Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-449/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća, mr. sc. Bojane Skenderović sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], (zakonskog nasljednika tužiteljice ĆN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]), zastupanog po punomoćnici Nives Rolić, odvjetnici u Grubišnom Polju, protiv tuženice RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], D [adresa] iz [adresa] i tuženika IN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Nataši Ružička, odvjetnici u Garešnici radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju, poslovni broj P-963/2024-68 (raniji broj P-723/2021) od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća dana 18. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Grubišnom Polju, poslovni broj P-963/2024-68 (raniji broj P-723/2021) od 27. veljače 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se novom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da sud naloži tuženicima RN i ĐN da mu kao zakonskom nasljedniku pok. ĆN solidarno isplate iznos od 6.712,60 EUR, sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe sudu do isplate, kao i da sud naloži tuženicima da mu solidarno naknade troškove parničnog postupka sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate (točka I. izreke). Ujedno je pod točkom II. izreke tužitelju naloženo da tuženicima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.625,00 EUR u roku od 15 dana.

2. Navedenu presudu, pravodobno izjavljenom žalbom, pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., – dalje: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno podredno preinačiti presudu usvajanjem tužbenog zahtijeva uz nalaganje tuženicima plaćanja parničnih troškova.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Svoju ocjenu o neosnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje isplatu iznosa od 6.712,60 EUR zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate na ime korištenja njegovog suvlasničkog dijela nekretnina od strane tuženika, koji iznos prema njegovu obrazloženju predstavlja ¾ vrijednosti koristi koju su tuženici ostvarili koristeći nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] i z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sud je temeljio na nespornim činjenicama kao i utvrđenjima proizašlim nakon provedenog dokaznog postupka. Tako sud polazi od nespornih činjenica da je prednica tužitelja ĆN **.**.2014. u zemljišnim knjigama bila upisana kao suvlasnica u ¾ dijela nekretnina, a da je RN bila upisana u ¼ dijela i da je prednica tužitelja u Općinskom sudu u Daruvaru pokrenula postupak za razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnina, koji je vođen pod poslovnim brojem R1-127/2014. Nesporno je sud 5. ožujka 2015. u tom postupku razvrgnuća donio rješenje pod poslovnim brojem R1-127/2014-4 kojim je obustavio izvanparnični postupak radi diobe suvlasničke zajednice stranaka na navedenim nekretninama i predlagateljicu ĆN uputio da svoj zahtjev ostvaruje u parnici, što je ona i učinila podnijevši tužbu protiv RN radi utvrđenja prava suvlasništva i razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U parničnom postupku koji je u Općinskom sudu u Daruvaru vođen pod brojem P- 62/2017 donesena je 12. lipnja 2017. presuda, kojom je utvrđeno da su ĆN i RN suvlasnice nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška]. i z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to ĆN u ¾, a RN i ¼ dijela. Ujedno je odlučeno da se suvlasnička zajednica navedenih nekretnina razvrgava sudskom javnom prodajom tako da će se postignuta prodajna cijena za nekretnine podijeliti između stranaka prema suvlasničkim omjerima stranaka. Citirana presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Splitu pod poslovni broj Gž 1934/2017 od 31. listopada 2018. Uvidom u spis prvostupanjskog suda poslovni broj R1-171/2018 sud je nadalje utvrdio i da je predlagateljica ponovno podnijela prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina sada sukladno presudi P-62/2017-9. U tom postupku je na elektroničkoj javnoj dražbi prodan dio nekretnina upisanih u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te sve nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i suvlasnička zajednica u ovom dijelu razvrgnuta je podjelom postignute prodajne cijene među suvlasnicama sukladno njihovim suvlasničkim omjerima, dok čkbr. [katastarska čestica] i čkbr. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nisu prodane te je postupak u odnosu na ove nekretnine obustavljen. Upis prava vlasništva kupca u zemljišnim knjigama izvršen je 18. ožujka 2018.

6. Slijedom iznijetog prvostupanjski sud obrazlaže da prednica tužitelja iako je imala saznanja da tuženici koriste predmetne nekretnine i drže ih u posjedu u cijelosti pa i njen suvlasnički dio, nije zahtijevala predaju u suposjed predmetnih nekretnina, nego je jedino zahtijevala diobu suvlasničke zajednice nekretnina. Istodobno sud ukazuje, pozivom na odredbu čl. 38. st. 1. i čl. 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje ZV) da svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika i da pored toga, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari te oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršenje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

7. Kako dakle nije sporno da su tuženici bili u posjedu predmetnih nekretnina u utuženom razdoblju u cijelosti i kako je sud utvrdio da je na ovakvo posjedovanje prednica tužitelja pristala te da na ime posjedovanja nikada nije tražila nikakvu naknadu niti je iskazivala namjeru ulaziti u suposjed nekretnina, već je samo iskazala namjeru diobe suvlasničke zajednice nekretnina, to sud iznosi stav da su tuženici bili pošteni posjednici cijele nekretnine i da u smislu odredbe čl. 164 st. 1 ZV-a kao takvi nisu dužni platiti naknadu za to što što su stvar u suvlasništvu tužitelja upotrebljavali u cijelosti samostalno i od nje imali koristi.

8. Tužitelj u tužbi ističe da se sudski sporovi između njegove pravne prednice i tuženika kontinuirano vode od 2014. nadalje, da su se tuženici protivili razvrgnuću suvlasništva i da su nekretnine velikim dijelom prodane na javnoj dražbi, a postignuta cijena podijeljena između suvlasnika prema suvlasničkim odjelima, pa da se stoga tuženici nikako ne mogu smatrati poštenim posjednicima suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja od 2014. nadalje, kako to pogrešno zaključuje prvostupanjski sud. Pored toga, iako je nesporno utvrđeno da su ĆN i RN zaključile ugovor o zakupu zemljišta, tužitelj ističe kako je taj ugovor raskinut 2014. od strane njegove pravne prednice kao zakupodavca, što je on tijekom postupka dokazao dostavom pisanog raskida ugovora o zakupu i pisanom komunikacijom punomoćnika parničnih stranaka.

9. Obzirom na razloge radi kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, ista je prije svega ispitana u pravcu bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajno upućuje žalba te je utvrđeno da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba postupka na koju ukazuje tužitelj, kao ni jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. istog Zakona.

10. Za razliku od toga, zbog pogrešnog materijalno-pravnog pristupa prvostupanjskog suda ostalo je nepotpuno utvrđeno činjenično stanje relevantno za donošenje odluke o predmetnom tužbenom zahtjevu. Naime, sud prvog stupnja u okviru zauzetog stava da su tuženici tijekom cijelog utuženog razdoblja bili pošteni posjednici, zbog čega u smislu odredbe čl. 165. ZV-a nisu obvezni platiti naknadu tužitelju kao suvlasniku stvari koju su koristili, nije utvrđivao činjenicu u kojem točno periodu su svaki od tuženika koristili predmetnu stvar.

11. Stav ovog suda je kako se za sada ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je na posjedovanje cijele nekretnine isključivo po tuženicima prednica tužitelja pristala te da nije iskazivala namjeru ulaziti u suposjed nekretnina. Naime, u okviru nesporne okolnosti da je prednica tužitelja 2014. u izvanparničnom postupku Općinskog suda u Daruvaru zatražila razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina sa tuženicom RN u kojem postupku joj je RN izričito osporila pravo suvlasništva tvrdeći kako njoj osobno pripada veći suvlasnički dio nego što je to upisano u zemljišnim knjigama, a uslijed koje okolnosti je taj izvanparnični postupak obustavljen te je prednica tužitelja upućena da u parničnom postupku dokazuje svoje pravo suvlasništva, ne možemo govoriti o poštenju posjeda RN a time niti njenog sina koji je za ove okolnosti nedvojbeno znao te je kao svjedok sudjelovao u parničnom postupku utvrđenja prava suvlasništva, a kasnije je postao suvlasnik i suposjednik predmetnih nekretnina.

12. Prema ocjeni ovoga suda sama okolnost da je RN osporila pravo suvlasništva predmetnih nekretnina prednici tužitelja podrazumijeva da joj je osporila puni opseg prava koja joj kao suvlasnici nekretnine pripadaju, pa time i pravo na posjed. U tom smislu ne može se očekivati od tužiteljice da ona, nakon što joj je osporeno pravo suvlasništva, mora tražiti predaju u suposjed i iskazivati namjeru uživanja svog suposjeda, da bi ostvarila pravo na naknadu za uživanje njenog dijela nekretnine, kraj jasne činjenice da joj tuženica puni opseg prava suvlasništva već osporila 2014.

13. Stoga se pristup prvostupanjskog suda ocjenjuje pretjerano formalističkim kada iznosi stav da je u konkretnom slučaju tužiteljica, da bi ostvarila pravo na naknadu, najprije morala tražiti predaju suposjeda predmetnih nekretnina. U konkretnom slučaju već je jasno osporeno pravo prednice tužitelja kada je izražen stav RN da ne samo da prednici tužitelja ne pripada pravo na posjed , nego niti pravo na suvlasništvo u omjeru koji je upisan u zemljišnim knjigama.

14. Nadalje, ako razmotrimo postavljeni tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu određenog novčanog iznosa valja ukazati i da je obveza djeljiva ako se ono što se duguje može podijeliti i ispuniti u dijelovima koji imaju ista svojstva kao i cijela činidba i ako ono tom podjelom ne gubi ništa od svoje vrijednosti, inače je obveza nedjeljiva. Kad u nekoj djeljivoj obvezi ima više dužnika, kao u konkretnom slučaju, dug se dijeli među njima na jednake dijelove, ako nije određena drukčija podjela, i svaki od njih odgovara za svoj dio duga (čl. 41. st. 1. i 2. Zakon o obveznim odnosima Narodne novine br.: 35/05., 41/08., 125/11. 78/15. i 29/18., dalje ZOO). U tom smislu se ukazuje da ako nije što drugo ugovoreno ili inače ne proizlazi iz pravnih odnosa sudionika u poslu, na svakog dužnika dolazi jednak dio duga (čl.53.st.1. ZOO) pa je stoga zahtjev tužitelja potrebno ocijeniti s aspekta solidarnosti obveze koju tužitelj traži.

15. Kako tijekom postupka sud nije konkretno utvrdio period u kojem je svaki od tuženika posjedovao predmetne nekretnine, (budući svjedokinja VN iskazuje da se tuženik IN odselio sa predmetnih nekretnina 2016. ili 2017. time da istodobno tvrdi i da su se tuženici odselili i napustili posjed nekretnina početkom 2020., dok DN kao svjedok, a sada tužitelj navodi da su tuženici nekretnine koristili „prošle godine u sedmom mjesecu“ (iskazivao je 2023.), time da tuženici iskazuju da se RN iselila iz kuće 2019., a IN 2015.), to činjenično stanje nije u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite i pravilne odluke, pa je valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i primjenom čl. 370. ZPP-a pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

16. U nastavku ovog postupka sud prvog stupnja dužan je provesti novu glavnu raspravu (čl. 377. st. 1. ZPP) te ponovno raspraviti predmet ovog spora radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.

17. Pritom će ponovno provesti relevantne dokaze koje su stranke predložile radi utvrđenja odlučnih činjenica, time da se posebno ukazuje da je prvenstveno na temelju iskaza stranaka i svjedoka potrebno utvrditi odlučne činjenice u pogledu trenutka napuštanja predmetnih nekretnina od strane svakog od tuženika zasebno, kao i da li postoji zakonska ili ugovorna osnova za određenje solidarnog ispunjenja predmetne novčane i djeljive obveze tuženika. Tijekom postupka potrebno je sa strankama dodatno raspraviti i značaj podneska od 27. lipnja 2014., koji je od strane odvjetnice Nives Rolić, kao punomoćnice prednice tužitelja, upućen tuženici i u kojem prednica tužitelja raskida ranije zaključeni ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta te je potrebno razmotriti i značaj pokušaja postizanja sporazuma koji se spominje u daljnjoj konverzaciji punomoćnica parničnih stranaka od 20. listopada 2014. te značaj mail komunikacije punomoćnica stranaka koja je sadržana u priloženim predmetima. Nakon toga u daljnjem tijeku postupka potrebno je navedene okolnosti slučaja, relevantne za primjenu materijalnog prava, ponovno odgovarajuće vrednovati i ocijeniti da li one opravdavaju zaključak o osnovanosti tužbe. Utvrđenja koja će proizaći iz ponovnog provođenja dokaza potrebno je svakako dovesti u vezu sa okolnosti da je tužiteljica od 2014. pokretala sudske postupke radi razvrgnuća suvlasničke zajednice i utvrđenja svog prava suvlasništva, kao i značaj izričitog osporavanja BN prava suvlasništva prednice tužitelja i držanje samog IN u ranijim sudskim postupcima vođenim između prednice tužitelja i tuženika, kao i u ovom postupku.

18. Na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom mjerodavnog materijalnog prava, sud će naposljetku donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu, koju je potrebno obrazložiti jasnim, dostatnim, neproturječnim i na stanju spisa utemeljenim razlozima, te potkrijepiti mjerodavnim materijalnim pravom.

19. Novom odlukom sud će odlučiti i o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 4. ZPP).

U Varaždinu 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun