Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Zk-11/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te sutkinje Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Vujičić, odvjetnik u Visu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 21. studenog 2025. poslovni broj: P-3059/2022-15, u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-3059/2022-15 od 21. studenog 2025.

II. Odbija se tuženica sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke suđeno je da se ispravlja u zemljišnoj knjizi stanje upisa prava vlasništva na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] sa 10515 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] tako da se briše upis prava vlasništva s imena tužene i upisuje tužitelja kao vlasnika za cijelo. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženoj naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.405,66 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tuženica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkom 1. - 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da uvaži žalbu i preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, a podredno da istu ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Predmet postupka na koji je tužitelj upućen rješenjem Općinskog suda u Splitu, Zemljišnoknjižni odjel u Splitu posl.br. Z-11708/2019, Z-1691/2019 od 6. lipnja 2022. kojim je odbijEna prijava tužitelja za ispravak u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica], šuma sa 10515 m2, a radi ostvarivanja njegovih prava tužbom za ispravak, zahtjev je tužitelja za ispravak upisa brisanjem prava vlasništva tuženice u zemljišnoj knjizi i upis njegovog prava vlasništva na naprijed navedenoj nekretnini.

6. Polazeći od odredbe članka 205. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 63/19 , 128/22, 155/23 i 127/24 – dalje u tekstu: ZZK) kojom je propisano da pravo zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugog postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku i to u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja, kao i činjeničnih navoda tužbe, prvostupanjski je sud ocjenu osnovanosti predmetne tužbe za ispravak utemeljio na sljedećem, provedenim dokaznim postupkom utvrđenom činjeničnom stanju:

- da je tužitelj kao predlagatelj pokrenuo zemljišnoknjižni pojedinačni ispravni postupak radi uknjižbe prava vlasništva na nekretnini čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] šuma površine 10515 m2

- da je nakon provedenog postupka sud rješenjem od 6. lipnja 2022. odbio prijavu radi ispravka prava vlasništva na ime tužitelja prihvaćajući prigovor Republike Hrvatske koja je na toj nekretnini upisana vlasnicom i tužitelja uputio na mogućnost ostvarenja prava u parnici podnošenjem tužbe za ispravak koje rješenje je tužitelju dostavljeno 7. srpnja 2022. pa je, imajući u vidu da je tužitelj predmetnu tužbu podnio sudu 4. kolovoza 2022., tužba podnesena u roku od 30 dana propisanim člankom 205. stavkom 1. ZZK i zbog čega je prigovor tuženice o nepravovremenosti tužbe neutemeljen

- da je rješenjem Kotarske eksproprijacijske komisije u Visu broj Ekspro P. 4/50 -3 od 3. siječnja 1951. u postupku eksproprijacije dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odlučeno eksproprirati označenu nekretninu vlasnika ĆŽ. Š u korist Opće narodne imovine, a za potrebe Ministarstva obrane FNRJ

- da su dosudnicom Kotarskog suda u Visu broj O-102/53-4 od **.**.1953. pok. ĆŽ pok. Š nakon smrti 4. srpnja 1953. naslijedili sinovi DŽ i VŽ svaki u ½ dijela dok je rješenjem o nasljeđivanju broj O - 662/1967 od **.**.1968. DŽ pok. ĆŽ naslijedila supruga MŽ za cijelo, a MŽ je rješenjem o nasljeđivanju broj O-947/03 od 26. siječnja 2004. naslijedila sestra SŽ u cijelosti koja je ugovorom o darovanju nekretnina od 4. siječnja 2017. nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanu u posjedovni list 598 darovala tužitelju u cijelosti

- da je prema povijesti promjena na katastarskoj čestici zemlje, izvoda iz posjedovnog lista i povijesnog posjedovnog lista broj 598 Ureda za katastar Split, Ispostave Vis od 17. siječnja 2017. razvidno da je čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od osnutka katastra na Otoku Visu 1953. bila upisana u posjedovnom listu broj 598 naslovnika DŽ pok. ĆŽ, potom MŽ ud. DŽ i na kraju SŽ

- da je na uviđaju održanom 18. travnja 2025. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju RŽ tužitelj pokazao predmet spora i to zemljište položeno na predjelu Korita pored Grada Visa do kojeg se pristupa kroz ograđeni prostor trgovačkog društva Vodovod i odvodnja Otoka Visa, a ranije vojnog kompleksa

- da je predmetna nekretnina zatečena zapuštenom, obraslom u borovu šumu i grmlje dok su njezine granice u najvećem dijelu vidljive i odredive jer je s istočne strane bivša vojna ograda od betonskih stupova između kojih je razvučena bodljikava žica, sa sjeverni strane stari kameni suhozid – "koljnik" dok su s ostalih strana stari podzidi koje zemljište je vještak za geodeziju u svom nalazu od 28. lipnja 2025. identificirao kao čest. zem. [katastarska čestica] te ga označio u svojoj skici točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-N- A i žutom bojom

- da je rješenjem Kotarske eksproprijacijske komisije u Visu broj Ekspro P. 4/50 -3 od 3. siječnja 1951. ekspropriran dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1150 m2

- da je diobenim elaboratom ovlaštenog geodeta ĐŽ, uvedenim u zbirku isprave Kotarskog suda u Visu pod brojem Z-177/51 čest. zem. [katastarska čestica] podijeljena na pod čestice i to čest. zem. [katastarska čestica] površine 10515 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 1150 m2 iz čega proizlazi, a što utvrđuje i geodetski vještak u svom nalazu, da je predmet eksproprijacije bio dio nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] koji je dobio oznaku čest. zem. [katastarska čestica] površine 1150 m2

- da je provedenim personalnim dokazima na okolnost posjeda predmetne nekretnine, načinom korištenja i korisnika utvrđeno da je nakon smrti oca ĆŽ spornu zemlju nastavio koristiti DŽ sa suprugom MŽ održavajući vinograd, skupljajući drva za potrebe domaćinstva i kolce za potporu loze i povrća te za ispašu životinja koju zemlju je, budući DŽ i MŽ nisu imali djece, naslijedila Lucijina sestra SŽ koja je tu zemlju darovala tužitelju te da su tužitelj i njegovi prednicu bili u samostalnom posjedu koji nisu smetali niti osporavale treće osoba pa tako ni pripadnici bivše JNA,

te konačno utvrđuje da predmetna čest. zem. [katastarska čestica] površine 10515 m2 nije bila predmetom eksproprijacije bivše državne vlasti već je predmet tog postupka bio samo dio te čestice od koje je formirana čest. zem. [katastarska čestica] površine 1150 m2 koja je također u vlasništvu Republike Hrvatske i koja je bila dio ograđenog te strogo nadziranog i čuvanog vojnog kompleksa pa posljedično ocjenjuje tužbeni zahtjev za ispravak radi upisa tužiteljevog prava vlasništva uz prethodno brisanje tog prava s imena tužene osnovanim. Ocjenjuje i da su ostvarene i pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću jer je tužitelj stekao posjed na zakonit način, ugovorom o darovanju, a njegovi prednici SŽ, DŽ i MŽ nasljeđivanjem i jer je njegov posjed istinit jer nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja a nadasve i pošten koju poštenost tuženica nije osporila relevantnim razlozima.

7. Drugostupanjski sud prema članku 365. stavku 2. ZPP ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7.1. Ispitivanjem pobijane presude i postupak koji je prethodio donošenju iste primjenom članka 365. stavka 2. ZPP utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti dok tuženica , iako uvodno u žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, iste u žalbi ne konkretizira, a niti sadržajem žalbe upućuje na bilo koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

8. Žalbenim navodima tuženice kojima obrazlaže žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja tuženica nije dovela u sumnju pravilnost činjenica odlučnih za predmet spora utvrđenih po prvostupanjskom sudu. Odlučne činjenice na kojima je prvostupanjsku sud temeljio osnovanost tužbenog zahtjeva posljedice su pravilne ocjene dokaza na način propisan odredbom članka 8. ZPP dok žalbene tvrdnje tuženice nemaju uporište u ni jednom provedenom dokazu , pa tako ni u samom sadržaju rješenja Kotarske eksproprijacijske komisije u Visu broj Ekspro P. 4/50-3 od 3. siječnja 1951. na koje se poziva žalba.

9. Naime, u uvodu naprijed navedenog rješenja navodi se da je isto doneseno u postupku eksproprijacije dijela čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist Općenarodne imovine nakon provedenog postupka i održane rasprave 3. siječnja 1951. na osnovu članka 29. Osnovnog zakona o eksproprijaciji. Pod točkom 1. izreke navedenog rješenja određeno je da se eksproprira u korist Općenarodne imovine, a za potrebe Ministarstva narodne obrane FNRJ nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] uknjižene vlasnosti ŠŽF pok. Š iz [adresa], pod točkom 2. izreke da se vlasniku određuje naknada u iznosu od Din 325.- u gotovu novcu, a što ima isplatiti Ministarstvo narodne obrane FNRJ, dok je u točki 3. izreke određeno da će nakon pravomoćnosti rješenja Kotarski sud u Visu na traženje Eksproprijacione komisije izvršiti uknjižbu prava vlasništva čest.,zem. 9537/1 na ime Općenarodne imovine pod upravom Ministarstva narodne obrane FNRJ u Beogradu uz istodobno brisanje uknjižbe prava vlasnosti sa imena današnjeg vlasnika kao i brisanje svih eventualnih tereta. Suprotno točki 1. izreke u obrazloženju tog rješenja se navodi da je rješenjem Ministarstva narodne obrane FNRJ od 21.XI.1950. Pov.br. 2877/50 dozvoljena eksproprijacija u dispozitivu navedenog dijela čestice te da je Komisija izvršila pregled, opis i ocjenu spomenute nekretnine te je ustanovila da površina koja dolazi u obzir za eksproprijaciju iznosi ukupno 1150 m2 koji dio čestice nije priveden nikakvoj kulturi već je u naravi šipražje. Nastavno se navodi da bi prema mišljenju vještaka procjenitelja, a koje mišljenje prihvaća i komisija, prosječan godišnji plod kultura na jednoj takvoj površini u ovom kraju iznosio 115 kg pa je prema tome i utvrđena vrijednost ovog dijela čestice sa Din 325.-

10. Imajući u vidu naprijed citirano rješenje, kako u uvodu, tako i u izreci i razlozima (obrazloženju), navodi žalbe da se iz tog rješenja može zaključiti da je prethodno rješenjem br. 2877/50 od 21. studenog 1950. dozvoljena eksproprijacija dijela predmetne nekretnine u površini od 1150 m2 odnosno da je najprije ekspropriran dio nekretnine, a potom rješenjem od 3. siječnja 1951. ostatak nekretnine koje je ispravno provedeno u zemljišnoj knjizi ukazujući pri tome da u spisu ne prileži rješenje br. 2877/50 od 21. studenog 1950. kojeg je već u odgovoru na tužbu predložila pribaviti , nemaju nikakvo činjenično uporište.

11. Obzirom na sadržaj naprijed citiranog rješenja, ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda da je predmet eksproprijacije bio samo dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1150 m2 te da je ta čestica ukupne površine od 1 ha 16 a i 65 m2 (11665 m2) cijepana na dvije čestice od kojih je čest.zem. eksproprirane površine od 1150 m2 dobila oznaku čest. zem [katastarska čestica] te na čest. zem. [katastarska čestica] s ostatkom površine od 10515 m2, a što je u skladu i s planimetričnim nacrtom s lista 15 spisa i lista 5 zemljišnoknjižnog predmeta Z-11708/2019 pribavljenim iz zbirke isprava Općinskog suda u Splitu za predmet Z-177/52. Tvrdnje tuženice o dva postupka eksproprijacije od kojih bi jedan bio za 1150 m2 pod brojem 2877/50 od 21. studenog 1950. nema nikakvog uporišta ni u jednom provedenom dokazu tim više što se u obrazloženju Rješenja broj Ekspro P. 4/50-3 od 3. siječnja 1951. to rješenje navodi kao rješenje Ministarstva narodne obrane FNRJ kojim je dozvoljena eksproprijacija „u dispozitivu navedenog dijela čestice“.

12. Ukazuje se potrebnim ukazati tuženici da je postupak eksproprijacije prema članku 17. tada važećeg Osnovnog zakona o eksproprijaciji („Službeni list“ FNRJ broj: 28/47) povjeren komisijama za eksproprijaciju, a ne državnim tijelima za čije potrebe je bilo potrebno provesti eksproprijaciju.

12.1. Prema članku 3. Osnovnog zakona o eksproprijaciji eksproprijacija se mogla vršiti samo na osnovu akta o eksproprijaciji nadležnog državnog organa koji akt treba sadržavati odredbe o tome u čiju se korist i za koje potrebe vrši eksproprijacija i o predmetu eksproprijacije, dok je člankom 4. tog Zakona određeno da u slučaju eksproprijacije u korist države akt o eksproprijaciji donosi između ostalih i Ministar narodne odbrane ako se eksproprijacija vrši za vojne potrebe ili za potrebe narodne odbrane. U kontekstu iznesenih odredbi Osnovnog zakona o eksproprijaciji rješenje Ministarstva narodne obrane FNRJ broj 2877/50 od 21. studenog 1950. može biti samo akt tijela tadašnje države o eksproprijaciji, u konkretnom slučaju samo dijela tadašnje nekretnine čest. 9537/1 u površini od 1150 m2 za potrebe Ministarstva narodne obrane FNRJ, a u korist Općenarodne imovine. U tom smislu odluka tadašnjeg Ministarstva narodne obrane FNRJ broj 2877/50 od 21. studenog 1950. nema značaj koji joj pridaje tuženica, a niti je stoga što to rješenje nije pribavljeno činjenično stanje nepotpuno utvrđeno.

13. Protivno navodima žalbe prvostupanjski sud utvrdio je da je ranija nekretnina oznake čest. zem [katastarska čestica] površine od 11665 m2 cijepana na čest. zem. [katastarska čestica] sa 10515 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] sa 1155 m2 diobenim elaboratom ovlaštenog geodete ĐŽ koji je proveden u zemljišnoknjižnom predmetu Z-177/52.

14. Točno je da prvostupanjski sud nije proveo dokaz pregledom povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu kako to ističe žalba, no tuženica taj dokaz nije ni predlagala. Člankom 219. stavkom 1. ZPP određeno je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika pa stoga tuženica ne može s uspjehom teret dokaza prebaciti na prvostupanjski sud.

15. Iz naprijed navedenih razloga žalba tuženica nije osnovana, pa je ovaj sud na temelju članka 368. stavka 1. ZPP istu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu uključujući i odluku o troškovima postupka koju tuženica pobija posljedično pobijanja odluke o glavnoj stvari, a da drugostupanjski sud u odluci o troškovima sukladno članku 365. stavku 2. ZPP ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava.

16. Budući tuženica nije uspjela sa žalbom, odbijen je odgovarajućom primjenom članka 154. stavka 1. ZPP njezin zahtjev za naknadu troškova sastava žalbe.

U Varaždinu 18. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer