Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-537/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Vesne Bjelousov članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] , kojeg zastupa majka i zakonska zastupnica KS, a koju zastupa punomoćnica Lana Perčić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika LS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Adnan Rizvić, odvjetnik u Rijeci, radi: naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-269/2022-18 od 31. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pn-269/2022-18 od 31. svibnja 2023. potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu i odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.046,20 eur /15.417,06 kn 1 zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi koja do 31. prosinca 2022. se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita određenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena koje teku na iznose kako slijedi:

- 1.970,93 EUR od 3. prosinca 2020. pa do isplate

- 75,26 EUR od 29. travnja 2022. pa do isplate,

sve to u roku od 15 dana.

II Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva do ukupno zatraženog iznosa od 4.645,30 EUR/35.000,00 KN 1 zajedno sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, te sa zahtjevom da na dosuđeni iznos od 75,26 EUR zakonska zatezna kamata teče od dana podnošenja tužbe pa do 31. svibnja 2023. kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u visini od sa 765,71 eur/5.769,24 kn1 zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja 2023. do isplate koja se određuje isplate po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena sve u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadom parničnog troška tužitelj odbija."

2. Presudu suda prvog stupnja pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik navodeći da sud prvog stupnja nije utvrdio odlučnu činjenicu je li tuženik bio svjestan posljedice neuzimanja lijekova i da će postati agresivan za okolinu i činiti kaznena djela, a da je iz provedenih dokaza mogao utvrditi ovu činjenicu i da nema krivnje tuženika za neubrojivost u vrijeme počinjenja protupravnog djela. Sadržajno bi navodi tuženika upućivali na počinjenu bitnu povredu odredbi iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., u daljnjem tekstu: ZPP). Nadalje, navodi i to da je sud prvog stupnja ponovno trebao ispitati vještaka na navedene okolnosti jer su bitne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, pa predlaže da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke i odluku o troškovima pod toč. III. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje zakonite odluke u ovoj pravnoj stvari, nema nejasnoća i proturječnosti i presuda se može ispitati tako da donošenjem iste nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti koju je tužitelj pretrpio u štetnom događaju 18. prosinca 2018. kada ga je tuženik u stan ju neubrojivosti fizički napao i nanio mu teške tjelesne ozljede.

8. Sud prvog stupnja provedenim dokazima i njihovom pravilnom ocjenom sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio je:

- da je u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Rijeci pod poslovnim brojem Kmp-6/2017 donesena presuda 9. srpnja 2020. kojom je utvrđeno da je tuženik u stanju neubrojivosti 18. prosinca 2018. u [adresa] u [adresa]. u neposrednoj blizini ugostiteljskog objekta „[obrt]“ u stanju paranoidne shizofrenije, zbog čega nije bilo sposoban shvatiti značenje svojih postupaka niti upravljati svojom voljom, sa ciljem da MS teško ozlijedi, prvo tno istom prišao te ga optužio da je napao ženu, na što mu je majka MS pokušala objasniti da njezin sin nije nikoga napao i da je on bolesna osoba pod njezinim nadzorom te osoba koja boluje od autizma, nakon čega je unatoč tome što se radi o invalidnoj osobi, nastavio prvotno sa verbalnim a potom s tjelesnim napadom na način da je prvotno odgurnuo KS, a MS zadao udarac zatvorenom šakom u predio nosa od kojeg udarca je isti zadobio prijelom nosnih kostiju s pomakom koja ozljeda je teške naravi, dakle u neubrojivom stanju, drugog teško tjelesno ozlijedio, a djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog teže tjelesne i duševne smetnje, čime je počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela protiv života tijela – teškom tjelesnom ozljedom iz čl. 118. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11),

- da je oštećenik ovdje tužitelj na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 152/14., 70/17., 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08) s imovinskopravnim zahtjevom upućen je u parnicu,

- da je tuženiku na temelju odredbe čl. 554. st. 1. ZKP-a određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 mjeseci,

- da je presuda suda prvog stupnja u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj Kžmp-14/2020 od 29. rujna 2020. godine.

9. Dakle, u kaznenom postupku je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tuženik u vrijeme počinjenja protupravnog djela bio u neubrojivom stanju, a stranke su se suglasile da se Nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof. prim. dr. sc. Klementine Ružić, dr. med. iz kaznenog postupka koristi u ovom parničnom postupku.

