Poslovni broj: Povrv-166/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice – specijalist SEI, u pravnoj stvari tužitelja NOVI DANI d.o.o., Split, Papandopulova 3, OIB: 95077462370, kojeg zastupa punomoćnica Željana Škare, odvjetnica iz Splita, Ljudevita Posavskog 12A, protiv tuženika SE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Cvijetko Rihter, odvjetnik iz Dubrovnika, M. Marojice br. 17, radi naplate novčane tražbine, nakon glavne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, odvjetnice DE i tužene, na ročištu zakazanom radi objave odluke, dana 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika od 10. rujna 2025., sudski predmet: Ovrv-5462/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv- 698/2025 kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 348,60 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 34,86 EUR od dana 21. rujna 2024.,

- na iznos od 34,86 EUR od dana 21. listopada 2024.,

- na iznos od 34,86 EUR od dana 21. studenoga 2024.,

- na iznos od 34,86 EUR od dana 21. prosinca 2024.,

- na iznos od 34,86 EUR od dana 1. veljače 2025.,

- na iznos od 34,86 EUR od dana 21. veljače 2025.,

- na iznos od 34,86 EUR od dana 21. ožujka 2025.,

- na iznos od 34,86 EUR od dana 21. travnja 2025.,

- na iznos od 34,86 EUR od dana 21. svibnja 2025.,

- na iznos od 34,86 EUR od dana 21. lipnja 2025.,

pa do isplate po kamatnoj stopi koja određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 216526-2009, sve u roku od 8 (osam) dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika od 10. rujna 2025., sudski predmet: Ovrv-5462/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-698/2025 i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati troškove ovršnog postupka.

III. Nalaže se tuženoj naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u visini od 426,54 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 18. ožujka 2026., a koje se obračunavaju po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijski trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 8 (osam) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj NOVI DANI d.o.o., (dalje: tužitelj), prije ovrhovoditelj, protiv tuženika SE (dalje: tuženik), prije ovršenik, podnio je dana 17. srpnja 2025. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave koji je dodijeljen u rad javnom bilježniku Luci Bronzan iz Dubrovnika, a koji je 10. rujna 2025. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj Ovrv-5462/2025, UPP/OS-Ovrv- 698/2025 kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tražbinu tužitelja u iznosu od 348,60 EUR sa zateznim kamatama kako je to specificirano u točki I. izreke ove presude, kao i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,00 EUR.

2. Protiv označenog rješenja o ovrsi tuženik, ranije ovršenik, podnosi pravodobni prigovor povodom kojeg je prigovora Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, rješenjem poslovni broj Povrv-166/2025 od 12. prosinca 2025. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-5462/2025 od 10. rujna 2025. u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute sve provedene radnje te je odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U navedenom rješenju poslovni broj Povrv-166/2025 od 12. prosinca 2025., sud je, sukladno čl. 461.a st. 2., 3. i st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) upozorio tužitelja da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja i prigovora tuženika, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica te je upozorio tuženika da je u ovom sporu male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka označenog podneska tužitelja sudu dostaviti podnesak u kojem će iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

3. Tužitelj u svom prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, sada tužbi, navodi da mu tuženik duguje iznos od ukupno 348,60 EUR s osnova neplaćene pričuve za period od mjeseca rujna 2024. do lipnja 2025., mjesečno po 34,86 EUR, a uz ovo i zakonske zatezne kamate tekuće na dugovane iznose od dana dospijeća mjesečnih iznosa na naplatu, te troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,00 EUR uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

4. U prigovoru koji je u spis premeta zaprimljen 1. prosinca 2025. ovršenik, sada tuženik, po svom punomoćniku, navodi se kako nije bilo uvjeta za izdavanje osporavanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te predlaže da se rješenje o ovrsi ukine i predmet proslijedi nadležnom sudu na postupanje. Ističe kako tužena nije ni u kakvom ugovornom odnosu sa tvrtkom NOVI DANI d.o.o., niti je sa njima zaključila Ugovor o upravljanju od 18. listopada 2021., a niti je potpisala međuvlasnički ugovor od 18. listopada 2021., te kako gospodin OE nije imao njenu punomoć za potpisivanje Ugovora o upravljanju, niti je ona bila pozvana na davanje takve punomoći predstavniku stanara IE stoga ni nema njenog osobnog potpisa, jer nije niti potpisala međuvlasnički ugovor, niti ugovor o upravljanju s ovrhovoditeljem. Nadalje, navodi kako ne postoji nikakva obveza temeljem koje bi tužitelj mogao izdati valjanu vjerodostojnu ispravu- Karticu vlasnika prostora jer ista ne sadrži vjerodostojne podatke i ne postoji dug ovršenice pa se nije niti mogla odobriti ovrha. Ističe kako je dopisom od 11. srpnja 2022. ponovno upozorila tužitelja da nije sa njim u ugovornom odnosu, da nije potpisala međuvlasnički ugovor i ugovor o upravljanju, oba ugovora od 18. listopada 2021., već ih nije niti posebnom punomoći ovlastila da upravljaju zgradom u njeno ime i kako Kartica vlasnika prostora za period od 1. rujna 2024. do 30. lipnja 2025. ne predstavlja vjerodostojnu ispravu na temelju koje bi se mogla odobriti ovrha. Navodi kako je svojim dopisima od 6. studenog 2021., 18. prosinca 2021., 30. siječnja 2022. i 11. srpnja 2022. upozoravala tužitelja da ga nije ovlastila na upravljanje zgradom pa Kartica vlasnika prostora na koju se poziva tužitelj predstavlja nevjerodostojnu ispravu koja ne može biti osnova za odobrenje ovrhe, a obzirom da nigdje nema njenog pristanka, ne može postojati niti njena obveza snošenja pričuve. Ističe kako se zemljišnoknjižno stanje kat. čest. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uvelike razlikuje od potpisnika međuvlasničkog ugovora i ugovora sa tužiteljem o upravljanju zgradom na što je ona i upozorila tužitelja u svom dopisu od 11. srpnja 2022. te nadodaje kako je nitko nije obavijestio o sastanku, niti je ikada bila na sastanku suvlasnika zgrade. Dalje, navodi da je presudom Upravnog suda u Splitu UsI-2494/21 odbijen tužbeni zahtjev investitora izgradnje predmetne čest. zgr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tužitelja investitora ČE protiv rješenja Ministarstva prostornog uređenja i gradnje i državne imovine RH, Klasa: UP/2-361-03/21-2/126 Urbroj: 531- 07-01-03/10-21-3 od 10. lipnja 2021. kojim da je poništena građevinska dozvola Dubrovačko-neretvanske Županije, Upravnog odjela za prostorno uređenja i gradnju, Ispostava Korčula, Klasa: UP/I-361-03/18-01/000240, Urbroj:2117/1-23/2-5-21-0037 od 18. siječnja 2021., a kojim da je investitor pokušao ishoditi ozakonjenje bespravne izgradnje u predmetnoj nekretnini tako da, kako ista navodi, sve što je izgrađeno je protivno izvornoj građevinskoj dozvoli, nezakonito izgrađeno i još k tome bez suglasnosti svih do tada upisanih suvlasnika. Zbog navedenog da je popis suvlasnika posebnih dijelova zgrade nevjerodostojan, a i obračun izračuna pričuve netočan i nevjerodostojan. Zaključno navodi kako je tužitelj već pokrenuo više postupaka protiv tužene, a koji se pred ovim sudom vode pod posl. br. Povrv-140/2022, Povrv- 114/2023 i Povrv-19/2025.

5. U podnesku dostavljenom sudu 7. siječnja 2026. i time u roku od 15 dana od dana zaprimanja ovosudnog rješenja poslovni broj Povrv-166/2025 od 12. prosinca 2025., tužitelj se po punomoćnici očitovao na navode prigovora tužene ističući kako osporava sve navode iz prigovora tužene kao neosnovane, a kako je iz priloženog Međuvlasničkog ugovora jasno da se odnosi na stambenu zgradu sa 7 stanova i 2 spreme, među kojima je i stan ovršenice. Ističe kako Međuvlasnički ugovor ne predstavlja ugovor obveznog prava, nego ugovor koji je reguliran odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pa obveza ovršenika na plaćanje zajedničke pričuve ne proizlazi iz obveznopravnog odnosa, već po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima odluke koje proizlaze iz međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike, ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Dakle, plaćanje pričuve je zakonska obveza i kao takva obvezuje suvlasnike zgrade bez obzira što tužena ne smatra da postoji pravna osnova za plaćanje, ista postoji čak i kada nisu izdani računi. Temeljem valjano sklopljenog Međuvlasničkog ugovora kojeg je sklopila većina suvlasnika izabran je predstavnik stanara koji je ovlašten sklopiti ugovor o upravljanju zgradom sa izabranim upraviteljem, a iz izvatka iz zemljišne knjige za kat. čest. položenu u k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], vidljivo je da je tužena vlasnica predmetne nekretnine, a zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava. Također, u spis predmeta se dostavlja i Odluka suvlasnika predmetne zgrade o pokretanju postupka radi isključenja iz suvlasničke zajednice tužene zbog nesudjelovanja u troškovima zajednice (neplaćanja pričuve). Nadalje, punomoćnica tužitelja ističe kako se visina iznosa pričuve računa na način da je sa površina stana koja je navedena u Međuvlasničkom ugovoru (87,54 m²) pomnožena sa koeficijentom od 3 kn/m² (0,4 EUR) iz Odluke o povećanju pričuve, od dana 4. studenoga 2022., koja je na snazi od 1. siječnja 2023. te je na taj način dobiven iznos od 34,86 EUR. Dakle, obzirom da je tužena jedna od suvlasnica predmetne nekretnine, a da je ovrhovoditelj upravitelj predmetne nekretnine, nastala je zakonska obveza plaćanja pričuve. U odnosu na navode ovršenice kako je tužitelj već tužbom pokrenuo postupak protiv tužene, a koji se vodi kod ovog suda, tužitelj ističe da se ne radi o istom pravnom osnovu kao u ovom predmetu. Zaključno, tužitelj predlaže da sud u cijelosti održi na snazi platni nalog iz rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika pod posl. br. Ovrv-5462/2025 od 10. rujna 2025. te predlaže obvezati tuženu na snošenje ovršnih i parničnih troškova ovog postupka uvećanih za zakonske zatezne kamate.

6. U prethodnom postupku tužitelj je ustrajao u svom tužbenom zahtjevu kao i u dosadašnjem tijeku postupka. Tužena je u svemu ostala kao i u dosadašnjem tijeku postupka te dokumentaciji koju je priložila te predložila sudu odbiti tužbeni zahtjev. Navela je kako upisano vlasništvo ne odgovara navodima tužbe i međuvlasničkog ugovora, a što je vidljivo iz zk izvatka za predmetnu nekretninu, a na poseban upit suda u odnosu na koje suvlasnike ne odgovara zk stanje, tužena je navela neka sud usporedi zk izvadak sa međuvlasničkim ugovorom te predložila sudu pribavljanje presude Upravnog suda u Splitu, posl. br. Usl-2494/2021-8, a kojom je odbačen tužbeni zahtjev ČE i poništena građevinska dozvola za predmetnu nekretninu. Navela je kako stanovi površinom i vlasništvom ne odgovaraju, kako su pojedini, primjerice gospodin IE i S povećali korisnu površinu svojih stanova, a gospodin ČE izgradio garsonijeru u podrumu, a sve navedeno nije zabilježeno u zemljišnoj knjizi, dok sve upućuje na samovolju vlasnika koji mijenjaju površine i namjene svojih stanova i zajedničkih prostorija i ovakvim tužbama idu na njenu štetu. Također, kako su ostali suvlasnici povukli tužbu za njeno isključenje iz suvlasničke zajednice, a sa njom ne komuniciraju otkada nije dopustila da se ispod njene spavaće sobe napravi parking, što seže negdje od 2018., odnosno 2019. godine.

7. U ovoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev tužitelja glasi na iznos od 348,60 EUR, pa se radi o sporu male vrijednosti sukladno odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a, obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR.

8. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priloženu spisu i to: prijedlog i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, Otvorene stavke partnera po nivou i vrsti rada od 01.09.2024. do 30.06.2025. od 16. srpnja 2025., Ugovor o upravljanju zgradom u [adresa] od 18. listopada 2021. zaključen između suvlasnika zgrade u [adresa] zastupanih po predstavniku suvlasnika IE i tužitelja NOVI DANI d.o.o. zastupano po direktoru CE, Međuvlasnički ugovor od 18. listopada 2021., popis posebnih dijelova suvlasnika nekretnine, odluku suvlasnika stambene zgrade [adresa] o povećanju pričuve sa koeficijenta 2,00 kn/m² na koeficijent 3,00 kn/m² (0,4 EUR) od 4. studenog 2022., odluku suvlasnika radi isključenja tužene iz suvlasničke zajednice od 25. siječnja 2024., ZK izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dopise tužene upućene tužitelju od 11. srpnja 2022., 6. studenoga 2021., 18. prosinca 2021. i 30. siječnja 2022. Sud je odbio daljnje dokazne prijedloge obzirom da je činjenično stanje već dovoljno razjašnjeno temeljem svih isprava i dokumentacije koja je, u propisanim rokovima, priložena spisu.

9. Ocjenom svih provedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Predmet spora je isplata zajedničke pričuve koja je odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, 81/15 i 94/17-dalje: ZV) definirana kao namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

11. Odredbom članka 85. stavka 2. ZV-a propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninama, te odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkog upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu, dok je odredbom članka 89. stavka 1. istog Zakona propisano da troškove za održavanje i poboljšavanje nekretnine snose svi suvlasnici nekretnine, razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

12. Nesporno je da je tuženica vlasnica posebnog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao kat. čest. [katastarska čestica], oznake zemljišta [adresa] i to suvlasničkog udjela Rbr.3: posebne cjeline 1 - stana u prizemlju /sjeverozapadni dio/, koji se sastoji od ulaza, hodnika, praone, kupaonice, WC-a, dvije spavaće sobe, dnevne sobe, kuhinje i blagovaonice, te pripadajućih dijelova - terase i parkirnog mjesta, ukupne korisne površine 87,54 m2, koja je neodvojivo povezana sa 88/524 suvlasničkog dijela cijele nekretnine. Zakonska obveza suvlasnika njihovog mjesečnog plaćanja sredstava zajedničke pričuve najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnog dijela godišnje proizlazi iz odredbe članka 380. stavka 2. ZV-a, koja sredstva su svi suvlasnici dužni uplaćivati mjesečno sukladno odredbi članka 380. stavka 4. istoga Zakona (članak 380. stavak 1. ZV-a).

13. Također, nesporno je kako je za stambenu zgradu na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] priložena i Uporabna dozvola, KLASA: UP/I-361-05/16-01/000077, URBROJ: 2117/1-23-2-2-2-17-0005 od 25. travnja 2017., pravomoćna 11. svibnja 2017., izdana od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Dubrovačko-neretvanske županije, Ispostava u [adresa], a što je sve zabilježeno u zemljišnoj knjizi.

14. Svoje međusobne odnose su suvlasnici predmetne zgrade u [adresa], na adresi u [adresa], koja nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pod [adresa], dvorište, stambena zgrada, u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine sukladno odredbi čl. 375. ZV-a uredili Međuvlasničkim ugovorom od 18. listopada 2021., te su spomenutim ugovorom uređeni i uvjeti i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve, dok su odredbom točke 7. Međuvlasničkog ugovora upravljanje zgradom povjerili tužitelju te je istoga dana s upraviteljem sklopljen Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

15. Sukladno odredbi čl. 375. st. 3. ZV-a odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, stoga odredbe Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju od 18. listopada 2021. obvezuju tuženicu neovisno o tome što ih ona osobno nije potpisala. Kao privitak 1 Međuvlasničkog ugovora priložen je popis posebnih dijelova suvlasnika nekretnine iz kojeg proizlazi da je istog zaključila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

16. Plaćanje zajedničke pričuve je zakonska obveza svakog pojedinog suvlasnika, pa tako i tuženice kao suvlasnice zgrade u [adresa] označene kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te svaki suvlasnik ima pravo i dužnost sudjelovati u upravljanju sa stvari koja se nalazi u suvlasništvu kako je to i propisano čl. 39. st. 1. ZV-a, a time svaki suvlasnik ima pravo i dužnost doprinositi u zajedničku pričuvu koja predstavlja zajedničku imovinu svih suvlasnika namijenjenu da služi za njezino održavanje i poboljšanje.

17. Međuvlasničkim ugovorom od 18. listopada 2021., točkom 6., određeno je da visina pričuve za stan iznosi 0,27 EUR/m² (2,00 kn/m2), a za spremište 1,50 kn/m²., dok je točkom 13. tog ugovora određeno da je svaki suvlasnik dužan redovito i uredno plaćati mjesečni doprinos u sredstva zajedničke pričuve i to sukladno izračunu iz točke 6. na račun broj [broj bankovnog računa] kod PZB d.d., kao i na svaki mogući novi račun koji se vodi kao račun pričuve zgrade. Iz zk izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi kako je tužena vlasnica stana ukupne korisne površine 87,54 m². Odlukom svih suvlasnika stambene zgrade [adresa] o povećanju pričuve sa koeficijenta 2,00 kn/m² na koeficijent 3,00 kn/m² (0,4 EUR) od 4. studenog 2022., određeno je navedeno povećanje koeficijenta, a koje povećanje je odlukom suvlasnika u primjeni od 1. siječnja 2023. Nadalje, iz otvorenih stavki partnera proizlazi da tužena nije podmirila 10 uzastopnih pričuva za razdoblje od rujna 2024. do lipnja 2025., u mjesečnim iznosima od po 34,86 EUR, što bi ukupno iznosilo 348,60 EUR. Točkom 6. Međuvlasničkog ugovora, na gore spomenuti način definirana je iznos koji je svaki od suvlasnika dužan izdvajati za sredstva zajedničke pričuve, ovisno o svom suvlasničkom dijelu. Također, stavkom 2. iste točke ugovora, navedeno je kako suvlasnici mogu naknadno u bilo kojem trenutku donijeti većinsku odluku o promjeni iznosa pričuve (koja će stupiti na snagu od siječnja ili srpnja- kada se tiskaju uplatnice), a u slučaju donošenja odluke kojima bi se poremetio pozitivan odnos prihoda i rashoda na računu povećanje pričuve je obavezno. Iz otvorenih stavki partnera jasno proizlazi kako je za utuženo razdoblje na snazi mjesečni iznos pričuve, sukladno odluci suvlasnika o povećanju koja je u primjeni od 1. siječnja 2023., te iznosi 34,86 EUR mjesečno. Slijedom navedenog, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 348,60 EUR sa pripadajućim zateznih kamatama, te je odlučeno kao u točki I. izreke.

18. U točki II. izreke presude ovaj sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Luce Bronzan iz Dubrovnika od 10. rujna 2025., sudski predmet: Ovrv-5462/2025, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-698/2025 i to u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju plati troškove ovršnog postupka. Naime, odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Sukladno Zaključku br. 3 sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

19. Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška kao i troškova nastalih tijekom ovrhe, utemeljena je na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, temeljem koje odredbe, obzirom da je tužitelj u cijelosti uspio u parnici, sud je naložio tuženiku da naknadi tužitelju troškove postupka. Tužitelju je tako priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave (1 x 50 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife) uvećano za PDV kako je zatraženo, troška sastava podneska od 7. siječnja 2026. (1 x 50 bodova x 2,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak pristupa na ročište održanog 17. veljače 2026. (50 bodova x 2,00 Eura sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), a što iznosi 250,00 EUR. Uz navedeno je tužitelju valjalo nadalje priznati kao osnovan i trošak u iznosu od 26,54 EUR na ime sudske pristojbe na sudsku odluku za ovu presudu i materijalni trošak u iznosu od 12,50 EUR nastao po osnovi predujma naknade javnog bilježnika, trošak ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu 12,50 EUR što sveukupno iznosi zatraženih 426,54 EUR. Tužitelju sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a pripada i pravo na zakonsku zateznu kamatu na priznati mu iznos troška, te je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Korčuli 18. ožujka 2026.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).