Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-20/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IS, zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023., 36/2024. i 136/2025, dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kovm-4/2026-25 od 16. veljače 2026., u sjednici održanoj 18. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog IS kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kovm-4/2026-25 od 16. veljače 2026., Općinski sud u Varaždinu je, na temelju čl. 131. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., 72/2025. i 13/2026., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog IS, zbog kaznenog djela iz čl. 136. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11., a koji istražni zatvor se okrivljeniku računa od dana uhićenja - 24. rujna 2025. od 23,30 sati.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni ŽS po braniteljima Sanji Ormuž, odvjetnici i Tomislavu Kneževiću, odvjetniku.

2.1. Okrivljenik ŽS se po braniteljici Sanji Ormuž, odvjetnici žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje i odluku sudu prvog stupnja.

2.2. U žalbi podnesenoj po branitelju Tomislavu Kneževiću, odvjetniku, okrivljenik ne navodi žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor protiv njega ukine, a podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-139/2026-3 od

10. ožujka 2026. isti vratilo.

3.1. Na ovom mjestu valja napomenuti da su boje žalbe tretirane kao jedna jedinstvena žalba.

4. Žalba nije osnovana.

5. Budući da se okrivljenik žali samo zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (u žalbi koju podnosi po branitelju Tomislavu Kneževiću doduše izrijekom ne navodi žalbene osnove, međutim, sadržajno je riječ samo o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja), ovaj žalbeni sud za mladež je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, najprije ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud za mladež ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Okrivljenik nije u pravu kada smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenice na kojima temelji svoju odluku.

6.1. Žalitelj pritom ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kaznena djela za koja se tereti, konkretno kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11, kazneno djelo protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11, uz bitnu argumentaciju da apstraktna mogućnost očekivanja da bi mogao doći u situaciju da ponovi kazneno djelo nije dostatna za produljenje istražnog zatvora naročito kada se ima u vidu da je to najstroža mjera kojom se zadire u slobodu čovjeka.

6.2. Uz to, ističe da je iskazao spremnost za mirnim rješenjem i sporazumnim razvodom braka, samoinicijativno doprinosi za uzdržavanje zajedničkog djeteta, spreman je udaljiti se iz doma u kojem je živio sa žrtvama, poštuje volju i želju djeteta da sada ne kontaktira s njime, voljan je stanovati u [adresa] gdje bi i radio te se spreman pridržavati svih mjera opreza, a što sve ukazuje na njegovu svijest i volju da svojim ponašanjem izbjegava bilo kakvo protupravno postupanje u odnosu na žrtve.

6.3. Povezujući sve navedeno s činjenicom da do sada nije bio niti kazneno niti prekršajno kažnjavan, mišljenja je da više ne postoje okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, odnosno da se takva opasnost ne bi mogla otkloniti i drugim blažim mjerama.

7.1. Suprotno žalitelju, sud prvog stupnja s pravom smatra da u konkretnom slučaju, iako isti do sada nije bio niti kazneno niti prekršajno osuđivan, postoje brojne okolnosti koje kada se međusobno povežu i sagledaju u svojoj ukupnosti upućuju na izrazito visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela, odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojima prijeti žrtvama.

7.2. Tako prvostupanjski sud prije svega pravilno uočava da iz dokaza i podataka u spisu, na razini osnovane sumnje, proizlazi da je okrivljenik na štetu žrtava počinio čak četiri kaznena djela, s time da je kazneno djelo nasilja u obitelji (pri čemu se prema žrtvi TS nasilno ponašao kako verbalno tako i fizički) i kazneno djelo povrede djetetovih prava činio u razdoblju duljem od 10 godina.

7.2. Nadalje, ovaj žalbeni sud primjećuje da je nasilno ponašanje okrivljenika prema žrtvi TS tijekom vremena progradiralo, na način da je isti, na razini osnovane sumnje, 24. rujna 2025. na njezinu štetu počinio i kazneno protupravnog oduzimanja slobode iz čl. 136. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 (riječ je o kaznenom djelu za koje je propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do deset godina) te kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11 na način da je žrtvi prijetio da će ju ubiti i slomiti kičmu kao grančicu.

7.3. Sve prethodno navedeno upućuje na iznimnu kriminalnu količinu, odlučnost i ustrajnost okrivljenika u protupravnom ponašanju prema žrtvama, a što u povezanosti s dokazima i podacima u spisu koji na razini osnovane sumnje govore o tome da su odnosi između okrivljenika i žrtava duboko i trajno poremećeni, te da žalitelj ima ozbiljnih problema s prekomjernom konzumacijom alkohola i droga u kakvom stanju nije u sposoban kontrolirati svoje agresivne porive prema žrtvama, u svezi čega valja dodatno primijetiti da je žrtva TS u telefonskom razgovoru s predsjednicom vijeća navela da ga se boji kao i I (riječ je o žrtvi BS) te da smatra da bi mogao ponoviti ista ili teža kaznena djela, budući da i nadalje konzumira alkohol i droge u kakvom stanju se ponaša na nedozvoljeni način, tada i po stavu ovog žalbenog suda za mladež u konkretnom slučaju postoje osobite okolnosti koje upućuju na iznimno visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti da bi žalitelj mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela odnosno ostvariti teže kazneno djelo kojim prijeti.

8. Polazeći od brojnosti i značaja prethodno navedenih okolnosti, posebice onih koje upućuju na dugotrajnost i ustrajnost okrivljenika u inkriminiranom nasilnom ponašanju prema žrtvama, te na njegovu prekomjernu konzumaciju alkohola i droga u kojem stanju nije sposoban kontrolirati svoje agresivne porive prema žrtvama, kao i činjenicu da su odnosi između okrivljenika i žrtava duboko i trajno poremećeni te da ga se žrtve boje, prvostupanjski sud je, a suprotno žalbenim navodima, pravilno zaključio da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno nipošto ne može očekivati primjenom blažih mjera, već je protiv žalitelja nužno produljiti istražni zatvor.

9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu, 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke