

22. Iz iskaza svjedoka UJ (list 88-90 spisa) proizlazi da oduzeta nekretnina nije bila cesta sve dok cestu nije izgradio i asfaltirao tužitelj nego je bila asfatlni put koji je služio kao kolni i pješački prilaz za potrebe stanara stambene zgrade na kućnom broju 18c i koji je bio u jako lošem stanju, samo dijelom asfaltiran u duljini od 40 m te je na uviđaju (list 145 spisa) pokazao točan položaj Radmanovačkog odvojka koji je okomit na [adresa], a iz čega ovaj sud zaključuje da oduzeta nekretnina nije bila cesta dok ju nije izgradio tužitelj već je bila odvojak Radmanovačke ulice.

23. Slijedom navedenog, ovaj sud zaključuje da je sporna zk. č. br. postala cesta odnosno nerazvrstana cesta prema današnjem zakonskom uređenju Zakona o cestama tek nakon što ju je izgradio tužitelj, a čak i da se radilo o lokalnoj cesti prije stupanja na snagu Zakona o cestama (Narodne novine 84/11) isto nije odlučno, jer se u Odluci o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (Narodne novine 25/98) koja je stupila na snagu 24. veljače 1998. uopće ne spominje [adresa] nego se spominje cesta Trnsko pod oznakom 10098 Ž1040-Trnsko (21,38, 49E) dok se [adresa] spominje tek u Odluci o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (Narodne novine 17/10) koja je stupila na snagu 5. veljače 2010. i to pod oznakom 10098 Ž1040-Trnsko- Radmanovačka-Utinjska (L10097). Dakle, tek je tada [adresa] kategorizirana kao lokalna cesta, a što nije odlučno u odnosu na tužitelju oduzetu nekretninu, jer se u konkretnom slučaju radi o R [adresa] koji je na samu [adresa] postavljen okomito te je prije nego što je tužitelj izgradio cestu predstavljao samo put, odnosno prilaz za stambenu zgradu broj 18 C, a što je razvidno i iz Potvrde glavnog projekta od 25. veljače 2013. (list 66-69 spisa) u kojoj se navodi da je odvojak Radmanovačke ulice izveden u širini 10 m s okretištem (dijelom asfaltiran, a dijelom u zemljanim radovima), a što znači da je tužitelj u svrhu izdavanja uporabne dozvole morao izgraditi prometnicu kao i uređaje komunalne infrastrukture pa je postojeći asfalt u cijelosti uklonjen, postavljen je novi asfalt i na ostatku odvojka, izgrađen je i novi južni pješački kolnik te su postavljene telekomunikacijske instalacije i slivnici radi odvodnje oborinskih voda kao što je iskazao svjedok UJ.

24. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Kristine Kantoci Ivanišević, ing. građ. (list 406- 419 spisa) proizlazi da vještakinja na temelju opažanja na licu mjesta i priložene dokumentacije ne može utvrditi kada je faktično izgrađena prometnica na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te u kojem dijelu, a ni kada je ista prometnica i u kojem obujmu/dijelu rekonstruirana. Zbog već naprijed navedenih razloga, za rješenje spora uopće nije odlučna činjenica koji dio je izgradio tužitelj, a koji dio je već od ranije bio asfaltiran zbog čega je sud prihvatio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza novim građevinskim vještačenjem po drugom vještaku radi utvrđenja odlučne sporne činjenice.

25. Tužitelj zahtijeva isplatu tržišne vrijednosti oduzete nekretnine, a tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva navodeći da kupoprodajni ugovor ne predstavlja podoban dokaz da se njime utvrdi stvarna tržišna vrijednost nekretnine. Radi utvrđenja navedene sporne činjenice - tržišne vrijednosti predmetne nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, označene kao kat. čest. [katastarska čestica], u naravi Put Radmanovačka, površine 925 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sud je izveo dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku Ivanu Martiću, dipl. inž.građ.

26. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Ivana Martića (list 741-773 i list 787-790 spisa), a kojeg je ovaj sud prihvatio u cijelosti kao istinit, objektivan i argumentiran proizlazi da je procijenjena tržišna vrijednost predmetnog građevinskog zemljišta ukupne površine 925 m2 u trenutku procjene odnosno izrade nalaza i mišljenja iznosi 266.000,00 EUR odnosno 287,91 EUR/m2. Navedena cijena je tržišna vrijednost predmetnog zemljišta i ne sadrži dodatna ulaganja koja su izvršena kako bi se predmetna čestica zemljišta uredila u prometnicu.

27. Na ročištu 18. veljače 2026. vještak je usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje odnosno odgovorio na primjedbe tuženika tako da je naveo da je koristio službenu, javnu bazu realiziranih kupoprodajnih cijena, da je koristio službenu tablicu sa službenim podacima Grada Zagreba (Tablice II - područje unutar PPGZ-a grada Zagreba), odnosno tuženika s puno širim obuhvatom nego što je to tablica na koju upire tuženik (Tablica IV -područje unutar GUP-a grada Zagreba), ističući da su podaci koje je koristio za izradu nalaza i mišljenja podaci koji se objavljuju svake godine u 3. mjesecu za prethodnu godinu. Ističe da je unutar 4 kalendarske godine koristio usporedne kupoprodajne cijene za nekretnine koje se nalaze u istom ili neposredno bliskom cjenovnom području, jer ne postoje drugi javni podaci za usporedbu. U odnosu na prigovor tuženika da koeficijenti za preračunavanje nisu ispravno prikazani i da je vještak trebao koristiti podatke iz Priloga 11. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina, vještak je pojasnio da je podatak koji je koristio u nalazu i mišljenju upravo podatak iz Priloga 11. Pravilnika o metodama procjene vrijednosti nekretnina s ukupnom korekcijom te da je sve korišteno i prikazano u skraćenom obliku u nalazu i mišljenju proizašlo iz jedine javno dostupne službene baze podataka obrađene s iznimnom pažnjom.

28. Tuženik je predložio izvođenje novog vještačenja po drugom vještaku temeljem službenog izvatka iz zbirke kupoprodajnih ugovora koje vodi Grad Zagreb, a koji prijedlog je sud odbio raspravnim rješenjem od 18. veljače 2026., jer je nalaz i mišljenje kojeg je izradio vještak Ivan Martić jasan, obrazložen i argumentiran i jer je vještak na izričito pitanje suda je li pri izradi nalaza i mišljenja koristio službeni izvadak iz zbirke kupoprodajnih ugovora na koje upire tuženik odgovorio da je koristio upravo taj izvadak sa svim javnim podacima koje je upravo Grad Zagreb odnosno tuženik javno objavio, jer je to javna baza podataka. Također valja naglasiti da nalazom i mišljenjem nisu obuhvaćene izgrađene građevine odnosno prometnica i popratna infrastruktura koju je izgradio tužitelj već je pri procjeni tržišne vrijednosti uzeto u obzir samo oduzeto zemljište.

29. Prema odredbi čl. 33 st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; dalje ZV), pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanje za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju.

30. Prema odredbi čl. 33. st. 2. ZV-a, bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje.

31. U odnosu na navode tuženika da je predmetna nekretnina već donošenjem Zakona o javnim cestama (Narodne novine, broj 100/96) i na temelju njega Odluke o mjerilima za razvrstavanje javnih cesta (Narodne novine, broj 19/97, 23/97) i Odluke o razvrstavanju javnih cesta u državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste (Narodne novine, broj 25/98) stavljena izvan prometa i da je stekla status općeg dobra čime su ispunjene pretpostavke da je postala javna cesta i opće dobro, kao i da je donošenjem Zakona o cestama (Narodne novine, broj 84/11) promijenjen pravni status, pa tako sada nerazvrstane ceste, a koje su ranije bile opće dobro, postaju javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, ističe se da se prema odredbi čl. 130. st. 2. ZV-a, vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini, dok još pravo koje je bilo stečeno na temelju zakona nije bilo upisano.

