REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: P-7884/2021-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

PRESUDA

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Silviji Sunčani Stubičar, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, MINISTARSTVO FINANCIJA, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu protiv tuženika DĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave dana 17. veljače 2026. g. u prisutnosti FĆ zamjenika Općinskog građanskog državnog odvjetnika kao zakonskog zastupnika tužitelja i privremenog zastupnika tuženika odvjetnika Alena Pešušića, dana 18. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju, REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, MINISTARSTVO FINANCIJA, iznos zakonskih zateznih kamata koje na glavnicu od 45.701,10 EUR teku kako slijedi:

- na iznos od 30.036,33 EUR od 01. studenog 2008. pa do isplate,

- na iznos od 3.749,15 EUR od 01. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 6.575,62 EUR od 01. siječnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.020,51 EUR od 01. veljače 2009. pa do isplate,

- na iznos od 3.135,30 EUR od 01. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.184,19 EUR od 01. svibnja 2009. pa do isplate,

u visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5% poena do 31. 07. 2015., a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 6.399,08 eura sa zateznim kamatama tekućim od 18. ožujka 2026. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi privremenom zastupniku tuženika iznos od 3.025,00 eura kao trošak zastupanja tuženika.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi kako je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K-1780/15 od 7. prosinca 2018., tuženik osuđen zbog kaznenog djela utaje poreza i carine iz čl. 256. st. 1. Kaznenog zakona (NN br. 125/11 i dr., dalje KZ). Iz činjeničnog opisa presude proizlazi da je tuženik u razdoblju od 7. listopada 2008. do 31. svibnja 2009., u svojstvu direktora t.d. Forma Stil d.o.o., Zagreb, ispostavljao račune s naznačenim iznosima PDV-a, pa je putem izdanih računa naplatio PDV, ali nije postupio sukladno čl. 19. st. 1. i čl. 18. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te je propustio obračunati, prijaviti i uplatiti u korist Državnog proračuna PDV od 344.334,88 kn. Na opisani način tuženik je oštetio tužitelja za navedeni iznos. Kaznenom presudom usvojen je imovinskopravni zahtjev te je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju navedeni iznos od 344.334,88 kn. Međutim, tužitelj je upućen u parnicu radi ostvarivanja preostalog dijela imovinskopravnog zahtjeva, odnosno radi ostvarivanja zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata. Stoga tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu na ime zakonskih zateznih kamata na iznos neplaćenog poreza od 344.334,88 kn. Pri tome napominje kako iznos glavnice do danas nije plaćen. Tijekom predmetnog kaznenog postupka utvrđeno je, sukladno nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za financije i knjigovodstvo Katarine Bandalović od 16. siječnja 2012., da je tuženik nepripadno zadržane iznose PDV-a bio dužan platiti u Državni proračun Republike Hrvatske u roku kako slijedi: iznos od 226.308,72 kn do 30. studenoga 2008., iznos od 28.248,00 kn do 31. prosinca 2008., iznos od 49.544,00 kn do 31. siječnja 2009., iznos od 7.689,00 kn do 28. veljače 2009., iznos od 23.622,89 kn do 31. ožujka 2009., te iznos od 8.922,27 kn do 31. svibnja 2009. godine. Isti iznosi PDV-a i rokovi za uplatu utvrđeni su na str. 6. - 8., tablica 4. te str. 8. - 11., tablica 8. navedenog nalaza i mišljenja, a obračunati su sukladno izdanim računima koji su priloženi uz optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, br. K-DO-3057/15 od 29. rujna 2015., i koji se nalaze u spisu kaznenog suda. Odredbom čl. 19. st. 1. tada važećeg Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN br. 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 94/09, 87/09, dalje ZPDV) propisano je da obračunani i prijavljeni porez na dodanu vrijednost za obračunsko razdoblje porezni obveznik mora platiti u rokovima koji su propisani za podnošenje prijave, odnosno konačnog obračuna poreza. Nadalje, odredbom čl. 18. st. 1. ZPDV- a, propisano je da porezni obveznik mora prijavu poreza predati mjerodavnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu na propisanom obrascu do zadnjega dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja. Stoga, budući da je tuženik bio dužan obračunani porez uplatiti do kraja mjeseca u kojem je izdao pojedini račun, slijedi da pored glavnice od 344.334,88 kn tuženik duguje i zakonske zatezne kamate, a koje teku na pojedine iznose neplaćenog poreza od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon mjeseca u kojem su izdani pojedini računi.

Tužitelj se nije obratio tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora sukladno čl. 186.a st. 8. Zakona o parničnom postupku, budući da tuženik nema prijavljeno prebivalište u [adresa]. Predlaže sudu da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku plaćanje troškova postupka.

2. Tuženik nema prebivalište i boravište u [adresa], pa mu je sud odredio privremenog zastupnika koji u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako tužitelj nije naveo jasno ni činjeničnu niti pravnu osnovu svoje tužbe, a niti je uz tužbu priložio odgovarajuće dokaze na kojima temelji tužbeni zahtjev, a sve sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a. Ističe kako tužitelj u tužbi navodi da tuženik pored glavnice od 344.334,88 kn duguje i zakonske zatezne kamate, a koje teku na pojedine iznose neplaćenog poreza od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon mjeseca u kojem su izdani pojedini računi, međutim, isti ne prileže spisu te je nejasno na čemu tužitelj temelji svoje potraživanje. Osporava se visina, kao i tijek i stopa zatraženih kamata te se ističe prigovor zastare. Osporava kako bi prema tužitelju imao bilo kakvo dugovanje. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1780/15 i proveo je financijsko vještačenje.

5. Sud nalazi da je tužitelj dokazao pravnu osnovu jer je iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-1780/15 od 7. prosinca 2018. godine razvidno da je tuženik osuđen zbog kaznenog djela utaje poreza i carine. Iz činjeničnog opisa presude proizlazi da je tuženik u razdoblju od 7.10.2008. do 31.5.2009. u svojstvu direktora TD Forma stil d.o.o. ispostavljao račune s naznačenim iznosima PDV-a koje je naplatio, ali je propustio obračunati, prijaviti i uplatiti u korist Državnog proračuna PDV od 344.334,88 kn. Tužitelj je upućen u parnicu radi ostvarivanja preostalog dijela imovinskopravnog zahtjeva, odnosno, radi ostvarivanja zahtjeva za isplatu zateznih kamata. Tužitelj ovom tužbom potražuje isplatu na ime zakonskih zateznih kamata na iznos neplaćenog poreza od 344.334,88 kn, time da iznos glavnice nije plaćen. U predmetnom spisu se nalazi nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje za financije Katarine Bandalović koja je svoj nalaz sačinila na temelju izlaznih računa tuženika.

6. Prema odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje i zatezne kamate, pa je stoga nedvojbeno da tuženik koji nije platio glavnicu, odnosno iznos PDV-a, koji je gore naveden, duguje i zakonske zatezne kamate na isti.

7. Kako bi se utvrdila osporena visina potraživanja tužitelja, sud je proveo i financijsko vještačenje po vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. koji je u nalazu i mišljenju od 27. rujna 2024. godine naveo da sveukupno obračunate zatezne kamate iznose 494.001,50 kuna odnosno 65.565,27 eura i to:

8. Sud nalazi da je predmetni nalaz i mišljenje sačinjen stručno, precizno i skladu s pravilima struke i da isti može biti temelj za ovu odluku, a predmetnom nalazu i mišljenje je prigovorio samo privremeni zastupnik tuženika.

9. Radi odgovora na prigovore tuženika sud je saslušao stalnog sudskog vještaka koji je iskazao da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, a u odnosu na podnesak tuženika se očituje da je u svom nalazu i mišljenju izvršio izračun zateznih kamata na glavnice koje se odnose na PDV te nije izvršavao izračun zateznih kamata na zatezne kamate već na glavnice u ukupnom iznosu od 344.334,88 kuna s tijekom zateznih kamata po pojedinim iznosima. Tijek zakonskih kamata koje je utvrdio prema nalazu je raniji od tijeka zateznih kamata koje je utvrdio tužitelj.

10. Sud prihvaća i usmeni iskaz stalnog sudskog vještaka, te posebno navodi da se radi o dispoziciji tužitelja od kojeg datuma će zahtijevati tijek zateznih kamata, a u ovom slučaju ih potražuje od kasnijih datuma od datuma koje je naveo stalni sudski vještak.

11. U odnosu na istaknuti prigovor zastare sud nalazi da isti nije osnovan jer je tužitelj tužbu podnio 5. listopada 2021. godine, a presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1780/15 je donesena 7. prosinca 2018. godine, iz čega proizlazi da je tužba podnesena unutar zastarnog roka od 5 godina koji je propisan po čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

12. Sud nalazi da je stoga, tužitelj dokazao i pravnu osnovu kao i visinu tužbenog zahtjeva, a kako je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sudskom postupku sud mu je priznao i trošak postupka i to po čl. 154. st. 1. ZPP-a prema vrijednosti spora (45.701,10 eura) trošak sastava tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) 500 bodova, potom za podneske od 31.8.2022., 20.9.2022., 18.8.2023., 25.10.2024., po Tbr. 8/4 svaki po 125 bodova. Za pristup na ročišta dana 8.9.2023., 4.7.2025., po Tbr. 9/5 svaki po 50 bodova. I za zastupanje na ročištima dana 24.1.2024., 21.5.2025., 18.9.2025., 17.2.2025., sve po Tbr. 9/1 svaki po 500 bodova. Ukupno je dakle priznato 3100 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je priznato 6.200,00 eura. Sud je priznao i trošak vještačenja od 199,08 eura. Ukupno je dakle kao trošak tužitelju priznato 6.399,08 eura. Na navedeni iznos sud je priznao i zatezne kamate po čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a i po čl. 30. st. 3. OZ-a.

13. Kako tuženika zastupa privremeni zastupnik, to istome pripada pravo na naknadu troška zastupanja pa je sud privremenom zastupniku priznao slijedeći trošak: za sastav odgovora na tužbu 500 bodova, za podnesak od 9.10.2024. g. po Tbr. 8/1 također 500 bodova, za sastav podneska od 3.7.2025. g. 25 bodova po Tbr. 8/4 i za zastupanje na ročištima 24.1.2024., 21.5.2025., 18.9.2025. i 17.2.2025. svaki po 500 bodova po Tbr. 9/1 OT. Dakle, ukupno 3025 bodova, a kako je vrijednost 1 boda 2 eura to je priznato 6.050,00 eura. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH broj Su IV-148/2018 od 21. studenog 2018. godine: “sredstva za pokriće troškova postavljanja i rada privremenog zastupnika tuženika dužan je predujmiti tužitelj, a troškovi predujma ulaze u parnični trošak s time da je tuženik kojem je postavljen privremeni zastupnik dužan nadoknaditi te troškove tužitelju“. Pravilnikom o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika („Narodne novine“ broj 5/14 – 103/15) za obavljanje pravnih poslova skrbnika za poseban slučaj pripada mu 50% nagrade za rad koji bi mu pripao u zastupanju. Stoga privremenom zastupniku tuženika pripada pravo na trošak u visini od 3.025,00 eura. Slijedom iznesenog, odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026. godine

SUDAC

Silvija Sunčana Stubičar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana pisanim putem ovom sudu, a o istome odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. OGDO za tužitelja

2. Privremenom zastupniku tuženika