Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž Ovr-565/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sucu Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja APS DELTA S.A., OIB: 45421012929, Rue Eugène Ruppert 6, Luxembourg, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv ovršenice JS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], ovršenice RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ovršenika ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćniku mr.sc. Armandu Moroviću, odvjetniku u Makarskoj, te ovršenika ZS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Novi Sad, Republika Srbija i ovršenika HS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanih po punomoćnici Ani Štrbac Agić, odvjetnici u Makarskoj, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika JS, RS i ŽS izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: Ovr- 146/2022-36 od 28. listopada 2025., dana 18. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika JS, RS i ŽS, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: Ovr-146/2022-36 od 28. listopada 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbačen je prigovor prava na dom ovršenika JS, RS i ŽS izjavljen na ročištu 26. studenog 2024. kao nedopušten.

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobijaju ovršenici JS, RS i ŽS (dalje: žalitelji) zbog svih zakonom propisanih žalbenih razloga, predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine pobijano rješenje te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Makarskoj, Stalne službe u Imotskom, poslovni broj: Ovr-146/2022- 2 od 19. rujna 2022., određena ovrha na nekretninama ovršenika, a temeljem Ugovora o kreditu za razvoj turističke djelatnosti broj: 135/04 od 8. travnja 2004., solemniziranog 9. travnja 2004. od strane javnog bilježnika Ante Barbića pod poslovnim brojem : OU- 113/04, kojim je zasnovano založno pravo u korist Zagrebačke banke d.d. na nekretnini na kojoj je kao knjižni vlasnik bio upisan (sada pok.) TS, radi osiguranja potraživanja u iznosu od 25.000,00 EUR, kojim ugovorom je u čl. 12. ugovoreno da radi osiguranja cjelokupne tražbine založni dužnik TS zalaže nekretninu upisanu u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, k. o. [katastarska općina], z. k. ul. [broj ZK uloška], u naravi jedno z.k. tijelo koje čine čest. zgr. [katastarska čestica] stojna kuća površine 46 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] neplodno-dvorište površine 190 m2, koje kreditor prima u zalog.

5.1. Također, prvostupanjski sud navodi da su ovršenici nasljednici pok. TS temeljem Rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ante Pe jkovića iz [adresa], kao povjerenika Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: O-508/18 UPP/OS-22/18 od 29. srpnja 2020., dok je Zagrebačka banka d.d. predmetno potraživanje ustupila ovrhovoditelju temeljem Trostranog ugovora o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017., solemniziranog 18. srpnja 2017. od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek pod brojem: OV-6842/2017.

5.2. Konačno, prvostupanjski sud navodi da su žalitelji na ročištu 26. studenog 2024. istaknuli prigovor prava na dom, odnosno izjavili da predmetna nekretnina u [adresa], anagrafske oznake [adresa], predstavlja jedinu nekretninu u kojoj stanuju ovršenici JS i ŽS, koja je nužna za zadovoljavanje njihovih osnovnih potreba, napominjući da isti nisu bili stranke Ugovora o kreditu iz 2004., niti su ikada dali suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njihovoj jedinoj nekretnini.

5.3. Uzimajući u obzir da su ovršenici predmetnu nekretninu stekli u trenutku kada je na istoj već bilo zasnovano dobrovoljno založno pravo od stane njihovog prednika, odnosno da je prednik ovrhovoditelja na temelju pravnog posla s prednikom ovršenika na predmetnoj nekretnini stekao založno pravo radi osiguranje tražbine čije se prisilno ostvarenje u ovom predmetu traži, te pozivajući se na odredbu čl. 297. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZVDSP-a), prvostupanjski sud zaključuje da se ovršenici ne mogu pozivati na povredu prava na dom, a niti na zaštitu propisanu odredbom čl. 75. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ-a), budući da je nastavnom odredbom čl. 77. st. 1. istog Zakona pripisano da se ovršenik ne može protiviti takvoj ovrsi, slijedom čega je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

6. U žalbi žalitelji navode da je točno da je predmetna tražbina ovrhovoditelja osigurana dobrovoljno zasnovanim založnim pravom, međutim, ističu da ovršenik ŽS nije bio stranka niti korisnik Ugovora o kreditu od 8. travnja 2004., temeljem kojeg je u ovoj pravnoj stvari određena ovrha, niti je ikada pristao za zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini, a niti dao suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbina ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini koja ujedno predstavlja njegov dom, a osim toga, ovaj ovršni postupak da se ne vodi zbog njegovog neizvršavanja preuzetih ugovornih obveza. Također, ističu da provedba ovrhe dovodi do povrede prava na dom, a posljedično i do nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete iz čl. 65. st. 1. OZ-a, obzirom da bi ostali bez svog jedinog doma.

7. Prije svega valja reći da imajući u vidu razloge iznesene u obrazloženju pobijanog rješenja iz kojih proizlazi neosnovanosti prigovora ovršenika o povredi prava na dom, da je prvostupanjski sud pravilno u izreci pobijanog rješenja navedeni prigovor trebao odbiti, a ne odbaciti.

8. Nema dvojbe da je pravo zaloga u konkretnom slučaju uknjiženo na temelju ovršne isprave (solemniziranog Ugovora o kreditu) radi osiguranja predmetne novčane tražbine u korist prednika ovrhovoditelja, koji je istu Ugovorom o ustupu i prijenosu tražbina od 30. svibnja 2017. ustupio ovdje ovrhovoditelju. Nasljeđivanjem nekretnine, na kojoj je bilo upisano založno pravo, ovršenici su postali založni dužnici stupivši u pravni položaj svog pravnog prednika koji je prilikom sklapanja Ugovora o kreditu radi osiguranja tražbine po kreditu dozvolio zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini i neposrednu provedbu ovrhe nakon dospijeća radi naplate osigurane tražbine te time prihvatio pravne i faktične posljedice koje iz toga proizlaze, a jedna od njih je i mogućnost da predmet zaloga postane predmet ovrhe.

9. Dakle, predmetna ovrha je u smislu odredbe čl. 83. OZ-a određena protiv ovršenika kao novih vlasnika nekretnine opterećene založnim pravom, koji su istu stekli u trenutku kada je na istoj već bilo zasnovano dobrovoljno založno pravo od strane njihovog prednika. Sukladno odredbi čl. 297. ZVDSP-a, založno pravo ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dosp ijeću ispunjena, namiri iz vrijednosti te stvari, ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

9.1. Stoga se, kako to pravilno navodi prvostupanjski sud, žalitelji ne mogu pozivati ni na povredu prava na dom, a niti na zaštitu koja je propisana odredbom čl. 75. st. 1. OZ-a, obzirom da je odredbom čl. 77. st. 1. OZ-a propisano da ako je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije se prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, da se ovršenik ne može protiviti takvoj ovrsi pozivajući se na razloge iz čl. 75. st. 1. OZ-a niti na druge odredbe tog Zakona o izuzimanju od ovrhe ili ograničenju ovrhe, osim na odredbe čl. 4. st. 4., 5. i 6. istog Zakona.

10. Iz navedenih razloga, irelevantnim se za ocjenu pravilnosti i zakonitosti pobijanog rješenja ukazuju žalbeni navodi žalitelja da nisu bili stranka Ugovora o kreditu, niti su pristali za zasnivanje založnog prava, a niti dali suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbina ovrha može provesti na njihovoj jedinoj nekretnini odnosno domu, jer kao što je navedeno, radilo se o pravnom poslu njihovog pravnog prednika, temeljem kojeg je zasnovano založno pravo na predmetnoj nekretnini kao instrument osiguranja ugovorenog kredita, sa svim pravnim posljedicama takvog raspolaganja, pa tako i s izričitim pristankom da se u slučaju neisplate kredita nepodmireni dug može naplatiti iz vrijednosti založene nekretnine, pa ovršenici, koji su nasljeđivanjem stupili u pravni položaj svog pravnog prednika, u predmetnom postupku radi prisilne naplate predmetne tražbine ne mogu isticati prigovor prava na dom (tako i u Odluci Europskog suda za ljudska prava Frlan protiv Republike Hrvatske - Zahtjev broj: 2545/2014 od 20. rujna 2016.).

11. Slijedom svega navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, niti je pobijano rješenje doneseno uz neku od bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu žalitelja odbiti i na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23) u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a potvrditi prvostupanjsko rješenje.

Varaždin, 18. ožujka 2026.

Sudac

Snježana Šaško