9.1. Sud prvog stupnja je u cijelosti prihvatio navedeni nalaz i mišljenje iz kaznenog predmeta poslovni broj Kmp-6/2017 kao stručan i objektivan, i na temelju istog te iz iskaza vještaka danog u postupku pred sudom prvog stupnja je utvrdio da tuženik boluje od paranoidne shizofrenije, a riječ je o teškoj duševnoj smetnji i da se u vrijeme počinjenja protupravnog djela na štetu tužitelja 18. prosinca 2015. nalazio u akutnom psihotičnom stanju, a da se u međuvremenu teška duševna smetnja diferencirala u paranoidnu shizofreniju, kao i da zbog te teže duševne smetnje tuženik nije mogao shvatiti značenje svojih postupaka niti upravljati svojom voljom, bio je neubrojiv. Vještak je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da se tuženik prije počinjenja protupravnog djela nije liječio i nije odlazio na psihijatrijske kontrole i da je takvim postupanjem sebe doveo u akutnu fazu kronične bolesti. Vještačenjem je utvrđeno i to da se tuženik liječio kod dr. JS u vremenu od 13. svibnja do 23. listopada 2015. i da je bio u tretmanu psihoterapijom i farmakoterapijom (Azolar, Normabel), a da je od 1. srpnja 2015. evidentirana dijagnoza akutni psihotični poremećaj označen šifrom F23 radi koje je i uvedena terapija lijekom Azolar koji je antipsihotik. Zadnja kontrola kod ove psihijatrice bila je 23. listopada 2015. i tom prilikom je u nalazu osim šifre F23 evidentirana i šifra bolesti F12.1 - što znači štetna uporaba kanabisa i šifra bolesti F32.2 što označava tešku depresivnu epizodu bez psihotičnih simptoma. Što se tiče propisivanja lijekova, prema nalazu psihijatra iz zdravstvenog kartona liječnika opće medicine dr. AS (list 224- list 242) utvrđeno je da je referentni period odnosno za vrijeme prije počinjenja protupravnog djela redovito propisivani lijekovi Azolar i Normabel, a da je zadnje propisivanje lijeka evidentirano 15. rujna 2015. Tuženik je izjavio da je samoinicijativno prekinuo uzimanje lijeka Azolar jer mu nije godio, a vještak je još navela da je kritičan u odnosu na bolest i na potrebe psihijatrijskog tretmana, nesuradljiv u liječenju , prekida uzimati terapiju i odlaziti na psihijatrijske kontrole, dok je u vrijeme redovitog psihijatrijskog liječenja i redovitog uzimanja lijekova relativno zadovoljavajućeg psihičkog stanja . Kada prestaje uzimati terapiju ne surađuje u liječenju, zbog čega dolazi do akutizacije stanja odnosno relaksa osnovne teške duševne smetnje i upravo u tom stanju postoje rizici za incident i agresivno ponašanje prema okolini i činjenju kaznenih djela.

10. Sud prvog stupnja pravilno je zaključio da se tuženik sam doveo u stanje prolazne nesposobnosti za rasuđivanje i da kao štetnik odgovara za počinjenu štetu na temelju odredbe čl. 1050. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO).

11. Međutim, pogrešno je sud prvog stupnja primijenio odredbu čl. 1060. ZOO-a jer se ona odnosi na situaciju kada štetnik nije odgovoran za štetu, jer je o odgovornosti tuženika odlučio prema odredbi čl. 1050. st. 2. ZOO-a da je odgovoran za štetu jer je riječ o prolaznoj nesposobnosti za rasuđivanje.

12. Prema tome, pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju naknadu neimovinske i imovinske štete treba dosuditi na temelju odredbe čl. 19. st. 1. i 2., čl. 1095. i čl. 1100. ZOO-a, ali je sud prvog stupnja o visini štete pravilno odlučio kada je tužbeni zahtjev djelomično prihvatio kao osnovan, s tim da tužitelj na odbijajući dio presude nije izjavio žalbu, a niti tuženik u žalbi osporava dosuđenu naknadu imovinske i neimovinske štete. Visinu naknade neimovinske štete sud prvog stupnja utvrdio je na temelju nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke na koji stranke nisu imale primjedbi, a sud prvog stupnja isti je ocijenio stručnim i objektivnim. Naknadu za tuđu pomoć i njegu koju je tužitelju pružala majka pravilno je sud prvog stupnja utvrdio po slobodnoj ocjeni (čl. 223. ZPP-a), kao i troškove lijekova koje je morao kupiti za liječenje.

12.1. Tužitelju je dosuđen iznos od 1.970,93 EUR po osnovi neimovinske štete i iznos od 75,26 EUR na ime imovinske štete, dakle ukupno 2.046,20 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom i ovaj sud dosuđeni iznos cijeni pravičnom novčanom naknadom neimovinske štete, a i nenovčana imovinska šteta je pravilno dosuđena (tuđa pomoć i njega koja je bila potrebna tužitelju) po cijeni sata cca 4,00 EUR.

13. Sud prvog stupnja je prilikom utvrđivanja visine pravične novčane naknade koja je dosuđena tužitelju vodio računa o težini povrede prava osobnosti, posebno uvažavajući da je tužitelj osoba s autizmom dakle posebno ranjiva osoba, kao i o svim kvalifikatornim kriterijima i da se dosuđenom naknadom neimovinske štete ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Naime, pravična novčana naknada je satisfakcija oštećenoj osobi da joj se makar djelomično novčanom svotom reparira šteta zbog pretrpljene povrede prava osobnost i i to prava na tjelesno i duševno zdravlje.

14. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, a nekonkretiziranim žalbenim navodima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost iste (čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a).

15. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 368. st. 1. i 2. ZPP-a.

Osijek, 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Anđela Bošković Rajković