32. Prema odredbi čl. 46. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine broj 74/14, 69/17 i 98/19) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 62. st. 2. istog Zakona, naknada za potpuno izvlaštenu nekretninu određuje se u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

33. Prema odredbi čl. 47. u svezi s čl. 25. st. 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, tržišna vrijednost nekretnine je vrijednost izražena u novcu na temelju procjembenog elaborata stalnog sudskog vještaka za procjenu nekretnina ili stalnog sudskog procjenitelja, izrađenog primjenom zakona kojim je uređena procjena vrijednosti nekretnina kao tržišna vrijednost nekretnine u vrijeme izrade tog elaborata.

34. Slijedom navedenog, s obzirom da je tužitelju oduzeto pravo vlasništva bez provedenog postupka izvlaštenja i bez naknade, odlučeno je kao u toč. I izreke presude na temelju odredbe čl. 33. st. 1. i 2. ZV-a prema kojem vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju u visine tržišne vrijednosti nekretnine u vrijeme izrade elaborata, a upravo je to iznos utvrđen vještačenjem u ovom postupku.

35. Kako stranke nisu bile u ugovornom odnosu, tužitelju pripada pravo na zatezne kamate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a propisanoj za ostale odnose i to od dana kada je tuženik postao vlasnikom nekretnine (19. svibnja 2014.), a kako tužitelj potražuje zatezne kamate od 16. listopada 2014. njegov je zahtjev sud ocijenio osnovanim pa je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke presude. Naime, u smislu čl. 56. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade tuženik bi se, da se proveo postupak izvlaštenja, mogao uknjižiti kao vlasnik na predmetnoj nekretnini tek na temelju dokaza o isplaćenoj naknadi.

36. S obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, tuženik mu je dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/25 i 107/25 , dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

37. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a ova Tarifa stupila je na snagu 25. studenog 2023. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tužitelj postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

38. Tužitelju je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje tužbe u iznosu od 3.324,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastavljanje četiri obrazložena podneska od 10. svibnja 2015., 6. prosinca 2017., 21. ožujka 2019. i 17. lipnja 2020., svaki u iznosu od 3.324,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), a za sastavljanje obrazloženih podnesaka izvan Tbr. 8/1 OT, i to podnesaka od 4. siječnja 2021. i 12. siječnja 2026., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/3 OT), za sastavljanje ostalih podnesaka od 4. svibnja 2018., 17. srpnja 2018., 18. ožujka 2021., 16. ožujka 2022., 2. srpnja 2025., svaki u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 OT), za sastavljanje žalbe od 24. studenog 2022. u iznosu od 4.155,00 EUR (Tbr. 10/1 OT), za zastupanje na ročištima 6. lipnja 2016., 11. listopada 2016., 12. travnja 2017., 11. svibnja 2018., 9. rujna 2019., 7. srpnja 2020., 4. ožujka 2021., 7. listopada 2022., 5. lipnja 2025., svako u iznosu od 3.324,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), a za zastupanje na ročištu 18. veljače 2026., u iznosu od 4.004,00 EUR, a za pristup na ročište 20. siječnja 2017. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 OT), sve uvećano za 25% PDV što iznosi 13.861,25 EUR, kao i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR, i na presudu u iznosu od 663,61 EUR, sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 1.327,22 EUR te trošak vještačenja u iznosu od 846,11 EUR i 1.800,00 EUR. Dakle, tužitelju je priznat ukupan parnični trošak u iznosu od 74.606,80 EUR.

39. Tužitelju nije priznat trošak za sastavljanje podneska od 9. veljače 2015., u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV, jer je istim dostavio potvrdu o uplati sudske pristojbe, a koju je bio dužan platiti i dokaz dostaviti u trenutku podnošenja tužbe, pa kao takav nije bio potreban za vođenje parnice. Tužitelju nije priznat trošak za sastavljanje požurnica od 11. ožujka 2015. i od 8. lipnja 2015., za svaku u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV, jer u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nisu bile potrebne radi vođenja parnice. Tužitelju nije priznat trošak za sastavljanje podneska od 9. ožujka 2018., u iznosu od 200,00 EUR uvećano za PDV, jer tužitelj nije sastavio podnesak već je samo dostavio potvrdu o uplati predujma.

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.