Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-247/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Petru Petriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Novaku, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom žalbi tužitelja i tuženika izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću od 14. siječnja 2026., poslovni broj: P-1185/2019-84 u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija dok se žalba tuženika djelomično odbija i djelomično prihvaća te se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Zaprešiću od 14. siječnja 2026., poslovni broj: P-1185/2019-84:

- potvrđuje pod točkama 1. i 2. izreke presude

- preinačuje pod točkom 4. izreke kojom se tužitelju nalaže naknada troškova parničnog postupka u iznosu od 2.296,71 EUR na način da se tužitelju pored dosuđenog troška nalaže naknaditi tuženiku i daljnji trošak postupka u iznosu od 424,52 EUR sa zateznim kamatama od 18. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku u roku od 15 dana naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

IV. Nepobijana točka 3. izreke ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki 1. izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 3.324,54 EUR sa zateznom kamatom na pojedine, u toj točki izreke mjesečno specificirane novčane iznose od tamo navedenog dospijeća do isplate. Pod točkom 2. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev i u dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu troškova parničnog postupka te je točkom 3. izreke odbijen kao neosnovan i kompenzacijski prigovor tuženika u iznosu od 816,24 EUR. Konačno, točkom 4. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.296,71 EUR u roku 15 dana.

2. Pravovremenom žalbom tužitelj pobija presudu iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1 . točke. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. – dalje: ZPP), s prijedlogom da sud uvaži žalbene razloge i presudu ukine te predmet vrati na ponovni postupak odnosno da istu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka tužitelju.

3. Iako tužitelj ne navodi u kojem dijelu pobija presudu ovaj je sud u skladu s čl. 365. st.1. ZPP-a uvažavajući sadržaj žalbe uzeo da istu pobija u točkama 1., 2. i 4. izreke presude u kojima je odbijen njegov zahtjev za povrat polovine iznosa plaćenog smještaja u dom majke stranaka i u dijelu kojim je odlučeno o troškovima postupka, obzirom u ovim dijelovima nije uspio u sporu.

4. Tuženik pobija navedenu presudu u točki 4. izreke dakle u dijelu kojim je odlučeno o naknadi troškova s prijedlogom da sud naloži tuženiku naknaditi mu daljnje troškove kako je zatraženo troškovnikom predanim na ročištu održanom dana 12. studenog 2025. i to iznos od 375,00 EUR na ime troškova zastupanja po odvjetniku te troškove pristupa na zamolbeno ročište u iznosu 237,02 EUR. Ujedno je zatražio da sud naloži da mu tužitelj naknaditi troškove žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu podnio je tuženik iznoseći u njemu preocjenu dokaza i svoje razloge zbog kojih smatra neosnovanim postavljeni tužbeni zahtjev uz prijedlog ovome sudu da odbije žalbu tužitelja.

6. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu polovine plaćenih troškova smještaja majke stranaka KN u [adresa] u [adresa] (od studenog 2014. do 19. veljače 2016.) i za isplatu polovine plaćenih troškova njezine sahrane.

8. Obrazlažući zauzeto materijalno-pravno stajalište o neosnovanosti postavljenog zahtjeva, prvostupanjski sud polazi od utvrđenja da je KN od studenog 2014. do 30. lipnja 2015. primala mirovinu od 235,39 EUR, a nakon toga 238,98 EUR mjesečno i nije imala drugih novčanih sredstava ili imovine, pa kako je mjesečni trošak njena boravka u domu u [adresa] u periodu od studenog 2014. do prosinca 2015. iznosio 357,28 EUR, a u siječnju i veljači 2016. je iznosio 492,81 EUR, to ona prema stavu suda prvog stupnja nije imala dovoljno novčanih sredstava za plaćanje pune cijene smještaja u dom. Pored toga, prvostupanjski sud je tijekom postupka utvrdio kako je tuženik u naznačenom periodu primao mirovinu u iznosu 297 ,09 EUR-a međutim da je povremeno radio kao vozač iz koje okolnosti je sud zaključio da tuženik može bez ugrožavanja vlastitog uzdržavanja doprinositi za uzdržavanje svoje majke. Prema daljnjem utvrđenju prvostupanjskog suda, koje proizlazi iz saslušanja tuženika i uvida u priloženu dokumentaciju, sud prvog stupnja utvrdio je da je tuženik u periodu od studenog 2014. do lipnja 2015. na ruke tužitelju platio iznos od ukupno 557,43 EUR te da je pored toga u periodu od srpnja 2015. do siječnja 2016. na račun kćerke tužitelja uplatio ukupni iznos od 464,53 EUR-a. Ovim uplatama tuženik je prema utvrđenju prvostupanjskog suda podmirio polovinu troškova smještaja majke u dom, nakon uračunavanja njene mirovine u trošak smještaja. Sud obrazlaže da je utvrdio kako je razlika između mirovine KN u utuženom periodu i cijene smještaja u dom iznosila u jednom periodu 121,89 EUR-a, a u drugom 118,30 EUR-a, slijedom čega je tuženik bio obvezan snositi polovicu tog iznosa odnosno 60 ,99 EUR-a i 59,15 EUR-a. Provjerom računa tuženika, kao i kćerke tužitelja ŠNĐ te iskazima svjedoka i tuženika sud je utvrdio da je u utuženom periodu tuženik uplatama u iznosima od po 66,36 EUR-a mjesečno u cijelosti podmirio svoj dio novčane obveze po osnovi svog sudjelovanja u cijeni plaćanja usluge domskog smještaja majke te je ostao i višak u iznosu od 200,00 kn. Pored toga, sud je iz popisa uplaćenih donacija mještana povodom smrti majke dobrovoljnim prilozima utvrdio da je prikupljen iznos od 12.300,00 kn iz kojeg su plaćeni pogrebni troškovi prema priloženom računu , pa slijedom iznijetog zahtjev tužitelja odbija u cijelosti.

9. U opširnoj žalbi nakon prepisivanja izreke i obrazloženja presude tužitelj daje svoju preocjenu provedenih dokaza te u bitnom ističe da iz potvrde Zagrebačke banke d.d. koju je tuženik priložio, a prvostupanjski sud pogrešno ocijenio, ni na koji način ne proizlazi u koju svrhu bi tuženik podizao iznose od 500,00 kn, niti da je riječ o redovitim podizanjima, a najmanje da je te iznose predavao na ruke tužitelju. Uplate evidentirane na računu kćerke tužitelja opisuje kao vjenčani dar tuženika. Ukazuje da je majka stranaka imala dodatne potrebe, a ne samo smještaja u dom i da je obzirom je strankama prenijela nekretnine u svojem vlasništvu njihova dužnost podmiriti sve njene potrebe. Pored toga, tužitelj ističe da su troškovi sahrane iznosili oko 22.000,00 kn, a ne kako ih procjenjuje prvostupanjski sud te osporava navode svjedoka BN da je prilikom dolaska da iskaže sućut povodom smrti KN predao 8.000,00 kn tuženiku na ime duga i da je te novce tuženik dalje predao njemu na ime troškova sahrane.

10. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda stranaka i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje tužitelj, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koje su obrazložene jasnim i detaljnim razlozima, a koji imaju uporište u stanju u spisu te presuda nema nedostataka radi kojih se ne može ispitati njena zakonitost, a nije počinjena niti i jedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP -a.

11. Polazeći najprije od utvrđenog činjeničnog stanja koje pravilnim prihvaća i ovaj sud, obzirom je rezultat temeljite analize i ocjene dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP -a, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da je tuženik isplatio polovinu razlike cijene doma i mirovine majke stranaka u utuženom razdoblju, kao i da je platio polovinu iznosa potrebnog za troškove sahrane majke.

12. Odredba čl. 292. Obiteljskog zakona (Narodne novine br.103/15., dalje ObZ), propisuje da je punoljetno dijete dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine. Isto tako ustavna je dužnost djece brinuti se za roditelje u smislu čl. 63 . st. 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) time da ako roditelji imaju više djece njihova je obveza zajednička. Utvrđujući zakonske pretpostavke za uzdržavanje roditelja prvostupanjski sud pravilno je stoga najprije utvrđivao mogućnost roditelja, ovdje majke stranaka KN da se sama uzdržava. Tako je sud utvrdio njena mjesečna primanja, ali i njene potrebe u vidu plaćanja mjesečnog iznosa smještaja za dom u [adresa]. Kada je utvrdio razliku između njenih mogućnosti i utvrđenih osnovnih potreba od 121,89 EUR-a odnosno 118,30 EUR-a valjano je, u smislu ranije iznijetog zakonodavstva, utvrdio da majci stranaka nedostaje ovaj iznos za njeno uzdržavanje u vidu smještaja i da bi tuženik kao jedno od dvoje djece bio obvezan snositi polovicu tog iznosa odnosno 60,99 EUR- a ili 59,15 EUR-a.

13. U tom smislu proizvoljni su žalbeni navodi tužitelja da njihova majka ima veće potrebe i da je pored smještaja u dom potreban i dodatni novčani iznos za frizuru, pedikuru i druge njene potrebe, zbog čega je bilo nužno ostaviti joj puni iznos njene mirovine samo za džeparac, dok bi troškove smještaja u ukupnom iznosu trebale snositi parnične stranke. Naime, kao što je ranije ukazano odredba čl. 292. ObZ-a propisuje obvezu punoljetnog djeteta na uzdržavanje roditelja tek u onoj situaciji kada roditelj nema dovoljno sredstava za život. Kako je majka parničnih stranaka nesporno primala mirovinu u utvrđenim iznosima, to je i prema ocjeni ovoga suda, postojala obveza punoljetne djece da plaćaju samo razliku do novčanog iznosa koji je potreban za njeno osnovno uzdržavanje, a ne za potrebe koje prelaze osnovno uzdržavanje. To i stoga jer iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 16. siječnja 2009. proizlazi da boravak u domu obuhvaća smještaj, prehranu u vidu tri dnevna obroka, usluge socijalnog rada, zdravstvene njege, održavanja osobne higijene, pranje osobnog i posteljnog rublja te korištenje svih društvenih prostorija i uključivanje u domske aktivnosti.

14. U odnosu na žalbeni razlog da sami navodi tuženika ne dokazuju uplate novčanih iznosa na ruke tužitelja i ispunjenje njegove obveze valja ukazati da doista tvrdnja tuženika kako je na ruke svom bratu, a ovdje tužitelju predavao mjesečne iznose od 500,00 kn sama za sebe ne dokazuje ispunjenje njegove obveze uzdržavanja majke međutim, kada se odnos stranaka međusobno, kao i njihov odnos sa njihovom majkom KN razmotri u okviru svih činjenica utvrđenih tijekom dokaznog postupka proizlazi da je upravo tuženik 2009. sklopio ugovor za smještaj majke u dom i da su računi za smještaj sve do studenog 2014. izdavani na njegovo ime, da bi nakon toga kćerka tužitelja tu obvezu preuzela na svoje ime zbog navodnog kašnjenja tuženika u pravodobnoj dostavi podataka za uredno plaćanje smještaja u dom. Pored toga, ako se odnos stranaka i njihove majke razmotri i u svjetlu činjenice da je tuženik brinuo za svoju majku u periodu od 1978. do 2009. kada je zbog poslovnih obveza živio u [adresa], da je upravo on inicirao smještaj majke u dom i preuzeo obvezu plaćanja smještaja u periodu od 2009. do 2014. te da je nedvojbeno uplaćivao na račun kćerke tužitelja potrebne novčane iznose u periodu od srpnja 2015. do siječnja 2016. sve ove okolnosti razmotrene u svojoj ukupnosti upućuju na pravilnost zauzetog stava prvostupanjskog suda. Postojanje stoga nedvojbene brige za majku od ranije, a potom i evidentirane uplate na račun kćerke tužitelja, dovedene u vezu sa evidencijom podizanja novčanih iznosa sa računa tuženika čine krug indicija koje sa potrebnom mjerom izvjesnosti ukazuju na postojanje brige tuženika za svoju majku i ispunjenje obveze njena uzdržavanja.

15. Neosnovanim stoga ovaj sud ocjenjuje tvrdnje tužitelja da mu tuženik nije plaćao nikakve novčane iznose na ruke, a njegovo pojašnjenje uplata na račun njegove kćerke tvrdnjama da se radi o vjenčanom daru potpuno su proizvoljne i nedokazane.

16. Isto tako sud ocjenjuje pravilnim i zauzeto stajalište prvostupanjskog suda da su troškovi sahrane dijelom plaćeni iz priloga sumještana koji su skupljeni i predani tužitelju, a dijelom iz novčanog iznosa koji je upravo tuženik predao tužitelju prema navodima svjedoka BN.

17. Kako je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tuženik podmirio sve svoje obveze uzdržavanja prema majci plaćanjem polovine razlike između mirovine majke i cijene smještaja u dom te da je platio polovinu troškova sahrane to je osnovano odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

18. Imajući u vidu izneseno, valjalo je žalbu tužitelja odbiti pozivom na odredbu čl. 368. st.1. ZPP-a i potvrditi pobijanu presudu pod točkom 1. izreke presude.

19. Djelomično osnovanim međutim sud nalazi žalbene tvrdnje tuženika iznesene u odnosu na odluku o troškovima postupka, dok neosnovanim ocjenjuje žalbene navode tužitelja u odnosu na ovaj dio odluke. Naime, sud nalazi osnovanim pored dosuđenih iznosa dosuditi tuženiku i trošak zastupanja na ročištu koje je održano 5. srpnja 2021. po Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", br. 138/23. i 107/25. dalje: Tarifa) budući se na ovom ročištu doista raspravljalo i o glavnoj stvari, a ne samo o procesnim pitanjima. Ovaj sud potrebnim za vođenje postupka u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a ocjenjuje i trošak sastavljanja podneska od 3. prosinca 2021. i to po Tbr. 8. točka 4. i Tbr. 46. Tarife u iznosu od 62,50 EUR-a budući njime tuženik obavještava sud o nemogućnosti samostalne pribave podataka i potrebi pribave dokumentacije službenom putem. Konačno, ovaj sud osnovnim ocjenjuje i trošak pristupa na zamolbeno ročište 19. lipnja 2024. budući iz stanja spisa proizlazi kako je punomoćnik tuženika doista prisustvovao ročištu koje je održano zamolbenim putem u [adresa] te da je platio cestarinu od Zagreba do [adresa] i natrag u iznosima od po 11,40 EUR. Pored toga imao je i trošak nastao uporabom vlastitog automobila i to dva puta po 193 km, pa mu pripada nadoknada u visini 30 % cijene bezolovnog benzina od 100 oktana za svaki prevaljeni kilometar odnosno dva puta po 107,11 EUR. Ukupno za nadoknadu troškova prijevoza na zamolbeno ročište i cestarinu punomoćnik tuženika ima pravo na naknadu 237,02 EUR po Tbr. 50. točka 3. Tarife.

20. S druge strane osnovano je prvostupanjski sud trošak zastupanja na ročištu koje je održano dana 17. travnja 2023. priznao po tbr. 9. točka 5. Tarife budući je na ovom ročištu raspravljano isključivo o procesnim pitanjima te i sam tuženik iznoseći žalbene navode pojašnjava kako je ročište dugo trajalo jer se na njemu detaljno raspravljalo o dokaznim prijedlozima. Isto tako, sud nije našao osnovanim dosuditi tuženiku niti trošak sastavljanja podneska 3. rujna 2021. budući ovim podneskom tuženik obavještavao sud da HZMO nije postupio po njegovu zahtjevu i stavio je prijedlog za službenom pribavom potrebnih podataka, da bi naknadno ipak obavijestio sud da je HZMO postupio po njegovu traženju i dostavio mu podatke.

21. U tom smislu je odluku suda prvog stupnja u točki 3. izreke valjalo potvrditi te u točki 4. izreke odluku preinačiti na način da se tužitelju pored dosuđenog troška od 2.296,71 EUR nalaže naknaditi tuženiku i daljnji trošak postupka u iznosu od 424,52 EUR sa zateznim kamatama, sukladno odredbama čl. 380. točke 2. i 3. ZPP-a.

22. Tuženiku su priznati zatraženi troškovi sastava žalbe u iznosu od 62,50 EUR po Tbr.10. točka 4. Tarife budući je sa svojom žalbom koja je bila usmjerena samo na odluku o troškovima postupka uspio i to temeljem čl.154. st. 1. ZPP-a.

23. Trošak sastava odgovora na žalbu ovaj sud nije ocijenio potrebnim za odluku o žalbi u smislu odredbe članka 155. ZPP-a te je odbijen kao neosnovan.

U Varaždinu 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun