Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 OSIJEK

P-142/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Spomenki Rodić, kao sucu pojedincu, u pravnoj tužiteljice BV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Jurici Jeliniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate , dana 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 528- 50-6901044, sklopljenog u Osijeku dana 4. prosinca 2015. godine između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 53056966535, kao kreditora, i tužitelja, BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i to u dijelu koji glasi:

„Naknada za obradu kredita: 1.60 % (jedan zarez šezdeset posto) od iznosa kredita, maksimalno 1,000.00 HRK (jednatisuća kuna), jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.

II.Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 132,72 EUR (stotridesetdvaeurasedamdesetdvacenta), s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 5. prosinca 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 69,91 EUR, sa zateznom kamatom tekućom od dana 18.ožujka 2026. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 30. siječnja 2026. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da dana 4. prosinca 2015. godine su tužitelj, kao korisnik kredita, i tuženik, kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj: 528-50-6901044.,kojim Ugovorom je korisniku kredita, ovdje tužitelju, odobren kredit u iznosu od 100.000,00 HRK ,koji kredit tužitelj u cijelosti otplatio 23. listopada 2017. godine. Tužitelj navodi da u čl. 3. spomenutog Ugovora o kreditu ugovorena je naknada za obradu kredita u visini 1,60 % od iznosa kredita, maksimalno 1.000,00 HRK, jednokratno, pri čemu se ista naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita. Predmetni kredit je isplaćen 4. prosinca 2015. godine, kada je naplaćena/ustegnuta spomenuta naknada i to u iznosu od 1.000,00 HRK. Navodi da navedena odredba čl. 3. Ugovora o kreditu koja se odnosi na naplatu naknade za obradu kredita je ništetna, te ne proizvodi nikakve pravne učinke među strankama, da je riječ je o odredbi o kojoj stranke nisu pojedinačno pregovarale, već je ista bila unaprijed formulirana od strane tuženika, a zbog čega tužitelj nije imao nikakve mogućnosti utjecati na njezin sadržaj, te da je stoga tužitelju, kao korisniku kredita, ostalo nepoznato koji su troškovi obuhvaćeni naplatom naknade za obradu kredita - koja je struktura troškova, te zašto je naknada određena upravo u spomenutoj visini, a da je prethodnome tako, odnosno da tuženik u vrijeme isplate kredita nije imao zakonsku osnovu naplatiti tu naknadu, proizlazi iz odredbe čl. 1021. primjenjivog Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Temeljem te odredbe ZOO, tuženik je mogao naplatiti samo glavnicu i ugovorene kamate te za naplatu naknade od 1.000,00 HRK, nije imao zakonsku osnovu, slijedom čega je takva ugovorna odredba nepoštena pa time i ništetna. Osim navedenog, a s obzirom da se u Ugovoru ne navodi ni od čega se sastoji predmetna naknada, niti zašto je određena baš u visini od 1,60 % od iznosa kredita, maksimalno 1.000,00 HRK, sporna odredba je još i neodređena i neodrediva te time suprotna i čl. 270. ZOO-a. Tužitelj navodi da JE sporna odredba u potpunosti odgovara i pojmu nepoštene ugovorne odredbe kako ju definiraju odredbe čl. 49. st.1 i st.2 i čl. 50., alineja 10. Zakon o zaštiti potrošača (2014) ("Narodne novine" br. 41/14., 110/15.), obzirom da se radi o odredbi koja je unaprijed paušalno formulirana u tipskom, standardiziranom obrascu ugovora kojeg je sastavio tuženi kao jača ugovorna strana, te o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo sa tužiteljem, a kojom je tužitelju nametnuta obveza sa čijim sadržajem niti je bio upoznat, niti je o njoj mogao pregovarati i utjecati na sadržaj iste. Slijedom toga, nije mogao komparirati visinu naknade niti sa drugim kreditorima, te sam odvagnuti koja mu je opcija u svojoj ukupnosti povoljnija. Dakle, tuženik je tužitelju odobrio jedan iznos kredita, a faktički mu isplatio drugi iznos, umanjen za navodne troškove obrade kredita, teretivši ga prilikom isplate kredita za iznos od 1.000,00 kn (132,72 EUR, preračunato prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kn za 1 EUR), nezakonito i potpuno netransparentno mu nametnuvši apstraktnu ulaznu naknadu. Povrh toga, nakon isplate i terećenja po osnovi ulazne naknade koju je tuženik naplatio iz kreditiranog iznosa, isti je obračunavao i tužitelju zaračunavao kamatu na cjelokupan iznos kredita, dakle s uračunatom ulaznom naknadom, iako mu je faktički isplatio drugi, manji iznos kredita. Na taj način prouzrokovao je neravnotežu u međusobnim obvezama trgovca i potrošača, na štetu ovdje tužitelja. Da se radi o nepoštenim odredbama zauzeo je stav Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu Rev-673/2023-2 od 13.02.2024., potom u predmetima Revd- 1974/2023-2 od 14.06.2023, Revd-1601/2024-2 od 30.04.2024., te u predmetu Rev- 1035/2024-2 od 06.11.2024. kao i sud EU i to u predmetima: C- 224/19, C-259/19, C- 84/19, C-222/19 i C-252/19. Sukladno odredbi čl. 323 st.1 ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323 st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Također, s obzirom da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojim je ugovorena naknada za obradu kredita, tzv. ulazna naknada, o kojoj nametnutoj ugovornoj obvezi se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, potrošača te je stoga ta ugovorna odredba nepoštena, a time i ništetna, rezultat istog je da tuženik, koji je znači odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne odredbe, jer je istu nametnuo tužitelju, potrošaču, bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj, zbog čega sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže naslovnom sudu donošenje sljedeće presude:

I. Utvrđuje se da je ništetna ugovorna odredba čl. 3., koji članak ima naslov: NAKNADA, Ugovora o kreditu broj: 528-50-6901044, sklopljenog u Osijeku dana 4. prosinca 2015. godine između tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 53056966535, kao kreditora, i tužitelja, BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita, i to u dijelu koji glasi: „Naknada za obradu kredita: 1.60 % (jedan zarez šezdeset posto) od iznosa kredita, maksimalno 1,000.00 HRK (jednatisuća kuna), jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju BV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 132,72 EUR, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počevši od 5. prosinca 2015. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 53056966535, naknaditi tužitelju BV, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

2. Dakle, s obzirom da tuženik nakon što mu je dostavljena tužba na odgovor dana 9. veljače 2026. (stranica 15 spisa), nije u za to određenom roku podnio odgovor na tužbu, te s obzirom da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti s dokazima koje je tužitelj predložio u tužbi, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, to je po osnovi čl. 331 b ZPP valjalo odlučiti kao u izreci.

3.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP,

3.1. Naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 69,91 EUR, koji trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav tužbe po Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u visini od 25 bodova ,te troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 EUR i presudu zbog ogluhe 6,64 EUR.

4.Na dosuđeni iznos troška tužitelju pripadaju zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude zbog ogluhe do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a, čl.29. ZOO).

Osijek, 18. ožujka 2026.

SUDAC

Spomenka Rodić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude zbog ogluhe, dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 353. ZPP-a).

DOSTAVITI:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku