Psp-87/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna Služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužitelja Astringence Medvidina d.o.o. Split, Hrvatske mornarice 1K, osobni identifikacijski broj 78480744104, kojega zastupa punomoćnik Roko Lukšić, odvjetnik u Jelsi, protiv tuženika pod 1) JĆ iz [adresa], osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vinko Peronja, odvjetnik u Jelsi, te pod 2) DĆ iz [adresa], kojega zastupa punomoćnik Vinko Peronja, odvjetnik u Jelsi, radi smetanja posjeda, 18. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik pod 1) JĆ, osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], smetao tužitelja Astringence Medvidina d.o.o. Split, osobni identifikacijski broj 78480744104, u posljednjem mirnom i faktičnom posjedu kuće i okućnice izgrađene na č. zgr. [katastarska čestica] gospodarska zgrada, površine 133 m[2] i č.z. 1478/3vinograd, površine 569 m , sve upisano u zemljišno- knjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da je tuženik pod 1) JĆ na č.z. 1478/3 i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to istočno od pristupne makadamske ceste, uz njezin rub, nepoznatog dana, za što je tužitelj doznao 29. travnja 2024., postavio osa do deset željeznih stupića koji su učvršćeni u beton, a između kojih je razvukao crnu žicu, čime je tužitelju oduzeo posjed i onemogućio ga da vozilima pristupa do svoje kuće, kao i da nesmetani pristupa na svoju vodospremu.

II. Nalaže se tuženiku pod 1) JĆ, osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj] uspostaviti ranije posjedovno stanje, kakvo je bilo u trenutku prije smetanja posjeda, na način da odmah i o svom trošku sa č. zgr. [katastarska čestica] i č.z. 1478/3 k. o. [katastarska općina] ukloni i to istočno od pristupne makadamske ceste, uz njezin rub, postavljenih osam do deset željeznih stupića koji su učvršćeni u betonu i crnu žicu koja je razvučena između tih stupića, te da omogući tužitelju Astringence Medvidina d.o.o. Split, osobni identifikacijski broj 78480744104, nesmetani kolni pristup sa makadamske ceste na nekretnine u vlasništvu tužitelja, označene kao č. zgr. [katastarska čestica] i č.z. 1478/3 k. o. [katastarska općina].

III. Zabranjuje se tuženiku pod 1) JĆ, osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj] buduće poduzimanje takvih ili sličnih radnji, kojima bi smetao ili pak oduzeo posjed tužitelju Astringence Medvidina d.o.o. Split, osobni identifikacijski broj 78480744104 na kući i okućnici, koje su smještene na č. zgr. [katastarska čestica] i č.z. 1478/3 k. o. [katastarska općina].

IV. Nalaže se tuženiku pod 1) JĆ, osobni identifikacijski broj [osobni identifikacijski broj], naknaditi tužitelju Astringence Medvidina d.o.o. Split, osobni identifikacijski broj 78480744104, u roku od osam dana, troškove ovog postupka u novčanom iznosu od 934,09 eura, uvećano za zatezne kamate od donošenja ove presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarsko dana tekućeg polugodišta, uvećanjem za tri postotna poena, dok se za više traženo zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

V. Tužbeni zahtjev postavljen tužbom koja je zaprimljena kod ove Stalne Službe 28. svibnja 224. odbija se kao neosnovan u odnosu na tuženika pod 2) DĆ iz [adresa].

VI. Nalaže se tužitelju Astringence Medvidina d.o.o. Split, osobni identifkacijski broj 78480744104, naknadit tuženiku pod 2) ZĆ iz [adresa], u roku od osam dana troškove ovog postupka u novčanom iznosu od 466,54 eura.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je tužbom 28. svibnja 2024., u kojoj tužitelj navodi kako su ga tuženici zasmetali u njegovom posjedu čestice zemlje koja je u njegovom vlasništvu i to na način da su na istoj postavili 8 do 10 željeznih stupića, učvršćenih betonom, između kojih su razvukli metalnu žicu. Naime, tužitelj tvrdi da je vlasnik, za cijelo, čestica oznake č. zgr. [katastarska čestica], č.z. 1478/3, obje upisane u ZU 6955 k. o. [katastarska općina]. Ove nekretnine da na terenu predstavljaju kuću i okućnicu, u uvali Veprinova, na južnoj strani otoka [adresa]. Tužbom se tvrdi da je tužitelj, preko izvođača radova na njegovoj kući u uvali, 29. travnja 2024. saznao, odnosno, da je tada obaviješten kako su tuženici na njegovim nekretninama č.z. 1478/3 i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to istočno od pristupne makadamske ceste, uz njezin rub, nepoznatog dana postavili desetak željeznih stupića, učvršćenih betonom, između kojih da su razvukli crnu metalnu žicu. Ovakvim postupanjem, da je tužitelju onemogućen pristup do njegovih nekretnina, te je tužitelju i izvođačima radova (na obnovi tužiteljeve kuće) onemogućen jedini kolni pristup s navedene makadamske ceste do kuće, a ujedno da je onemogućen pristup vodospremi koju je tužitelj izgradio na svome zemljištu, za potrebe kuće. Makadamska cesta koja prolazi uvalom Veprinova, dijelom prolazi i preko čestice č.z. 1478/3, koja je u vlasništvu tužitelja. Preko iste je tužitelj napravio odvojak za kolni pristup na svoje nekretnine. S obzirom na navedeno, traži se sudska zaštita posjeda, na način da se tuženicima naloži uspostava ranijeg stanja, kakvo je bilo prije čina smetanja, te da im se zabrani svako takvo buduće ponašanje.

2. Odgovor na tužbu je zaprimljen u spis 19. lipnja 2024., kojim su se tuženici usprotivili navodima tužbe, te predložili odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Ujedno su istaknuli prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na tuženika pod 2, navodeći kako on nema nikakve veze s predmetnim događajem. Nadalje, tvrdi se da je prvotuženi, o vlastitom trošku izgradio makadamski put koji se proteže od protupožarnog puta, pa do navodnog mjesta spora, pa još dalje i to davno prije nego li je tužitelj kupio svoje nekretnine. Na tom mjestu, prvotuženi tvrdi da je napravio plato, koji koristi kao parking za svoje goste, s obzirom da u neposrednoj blizini ima restoran. Upravo da je tužitelj zamolio prvotuženika da od navedenog platoa do njegovih nekretnina, dok traju radovi na kući, napravi put u svrhu pristupa radnicima i opremi, na što da je prvotuženi pristao. Odmah te prilike, da je tužitelju dao do znanja kako u ljetnim mjesecima neće moći koristiti plato/parking, zbog tuženikovih gostiju. Isto tako, tužitelju da je dao do znanja kao će na tom mjestu izgraditi vodospremu, budući da u uvali nema vode, pa da bi time prvotuženi riješio svoje pitanje opskrbe vodom. Na sve ovo, tužitelj da je pristao. Dodatno se ističe da tužitelju na raspolaganju stoje dodatne dva puta, kao pristup njegovim nekretninama, te mu ovaj put nije ni od kakvog značaja. U odgovoru na tužbu se također navodi da je upravo prvotuženi posjednik tog puta, kojega da je sam i napravio, te da je postavljanjem stupića koji se spominju tužbom, prvotuženi samo definirao svoj stalni posjed. Zaključno, prvotuženi tvrdi da je sporne stupiće postavio samo i isključivo na nekretnini koja da je u posjedu njegove obitelji od "pamtivijeka", odnosno, tvrdi da nekretnina na kojoj je prvotuženi postavio stupiće nije i ne može biti stvarni posjed i vlasništvo tužitelja. Slijedom navedenog, da nisu ispunjeni uvjeti za pružanjem sudske zaštite, pa se predlaže tužbu odbiti.

3. U postupku nije bilo prijepora oko identifikacije čestica oznake č. zgr. [katastarska čestica] i č.z. 1478/3, obje upisane u ZU 6955 k. o. [katastarska općina], kao ni oko činjenice da je prvotuženi postavio željezne stupiće i metalnu žicu na pristupnom putu (koji se nalazi na čestici č.z. 1478/3), što bi predstavljalo čin smetanja, kako se to tvrdi predmetnom tužbom.

4. Ono što je u postupku bilo prijeporno i valjalo raspraviti je prije svega pasivna legitimacija drugotuženika, te posljednji mirni posjed čestice č.z. 1478/3 k. o. [katastarska općina], na kojoj se navodni čin smetanja dogodio.

5. Pripremno ročište u ovoj pravnoj stvari održano je 3. prosinca 2024., na kojem je odlučeno o dokaznim prijedlozima stranaka.

6. Tako su u postupku izvedeni sljedeći dokazi:

a. pregledana je zemljišna knjiga za čestice č. zgr. [katastarska čestica] i č.z. 1478/3 k. o. [katastarska općina], pa je izvršen uvid u ZU 6955 k. o. [katastarska općina] (list 5-6 spisa); b. pregledan je izvadak iz katastarskog plana sa stanjem na 28. svibnja 2024. (list 7 spisa);

c. pregledan je plan i fotografija uvale Veprinova ( list 8 spisa), dostavljen uz tužbu;

d. pregledane su fotografije koje je tužitelj dostavio uz tužbu ( list 9-13 spisa);

e. pribavljen je i pregledan ovršni spis ove Službe Ovr-1041/2023; f. pregledana je preslika zapisnika iz spisa Ovr-1041/2023, dostavljena od strane tužitelja (list 28-29 spisa);

g. pregledane su fotografije dostavljene u spis od strane tužitelja, a prikazuju predmetne čestice (list 32-34 spisa);

h. pregledane su fotografije u boji, koje prikazuju makadamski put, željezne stupiće, a dostavljene su u spis od strane tužitelja ( list 35-40 spisa);

i. saslušani su sljedeći svjedoci:

i. MĆ (iskaz na listu 45-46 spisa);

ii.  BĆ (iskaz na listu 47-48 spisa);

iii.  OĆ (iskaz na listu 50-52 spisa);

iv.  TĆ (iskaz na listu 54-56 spisa);

v. RĆ (iskaz na listu 56-57 spisa);

vi. SĆ (iskaz na listu 66-67 spisa);

j. saslušane su parnične stranke i to tužitelj po zastupniku po zakonu KĆ (iskaz na zapisniku s ročišta 18. veljače 2026., list 67-68 spisa), te prvotuženi JĆ (iskaz na listu 68-69 spisa).

7. U dokazne svrhe je prihvaćen prijedlog radi saslušanja i drugotuženika, no, s obzirom na tijek postupka, te stanje raspravljenosti glavne stvari u vrijeme održavanja glavne rasprave na kojoj su saslušane parnične stranke, na tom ročištu, održanom 18. veljače 2026., od ovog dokaza se odustalo.

8. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

9. Prije svega, valja napomenuti da se prema odredbi članka 441. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2016, 70/2019, 80/2022) 114/2022) u parnicama radi smetanja posjeda sud ograničuje na utvrđenje zadnjeg mirnog posjeda i nastalog smetanja, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda ili poštenje posjednika.

10. Nadalje, Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014 ) reguliran je institut posjeda i njegove pravne zaštite. Tako je odredbom članka 10. Zakona o vlasništvu propisano da je neposredni posjednik onaj tko svoju faktičnu vlast izvršava osobno ili posredovanjem pomoćnika u posjedovanju.

11. Članak 18. Zakona o vlasništvu govori o kakvoći posjeda. Tako je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja. Posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, niti zlouporabom povjerenja. Međutim, posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, s tim da se poštenje presumira.

12. Prema članku 20. Zakona o vlasništvu, samovlast je zabranjena. Bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Ni osoba od koje je posjed pribavljen silom, potajno, odnosno prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, ne smije samovlasno oduzeti taj posjed nakon što joj prestane pravo na zaštitu posjeda.

13. Pravo na zaštitu posjeda je regulirano odredbom članka 21. Zakona o vlasništvu, pa je tako propisano da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. I posjednik koji je posjed stekao samovlasno ga oduzevši drugome silom, potajno ili zlouporabom povjerenja, ima pravo štititi svoj posjed; jedino ga nema pravo štititi od one osobe kojoj ga je bio samovlasno oduzeo, no smjeti će to i protiv nje, nakon što mu posjed postane miran. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja. Pravo na zaštitu posjeda ostvaruje se u posebnom postupku pred sudom ili putem samopomoći.

14. Prema članku 22. Zakona o vlasništvu, posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

15. Naposlijetku, odredom članka 221.a Zakona o parničnom postupku propisano je da će se u slučaju da se ne može sa sigurnošću utvrditi neka činjenica, o njenom postojanju odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Predmet ovog parničnog postupka je zahtjev tužitelja, kao navodnog posljednjeg mirnog posjednika čestice č.z. 1478/3, na kojoj se dogodilo navodno smetanje, usmjeren na utvrđivanje čina smetanja posjeda od strane tuženika, kao i naredba za uspostavom ranijeg posjedovnog stanja, odnosno, kakvo je bilo prije navodnog čina smetanja, te zabrana ubuduće takvog ili sličnog ponašanja.

17. U zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, u ZU 6955 k. o. [katastarska općina], kao jedini vlasnik čestica č. zgr. [katastarska čestica] i č.z. 1478/3 je upisan ovdje tužitelj Astringence Medvidina d.o.o. Split.

18. U spisu ove Službe, oznake Ovr-1041/2023 obavljen je očevid na licu mjesta i to 3. svibnja 2024., uz prisutnost vještaka mjernika, radi osiguranja dokaza. Na terenu je utvrđeno kako č.z. 1478/3 k. o. [katastarska općina] predstavlja neobrađeno zemljište, na kojem se nalazi vodosprema, a preko koje čestice prolazi makadamski put u smjeru sjever-jug. Na očevidu su uočeni željezni stupovi betonirani u pod, preko kojih je pružen kabel. Ovdje prvotuženi je u postupku osiguranja dokaza, na zapisnik izjavio kako je on postavio željezne stupove, na svojoj nekretnini (misleći na č.z. 1478/3).

19. Saslušani kao svjedoci, GĆ i BĆ su iskazivali gotovo identično, a iz njihovih iskaza proizlazi da su oni bili radnici koji su 2008.-2009. kopali pristupnu cestu za uvalu Veprinova, koja cesta je prolazila preko susjednih čestica, a u isto vrijeme je napravljen i odvojak s te glavne ceste, koji je prelazio i preko čestice č.z. 1478/3, prema svjedocima. Izgradnju navedenog odvojka je financirao prvotuženi, tvrde svjedoci. O navodnom činu smetanja i predmetnom događaju nemaju nikakvih saznanja, budući da su spomenute radove izvodili 2008. -2009., a nakon toga nemaju nikakvih saznanja, ni o postavljanju stupova, ni žice. Kada su izvodili spomenute radove, toga nije bilo na predmetnoj čestici.

20. Saslušan kao svjedok, OĆ je iskazivao na temelju neposrednih saznanja koja ima o predmetu spora, u svojstvu nadzornika radova na česticama č.z. 1478/3 i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za koje radove ga je tužitelj angažirao. Svjedok je osoba koja je zatekla željezne stupiće i ogradu na pristupnom putu ka kući tužitelja i to krajem travnja 2024., te je o tome obavijestio tužitelja. Sami čin postavljanja stupića, svjedok nije vidio, no tvrdi da je nekoliko dana prije no što je to zatekao, vidio prvotuženog, koji je tada vikao i govorio kako je to "…njegovo privatno vlasništvo…", a pritom se misli na česticu č.z. 1478/3, te da će on to "…zagraditi, da se tu više ne može prolaziti…". Svjedok je bio prisutan i vidio je kako prvotuženi bagerom kopa prolaz između vodospreme i ceste, tako da se više ne može koristiti kao parking. Kada je svjedok upitan da pojasni o kojoj vodospremi se radi, isti je pokazao na fotografije na listovima 9-11 spisa. Na fotografiji na listu 9 svjedok je opisao dio (lijevo na slici) koji je prvotuženi prokopao bagerom. Drugotuženog, svjedok nije tada ni kasnije vidio. Nadalje, iz iskaza svjedoka proizlazi kako je tužitelj njega angažirao za radove na kući 2022., te da je u razdoblju do navodnog čina smetanja, neometano pristupao kući tužitelja i to vozilom, preko čestice č.z. 1478/3, budući da je to jedini kolni prilaz. S druge strane uvale da postoji alternativni pristup, ali samo za pješake, te je nemoguće pristupiti vozilima. Što se tiče odnosa tužitelja i tuženika, svjedoku je poznato da su odnosi narušeni i neprijateljski dulje vremena, pa je tako, između ostalog, prvotuženi na čestici č.z. 1478/3 čak sagradio vodospremu, no, tužitelj je koristeći institut samopomoći, tu spremu porušio, budući da je sagrađena na čestici u njegovom vlasništvu (sagrađena na pristupnom putu).

21. Saslušan kao svjedok, TĆ je iskazivao na temelju svojih neposrednih saznanja koja ima o predmetu spora i to kao predstavnik investitora, od kojih je jedan i tužitelj, počevši od 2017. Tada da su odlučili kupiti prvu kuću u nizu i to oznake č. zgr. [katastarska čestica] od bivšeg vlasnika CĆ. Kasnije, negdje u studenom 2020. da je kupljena druga kuća, oznake č. zgr. [katastarska čestica], a potom i okolne zemlje i to č.z. 1478/10 i 1478/3. Ova zadnja čestica je bila ključna prema iskazu svjedoka, jer je ona predstavljala jedini kolni pristup do kupljenih kuća tužitelja. Preko te čestice se dolazilo s glavnog puta do pristupnog puta do kuća, a plan je bio kasnije napraviti interni kolni pristup kućama, budući da ga nisu imale. Pripreme za radove su započele 2021., a u siječnju 2022. su započeli sami radovi. Sve do navodnog čina smetanja, do kuća je nesmetano prolazila mehanizacija, bageri, mikseri, kamioni. U lipnju 2022. napravljena je vodosprema, čiji krov se koristio kao parking za vozila. Radovi su se nesmetano obavljali do proljeća 2024., negdje u travnju, kada su na čestici č.z. 1478/3 i to na pristupnom putu, postavljeni željezni stupići, povezani metalnom žicom. Svjedok je potvrdio autentičnost fotografija na listovima 9-13 spisa, odnosno, da se radi upravo o tom pristupnom putu i stupićima sa žicom, te spomenutom vodospremom. Isto tako je na snimci Geoportala, kao i na fotografijama u spisu, potvrdio da su stupići postavljeni na čestici č.z. 1478/3 k. o. [katastarska općina]. Svjedok osobno nije vidio, niti svjedočio postavljanju stupića i žice, već je za to saznao kada ga je obavijesti OĆ. Ovaj svjedok je potvrdio postojanje drugog pristupnog puta, ali taj put je isključivo za pristup pješice, odnosno, nemoguće je vozilima pristupiti do kuća tužitelja. Također je potvrdio kako je prvotuženi ranije na istoj čestici (č.z. 1478/3) sagradio vodospremu, koja je srušena od strane tužitelja, korištenjem instituta samopomoći.

22. Saslušan kao svjedok, RĆ je iskazivao na temelju neposrednih saznanja koja ima o predmetu spora i to kao jedan od radnika na izvođenju radova na kućama u vlasništvu tužitelja. Svjedoka je kao radnika angažirao OĆ, u ime tužitelja, pa je tako svjedok radio na obnovi i gradnji dviju kamenih kuća u uvali Veprinova, koje je pokazao na snimci Geoportala kao č. zgr. [katastarska čestica] i č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Opisujući radove na kućama, iz iskaza svjedoka proizlazi kako bi on (i drugi radnici) preko tjedna izvodili radove, a vikendom bi išli kućama, pa je tako jedne prilike, krajem travnja 2024., kada se svjedok vratio u ponedjeljak u uvalu, zatekao postavljene, zabetonirane u zemlju, željezne stupiće, povezane metalnom žicom i to na pristupnom putu, koji je svjedok identificirao kao č.z. 1478/3 k. o. [katastarska općina]. Isto tako je potvrdio autentičnost fotografija na listovima 9-13 spisa. Tjedan prije, znači svega dva dana prije, prema svjedoku na tom mjestu nije bilo stupića, ni ograde. Ovaj svjedok je unajmljen za izvođenje radova, te je tu redovno dolazio nekih četiri mjeseca prije navodnog čina smetanja. Svjedok je potvrdio da se nakon postavljanja stupića više ne može pristupati kućama tužitelja automobilom, što je onemogućilo daljnje radove. Dok je svjedok tu bio, tvrdi da su se putem redovno i neometano koristili kamioni i druga mehanizacija tužitelja, a da li postoji alternativni put do kuća nije siguran, odnosno, zna da postoji pješački put, ali ne i kolni pristup. Svjedok je potvrdio postojanje vodospreme pokraj navedenog puta, a čiji krov su tužitelji koristili kao parking za vozila. Ovo je od smetanja onemogućeno, kao i bilo kakvi daljnji radovi na kućama.

23. Saslušana kao svjedokinja, SĆ je iskazivala na temelju neposrednih saznanja koja ima o predmetu spora i to kao vlasnica susjedne kuće u uvali Veprinova. Svjedokinja se ujedno bavi turizmom, te iznajmljuje kuću, pa tako obično dođe mjesec dana prije sezone u uvalu. Tako tvrdi da je u travnju 2024. došla iz Zagreba, te da je zatekla postavljene željezne stupiće i ogradu na pristupnom putu u uvalu. Na snimci Geoportala, svjedokinja je pokazala mjesto gdje su postavljeni stupići, pa je tako identificirala česticu oznake č.z. 1478/3 k. o. [katastarska općina]. Samom činu postavljanja stupića nije svjedočila, ali po priči da je saznala kako je prvotuženi, koji je inače "…u zavadi s cijelom uvalom…", to napravio. Što se tiče pristupa uvali i kućama tužitelja prema svjedokinji, ovaj put je jedini kolni pristup, dok drugi put, s druge strane uvale je isključivo pješački. Prije navodnog čina smetanja, svjedokinja je bila u uvali u veljači 2024., kada nije vidjela stupiće, ni ogradu.

24. U svojstvu zastupnika po zakonu tužitelja, LĆ je svjedočio kao osoba ovlaštena za zastupanje istog, pa je u svojem stranačkom iskazu rekao kako se u tom svojstvu nalazi od osnutka tužitelja kao pravne osobe, te je to bio i u trenutku smetanja posjeda koje se navodi tužbom. Tako tvrdi da je u travnju 2024. od OĆ dobio obavijest i fotografije postavljenih stupića i žičane ograde na čestici č.z. 1478/3 k. o. [katastarska općina]. Ovu česticu je tužitelj kupio 2018., pored ostalih čestica i kuća koje su kupljene ili ranije ili zajedno s predmetnom. Bili su planirani radovi na kućama i okolišu, koji su započeli 2021. te se cijelo vrijeme radova, sve do ovo događaja, pristupni put neometano koristio za mehanizaciju i vozila. Nikakvih stupića i ograde prije nije bilo. Pokraj puta, tužitelj je dao izgraditi i vodospremu, čiji krov se koristio za pakiranje vozila, ostavljanje stvari ili slično. Od čina smetanja, kućama i vodospremi je onemogućen kolni prilaz, pa započeti radovi tako stoje i u kašnjenju su.

25. Tuženik pod 1) JĆ, u svojem stranačkom iskazu je rekao kako je upravo on probio navedeni pristupni put i to deset godina prije nego li je tužitelj kupio svoje nekretnine, a upravo na tom putu, za kojeg tvrdi da je njegov, da je postavio željezne stupiće, to ne poriče, te tvrdi da je to bilo prije tri, četiri godine. Stupiće je postavio uz suglasnost svojih rođaka, koji su suvlasnici te zemlje. Što se tiče odvojka s glavne ceste, koji vodi do kuća tužitelja, prvotuženi tvrdi da je to njegovo vlasništvo, te da je on dozvolio tužitelju da ga koriste i tuda prolaze, a to da je trajalo neke dvije godine. Kada je tuženiku predočena snimka na Geoportalu, te da identificira i pokaže koji je to "njegov put", pokazao je put koji prolazi preko čestica č.z. 1478/13, 1478/12, 1478/2, te 1478/3. Detaljnije upitan o čestici 1478/3, prvotuženi tvrdi da mu je dozvolu za preko te čestice dao raniji vlasnik VĆ. Što se tiče vodospreme, prvotuženi je potvrdio da se ista nalazi na "…njihovoj zemlji…", misleći na tužitelja.

26. Pri ocjenjivanju osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, uzeti su u obzir svi gore navedeni dokazi, pa tako iz izvedenih dokaza proizlazi ocjena i zaključak suda kako je tužitelj djelomično uspio u svojem zahtjevu.

27. Naime, iskazi sviju svjedoka su podudarni, uvjerljivi i logični, pa je stoga sud došao do zaključka o posljednjem mirnom posjedu predmetne čestice od strane tužitelja, prije utuženog događaja. Iz iskaza svjedoka i dokumentacije u spisu sud je uvjeren kako je tužitelj kupio određene nekretnine u uvali Veprinova (kuće), a kasnije i predmetnu česticu od ranije upisanog vlasnika, što proizlazi iz i potvrđeno je povijesnim zemljišno-knjižnim izvatkom. Radnici su iskazivali kako su se predmetnom česticom (1478/3) redovno koristili radi prijevoza materijala, odnosno, da su se tuda vozili kamioni i druga mehanizacija tužitelja, sve radi radova na kućama, do kojih je to jedini kolni pristup. U ovom dijelu i prvotuženi je potvrdio kako se tuda prolazilo do tužiteljevih kuća automobilima i kamionima, no, on tvrdi kako je upravo on to njima dopustio, a da je taj put (na čestici 1478/3) njegovo vlasništvo, dok za vodospremu koja se nalazi na istoj čestici (1478/3) tvrdi da je tužiteljeva. Ovdje se ističe kako tvrdnja prvotuženog da je č.z. 1478/3 njegovo vlasništvo nema uporišta ni u kakvim dokazima, niti je prvotuženi na to predložio ikakve dokaze, osim što je u svom iskazu naveo da mu je dozvolu dao raniji vlasnik VĆ. Nasuprot tome, u zemljišnoj knjizi kao vlasnik čestice č.z. 1478/3 je upisan upravo ovdje tužitelj i to za cijelo. Iako sama činjenica upisanog vlasništva ne mora nužno značiti posljednji mirni posjed tužitelja, iz ostalih dokaza sud je uvjeren u mirni posjed tužitelja prije čina smetanja. Radnici bi, prema vlastitom iskazu, radili preko tjedna i vikendom išli kućama, a tako je bilo i u travnju 2024. kada su za vikend išli kući, a u ponedjeljak se vratili na teren s postavljenim stupićima i ogradom. Životno i logički, to bi značilo da su isti postavljeni preko vikenda, odnosno u razdoblju od dva dana, pa se ne bi ni u kojem slučaju moglo govoriti o "mirnom" posjedu prvotuženog.

28. Što se tiče samog čina smetanja, odnosno, postavljanja željeznih stupića i žičane ograde, prvotuženi je sam priznao da je upravo on njih postavio, no tvrdi da je to bilo prije nego li se navodi tužbom. Za njihovo postavljanje da je imao dopuštenje svojih "… rođaka, koji su i dijelom vlasnici zemlje…". Što se tiče toga kada su stupići postavljeni, sud nije uvjeren u prvotuženikovu tvrdnju da su postavljeni prije travnja 2024. Kada bi to bilo istinito, značilo bi da se tužiteljevim kućama nije moglo pristupati vozilima, kamionima i drugom mehanizacijom radi izvođenja radova na kući i prije travnja 2024., dok je ostalim dokazima i iskazima svjedoka i radnika, sud uvjeren u suprotno, odnosno, da se upravo do travnja 2024. neometano pristupalo kućama. Isto tako, tvrdnje prvotuženog da su mu njegovi rođaci dopustili postavljanje stupića, jer da su oni dijelom vlasnici, su paušalne i nepotkrijepljene nikakvim dokazima. Upravo suprotno, kao što je već utvrđeno, jedini vlasnik čestice 1478/3 je ovdje tužitelj. Stoga bilo kakve tvrdnje suprotno nisu osnovane. O eventualnim ranijim dogovorima, ili o ranijem vlasništvu, u ovom postupku nema mjesta raspravljanju, jer se u postupku radi smetanja posjeda sud ograničuje na utvrđenje posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja, ne ulazeći u ostala pravna pitanja.

29. Nadalje, tvrdnja prvotuženog, koju je iznio u svojem iskazu, da je on osobno kupio zemlju na kojoj je postavio stupiće, nije ničim potkrijepljena, niti su bilo kakvi dokazi u tom pravcu predloženi. Prvotuženi je potvrdio autentičnost fotografija na listovima 9-13 spisa. Svi ostali navodi i tvrdnje iz iskaza prvotuženog, o gradnji ili ulaganju u probijanje glavne ceste (2008.) su pravno nebitni za ovaj postupak.

30. Ovdje valja istaknuti kako u postupku, drugotuženog nitko nije spominjao, niti je itko od svjedoka govorio o njegovom sudjelovanju u predmetnom događaju. Niti same stranke ga ne spominju, već se isključivo spominje prvotuženi kao počinitelj smetanja. Nakon saslušanja sviju svjedoka, te nakon saslušanja paničnih stranaka, na ročištu za glavnu raspravu održanom 18. veljače 2026., od saslušanja drugotuženog se odustalo, jer je stav suda kako isti ne bi svojim iskazom bitno pridonio razjašnjenju glavne stvari.

31. Nadalje, što se tiče identifikacije mjesta gdje je čin smetanja počinjen, iz svega proizlazi kako je čin smetanja počinjen na čestici 1478/3 k. o. [katastarska općina], a za koju je utvrđeno da je isključivo vlasništvo tužitelja, te da je on imao posljednji mirni posjed. Prvotuženi je potvrdio autentičnost fotografija u spisu na listovima 9- 13, pa iako tvrdi da su stupići postavljeni na njegovoj zemlji, to ne proizlazi iz dokaza, jer su svi svjedoci, pa i stranke potvrdile da su stupići postavljeni na pristupnom putu do tužiteljevih kuća, uz istočni rub, a uvidom u snimke i Geoportal, nedvojbeno se radi o čestici 1478/3. Ovo su i svjedoci i same stranke potvrdili na ročištima, kada im je predočena snimka uvale s Geoportala.

32. Zaključno, o prvotuženikovim tvrdnjama, sud je odlučio temeljem odredbe članka 221.a Zakona o parničnom postupku, odnosno, primjenom pravila o teretu dokazivanja.

33. Budući da se u parnicama radi smetanja posjeda treba kumulativno utvrditi posljednji mirni posjed, te čin smetanja, a kako je u konkretnom slučaju sud uvjeren u ispunjenje obaju kriterija, sud je stava kako je tužitelju trebalo pružiti zaštitu predviđenu člankom 22. Zakona o vlasništvu i drugim tvarnim pravima.

34. Sud u smislu odredbe članka 22. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, zaštitu posjeda pruža u posebnom, hitnom postupku, prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

35. Radi svega navedenog, odlučeno je kao u izreci rješenja.

36. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama članka 154. Zakona o parničnom postupku, a visina je odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 128/2023). Prema navedenom članku, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

37. Tužitelj je popisao trošak postupka u iznosu oo 2.229,90 eura i to: a. jednokratna nagrada za cijeli postupak = 600,00 bodova x 2,00 eura vrijednost jednog boda = 1.200,00 eura + PDV 25% u iznosu od 300,00 eura = 1.500,00 eura;

b. trošak pristupa svjedoka OĆ = 40,32 eura;

c. trošak pristupa svjedoka TĆ = 11,80 eura;

d. trošak pristupa svjedoka RĆ = 11,80 eura;

e. trošak pristupa svjedokinje SĆ = 227,64 eura;

f. trošak sudskog tumača za francuski jezik = 411,80 eura;

g. pristojba tužbe = 13,27 eura;

h. pristojba odluke po odluci suda.

38. Tuženici su popisali trošak postupka u iznosu od 940,00 eura i to: a. jednokratna nagrada za cijeli postupak = 250 bodova;

b. trošak zastupanja na ročištu 22. listopada 2025. = 50,00 bodova; c. trošak zastupanja na ročištu 24. studenog 2025. = 50,00 bodova; d. trošak zastupanja na ročištu 18. veljače 2026. = 50,00 bodova; e. uvećanje od 10% za zastupanje više stranaka

80,00 eura;

f. sudske pristojbe = 60,00 eura.

39. Što se tiče uspjeha u postupku, tužitelj je u cijelosti uspio u odnosu na prvotuženog, dok nije uspio (ni dijelom) u odnosu na drugotuženog. Stoga bi tužitelj imao pravo na naknadu troškova od prvotuženog, dok bi drugotuženi imao pravo na naknadu troškova od tužitelja.

40. Od zatraženog troška tužitelja, osnovano bi bilo sljedeće:

a. prema Tbr.7.2., tužitelj ima pravo na jednokratnu nagradu za cijeli postupak povodom smetanja posjeda u iznosu od 250,00 bodova (za najviše četiri radnje), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54.) daje 500,00 eura, što uvećano za PDV 25% (125,00 eura) daje ukupan iznos od 625,00 eura. Četiri priznate radnje su sastav odgovora na tužbu od 28. svibnja 2024; obrazloženi podnesak od 29. studenog 2024.; zastupanje na ročištu 3. prosinca 2024.; zastupanje na ročištu 5. lipnja 2025. Podnesak od 8. veljače 2025. nije priznat uopće, budući da isti nije bio od značaja za postupak, niti se raspravljalo o meritumu stvari, a niti procesno.

b. prema Tbr.7.2., tužitelj ima pravo za svaku daljnju radnju, povrh jednokratne nagrade, na po 50,00 bodova po radnji, (što je tužitelj popisao zajedno s jednokratnom nagradom, kao 600,00 bodova ). Ovdje tužitelj ima pravo na trošak zastupanja na ročištima 29. srpnja 2025., 22. listopada 2025., 24. studenog 2025., te 18. veljače 2026., odnosno ukupno 200,00 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54) daje 400,00 eura, što uvećano za PDV 25% (100,00 eura) daje ukupan iznos od 500,00 eura.

c. trošak pristupa svjedoka OĆ = 40,32 eura;

d. trošak pristupa svjedoka TĆ = 11,80 eura;

e. trošak pristupa svjedoka RĆ = 11,80 eura;

f. trošak pristupa svjedokinje SĆ = 227,64 eura;

g. trošak sudskog tumača za francuski jezik = 411,80 eura, sukladno rješenju ovog suda od 11. veljače 2026., te dostavljenom računu od 16. veljače 2026;

h. prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/2018, 51/2023) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/2023) tužitelj bi imao prvo na trošak sudskih pristojbi na tužbu i sudsku odluku, u visini od po 26,54 eura, odnosno, ukupno 53,08 eura. No, kako je popisao trošak pristojbe na tužbu u visini 13,27 eura, toliko mu je i dosuđeno, dok mu je za pristojbe na sudsku odluku priznat iznos od 26,54 eura.

41. Od zatraženog troška tuženika, osnovano bi bilo sljedeće:

a. prema Tbr. 7.2. tuženik ima pravo na jednokratnu nagradu za cijeli postupak povodom smetanja posjeda u visini od 250,00 bodova (za naviše četiri radnje), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54.) daje 500,00 eura. Četiri priznate radnje su sastav odgovora na tužbu od 19. lipnja 2024.; zastupanje na ročištu 3. prosinca 2024.; zastupanje na ročištu 5. lipnja 2025.; zastupanje na ročištu 29. srpnja 2025.

b. prema Tbr.7.2. tuženik ima pravo za svaku daljnju radnju, povrh jednokratne nagrade, na po 50,00 bodova po radnji. Ovdje tuženik ima pravo na trošak zastupanja na ročištima 22. listopada 2025., 24. studenog 2025., te 18. veljače 2026., odnosno, ukupno 150,00 bodova, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 eura (Tbr.54.) daje 300,00 eura.

c. prema Tb.40. odvjetnik tuženika ima pravo na uvećanje nagrade za zastupanje više osoba i to 10% za drugu i svaku sljedeću osobu. U konkretnom slučaju, odvjetnik zastupa obojicu tuženika, dakle dvije osobe, pa na zbrojene gornje iznose se ima dodati 10% u iznosu od 80,00 eura.

d. prema Zakonu o sudskim pristojbama i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi tuženik ima pravo na trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu i sudsku odluku, u visini od po 26,54 eura, odnosno, ukupno 53,08 eura.

42. U konkretnom slučaju, tužitelj je utužio dvoje tuženika, s istim postavljenim tužbenim zahtjevom, radi utvrđenja smetanja posjeda, zabrane tuženicima budućeg takvog ponašanje, te uspostave ranijeg stanja, kakvo je bilo prije smetanja. Pri odlučivanju o trošku, sud je posebno imao u vidu činjenicu da su tuženici tijekom postupka imali zajedničkog punomoćnika, te da su troškovi nastali poduzimanjem zajedničkih, sadržajno jedinstvenih radnji (podnošenje odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima se do dovršetka raspravljanja), koje se ne mogu razgraničiti na pojedinog tuženika, niti su međusobno u suprotnosti. Stoga sud nalazi da se radi o zajedničkom trošku zastupanju, koji nije moguće pripisati jednom od tuženika u cijelosti, već ga je potrebno raspodijeliti na jednake dijelove. Stoga je ukupni trošak koji su tuženici popisali, sud podijelio na dva jednaka dijela, kao jedino logično i pravično rješenje, smatrajući kako ne postoje okolnosti koje bi opravdavale drukčiju raspodjelu troškova. Što se tiče predujmljenih troškova tumača i svjedoka, po stavu suda isti su nastali radi utvrđivanja činjeničnog stanja u odnosu na oba tuženika, pa se slijedom toga i ovi troškovi dijele na jednake dijelove između tuženika.

43. Dakle, u ovakvoj situaciji djelomičnog uspjeha tužitelja, valjalo je obvezati prvotuženika na naknadu troškova tužitelju i to u polovini iznosa koji bi bio osnovan da je tužitelj uspio u cijelosti u postupku, dok je istodobno valjalo tužitelja obvezati naknaditi drugotuženom parnični trošak, također u polovini iznosa koji bi bio osnovan da su tuženici u cijelosti uspjeli u postupku.

44. Zbrojem osnovanih i priznatih radnji, kako je navedeno pod točkom 41. obrazloženja, dođe se do ukupnog parničnog troška na strani tužitelja u novčanom iznosu od 1.868,17 eura.

45. Isto tako, zbrojem radnji, kako je navedeno pod točkom 42. obrazloženja, dođe se do ukupnog parničnog troška na strani obaju tuženika u novčanom iznosu od 933,08 eura.

46. Kada se ovo podijeli na polovine, dođe se do iznosa koji su dosuđeni i navedeni u izreci ovog rješenja.

47. Radi navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Starom Gradu, 18. ožujka 2026.

S U D A C

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv rješenja o smetanju posjeda, nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od osam dana. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje drugostupanjski sud.

DOSTAVITI:

- tužitelju po punomoćniku Roku Lukšiću, e-komunikacijom;

- tuženicima po punomoćniku Vinku Peronji, e-komunikacijom;

- u spis.