Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Poslovni broj: Pp-1762/2023-11

Varaždin, Kapucinski trg 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Vesni Poljan, po nacrtu odluke više sudske savjetnice Hane Strnišćak, uz sudjelovanje Valentine Bunić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv 1. okrivljene pravne osobe AUTOBUSNI PRIJEVOZ d.o.o. i 2. okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi ŠO, zbog prekršaja iz članka 34. alineja 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ 41/2018, 98/2019, 30/2021, 89/2021, 114/2022), u povodu podnijetog optužnog prijedloga Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni prometu, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Službe inspekcije cestovnog prijevoza, Područnog odjela inspekcije cestovnog prijevoza Rijeka Klasa: 340-06/23-01/104, Urbroj: 530-08-1-1-3-23-7/TC od 21. lipnja 2023., nakon završene glavne rasprave 17. ožujka 2026. u prisutnosti predstavnice 1. okrivljene pravne osobe ČO te objavljene presude 18. ožujka 2026. bez prisutnosti stranaka, na temelju članka 182. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona, objavio je i

p r e s u d i o  j e

1. okrivljena pravna osoba AUTOBUSNI PRIJEVOZ d.o.o., OIB: 15263066301, sa sjedištem u [adresa], prekršajno kažnjavana i

2. okrivljena odgovorna osoba ŠO, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1979. u [adresa], sin Š, s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, prekršajno kažnjavan

I. OSLOBAĐAJU SE OPTUŽBE

da: "jer je inspekcijskim nadzorom izvršenim dana 23. svibnja 2023. u 14,00 sati u Rijeci, uvidom u dostavljene obavijesti o neodržanim polascima i dolascima autobusnih linija i očitovanja Autobusnog kolodvora Karlovac, Prilaz Većeslava Holjevca 2. Karlovac te Autobusnog kolodvora Rijeka, Trg Žabica 1 Rijeka te očitovanjem okrivljenih utvrđeno da prijevoznik AUTOBUSNI PRIJEVOZ d.o.o., [adresa], OIB: 15263066301 ne održava autobusne linije sukladno izdanim dozvolama i voznim redovima u razdoblju 01. siječnja 2023. do 30. travnja 2023. i to:

-autobusna linija Varaždin-Poreč, br. Linije PU-VŽ-1 sa polaskom u 13,30 sati ne održava sukladno izdanoj dozvoli i voznome redu, odnosno ne prometuje

-autobusna linija Varaždin-Poreč, br. Linije PU-VŽ-2 sa polaskom u 22:45 sati ne održava sukladno izdanoj dozvoli i voznome redu odnosno ne prometuje do Poreča

-autobusna linija Čakovec-Rijeka, br. Linije ČK-RI-3 sa polaskom u 18:15 sati ne održava sukladno izdanoj dozvoli i voznome redu, odnosno ne prometuje u Rijeci sa polaskom u 19,30 sati i dolaskom u 23,45 sati u Čakovec“

čime bi postupili protivno članku 34. alineja 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i počinili prekršaj iz članka 115. stavak 2. (1. okrivljena pravna osoba) i stavak 4. (2. okrivljena odgovorna osoba) istog Zakona.

II. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona trošak ovog postupka pada na teret proračunskih sredstava suda.

Obrazloženje

1. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Uprava za cestovni prometu, cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektor inspekcije sigurnosti cestovnog prometa i cesta, Služba inspekcije cestovnog prijevoza, Područni odjel inspekcije cestovnog prijevoza Rijeka podnio je optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude u povodu kojeg je proveden redovni postupak.

2. U dokaznom postupku sud je pročitao Predstavku poduzeća Vincek d.o.o. s priležećom dokumentacijom od 11. travnja 2023. (list 3-8 spisa), Očitovanje Autobusnog prijevoza d.o.o. [adresa] od 22. svibnja 2023. (list 11-12 spisa), Dopis Autrotrans d.d. od 23. svibnja 2023. (list 13 spisa) i Potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Odjela za prekršajne evidencije od 17. ožujka 2026. (list 48-51 spisa) te Izvadak iz sudskog registra za 1. okr. pravnu osobu (list 44-47 spisa), a okrivljenici su iznijeli svoje obrane pisanim putem.

3. U svojoj obrani okrivljenici navode da nema uvjeta za započinjanje ovog prekršajnog postupka budući da ponašanje koje se okrivljenicima stavlja na teret nema bitna obilježja prekršaja. Naime, u ovom predmetu okrivljenicima se stavlja na teret prekršaj iz članka 34. stavak 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, počinjen neodržavanjem autobusnih linija sukladno izdanim dozvolama i voznim redovima, a u činjeničnom opisu nedostaju bitna obilježja djela prekršaja vezano za dozvole i vozne redove što predstavljaju konkretnom identificirane dozvole, kao akti na temelji kojih se obavlja prijevoz te njima sastavni redovi s utvrđenim načinom prometovanja, sukladno kojima nije prometovano. Također, u konkretnom slučaju u činjeničnom opisu optužbe nedostaje bitno obilježje predmetnog prekršaja vezano uz vrstu prijevoza u kojoj je takav prekršaj moguće počiniti što predstavlja da je isto počinjeno u obavljanju javnog linijskog prijevoza putnika u unutarnjem cestovnom prometu. Nadalje, okrivljenici ističu povredu prava na dostavu i obranu budući da okrivljenoj pravnoj osobi nije uručena obavijest iz članka 109.a stavak 1. Prekršajnog zakona kojom je propisana obveza ovlaštenog tužitelja da prije podnošenja optužnog prijedloga utvrdi točnu adresu prebivališta ili boravišta počinitelja odnosno sjedišta počinitelja i obveza uručenja pisane obavijesti o prekršaju za koji namjerava protiv počinitelja podnijeti optužni prijedlog. Posebno nadalje ističu daljnju smetnju za vođenje ovog prekršajnog postupka, a koja je sadržana u činjenici da u optužnom prijedlogu nije utvrđeno ni kad je prekršaj počinjen odnosno nije utvrđeno vrijeme prekršaja. To je odlučna činjenica bez koje nema prekršaja. Imajući u vidu da su u optužnom prijedlogu okrivljenici proglašeni krivima jer je 23. svibnja 2023. u Rijeci (bez navođenja konkretiziranog mjesta nadzora) izvršen inspekcijski nadzor te u uvidom u dostavljene obavijesti o neodržanim polascima i dolascima i očitovanja Autobusnog kolodvora Karlovac i Autobusnog kolodvora Rijeka i očitovanjem okrivljenih, utvrđeno da prijevoznik ne održava autobusne linije sukladno izdanim dozvolama i voznim redovima u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 30. travnja 2023. nedvojbeno proizlazi da u optužnom prijedlogu nije utvrđeno kad je prekršaj počinjen odnosno nije utvrđeno vrijeme prekršaja, a što je nužno radi utvrđenja od kada teče zastarni rok prekršajnog progona. Naime, u odnosu na prekršaj koji je predmet ovog postupka odlučna činjenica i bitno obilježje djela je stvarno vrijeme od kad prijevoznik ne obavlja prijevoz sukladno izdanoj dozvoli i voznom redu, a ne vrijeme inspekcijskog nadzora, kako je to u izreci optužnog prijedloga navedeno. Trenutak nastupa protupravnosti nikako ne može biti niti od strane inspektora selektivno izolirano vremensko razdoblje nadzora (od 1.1.2023. do 30.4.2023.) i to ciljanim nadzorom (po predstavci drugog prijevoznika) i ciljanim traženjem obavijesti i očitovanja gore spomenutih kolodvora od strane ovlaštenog tužitelja samo za to razdoblje jer je isti odnosno ovlašteni tužitelj godinama prije obavještavan od strane istih kolodvora da se te linije/polasci/dolasci ne održavaju. Tužiteljevo saznanje o protupravnosti okrivljenikovog ponašanja na potiče od inspekcijskog nadzora nego znatno/godinama prije njega i to temeljem izvješća kojima su kolodvori prema članku 1010. stavak 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, mjesečno izvještavali Inspekciju cestovnog prometa Ministarstva (ovlaštenog tužitelja) o neobavljanju prijevoza na predmetnim linijama sukladno izdanim dozvolama i to temeljem podataka iz Očevidnika polazaka i dolazaka koji se vode na tim kolodvorima. Činjenica da unatoč navedenim kolodvorskim izvješćima, ovlašteni tužitelj nije otklonio protupravno stanje donošenjem predviđenih mjera u članku 39. stavak 7., 8. i 10. temeljem kojih su dozvole odnosno pojedini polasci/dolasci mogle biti ukinute niti je pokretao prekršajne postupke zbog povrede članka 34. stavak 3. tog Zakona, što znači da okrivljenici nisu svojom voljom održavali eventualnu protupravnost koja je nastupila nastupom pandemije COVID 19. Tada su prestali prometovati polasci navedeni u optužnom prijedlogu. Upravo zato ovlašteni tužitelj u ovom slučaju nije mogao utvrditi, a kako stoji u optužnom prijedlogu da „samo“ u razdoblju od 1.1. do 30.4.2023. nije obavljan prijevoz sukladno predmetnim dozvolama. Stvarna dužina razdoblja u kojem prijevoz nije obavljan vidljiva je isključivo iz Očevidnika AK Rijeka i AK Karlovac. Nastavljajući se na prethodnu točku ove obrane, okrivljenici navode da je ovlašteni tužitelja ne postupanjem po izvješćima autobusnih kolodvora iz članka 101. stavak 2. Zakona temeljem kojih je znatno prije nadzora bio upoznat s neodržavanjem polazaka i dolazaka, prešutno omogućavao i dopuštao takvo stanje, zbog čega okrivljenici nisu imali svijest o protupravnosti odnosno nisu mogli znati da se sukobljavaju s pravom ili da čine nešto pravno zabranjeno. Najočitiji odraz prešutnog odobravanja takvog stanja je naprijed navedena činjenica da ovlašteni tužitelj kao izdavatelj predmetne dozvole nije unatoč mjesečnim izvješćima kolodvora postupio po članku 39. stavak 7., 8. i 10. Zakona i donio rješenje kojim se te dozvole odnosno pojedini polasci/dolasci ukidaju, a nije pokretao niti prekršajne postupke zbog povrede članka 34. stavak 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Dakle, okrivljenici su objektivno bili u zabludi o protupravnosti djela sukladno članku 29. stavak 1. Prekršajnog zakona. Prednjim navodima za vrijeme počinjenja prekršaja koindiciraju Odluke i naredbe Vlade RH i Stožera civilne zaštite RH koji su 20. ožujka 2020. donijeli Odluku o privremenoj obustavi javnog prometa, a 22. prosinca 2020. i odluku o načinu organizacije javnog prijevoza putnika kojom su obvezani prijevoznici da u prijevoznim sredstvima bude popunjeno najviše 40% raspoloživih mjesta. U isto vrijeme je i ovlašteni tužitelj na svojoj Internet stranici pozvao sve prijevoznike na obavljanje prijevoza na županijskim i međužupanijskim linijama za koje procjene da će ih moći vršiti, a da neće biti sankcionirani zbog neodržavanja prijevoza zbog nemogućnosti obavljanja istog zbog ekonomskih i organizacijskih razloga. Nastavno tome skreću pažnju na Objavu ovlaštenog tužitelja na njegovoj Internet stranici o obavljanju prijevoza u uvjetima nakon pandemije COVID 19 iz koje je razvidno da će Inspkecija cestovnog prometa nastaviti postupati sukladno Zakonu u pogledu primjene prekršajnih sankcija i upravnih mjera zbog neobavljanja prijevoza putnika na odobrenim županijskim, međužupanijskim i međunarodnim linijama te da će obavijest od 11. svibnja 2020. i izuzeće od postupanja inspekcije vrijediti samo za linije čije je prometovanje prestalo prije 1. kolovoza 2022., dok će 5. rujna 2022. inspekcija prema svima koji ne održavaju linije (…). Prema ovoj Objavi, prometovanje inkriminiranih polazaka/dolazaka prestalo je prije 1. kolovoza 2022. zbog čega nije bilo temelja za provedeni inspekcijski nadzor i podnošenje optužnog prijedloga zbog čega ova radnja okrivljenih nije protupravna. U stvarnosti, okrivljenici nisu održavali prijevoz od nastupa pandemije COVID 19 tj. 20. ožujka 2020. To je ujedno datum od kojeg teče rok zastare prekršajnog progona, a ne dan inspekcijskog nadzora ili selektivno izolirano razdoblje nadzora. O prednjem je upravitelj prijevoza IO detaljnije obrazložio u očitovanju od 22. svibnja 2023. koji je uputio po traženju ovlaštenog tužitelja od 16. svibnja 2023. Ostajući kod tamo istaknutih prigovora krajnje nužde i zablude o protupravnosti kao sastavnim dijelovima obrane, ono što se ovdje suspektno ističe je način i vrijeme kada se ovlašteni tužitelj obratio pozivom na očitovanje, a to je 16. svibnja 2023. s već „utvrđenim“ činjenicama prekršaja, dočim u optužnom prijedlogu navodi da je prekršaj utvrđen nadzorom izvršenim 23. svibnja 2023. Iz navedenog dopisa ovlaštenog tužitelja od 16. svibnja 2023. nesporno je utvrđeno da je temeljem dostavljene predstavke i inspekcijskim nadzorom već utvrđeno neodržavanje autobusnih linija, dočim se u optužnom prijedlogu okrivljenici inkriminiraju da su krivi jer je isto utvrđeno inspekcijskim nadzorom izvršenim kasnije - 23. svibnja 2023. Radi li se u konkretnom slučaju o unaprijed formiranoj inkriminaciji ovlaštenog tužitelja kojoj je prilagođen inspekcijski nadzor ili o nečem drugom, ono što je ovlašteni tužitelj istodobno zanemario je činjenica da je na isti dopis od 16. svibnja 2023. odgovorio upravitelj prijevoza, a ne ovdje okrivljena odgovorna osoba, kako je navedeno u optužnom prijedlogu tj. da je i „očitovanjem okrivljenih“ utvrđen prekršaj. Okrivljeni ŠO nije o navedenom dao nikakvo očitovanje, niti je na isto pozvan niti je isti mogao dati s obzirom na svoje svojstvo direktora – člana uprave , a ne osobe iz članka 4. točke 57. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu koji definira odgovornu osobu u pravnoj osobi koju u vidu ima članak 61. stavak 1. Prekršajnog zakona i članak 115. stavak 1. alineja 6. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu. Navedenom zakonskom odredbom iz članka 4. točke 57. Zakona utvrđeno je da je upravitelj prijevoza fizička osoba zaposlena u pravnoj osobi ili obrtu ili druga fizička osoba koja temeljem određenog ugovora stvarno i trajno upravlja obavljanjem prijevozničke djelatnosti te pravne osobe ili obrta. Tempore ciriminis u okrivljenoj pravoj osobi na radnom mjestu upravitelja prijevoza sukladno navedenoj odredbi i odredbi članka 20. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu zaposlen je naprijed imenovani IO. Slijedom navedenog okrivljenici ovdje ukazuju da u ovom postupku niti je utvrđeno tko je odgovorna osoba u okrivljenoj pravnoj osobi u smislu članka 61. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona, slijedom čega je 2. okrivljenik u optužnom prijedlogu pogrešno identificiran. To potvrđuje i dopis ovlaštenog tužitelja od 16. svibnja 2023. kojim, kao što je pravilo, nisu uopće zatraženi podaci o odgovornoj osobi u pravnoj osobi i očitovanje koje je 22. svibnja 2023. sastavio i potpisao upravitelj prijevoza kao osoba koja je prema odredbama članka 4. točka 57. i članka 20. Zakona odgovorna osoba u pravnoj osobi. S obzirom na uvodno istaknute prigovore prema kojima su okrivljenici već trebali biti oslobođeni optužbe sukladno članku 161. stavak 6. Prekršajnog zakona imajući u vidu da je za prekršaj koji se okrivljenicima stavlja na teret propisana kazna i za pravnu i odgovornu osobu, nesporno je da se radi o prekršaju u kojem se odgovornost pravne osobe temelji na krivnji odgovorne osobe, a koja je u konkretnom slučaju pogrešno identificirana, nesporno da se ovaj postupak ne može voditi.

4. Na temelju provedenog postupka u svezi s člankom 182. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona, sud je utvrdio kako djelo na način kako je opisano, a za koje se okrivljenici terete, nije prekršaj. Okrivljenici se terete da: „jer je inspekcijskim nadzorom izvršenim dana 23. svibnja 2023. u 14,00 sati u Rijeci, uvidom u dostavljene obavijesti o neodržanim polascima i dolascima autobusnih linija i očitovanja Autobusnog kolodvora Karlovac, Prilaz Većeslava Holjevca 2. Karlovac te Autobusnog kolodvora Rijeka, Trg Žabica 1 Rijeka te očitovanjem okrivljenih utvrđeno da prijevoznik AUTOBUSNI PRIJEVOZ d.o.o., [adresa], OIB: 15263066301 ne održava autobusne linije sukladno izdanim dozvolama i voznim redovima u razdoblju 01. siječnja 2023. do 30. travnja 2023. i to:

-autobusna linija [adresa], br. Linije PU-VŽ-1 sa polaskom u 13,30 sati ne održava sukladno izdanoj dozvoli i voznome redu, odnosno ne prometuje

-autobusna linija [adresa], br. Linije PU-VŽ-2 sa polaskom u 22:45 sati ne održava sukladno izdanoj dozvoli i voznome redu odnosno ne prometuje do Poreča

-autobusna linija Čakovec-Rijeka, br. Linije ČK-RI-3 sa polaskom u 18:15 sati ne održava sukladno izdanoj dozvoli i voznome redu, odnosno ne prometuje u Rijeci sa polaskom u 19,30 sati i dolaskom u 23,45 sati u Čakovec“, pa da bi time počinili prekršaj iz članka 34. alineja 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, kažnjiv po članku 115. stavak 2. (1. okrivljena pravna osoba) i stavak 4. (2. okrivljena odgovorna osoba) istog Zakona. Članak 34. alineja 3. Zakona prijevoza u cestovnom prometu propisuje da prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu u smislu ovog Zakona je dužan obavljati javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu u skladu s ovim Zakonom, potpisanim ugovorima o javnoj usluzi, važećim voznim redovima, važećim dozvolama, važećim cjenicima te Općim uvjetima prijevoza. Kažnjivi članak 115. stavak 2. navedenog Zakona propisuje da će se za prekršaje iz stavka 1. ovog članka kazniti pravna osoba-domaći prijevoznik Europske unije i pravna osoba-prijevoznik ili druga pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 3.310,00 do 9,920,00 eura, a za prema stavku 4. istog članka navedenog Zakona kazniti će se za te prekršaje i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 1.320,00 do 3.310,00 eura.

5. Uzimajući u obzir naprijed citirane odredbe sud utvrđuje da u činjeničnom opisu optužnog prijedloga nedostaje u kojem bi svojstvu okrivljenici počinili opisano djelo pa je činjenični opis prekršaj nepotpun. Naime, upravo kažnjive odredbe članka 229. ZOR-a kategoriziraju da se opisani prekršaj može počiniti u svojstvu pravne osobe-domaćeg prijevoznika, pravne osobe-prijevoznika Europske unije i pravne osobe-strani prijevoznik ili druga pravna osoba pa iz navedenog proizlazi da je svojstvo okrivljenika bitno obilježje prekršaja za koji se okrivljenici optužuju. Budući da je ovlašteni tužitelj opisao djelo bez navođenja svojstva oba okrivljenika, to je takav opis djela nepotpun glede odlučnih činjenica. Navedeno je sukladno i dosadašnjoj sudskoj praksi Visokog prekršajnog suda broj Ppž-4216/2025 od 27. svibnja 2025.

6. Također, prema članku 34. alineja 3. Zakona prijevoza u cestovnom prometu kako je naprijed citiran je propisano biće djela za kojeg se okrivljenici optužuju i to da su bili dužni obavljati javni linijski prijevoz putnika u unutarnjem cestovnom prometu u skladu s ovim Zakonom, potpisanim ugovorima o javnoj usluzi, važećim voznim redovima, važećim dozvolama, važećim cjenicima te Općim uvjetima prijevoza. U činjeničnom opisu djela kako je to opisao ovlašteni tužitelj navodi se da prijevoznik ne održava autobusne linije sukladno izdanim dozvolama i voznim redovima iz čega se ne može sa sigurnošću utvrditi o kakvoj se vrsti prijevoza radi, to tim više što članak 4. stavak 1. točka 19. navedenog Zakona propisuje da je javni linijski prijevoz u cestovnom prometu, javni prijevoz putnika koji se obavlja vozilima kategorije M1 kapaciteta sedam + jedno ili osam + jedno putničko mjesto, ako je u takva vozila ugrađen tahograf koji se mora koristiti sukladno Uredbi (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28. 2. 2014.) te kategorije M2 ili M3 na određenim linijama i po unaprijed utvrđenom voznom redu, cijeni i Općim uvjetima prijevoza i koji se smatra javnom gospodarskom uslugom kao javnim dobrom čije izvršavanje u javnom interesu osigurava Republika Hrvatska, a kako bi se zadovoljile javne potrebe za prijevozom. Ujedno, nedostatan je činjenični opis djela u dijelu gdje ovlašteni tužitelj navodi da prijevoznik ne prometuje sukladno izdanim dozvolama i voznim redovima. Naime, kako bi sud sa sigurnošću utvrdio da okrivljenici nisu prometovali sukladno izdanim dozvolama i voznim redovima, to je ovlašteni tužitelj bio u obvezi navesti koji su to vozni redovi i važeće dozvole, naziv i vrstu linije kojom se obavlja prijevoz kao i vrijeme održavanja linije, napose vrijeme dolaska i polaska s autobusnih kolodvora, tim više što je propisano člankom 4. stavak 2. točka 60. Zakona da je vozni red pisani akt koji najmanje sadrži: naziv prijevoznika, naziv linije na kojoj se obavlja prijevoz, vrstu linije, redoslijed autobusnih kolodvora, putničkih terminala odnosno autobusnih stajališta te njihovu udaljenost od mjesta gdje počinje linija, vrijeme dolaska i polaska s autobusnih kolodvora, putničkih terminala odnosno autobusnih stajališta, režim održavanja linije, razdoblje u kojem se održava linija. Budući da je takav opis izostao i činjenični je opis nedovoljno konkretiziran, to djelo za koje se okrivljenici optužuju po propisu nije prekršaj te je stoga sud na temelju članka 182. stavak 1. točka 1. Prekršajnog zakona oba okrivljenika oslobodio optužbe.

7. Isto tako, na temelju članka 179. stavak 3. Prekršajnog zakona sud je u postupku vezan uz činjenični opis prekršaja pa u tom smislu ne može sam izmijeniti optužni prijedlog dodajući odlučne činjenice koje nedostaju jer bi u tom slučaju prekoračio optužbu i počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točka 6. Prekršajnog zakona.

8. Na temelju članka 140. stavak 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda jer je okrivljenik oslobođen od optužbe.

U Varaždinu 18. ožujka 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Valentina Bunić, v.r.

Vesna Poljan, v.r.

Nacrt odluke izradila viša sudska savjetnica

Hana Strnišćak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj mogu izjaviti žalbu u roku od 8 dana po primitku presude Visokom prekršajnom sudu RH u Zagrebu. Žalba se podnosi u dva istovjetna primjerka pismeno putem ovog suda.

Presudu dostaviti:

- 1. okrivljenoj pravnoj osobi, AUTOBUSNI PRIJEVOZ d.o.o., [adresa]

- 2. okrivljenoj odgovornoj osobi, ŠO, [adresa]

- tužitelju, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, Služba inspekcije cestovnog prijevoza, Područni odjel inspekcije cestovnog prijevoza Rijeka, Rijeka, Senjsko pristanište 3