P-1567/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Jurovicki, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja AUTO KANTOCI d.o.o., OIB 61995520253, Zagreb, Samoborska cesta 118B, kojega zastupa punomoćnik Aleksandar Aleksovski, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Juršetić & Aleksovski d.o.o. u Zagrebu, OIB: 18395825448, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Zagreb, Listopadska 2, kojega zastupa punomoćnica Anita Sušac, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 428,55 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 12. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana platiti tužitelju iznos od 428,55 EUR (slovima: četiristo dvadeset osam eura pedeset pet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 17. veljače 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 477,31 EUR (slovima: četiristo sedamdeset sedam eura trideset jedan cent) sa zateznim kamatama koje teku od 18. ožujka 2026. do isplate, po stopi od 5,15 % godišnje.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 26. lipnja 2025. podnio tužbu radi isplate iznosa od 428,55 EUR. U tužbi je naveo da je u prometnoj nezgodi 11. veljače 2025. koju je skrivio osiguranik tuženika, oštećeno vozilo u vlasništvu ŽO iz [adresa]. Navodi da je tužitelj izvršio popravak vozila te ispostavio oštećeniku račun broj 602/01/02 u iznosu od 1.372,85 EUR. Oštećenik se tuženiku obratio odštetnim zahtjevom od 17. veljače 2025., koji je tuženik ocijenio pravno osnovanim te oštećeniku isplatio nesporan iznos naknade štete u iznosu od 944,30 EUR, navodeći da se iznos od 428,55 EUR koji nije platio, odnosi na razliku u visini cijene satnice za popravak vozila koju priznaje tuženik i one koje naplaćuje tužitelj. Oštećenik je kao ustupitelj, na tužitelja kao primatelja tražbine prenio novčano potraživanje prema tuženiku kao dužniku koje je predmet ovog postupka, a kako proizlazi iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 30. travnja 2025.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor nedostatka aktivne i pasivne legitimacije, te osporio osnovanost i visinu potraživanja. Naveo je da je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu, a da je tuženik u konkretnom slučaju ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila, na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više kako ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi, ali da je bez obzira na navedeno, odabrana opcija popravka vozila po skupljoj cijeni. Osim toga, tužitelj da je nakon 2. siječnja 2024. ispostavljao račune s nižom satnicom, a protivno svom navodnom cjeniku, pa da tužitelj ne postupa po svojoj navodnoj satnici , već da određuje cijene od slučaja do slučaja. Zaključno, osporio je traženi tijek kamata koji nije prenesen cesijom te predložio odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 30. travnja 2025. (list 7.-9. spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 30. travnja 2025. (list 10.-11. spisa), prigovor tužitelja od 15. svibnja 2025. (list 12.-13. spisa), obrazloženu ponudu tuženika od 28. travnja 2025. (list 14. spisa), presliku prometne dozvole za vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka] (list 15.- 16. spisa), izvid štete od strane tuženika broj: 258610510150 (list 17.-18. spisa), račun tužitelja broj 602/01/02 (list 19. spisa), radni nalog tužitelja (list 20. spisa), cjenik tužitelja (list 22. spisa), mišljenje Agencije za tržišno natjecanje od 20. veljače 2020. (list 23.-26. spisa), te račune popravka u servisima AutoPoint d.o.o., Autolimarija Fiolić, AUTO Krpić, AUTO M&D i kod tužitelja (list 86.-93. spisa).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za plaćanjem neplaćenog dijela računa broj 602/01/02 u iznosu od 428,55 EUR, za rad koji je tužitelj obavio na oštećenom vozilu u vlasništvu ŽO.

6. U postupku nije sporan nastanak štetnog događaja, kao ni činjenica da je tuženik oštećeniku isplatio iznos od 944,30 EUR po računu izdanom za popravak vozila, a koji iznos predstavlja dio iznosa računa izdanog za popravak vozila u predmetnoj prometnoj nezgodi. Između stranaka nije sporan ni broj radnih sati limarskih i lakirerskih radova koji su bili potrebni da se oštećeno vozilo zbog sudjelovanja u predmetnoj prometnoj nezgodi vrati u prvobitno stanje (ukupno 11,6 i 8 radnih sati).

7. Sporna je odštetna odgovornost tuženika, odnosno odgovornost njegovog osiguranika za nastanak štetnog događaja, aktivna i pasivna legitimacija, te ima li oštećenik pravo slobodno izabrati autoradionicu u kojoj će popravljati svoje vozilo nakon što je oštećeno u prometnoj nezgodi, odnosno ima li tužitelj pravo na višu cijenu rada za limarske i lakirerske radove od cijene rada za navedene radove koju priznaje tuženik kao osiguravajuće društvo.

8. Iz dostavljenog ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 30. travnja 2025. razvidno je da je taj ugovor sklopljen između ŽO kao ustupatelja i tužitelja kao primatelja, a kojim su ugovorne strane utvrdile da ustupatelj ima novčano potraživanje prema tuženiku, kao dužniku (cesusu), u iznosu od 428,55 EUR, sve prema računu popravka broj 602/01/02 za štetu u iznosu od 1.372,85 EUR i temeljem auto osiguranja dužnika broj 258610510150 - osnovni + 1. naknadni. Nadalje, u ugovoru je određeno da je dužnik vlasniku vozila pomirio iznos od 428,55 EUR po računu popravka broj 602/01/02, a s obzirom na to da dužnik nije pomirio u cijelosti iznos računa, to primatelj i dalje ima potraživanje prema ustupitelju u iznosu od 428,55 EUR.

9. Iz iskaza svjedokinje ŽO (list 101.-102. spisa) proizlazi da je ona svoju tražbinu prema osiguratelju Adriatic osiguranje d.d. nastalu iz štetnog događaja od 11. veljače 2025. ustupila auto servisu Auto Kantoci. Nije joj poznato na koji točno iznos su glasili računi za popravak vozila. Na vozilu je bio oštećen zadnji kraj na vozačevoj strani, ali iznad lijevog zadnjeg kotača, s obzirom da ju je u to mjesto udarilo vozilo Hrvatske pošte dok je bila parkirana. Vozilo je popravljeno, ona je dobila isplatu nespornog dijela štete i preuzela svoje vozilo. Nije se interesirala o cijeni sata rada kod tužitelja.

10. Tuženik tijekom postupka osporava svoju odgovornost za štetu iako je tu odgovornost priznao u izvansudskom postupku radi naknade štete koji je prethodio ovom parničnom postupku, te iako je na ime predmetne naknade štete tužitelju uplatio iznos od 944,30 EUR. Navedenom radnjom otplate dijela štete tužitelju, tuženik je posredno priznao postojanje osnove za naknadu štete, čime je ujedno i priznao postojanje svoje odgovornosti za štetu. Osim toga, iz obrazložene ponude tuženika od 28. travnja 2025. proizlazi da odgovornost za naknadu štete, po navedenoj prometnoj nesreći nije osporio, pa je sud, kako prigovor promašene aktivne, tako i pasivne legitimacije ocijenio neosnovanim.

11. Nadalje, tuženik smatra kako je oštećenik lako mogao pronaći autoservis koji bi po jednakoj kvaliteti radova odradio predmetne radove za znatno manju cijenu satnice.

12. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj je pravilno ocijenio da tuženik ne može obvezati svog osiguranika, pa tako ni vlasnika oštećenog vozila kojemu je tuženikov osiguranik prouzročio štetu, da se za popravak štete obrati točno određenim serviserima , niti da može jednostrano određivati cijenu sata rada servisera. Takvo stajalište već je zauzela sudska praksa, a jednako mišljenje dala je i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u dopisu Klasa: 034-08/18-01/093, Ur. broj 580-09/84-220-043 od 20. veljače 2020.

13. Točno je da je oštećenik dužan postupati sukladno načelu savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO-a), suradnje (čl. 5. ZOO-a) i suzdržavati se od postupaka koji bi otežali ispunjenje obveze drugog sudionika o obveznom odnosu (čl. 10. st. 3. ZOO). Također je točno da postupanje prema načelu savjesnosti i poštenja podrazumijeva postupanje s povjerenjem. Ova načela obveznog prava ne obvezuju samo osiguranika, već i osiguratelja u ovoj pravnoj stvari. Prema mišljenju ovog suda, oštećena kao laik, odnosno osoba koja nije vična automehaničarskoj struci ne može, niti treba znati u kojem su autoservisu radovi kvalitetniji. Životno je i logično da će svaki oštećenik otići u onaj autoservis u koji redovito ide, u čiju stručnost vjeruje, a i koji su eventualno upoznati sa prijašnjim radovima na predmetnom vozilu.

14. Uvažavajući sve okolnosti konkretnog slučaja, sud u skladu s ranijim navodima ocjenjuje važnijim očuvati pravo vlasnika oštećenog vozila na samostalni izbor osobe koja će popraviti njegovo vozilo, od njegove „dužnosti“ da izabere jednog od popravljača koji odgovara tuženiku. U tom smislu ocjenjuje se da se vlasnik tog vozila u ovom konkretnom slučaju, opisanim postupanjem, nije ogriješio o dužnost postupanja na način da visina štete koju mu je dužan isplatiti tuženik prema ugovoru o osiguranju s štetnikom kao osiguranikom, bude što manja (čl. 1092. st. 1. ZOO-a), tim više što je riječ o razlici koja ne bi smjela biti predmetom angažiranja državnog sudskog aparata i nastankom daljnjih troškova koji će premašiti taj iznos.

15. Obveza postupanja u smislu smanjenja visine nastale štete obvezuje obje stranke u ovoj pravnoj stvari. Da je tuženik tako postupao, ne bi bez dogovora s vlasnikom oštećenog vozila dopustio da ustupi tražbinu tužitelju , da tužitelj potom podnese tužbu i da se tako dio štete koja je predmet tužbenog zahtjeva uslijed troškova vođenja parničnog postupka, znatno uveća.

16. Slijedom navedenog, vlasnik oštećenog vozila ima pravo na puno obeštećenje iz ugovora o osiguranju, a time tužitelj s te osnove, u skladu s odredbama članka 921. ZOO-a i članka 84. stavka 1. ZOO-a, ima pravo na s njegove strane ustupljenu mu tražbinu iz tužbenog zahtjeva. Odredbom članka 81. stavka 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom na primatelja prelaze sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate koje mu pripadaju od 17. veljače 2025. kao prvoga dana iza dana u kojem je tuženik isplatio tužitelju nesporan iznos. Stopa zatezne kamate određena je u skladu s odredbom članka 29. stavka 2. ZOO -a za odnose izvan trgovačkih ugovora jer oštećenik, a time ni tužitelj, nije s tuženikom u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora.

17. Raspravnim rješenjem od 13. studenoga 2025. (list 99. spisa) sud je daljnje predložene dokaze radi utvrđenja odlučnih činjenica odbio kao suvišne, i to prometno- tehničko vještačenje na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete, očevid na licu mjesta i saslušanje stranaka, sve iz razloga što je činjenično stanje u trenutku zaključenja glavne rasprave bilo u dovoljnoj mjeri razjašnjeno za donošenje meritorne odluke.

18. Tužitelj je uspio u parnici pa mu je tuženik dužan nadoknaditi parnične troškove. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe po Tbr. 7 .1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023; u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 100,00 EUR, trošak zastupanja na ročištima 13. studenoga 2025. i 12. veljače 2026. u iznosu od 100,00 EUR po svakom ročištu (Tbr. 9.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 87,50 EUR (Tbr. 42. Tarife), te trošak sudskih pristojbi za tužbu u iznosu od 13,27 EUR i za presudu u iznosu od 26,54 EUR, u skladu s odredbom Tar. br. 1. t. 1. i Tar. br. 2. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023), što ukupno iznosi 477,31 EUR, na koji iznos mu pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja presude do isplate.

19. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 13. rujna 2025. jer mu taj podnesak nije bio potreban za vođenje parnice, s obzirom na to da je svoje očitovanje na tuženikov odgovor na tužbu mogao iznijeti i na ročištu, kao ni trošak sastava prigovora protiv obrazložene ponude tuženika (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 18. ožujka 2026.

SUDAC:

MAJA JUROVICKI

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.