Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-900/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ant i Mioču, odvjetniku u Zagrebu, protiv prvotuženika Grada Karlovca, Karlovac, Banjavčičeva 9, OIB 25654647153, zastupanog po punomoćniku Deanu Radišiću, odvjetniku u Karlovcu, drugotuženika Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac, Gažanski trg 8, OIB 65617396824, zastupanog po punomoćniku Josipu Jankoviću odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca i trećetuženika Vodoprivreda Karlovac d.d. Karlovac, Obala Franje Račkog 10, OIB 76937598211, zastupanog po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, radi isplate, u povodu žalbi tuženika Grada Karlovca, Vodovod i kanalizacija d.o.o. i Vodoprivreda Karlovac d.d. izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-346/2018-125 od 16. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaćaju se žalbe tuženika Grada Karlovca, Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac i Vodoprivreda Karlovac d.d., ukida se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj P-346/2018-125 od 16. lipnja 2025.u točkama I., V., VI., X. i XI. izreke i predmet se vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

III. Nepobijane točke II., III., IV., VII., VIII., i IX . izreke nisu bile predmetom žalbenog ispitivanja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točci I izreke naloženo je tuženicima Gradu Karlovcu i Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac solidarno isplatiti tužitelju iznos od 34.632,29 EUR s naslova korištenja građevinskog zemljišta u vlasništvu tužitelja, smještenog na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 631,96 m², sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos naveden u toj točci teče od prvoga dana idućega mjeseca pa do isplate, dok je točkom II odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na početak tijeka zatezne kamate za svaki pojedini mjesečni iznos glavnice koji je dosuđen pod točkom I za razdoblje tijeka kamate od 10. u mjesecu za tekući mjesec do kraja tog mjeseca. Točkom III izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva s naslova korištenja građevinskog zemljišta u vlasništvu tužitelja smještenog na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 631,96 m², za zatražene iznose za razdoblje s dospijećem od 10. prosinca 2023. pa sve do 10. travnja 2025., a točkom IV izreke odbijen je i preostali dio tužbenog zahtjeva s naslova korištenja građevinskog zemljišta u vlasništvu tužitelja smještenog na k. č. [katastarska čestica] i k.č.

87/1 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 631,96 m², koji se zahtijeva ubuduće, za mjesečne iznose koji dospijevaju nakon zaključenja glavne rasprave 23. travnja 2025.

2. Nadalje, točkom V izreke naloženo je tuženicima Gradu Karlovcu, Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac i Vodoprivreda Karlovac d.d. solidarno isplatiti tužitelju iznos od 1.100,00 EUR s naslova korištenja građevinskog zemljišta u vlasništvu tužitelja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1.116,00 m² za smještaj građevinske mehanizacije, u trajanju 55 dana (od 15. svibnja 2015. do 09. srpnja 2015.) sa zateznom kamatom od 10. srpnja 2015. do isplate.

3. Točkom VI izreke naloženo je tuženicima Gradu Karlovcu i Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac solidarno isplatiti tužitelju iznos od 2.816,67 EUR s naslova korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužitelja, smještenog dijelom na k. č. [katastarska čestica] i k.č.

88/1 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 443,04 m², sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini mjesečni iznos naveden u toj točci teče od prvoga dana idućega mjeseca pa do isplate. Točkom VII izreke odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na početak tijeka zatezne kamate za svaki pojedini mjesečni iznos glavnice koji je dosuđen pod točkom VI za razdoblje tijeka kamate od 10. u mjesecu za tekući mjesec do kraja tog mjeseca, a točkom VIII odbijen je i preostali dio tužbenog zahtjeva s naslova korištenja zemljišta u vlasništvu tužitelja smještenog dijelom na k. č. [katastarska čestica] i k.č.

88/1 k. o. [katastarska općina] ukupne površine 443,04 m² za zatražene iznose za razdoblje s dospijećem od 10. prosinca 2023. pa sve do 10. travnja 2025., te je točkom IX odbijen preostali dio tužbenog zahtjeva s naslova korištenja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu tužitelja, smještenog dijelom na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 443,04 m², koji se zahtijeva ubuduće, za mjesečne iznose koji dospijevaju nakon zaključenja glavne rasprave 23. travnja 2025.

4. Točkom X izreke naloženo je tuženicima Gradu Karlovcu, Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac i Vodoprivreda Karlovac d.d solidarno isplatiti tužitelju trošak postupka u iznos od 336,74 EUR, u roku od 15 dana, a točkom XI je naloženo tuženicima Gradu Karlovcu i Vodovod i kanalizacija d.o.o. solidarno isplatiti tužitelju trošak postupka u iznos od 10.887,94 EUR, u roku od 15 dana.

5. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobijaju svi tuženici.

6. Tuženik Grad Karlovac presudu pobija u dijelu iz točki I, V, VI, X i XI izreke, tuženik Vodovod i kanalizacija d.o.o. pobija ju u dijelu u kojem je prvostupanjski sud u odnosu na njega prihvatio zahtjeve tužitelja i naložio mu naknadu troška, a tuženik Vodoprivreda Karlovac d.d. presudu pobija u dijelu kojim je prvostupanjski sud naložio mu isplatu solidarno s preostalim tuženicima te u dijelu kojim mu je naložio tužitelju naknaditi parnični trošak. Svi tuženici presudu pobijaju iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – „Narodne Novine“ broj 70/19 uz izuzetke propisane stavkom 2. i 3. istog članka i na temelju članka 107. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku

– „Narodne novine“ broj: 80/22 uz izuzetke propisane stavkom 2., 3., 4. i 5. istog članka

- dalje u tekstu: ZPP), uz prijedlog da drugostupanjski sud presudu preinači i odbije zahtjeve tužitelja u odnosu na svakog pojedinog tuženika, podredno da ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženici Grad Karlovac i Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac traže trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi na žalbu.

7. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj, u istom se protivi svim žalbenim navodima, predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbe kao neosnovane i potvrdi prvostupanjsku presudu.

8. Žalbe su osnovane.

9. Predmet spora prema konačno postavljenom zahtjevu tužitelja je traženje da mu tuženici Grad Karlovac i Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac solidarno isplate naknadu za polaganje infrastrukture za odvodnju oborinskih voda na nekretnine tužitelja i to dijelom na građevinsko zemljište smješteno na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 631,96 m², a dijelom na poljoprivredno zemljište smješteno na k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 443,04 m², sve za razdoblje od lipnja 2015. pa do svibnja 2025., kao i zahtjev tužitelja da mu tuženici Grad Karlovac, Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac i Vodoprivreda Karlovac d.d. solidarno isplate naknadu s naslova korištenja građevinskog zemljišta u vlasništvu tužitelja k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 1.116,00 m² za smještaj građevinske mehanizacije koju su tamo ostavili u trajanju 55 dana (od 15. svibnja 2015. do 09. srpnja 2015.).

10. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom, čitanjem svih pisanih isprava te rezultatima provedenih geodetskog i građevinskih vještačenja, prvostupanjski sud je utvrdio u bitnom sljedeće činjenično stanje:

- da je tužitelj upisan kao vlasnik kčbr. [katastarska čestica] (ranije kčbr. [katastarska čestica]), 87 (ranije kčbr. [katastarska čestica]) i 88

(ranije kčbr. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina];

- da se predmetne čestice nalaze jedna do druge u nizu između javne ceste ([adresa]) i [adresa] u karlovačkom naselju Turanj;

- da karlovačko prigradsko naselje Turanj nema sanitarnu javnu odvodnju već kućanstva vrše zbrinjavanje otpadnih voda putem septičkih jama;

- da preko nekretnina tužitelja već od ranije postoji kanal za oborinsku odvodnju koji je bio užeg profila od onog sadašnjeg;

- da su pojedinci sa svojih nekretnina, na kojima su postojale septičke jame, počeli direktno ispuštati fekalne vode u kanal uz cestu zbog čega je ponekad dolazilo do oticanja fekalnih i oborinskih voda na tužiteljeve čestice, te je postojala opasnost od poplave u slučaju jačih padalina;

- da je Gradsko vijeće Grada Karlovca Odlukom na sjednici od 2. prosinca 2014. te temeljem Ugovora o ustupanju poslova održavanja građevina oborinskih voda odvodnje u 2015. godini, sklopljenog između Grada Karlovca kao investitora te tuženika Vodovod i kanalizacija d.o.o. kao izvođača radova, odredilo obavljanje poslova "Sanacije oborinske odvodnje lijevom pritokom potoka Sajevac" u naselju Turanj, Karlovac;

- da je za spomenute poslove Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac angažirao kao neposrednog izvođača tuženika Vodoprivredu Karlovac d.d;

- da je Vodoprivreda Karlovac d.d. u lipnju 2015. godine pristupila izvođenju radova na način da su na tužiteljevo zemljište došli s bagerima i gusjeničarima te su izveli radove za otpadni kanal, čime su povećali profil, odnosno produbili i proširili postojeći kanal na tužiteljevom zemljištu;

- da je tužitelj zaustavio daljnje radove o čemu je sastavljen zapisnik 12. lipnja 2015.;

- da se građevinska mehanizacija Vodoprivrede Karlovac d.d. nalazila na dijelu zemljišta u vlasništvu tužitelja u razdoblju od 15. svibnja do 9. srpnja 2015., i to na onom dijelu koji je sud identificirao uz pomoć geodetskog vještaka i fotografija na listu 18 do 20 spisa;

- da je je 8. srpnja 2015. donesena odluka Klasa: 363-02/15-16/01, Ur.br. 2133/01-07- 01/03-15-26 o obustavi radova od strane Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo Grad Karlovca;

- da se tužitelj dopisima od 2. ožujka 2016. i 4. travnja 2016. obraćao Ministarstvu poljoprivrede, Vodnom gospodarstvu koje je reagiralo obavijestivši ga mailom od 16. travnja 2016. kako su obavili terenski očevid, utvrdivši da se u kanal oborinske odvodnje ispuštaju i sanitarne otpadne vode mještana uzvodno, nakon čega je Ministarstvo poljoprivrede u tom smislu uputilo i Gradu Karlovcu, Uredu gradonačelnika, dopis Klasa: 325-05/16-01/560, ur.br. 525-12/1310-16-5 od 19. travnja 2016.;

- da je očevidom sud utvrdio da je kroz sve tri čestice u vlasništvu tužitelja prokopan kanal, od ceste do [adresa], koji kanal je po nalogu suda odmjeren po 1 m sa svake strane u cijeloj dužini kanala kao zemljište koje ulazi u površinu zemljišta koje se koristi u funkciji iskopanog kanala, što ukupno predstavlja površinu od 1075 m2;

- da je u međuvremenu Upravni odjel za opću upravu Karlovačke županije, Odsjek za izvlaštenja, dovršio postupak izvlaštenja u pogledu dijela nekretnina koje su predmet ovog postupka, na način da je doneseno pravomoćno djelomično rješenje o izvlaštenju klasa UP/I-943-04/22-01/68 prema kojemu je Grad Karlovac rješenjem od 7. prosinca 2023. uknjižen u zemljišnim knjigama na dijelu kčbr. [katastarska čestica] od 458 m2 sada pod oznakom kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dok je površina od 2225 m2 ostala u vlasništvu tužitelja u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina];

- da u odnosu na preostale nekretnine (sada označene kao kčbr. [katastarska čestica]) postupak izvlaštenja još nije okončan ali je u tijeku.

11. Ocjenu djelomične osnovanosti zahtjeva tužitelja prvostupanjski sud je utemeljio na slijedećim stavovima:

- da je tuženik Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac isporučitelj vodnih usluga na području tuženika Grada Karlovca, kao i da je tuženik Grad Karlovac osnivač tuženika Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac, pa kako jedinice lokalne samouprave grade i održavaju građevine oborinske odvodnje, te kako sukladno odredbi članka 125. Zakona o vodama (Narodne novine broj 153/09, 63/11, 130/11, 56/13, 14/14) mogu ustupiti gradnju i/ili održavanje tih građevina isporučiteljima vodnih usluga, to su oba navedena tuženika u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimirana, jer se kanalom na tužiteljevom zemljištu služe da bi građanima na području karlovačkog [adresa] isporučili vodnu uslugu, u koju spada i oborinska odvodnja;

- da neosnovano tuženik Vodoprivreda Karlovac d.d. osporava pasivnu legitimaciju, obzirom da je kao izvođač ugovorenih radova, i za potrebe izvršenja ugovora, koristio dio zemljišta u vlasništvu tužitelja tako što je u određenom vremenskom razdoblju držao na njemu građevinsku mehanizaciju, a što je utvrđeno fotografijama u spisu te identificirano vještačenjem;

- da je neosnovana tvrdnja tuženika Grada Karlovca da ima pravo služnosti provođenja oborinske odvodnje preko tužiteljevog zemljišta, obzirom takvo pravo u korist tuženika nije upisano u zemljišne knjige, o tome nije sklopljen pravni posao, a za stjecanje prava služnosti dosjelošću tuženiku prije svega nedostaje poštenje jer mu je otpočetka bilo poznato da se radi o tužiteljevom zemljištu koje svi tuženici koriste neovlašteno;

- da, uzimajući u obzir okolnost da je prokopanim kanalom tužiteljevo zemljište promijenilo identitet i da za sada gospodarski nije moguće vraćanje zemljišta u prvobitno stanje, valja primijeniti odredbu članka 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) o upotrebi tuđe stvari u svoju korist, prema kojoj vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu onaj tko je upotrijebio njegovu stvar naknadi korist koju je imao od uporabe;

- da su tuženici, koji koriste zemljište tužitelja u svoju korist te na istom obavljaju svoju javnu djelatnost, jer prokopani kanal očito služi za odvodnju oborinskih voda na dijelu područja karlovačkog [adresa], dužni tužitelju kao vlasniku zemljišta naknaditi korist u vidu naknade koju bi inače morali plaćati za korištenje zemljišta radi odvodnje oborinskih voda;

- da tužitelju, zbog djelomično okončanog postupka izvlaštenja, za razdoblje nakon 7. prosinca 2023. ne pripada naknada za korištenje zemljišta u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok mu za preostale nekretnine pripada naknada za korištenje do dana zaključenja glavne rasprave (23. travnja 2025.);

- da se tuženik Vodoprivreda Karlovac d.d., koji je bez dopuštenja držao građevinsku mehanizaciju na dijelu zemljišta tužitelja, neosnovano obogatio za iznos naknade koju bi inače morao platiti za korištenje zemljišta radi držanja mehanizacije , pa je i on, solidarno s preostala dva tuženika, za plaćanje predmetne naknade odgovoran tužitelju;

- da je visinu naknade za korištenje zemljišta u vlasništvu tužitelja u nominalnim iznosima prema cijenama u vrijeme dospijeća prvostupanjski sud odlučio utvrditi građevinskim vještačenjem (kako za dio zemljišta koje je građevinsko, tako i za dio koje je poljoprivredno), koje je provedeno najprije po KANOVA d.o.o. Karlovac po osobi HH, dipl.ing.građ., a potom po vještaku Branku Preočaninu, dipl.ing.građ., pa kako su njihovi rezultati i metode koje su koristili bili različiti, a nije uspio niti pokušaj usuglašavanja njihovih mišljenja na glavnoj raspravi, to je prvostupanjski sud proveo treće vještačenje po građevinskom vještaku LOCO MODUS j.d.o.o. Hrvatski Leskovac u osobi Josipa Beusa, dipl.ing.građ.;

- da, nakon izvršene dopune i usmenog očitovanja na glavnoj raspravi, prvostupanjski sud prihvaća nalaz i mišljenje trećeg vještaka Josipa Beusa, dipl.ing.građ., uvažavajući okolnost da je taj vještak koristio prihodovni postupak (sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina - NN 78/15 i Pravilniku o metodama procjene nekretnina - NN 79/14), te obzirom da je kroz sustav eNekretnine dobio odgovor da Grad Karlovac ne raspolaže podacima za poredbene nekretnine, uključio je kao poredbene nekretnine ne samo nekretnine iz susjednih županija, nego je, postupajući sukladno odredbi članka 57. stavak 6. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, odabrao poredbene nekretnine i iz županija odnosno gradova sličnih gospodarskih pokazatelja , uz primjenu izjednačenja po indeksu razvijenosti, čime je u evaluaciju uključio ukupno 11 poredbenih nekretnina (duplo više nego prethodni vještaci);

- da se na zahtjeve tužitelja primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina pa je prigovor zastare neosnovan, pri čemu se tuženici neosnovano pozivaju na institut zastare samog prava i polaze od pogrešne pretpostavke da je naknada za korištenje povremena tražbina iz odredbe članka 226. ZOO-a, jer se ona utvrđuje za svaki mjesec pojedinačno i ovisi o raznim parametrima na temelju kojih se obračunava;

- da su, prema rezultatima tog trećeg vještačenja, osnovani konačno precizirani zahtjevi tužitelja u cijelosti u odnosu na potraživanja koja su dospjela do zaključenja glavne rasprave (23. travnja 2025.) u odnosu na kčbr. [katastarska čestica]. i kčbr. [katastarska čestica]., a u odnosu na kčbr. [katastarska čestica]. do uknjižbe prava vlasništva tuženika Grada Karlovca u postupku izvlaštenja (7. prosinca 2023), dok je neosnovan preostali dio zahtjeva tužitelja nakon navedenih razdoblja, te zahtjev koji se odnosi na potraživanja koja dospijevaju ubuduće, odnosno nakon zaključenja glavne rasprave, i to primjenom odredbe članka 326. stavak 1. ZPP - a, a također su neosnovani i zahtjevi za isplatom zateznih kamata u odnosu na svaki pojedini mjesečni iznos od 10. do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec.

12. U podnesenoj žalbi tuženik Grad Karlovac navodi da je u konkretnom slučaju očuvan identitet nekretnine tužitelja, pa se ne mogu primijeniti odredbe o stjecanju bez osnove, već eventualno odredbe o naknadi štete, pri čemu prvostupanjski sud nije utvrdio, a niti je tužitelj dokazao, da bi posjed tuženika bio bespravan. Navodi da konačno precizirani zahtjev tužitelja predstavlja preinaku tužbe, s obzirom da je tužitelj mijenjao istovjetnost zahtjeva (umjesto naknade štete potražuje vraćanje stečenog bez osnove – koristi), povećavao je zahtjev (potraživao više nego li je utuženo) i istakao je drugi zahtjev u odnosu na tužbeni zahtjev (isplata iznosa od 2.900,00 €), pa kako se tuženik protivio preinaci, to prvostupanjski sud takvu preinaku sud nije smio dopus titi. Smatra da, s obzirom da su trima vještačenjima dobiveni bitno različiti iznosi, očito je da se radi o tako velikim razlikama u nalazima i mišljenjima, pa prvostupanjski sud nije smio prihvatiti samo jednu od procjena, a svakako ne procjenu vještaka Beusa, koja ne samo da je izvršena po neprimjenjivoj metodi u konkretnom slučaju, već je i neprikladna i u izboru poredbenih nekretnina, dok prvostupanjski sud namjenu korištenja nekretnina uopće nije utvrđivao. Protivi se zaključcima u pogledu prigovora zastare prava i prekluzije, jer se radi o povremenim tražbinama. Ukazuje da da bi eventualno onečišćenje zemljišta potjecalo iz navedenih septičkih jama koje pripadaju privatnim kućama u tom naselju, pa kako tuženik nije vršio nikakve imisije otpadnih voda na zemljište tužitelja, niti je vlasnik nekretnine, to ni ne može odgovarati za eventualnu štetu koja tužitelju nastaje zbog zagađenja zemljišta jer za to odgovaraju vlasnici nekretnina s kojih te imisije potječu, a utužena je naknada štete zbog izljeva fekalnih voda. Kako je nesporno da je sanacija kanala zaustavljena i zbog toga što se tome protivio tužitelj, čime je sam doprinio nastanku štete i povećanju zagađenja zemljišta, to smatra da postoji i tužiteljev doprinos nastanku štete koju je utužio. Ponavlja da je dosjelošću stekao pravo služnosti odvodnje vode preko nekretnina tužitelja, pri čemu prvostupanjski sud zanemaruje činjenicu da se služnost može steći i dugotrajnim posjedom prava na temelju zakona, a više od dvadeset godina prije nego li se tužitelj uopće obratio tuženicima tim su kanalom tekle vode. Što se tiče tijeka zatezne kamate, riječ je potraživanju koje je utvrđeno tek prvostupanjskom presudom pa smatra da zatezne kamate mogu teći tek od donošenja prvostupanjske presude. Smatra da tužitelj nikada nije ni planirao predmetno zemljište za poljoprivrednu proizvodnju jer se ni ranije na tamo nije uzgajala nikakva kultura, a uz to nije postojala ni objektivna vjerojatnost da bi na zemljištu tužitelj išta gradio jer tužitelj zemljište nije ni nasipao niti je ishodio projekt ili građevinsku dozvolu za gradnju, pa tuženik drži da isti nema pravo potraživati naknadu.

13. Tuženik Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac u žalbi osporava zaključak o solidarnoj odgovornosti tuženika. Ističe da je u konkretnom slučaju očuvan identitet nekretnine tužitelja, pa ako je prvostupanjski sud smatrao da bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu štete, trebao je primijeniti čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu. Ukazuje kako je pretežita djelatnost tuženika zahvaćanje, pročišćavanje i opskrba vodom, a predmet poslovanja mu je djelatnost javne vodoopskrbe i javne odvodnje, pa drži da u ovoj pravnoj stvari on nije pasivno legitimiran. Pridružuje se tvrdnjama tuženika Grada Karlovca da je on dosjelošću stekao pravo služnosti odvodnje vode preko nekretnina tužitelja, jer iz podneska samog tužitelja od 2. studenog 2022. slijedi da tužitelj priznaje da Grad Karlovac koristi zemljište tužitelja za odvod oborinskih voda pedeset i više godina. Protivi se zaključcima prvostupanjskog suda u pogledu ocjene neosnovanosti istaknutog prigovora zastare i prigovora zastare prava, a pogotovo prihvaćanju rezultata trećeg provedenog vještačenja. Ističe kao je treći građevinski vještak LOCO MODUS j.d.o.o. u osobi Josip Beus, dipl. ing. građ., utvrdio ukupnu naknadu u iznosu od 55.600,00 EUR i to za korištenje zemljišta kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pri čemu prvostupanjski sud ispušta iz vida da su naprijed navedene čestice i to kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vlasništvo tužitelja te da tuženi Grad Karlovac Vodovod i kanalizacija d.o.o. nemaju nikakve veze s navedenim česticama, već kanal prolazi česticama kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Metode vještačenja smatra pogrešnima, pogotovo jer za procjenu poljoprivrednog zemljišta postoji poljoprivredni vještak, a ne građevinski vještak. Navodi da prvostupanjski sud prihvaća specificirani tužbeni zahtjev iako se u konkretnom slučaju ne radi o kčbr. [katastarska čestica] koje su vlasništvo tužitelja, dok tužitelj pak dobiva naknadu za čestice kojima ne prolazi kanal. Ponavlja kako tužitelj nije dokazao da je ranije svoje zemljište davao u zakup, pa niti zemljište koje je mogao obrađivati u odnosu na kanal, a ničim ne dokazuje ni gubitak prihoda da bi zemljište davao u zakup, ili da je imao tu namjeru. Konačno smatra da zatezna kamata ne može teći kako je to naveo prvostupanjski sud u presudi, već od dana donošenja presude, jer se radi o nenovčanoj imovinskoj šteti s obzirom da tužitelj nije izvršio bilo kakav izdatak određenog dana da bi mu od tog dana pripadala zatezna kamata.

14. Iz žalbe tuženika Vodoprivreda Karlovac d.d. proizlazi prvenstveno da je za izbor vještačenja koje je prihvatio prvostupanjski sud iznio potpuno neprihvatljivo obrazloženje. Naime, sud je raspolagao s nalazima i mišljenjima (procjenama) tri građevinska vještaka, od kojih je svaki zasebno i neovisno sačinio procjenu visine naknade, a dobivena su tri potpuno različita rezultata, pa je evidentno da se radi o tako velikim razlikama između svake od tri procjene da sud nije smio prihvatiti niti jednu od njih. Ističe kako iz sadržaja skice očevida, kao i iz geodetskog vještačenja, a niti iz sadržaja čitavog spisa, nije moguće zaključiti na koji način je geodetska vještakinja utvrdila da bi se radilo o površini od 1116 m2 na kojem je bila smještena mehanizacija, pa je jedini mogući zaključak da je veličinu te površine utvrdila isključivo prema kazivanju samog tužitelja, pri čemu je nejasno na koji je to način, odnosno kojom metodom, sud fotografije uspoređivao sa stanjem na licu mjesta.

15. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

16. Ispitujući na taj način pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavka 2. ZPP -a. Nadalje, ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističu žalbe jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

17. Prvenstveno valja istaknuti da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda u pogledu pasivne legitimacije svih triju tuženika. Naime, tuženik Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac je isporučitelj vodnih usluga na području tuženika Grada Karlovca, dok je tuženik Grad Karlovac osnivač tuženika Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac, pa kako jedinice lokalne samouprave grade i održavaju građevine oborinske odvodnje, te kako sukladno odredbi članka 125. Zakona o vodama (NN br. 153/09, 63/11, 130/11, 130/13, 56/13 i dr.) mogu ustupiti gradnju i/ili održavanje tih građevina isporučiteljima vodnih usluga, to su oba navedena tuženika u ovoj pravnoj stvari pasivno legitimirana, jer se postavljenim kanalom na tužiteljevom zemljištu služe da bi građanima na području karlovačkog naselja Turanj isporučili vodnu uslugu, u koju spada i oborinska odvodnja. Također je i trećetuženik Vodoprivreda Karlovac d.d. kao izvođač ugovorenih radova koristio dio zemljišta u vlasništvu tužitelja tako što je u određenom vremenskom razdoblju držao na njemu građevinsku mehanizaciju, bez da je za to imao tužiteljevu suglasnost, slijedom čega je u obvezi solidarno s ostalim tuženicima za to platiti naknadu.

18. Međutim, činjenično stanje je u tijeku prvostupanjskog postupka u pogledu visine zahtjeva djelomično pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno, a i pojedine materijalnopravne odredbe je prvostupanjski sud pogrešno primijenio , sve iz razloga kako slijedi:

19. Prije svega valja naglasiti da tuženici Grad Karlovac i Vodovod i kanalizacija d.o.o. Karlovac ne ostvaruju sami po sebi korist od uporabe tužiteljevog zemljišta, već tu korist u širem smislu riječi ostvaruju svi korisnici usluga odvodnje, odnosno građani.

20. Stoga sporni odnos među strankama valja razmotriti u svijetlu:

- odredbe čl. 27. Zakona o vodama prema kojoj se izvlaštenje, uz ostalo u svrhu građenja i održavanja i komunalnih vodnih građevina, provodi prema odredbama Zakona o izvlaštenju;

-odredbe čl. 6. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade („Narodne novine“, broj 64/14, 67/17 i 98/19) prema kojoj se nepotpunim izvlaštenjem ograničava pravo na nekretnini ustanovljenjem zakupa ili ustanovljenjem služnosti;

- odredbe čl. 51. istog Zakona prema kojoj se za ustanovljenje služnosti naknada određuje u iznosu umanjenja tržište vrijednosti nekretnine, dok za eventualnu štetu korisnik izvlaštenja odgovora vlasniku prema općim pravima o odgovornosti za štetu;

- odredbe čl. 8. istog Zakona kojom je propisano da ako je susjedno zemljište potrebno za smještaj radnika, materijala, strojeva i drugog radi izgradnje građevine ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske, na zahtjev korisnika izvlaštenja odredit će se njegovo privremeno uzimanje u posjed, a privremeno uzimanje u posjed susjednog zemljišta iz stavka 1. ovog članka ukinut će se prestankom potrebe zbog koje je određeno, odnosno nakon završetka građenja ili izvođenja radova na glavnoj građevini, za što se plaća naknada.

- odredbe čl. 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) prema kojoj pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju;

- te odredbe čl. 1120. ZOO prema kojoj odredbi tko upotrijebi tuđu stvar u svoju korist dužan je vlasniku isplatiti naknadu u vrijednosti ostvarene koristi.

21. Iz dokaznog postupka proizlazi da preko nekretnina tužitelja već od ranije postoji kanal za oborinsku odvodnju, međutim da je isti bio užeg profila od onog sadašnjeg (ranije promjera 40 cm, a sada metar). Također proizlazi da se tužitelj, kao niti njegovi pravni prednici, postavljanju ranijeg kanala nije protivio, no protivi se radovima njegovog znatnog građevinskog proširenja, čime taj kanal zahvaća i veći dio tužiteljevih nekretnina. Konačno, proizlazi i da su i jedna i druga intervencija poduzete bez tužiteljevog pristanka i bez formalno provedenog postupka izvlaštenja, neovisno što se radilo o radovima koji su zasigurno bili u javnom interesu.

22. U tom smislu dakle, kada je na nekretnini tužitelja postavljen (ukopan) kanal za oborinsku odvodnju bez njegovog pitanja i odobrenja, te kada iz gospodarskih razloga te javnog interesa (jer se radi o usluzi oborinske odvodnje, a i sprječavanju potencijalnih poplava) nije opravdano njegovo uklanjanje, kao i kada nije utvrđeno točno vrijeme postavljanja toga kanala (obzirom da tužitelj to u tužbi ne precizira, a tuženik govori da je postavljen prije 50 godina, dok tužitelj u podnesku od 2. studenog 2022. to potvrđuje), onda valja smatrati da je tužitelj u konkretnom slučaju izvlašten (i to nepotpuno, ustanovljenjem služnosti prokopa kanala za oborinsku odvodnju) iz svoje nekretnine.

23. U tom slučaju tužitelj nema pravo na naknadu koristi prema odredbi čl. 1120. ZOO već samo pravo na naknadu u smislu odredaba Zakona o izvlaštenju i određivanju naknada u vidu smanjene tržišne vrijednosti nekretnine (navedeno pravno shvaćanje podudarno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude Rev 947/2022-2 od 25. travnja 2023.) pa kako je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na primjeni čl. 1120. ZOO, to je primjena materijalnog prava bila pogrešna.

24. Pritom se ima smatrati da se zahvatom proširenja ranijeg kanala izašlo iz sadržaja ranije uspostavljane služnosti, odnosno da je njezin opseg kvalitativno i kvantitativno povećan, čitava je infrastruktura proširena, a nekretnina tužitelja time svakako i dodatno opterećena, slijedom čega i u pogledu ocjene tijeka zastare navedeno treba imati u vidu.

25. Tužitelj je činjenično svoju tužbu bazirao na navodima da su njegova zemljišta postupanjem tuženika sada umanjene vrijednosti, da na istima trpi štetu, da ih kao bezvrijedne ne može ni prodati, da ih tuženici koriste bespravno i bez plaćanja zakupnine, kao i da se tuženici bogate ne plaćajući naknadu. Za te činjenice sud je vezan, međutim on nije vezan za pravnu osnovu zahtjeva, niti ju je tužitelj dužan navesti. S druge strane, sukladno odredbi čl. 259. ZPP prvostupanjski sud rukovodi vještačenjem, pa dakle određuje vještaku zadatak vještačenja te traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem.

26. Prvostupanjski je sud proveo vještačenje na okolnost visine zahtjeva tužitelja, međutim vještaku je dao pogrešan zadatak utvrditi naknadu za korištenje zemljišta u dužini kanala i širini po metar sa svake strane kanala , polazeći od primjene odredbe čl. 1120. ZOO, a nije mu naložio izračun prava na naknadu u smislu odredaba Zakona o izvlaštenju i određivanju naknada, u vidu smanjene tržišne vrijednosti tužiteljeve nekretnine zbog nepotpunog izvlaštenja, odnosno zasnovane služnosti. Zbog navedenog nije moguće preispitati rezultate provedenog vještačenja te postupak u tom smislu valja dopuniti. Pritom se ukazuje prvostupanjskom sudu da Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina ("Narodne novine" br. 78/15.) ima posebne odredbe koje se odnose na procjenu vrijednosti kada je riječ o izvlaštenju (potpunom ili nepotpunom), pa je tako odredbom čl. 55. propisano da se iznos naknade za ustanovljenje služnosti kod nepotpunog izvlaštenja procjenjuje primjenom članaka 29. - 45. toga Zakona i odgovarajućom primjenom članaka 50. – 53. toga Zakona.

27. Nadalje, na pravnu poziciju tuženika valjalo je primijeniti odredbu čl. 8. istog Zakona o izvlaštenju kojom je propisano da, ako je susjedno zemljište potrebno za smještaj radnika, materijala, strojeva i drugog radi izgradnje građevine ili izvođenja radova u interesu Republike Hrvatske, na zahtjev korisnika izvlaštenja odredit će se njegovo privremeno uzimanje u posjed, pri čemu se naknada vlasniku određuje prema odredbama Zakona o izvlaštenju, na koji način se ni u tom dijelu nalazom vještaka nije utvrđivala naknada, slijedom čega se i žalba tuženika Vodoprivreda Karlovac d.d. ukazuje osnovanom.

28. Obzirom na izneseno valjalo je prihvaćanjem žalbe tuženika ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanim dijelovima sadržanim u točkama I., V., VI., X. i XI. izreke pozivom na odredbu čl. 369. st. 1. ZPP-a te predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

29. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti uočene nepravilnosti u pogledu zadatka vještačenja, odnosno vještačenje će provesti na okolnost prava na naknadu u smislu odredaba Zakona o izvlaštenju i određivanju naknada, u vidu smanjene tržišne vrijednosti tužiteljeve nekretnine zbog nepotpunog izvlaštenja, odnosno zasnovane služnosti, pri čemu će vještaku dati u zadatak primijeniti odredbe Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina koje se odnose na procjenu vrijednosti kada je riječ o nepotpunom izvlaštenju, a u odnosu na tuženika Vodoprivredu Karlovac d.d. vještačenje će provesti primjenom čl. 8. st. 3. istoga zakona.

30. Odlukom o glavnoj stvari prvostupanjski sud će odlučiti i o svim troškovima postupka, uključivo i troškova predmetnog žalbenog postupka (odredba čl. 166.stav.2 ZPP-a).

31. Nepobijane točke II., III., IV., VII., VIII. i IX izreke nisu bile predmetom žalbenog ispitivanja (čl. 365. st. 1. ZPP-a).

U Varaždinu 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer