Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1200/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DU, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Okmaci odvjetniku u Pazinu, protiv prvotuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, drugotuženika SU zastupanog po privremenoj zastupnici ZU odvjetnici iz [adresa] i trećetuženika Grada Buzeta, OIB [osobni identifikacijski broj], II. Istarske brigade 1, 52420 Buzet, zastupanog po punomoćniku po zaposlenju ŠU, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, u povodu žalbe tuženika Republike Hrvatske izjavljene protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne služba u Bujama-Buie, poslovni broj P- 532/2022-37 od 11. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se žalba prvotuženika Republike Hrvatske i ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne služba u Bujama-Buie, poslovni broj P-532/2022-37 od 11. srpnja 2025. u dijelovima za:

[katastarska općina]

[katastarska općina]

[katastarska općina]

[katastarska općina]

[katastarska općina]

[katastarska općina]

i to u odnosu na prvotuženika Republiku Hrvatsku, kao i rješenje o trošku postupka (točka III. Izreke) te se predmet u tim dijelovima vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Nepobijani dijelovi točke I presude kojima je zahtjev tužitelja prihvaćen u odnosu na drugotuženika SU i trećetuženika [adresa], kao i točka II. rješenja kojim je tužba odbačena u odnosu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nisu bili predmetom ispitivanja u žalbenom postupku.

III. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točci I izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

-„Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] sve upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] u cijelosti, pa je slijedom toga ovlašten u roku od 15 dana zatražiti i ishoditi brisanje tog prava suvlasništva s imena 1. -tuženika u 4/32 dijela i 2.-tuženika u 12/32 dijela uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime, temeljem ove presude po pravomoćnosti.

- Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je slijedom toga ovlašten u roku od 15 dana zatražiti i ishoditi brisanje tog prava suvlasništva s imena 1. -tuženika u 4/32 dijela i 2.- tuženika u 12/32 dijela uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime, temeljem ove presude po pravomoćnosti.

- Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina] u cijelosti, pa je slijedom toga ovlašten u roku od 15 dana zatražiti i ishoditi brisanje tog prava suvlasništva s imena 1. -tuženika u 4/32 dijela i 2.-tuženika u 12/32 dijela uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime, temeljem ove presude po pravomoćnosti.

- Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je slijedom toga ovlašten u roku od 15 dana zatražiti i ishoditi brisanje tog prava suvlasništva s imena 1. -tuženika svaki u 4/8 dijela tuženika uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime, temeljem ove presude po pravomoćnosti.

- Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je slijedom toga ovlašten u roku od 15 dana zatražiti i ishoditi brisanje tog prava suvlasništva s imena prednika 1. -tuženika 4 općenarodne imovine u 4/32 dijela i 2. -tuženik u 12/32 uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime, temeljem ove presude po pravomoćnosti.

- Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je slijedom toga ovlašten u roku od 15 dana zatražiti i ishoditi brisanje tog prava suvlasništva s imena prednika 1. -tuženika društveno vlasništvo u 4/8 dijela uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime, temeljem ove presude po pravomoćnosti.

- Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je slijedom toga ovlašten u roku od 15 dana zatražiti i ishoditi brisanje tog prava suvlasništva s imena 2. -tuženika u 5/8 dijela tuženika uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime, temeljem ove presude po pravomoćnosti.

- Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, pa je slijedom toga ovlašten u roku od 15 dana zatražiti i ishoditi brisanje tog prava suvlasništva s imena 2 .-tuženika u 16/64 dijela te 3.-tuženika u 12/64 dijela tuženika uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime, temeljem ove presude po pravomoćnosti.

- Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnine označene kao k. č. [katastarska čestica]/ZGR. upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 52/64 dijela, pa je slijedom toga ovlašten u roku od 15 dana zatražiti i ishoditi brisanje tog prava suvlasništva s imena 2. -tuženika u 16/64 dijela uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime, temeljem ove presude po pravomoćnosti.

- Utvrđuje se da je tužitelj stvarni vlasnik nekretnina označenih kao k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-stari grad u cijelosti, pa je slijedom toga ovlašten u roku od 15 dana zatražiti i ishoditi brisanje tog prava suvlasništva s imena 2. -tuženika u 16/64 dijela te 3.-tuženika u 12/64 dijela uz istodoban upis stečenog prava vlasništva na svoje ime, temeljem ove presude po pravomoćnosti.“

dok je rješenjem u sklopu iste odluke u odnosu na k. č. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prvostupanjski sud tužbu odbacio (točka II.), te je odbio zahtjev tuženika Republike Hrvatske za naknadu parničnog troška (točka III.).

2. Navedenu presudu i rješenje o trošku pravodobno izjavljenom žalbom pobija samo tuženik Republika Hrvatska, i to u dijelu iz točki I i III izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) uz prijedlog da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na Republiku Hrvatsku i naloži tužitelju da mu nadoknadi parnični trošak, podredno da presudu u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj, u istoj smatra da je presuda prvostupanjskoga suda osnovana na zakonu i pravno utemeljena, te da ne postoje povrede na koje se tuženik u žalbi poziva kao niti one na koje sud pazi po službenoj dužnosti, pa predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu a prvostupanjsku presudu potvrditi.

4. Žalba tuženika Republike Hrvatske je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama i u suvlasničkim udjelima pobliže navedenim u izreci te presude.

6. Na temelju između stranaka nespornih činjenica, kao i na temelju činjenica utvrđenih provedenim dokaznim postupkom i geodetskim vještačenjem, čitanjem svih pisanih isprava te saslušanjem tužitelja i svjedoka KU, EU, HU i LU u svrhu dokazivanja, prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenično stanje:

-da su nekretnine koje su predmetom tužbe upisane kao suvlasništvo tužitelja i tuženih u raznim suvlasničkim omjerima, i to upravo na način kako to tužitelj i tvrdi u tužbi, a što proizlazi iz dostavljenih zk izvadaka;

- da u posjedovnom listu broj 262 kao posjednik dolazi upisan tužitelj, u posjedovnom listu broj 1210, 2066 dolazi upisano više posjednika (tužitelj, SU, CU, IU, [adresa], ČU), u posjedovnom listu 347 dolazi upisan KU, u posjedovnom listu 1968 dolaze upisani tužitelj, [adresa] i IU [adresa], u posjedovnom listu 264 dolaze upisani JU i CU, u posjedovnom listu 2498 dolaze upisani SU, tužitelj, CU, IU, [adresa] i JU ČU, u posjedovnom listu 258 dolazi upisan IU D, dok u posjedovnom listu 331 dolaze upisani RU i OU;

- da je tužitelj podnio protiv suvlasnika CU, IU i ČU tužbu radi utvrđenja prva vlasništva u odnosu na njihove suvlasničke udjele na nekretninama koje su u dijelovima i predmetom ove tužbe, te su tamo tuženi priznali njegov tužbeni zahtjev, a isti sud je donio presudu na temelju priznanja poslovni broj

P-137/2021-9 od 9. ožujka 2021.;

- da je tužitelj naslijedio svoga oca GU suvlasničke dijelove nekretnina iz tužbe temeljem rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-323/2016 od 4. travnja 2016.;

- da je vještak Nebojša Guzijan po kazivanju tužitelja, obilaskom lica mjesta i uspoređujući stanje u naravi s katastarskim planovima, orto-foto snimcima i posjedovnim listovima za k. o. [katastarska općina], pokazane nekretnine identificirao kao:

- k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i k. č. [katastarska čestica], do koje se ne može pristupiti, a utvrđeno je da su pokazane nekretnine sada šuma;

- nekretninu ispod željeznice koju je tužitelj pokazao na orto-foto snimci, a do koje je nemoguće doći, te ju je vještak identificirao kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi šuma, bez pristupa.

- k. č. [katastarska čestica] koja je po pokazivanju tužitelja neposredno uz cestu te k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naravi šuma, zatim k. č. [katastarska čestica], u naravi šuma te k. č. [katastarska čestica] u naravi pašnjak, također k. č. [katastarska čestica] koje sve zajedno čine jedan kompleks;

- k. č. [katastarska čestica]/ZGR. k. o. [katastarska općina] - ruševina i pripadajuća okućnica na kojoj se nalazi i asfaltirani dio ceste, a na katastarskom planu i katastarskom operatu čestica je podijeljena na k. č. [katastarska čestica] ZGR. i 571/2 ZGR. k. o. [katastarska općina];

- k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] koje su u naravi livade, dok k. č. [katastarska čestica] ne postoji na katastarskom planu niti u katastarskom operatu;

- k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] - prema pokazivanju tužitelja i identifikaciji u naravi pašnjak, na koje je moguć pristup, dok su k. č. [katastarska čestica] u naravi šuma i nemoguće je pristupiti na te nekretnine;

-k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], koje u naravi čine jedan kompleks zemljišta, nekadašnje oranice, sada pašnjak, a u nastavku je k. č. [katastarska čestica] u naravi šuma, dok k. č. [katastarska čestica] nije obrađena radi nepristupačnog puta kao i k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], koje čine jedan kompleks;

- k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], koje u naravi čine šume uz cestu, dok k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] u naravi čine jedan kompleks šuma, prema orto -foto snimci i istima se nije pristupilo radi nepristupačnosti terena i puta;

- k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Stari Grad, koja u naravi predstavlja livadu,

- k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje nisu obiđene zbog nepristupačnosti terena,

- k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], koje ne postoje u katastarskom operatu.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću na svim utuženim nekretninama uz

obrazloženje:

- da se nekretnine koje su predmetom tužbe nalaze na širem području oko [adresa], prema selu [adresa], a u naravi su šume, livade i jedna ruševina, koje u najvećem dijelu danas nisu iskorištavane, odnosno s obrađivanjem i iskorištavanjem većeg dijela nekretnina prestalo se u osamdesetim godinama prošlog stoljeća;

- da su suvlasnički dijelovi predmetnih nekretnina koji su danas upisani na prvotuženika Republiku Hrvatsku potpali pod režim društvenog vlasništva;

- da su utužene nekretnine u trenutku nacionalizacije već bile u vlasništvu oca tužitelja, koji je rođen 1935. godine, odnosno u vlasništvu njegove bake S i pokojnog djeda Ivana, koji su bili u nesmetanom posjedu i to od kraja 2. svjetskog rata, pa i ranije;

- da su svjedoci pokazali samo one nekretnine za koje su znali da ih je posjedovala obitelj tužitelja, no to ne dovodi u pitanje istinitost tvrdnji tužitelja o poštenom posjedu i svih ostalih nekretnina koje su predmetom tužbe;

- da je tužitelj u posjedovnom listu na najvećem dijelu nekretnina upisan kao posjednik, a na ostalim nekretninama upisan je kao suposjednik s ostalim posjednicima;

- da se tuženi nikada nisu ponašali kao vlasnici utuženih nekretnina ili pak kao njihov dobar gospodarstvenik koji bi o tim nekretninama brinuo i eventualno isključio iz posjeda onog tko nije njihov stvarni vlasnik;

- da je stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka Ustavnog suda, 22/00 – Odluka Ustavnog suda, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 152/08 dalje ZV) odredbom članka 388. stavka 4. bilo izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma, međutim ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali od dana stupanja na snagu ZV-a (1. siječnja 1997.) pa do tog datuma bilo je omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću i na nekretninama u društvenom vlasništvu;

- da se tužitelju, koji je po prednicima u tom periodu već ispunjavao uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, zato u rok dosjelosti treba računati i vrijeme kada je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, jer time nisu povrijeđena vlasnička prava drugih osoba, koje je pravno shvaćanje potvrđeno i od strane Europskog suda za ljudska prava (Gashi protiv Hrvatske, Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i dr. protiv Hrvatske) i Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-291/14 od 17. travnja 2018.), pri čemu rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smije se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo;

- da tužitelj, koji je sam i putem svojih prednika posjedovao nekretnine preko 40 godina, nije imao nikakvog razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a njegov posjed i posjed prednika bio je samostalan i nesmetan, pa je dosjelošću stekao pravo vlasništva.

8. U podnesenoj žalbi tuženik Republika Hrvatska navodi kako se pregledom orto foto snimaka jasno može utvrditi stanje utuženih nekretnina, dakle može se utvrditi zarašćenost svih nekretnina, koje stanje nekretnina se u potpunosti podudara sa iskazom samog tužitelja, no iako iz isprava i iskaza tužitelja , kao i iskaza svjedoka proizlazi da ni tužitelj, a ni njegovi pravni prednici nisu već duže vrijeme u posjedu većine utuženih nekretnina (nekih od kraja 80. -ih godina), sud navedenu činjenicu ne uzima u obzir, već utvrđuje da su se i tužitelj i prednici nalazili u neprekinutom i nesmetanom posjedu. Smatra kako se izvanknjižno pravo vlasništva ne može uspješno dokazati iskazima svjedoka koji su općeniti i paušalni, pri čemu iz iskaza saslušanih svjedoka nikako ne proizlazi da su pravni prednici tužitelja bili u samostalnom posjedu spornih nekretnina, pa stoga iz pobijane presude nije razumljivo na temelju kojih dokaza (osim iskaza tužitelja) sud utvrđuje navedenu odlučnu činjenicu. Ističe kako okolnost da svjedoci nisu mogli pokazati položaj svih nekretnina ukazuje upravo na neosnovanost tužbenog zahtjeva zbog nepostojanja dokaza kojima se mogu tvrditi odlučne činjenice. Smatra da iz samog iskaza tužitelja proizlazi da ne postoji kontinuitet njegovog posjeda („kad mu se pokazala slika broj 7 navodi da tu nekretninu sada posjeduje gospođa koja je na njoj bespravno podignula voćnjak“, „tu nekretninu su isto koristili kao livadu za košnju možda do druge polovice 80 -ih“), a činjenica da se određenim nekretninama nije moglo pristupiti i identificirati ih uslijed zaraslosti znači da navedene nekretnine zasigurno već duže vrijeme ne drži u posjedu tužitelj. Konačno smatra da je nerazumljivo na temelju kojih dokaza sud zaključuje da tužitelj posjeduje nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a s obzirom da navedena nekretnina nije identificirana od strane vještaka te ista ne postoji u katastarskom operatu.

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

10. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

11. Međutim, činjenično stanje tijekom prvostupanjskog postupka nije u potpunosti i do kraja utvrđeno, pa za sada nije moguće preispitati zaključak prvostupanjskog suda o tome da posjed za koji tužitelj tvrdi da ga je izvršavao putem svojih pravnih prednika, za ukupnost nekretnina označenih u izreci ima obilježje kvalificiranog posjeda.

12. Prvenstveno se ističe da je posjed stvari onaj u kome posjednik ima faktičnu , vanjski manifestiranu (vidljivu) i potpunu vlast u pogledu neke stvari, odnosno u kojem tu vlast izvršava samostalno i neposredno. Da bi se uopće raspravljalo o tome da li su ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću koje propisuje odredba čl. čl. 159. Zakona o vlasništvu, odnosno da li posjed tužitelja ima kvalitetu zakonitosti, istinitosti i savjesnosti (poštenja), u kojem slučaju bi se radilo o kvalificiranom posjedu, ili je pak taj posjed samo savjestan i istinit (dakle nije zakonit), u kojem slučaju bi se radilo o izvanrednoj dosjelosti, potrebno je utvrditi i u odluci obrazložiti zašto i temeljem čega sud smatra da je tužitelj posjednik , kao i zašto ispunjava uvjete za stjecanje prava vlasništva u odnosu na svaku pojedinu nekretninu.

13. Prvostupanjska presuda na navedeni način ne pristupa pitanju stjecanja prava vlasništva te gore iznesene činjenice ne utvrđuje, a niti za svoje zaključke prvostupanjski sud daje valjano obrazloženje, već tužitelju neselektivno i bez analize dosuđuje sve ono što on u tužbi traži. Pritom glavninu utuženih nekretnina tužitelj na očevidu uopće nije pokazao, niti je sud na te nekretnine pristupio, a pojedine od njih nije niti mogao obići zbog zapuštenosti i nepristupačnosti, pa je doista nejasno na koji način ih tužitelj posjeduje.

14. Nadalje, za većinu utuženih nekretnina saslušani svjedoci ne znaju gdje se nalaze, za neke to ne zna ni sam tužitelj, dok za nekretninu na slici 7 tužitelj navodi u svom iskazu da tu nekretninu sada posjeduje gospođa koja je na njoj bespravno podignula voćnjak, ne tvrdeći niti dokazujući da je išta učinio da svoj vlasnički suposjed (jer je bio upisan kao suvlasnik) zaštiti. Uz to niti iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da su pravni prednici tužitelja bili u samostalnom posjedu svih utuženih nekretnina, a niti ti svjedoci svaku od njih mogu i znaju identificirati, pa nije razumljivo na temelju kojih dokaza prvostupanjski sud utvrđuje navedenu odlučnu činjenicu. Konačno, valja istaknuti da iz posjedovnih listova dostavljenih u spis ne proizlazi čak niti da bi tužitelj bio upisan kao isključivi posjednik svih nekretnina, već u posjedovnom listu 347 dolazi upisan KU, u posjedovnom listu 1968 dolaze upisani tužitelj, [adresa] i SU, u posjedovnom listu 264 dolaze upisani JU i CU, u posjedovnom listu 2498 dolaze upisani SU, tužitelj, CU, IU, [adresa] i ČU, u posjedovnom listu 258 dolazi upisan IU D, dok u posjedovnom listu 331 dolaze upisani RU i OU, pa se zaključak o samostalnom posjedu tužitelja svih utuženih nekretnina ne može temeljiti niti na tim ispravama. Na kraju u presudi nije obrazloženo zašto prvostupanjski sud smatra da tužitelj posjeduje nekretninu označenu kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nekretnina nije identificirana od strane vještaka te ista ne postoji u katastarskom operatu.

15. Obzirom na utvrđene manjkavosti dokaznog postupka, koje onemogućavaju ovaj sud u ispitivanju pravilnosti zauzetog materijalno-pravnog stajališta prvostupanjskog suda i odgovora na žalbene navode tuženika, valjalo je usvajanjem žalbe tuženika, pozivom na odredbu čl. 370. ZPP-a, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

16. U nastavku postupka prvostupanjski sud će dopuniti dokazni postupak imajući u vidu napomene sadržane u ovoj ukidnoj odluci te će za svaku pojedinu česticu utvrditi prvenstveno da li je uopće u posjedu tužitelja, potom kako se taj posjed manifestira, a konačno i da li su u odnosu na svaku pojedinu nekretninu ispunjene sve pretpostavke koje se traže za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, te će potom donijeti novu odluku u kojoj će za svoje zaključke u odnosu na svaku česticu dati valjane razloge. Pritom se ukazuje prvostupanjskom sudu da, ukoliko neke činjenice i pravne odnose na temelju provedenih dokaza ne može utvrditi, o postojanju tih činjenica zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 221. a ZPP-a.

U Varaždinu 18. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer