Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-527/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovc, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Stokrp, predsjednice vijeća, Vesne Britvec, članice vijeća i suca izvjestitelja i Ivane Mašić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika KAMGRAD d.o.o., Zagreb, Josipa Lončara 1H, OIB: 89931241548, zastupanog po punomoćniku Zlatku Greguriću, odvjetniku iz Bjelovara, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2025., poslovni broj P-9935/2023-26, u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbijanjem žalbe tužitelja potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2025., poslovni broj P-9935/2023-26.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2025., poslovni broj P-9935/2023- 26, točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev da se "naloži tuženiku KAMGRAD d.o.o., Josipa Lončara 1H, 10000 Zagreb, OIB. 89931241548, da tužitelju HZMO iz Zagreba, A. Mihanovića 3, isplati iznos od 12.277/49 EUR792.504,75 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

Točkom II. izreke presude nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 naknaditi tuženiku KAMGRAD d.o.o., Zagreb, Josipa Lončara 1H, OIB: 89931241548 trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 2.300,00 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. godine pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žalbu je pravovremeno izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u bitnom navodi da u konkretnom slučaju tuženik odgovara za štetu tužitelju prema Zakonu o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/2013., 151/2014., 35/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021. i 119/2022. – dalje: ZOMO). Tužitelj smatra da činjenica da bi osiguranik tužitelja navršio godine života za priznanje prava na starosnu mirovinu je nova činjenica koja je nastala nakon priznanja prava na invalidsku mirovinu. U konkretnom slučaju tužitelj navodi da ničim nije dokazano da bi se ranije stečeno pravo osiguranika izmijenilo samo zato što bi osiguranik navršio određene godine života jer je potrebno ispuniti i uvjete staža, a to u ovom predmetu nije slučaj. Tužitelj navodi da izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 115/18) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019. u članku 161. je određeno da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Tužitelj predlaže žalbu prihvatiti, pobijanu presudu preinačiti usvajanjem tužbenog zahtjeva, odnosno u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP). Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tužitelj, jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, nije proturječna i ista se može ispitati.

6. Sud prvog stupnja dovoljno je ispitao sve okolnosti koje su pravno relevantne za donošenje zakonite odluke u ovome sporu, te je na temelju izvedenih dokaza u okviru dokaznih prijedloga stranaka i njihove ocjene (članak 8. ZPP), pravilno utvrdio potrebno činjenično stanje, i za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke naveo iscrpne, jasne i prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud i koji žalbenim navodima žalitelja nisu dovedeni u sumnju, pa je pravilno primijenio i materijalno pravo.

7. Predmet ovog postupka je regresno potraživanje tužitelja nastalo isplatama invalidske mirovine osiguraniku tužitelja KĐ u periodu od 1. studenog 2020. do 31. svibnja 2023. u ukupnom iznosu od 12.277,49 EUR, time da se štetni događaj dogodio 13. veljače 2003. ozljeđivanjem osiguranika tužitelja KĐ dok je radio kao radnik tuženika KAMGRAD d.o.o., a tužitelj je 2019. navršio 65 godina života, dakle ispunio je uvjet za starosnu mirovinu.

8. Rješenjem tužitelja od 3. rujna 2007. osiguraniku tužitelja KĐ priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad koja je nastala uslijed ozljede na radu, a iz navedenog rješenja proizlazi da radni vijeka osiguranika iznosi 32 godine.

9. Prvostupanjski sud zauzima stav, a koji prihvaća i ovaj drugostupanjski sud da je u ovoj pravnoj stvari potrebno primijeniti odredbu članka 160. stavak 1. ZOMO-a kao Zakona koji je bio na snazi u vrijeme kada je tužitelju isplatama invalidske mirovine u utuženom razdoblju od 1. studenog 2020. do 31. svibnja 2023., navodno nastajala šteta. Prema toj zakonskoj odredbi tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

10. Na osnovi te zakonske odredbe, poglavito članka 160. stavak 5. ZOMO, prvostupanjski sud zaključuje da obveza tuženika kao društva za osiguranje u smislu citiranog članka 163. stavak 1. ZOMO-a da naknadi štetu tužitelju po osnovi isplaćene invalidske mirovine ovisi o tome da li bi osiguranik tužitelja, da prethodno nije ostvario pravo na invalidsku mirovinu, prije utuženog razdoblja ostvario pravo na starosnu mirovinu.

11. Osiguranik tužitelja je 5. ožujka 2019. stekao uvjete za punu starosnu mirovinu, koje pravo bi ostvario da nije ostvario pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu.

12. U ovom postupku je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete koju navodno trpi radi isplate invalidske mirovine, a za koju je odgovoran tuženik kao poslodavac osiguranika KĐ. Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio isplatu iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. studenog 2020. do 31. svibnja 2023., dakle u razdoblju u kojemu bi po redovnom tijeku stvari da nije bilo ozljede na radu, osiguranik tužitelja, a bivši zaposlenik tuženika bio u starosnoj mirovini.

13. Prvostupanjski sud je vještačenjem utvrdio da bi iznos pretpostavljene starosne mirovine osiguranika tužitelja određen pod pretpostavkom rada do 65-te godine bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje pa stoga između invalidske mirovine određene rješenjem HZMO od 3. rujna 2007. i pretpostavljene starosne mirovine, u razdoblju od 1. studenog 2020. do 31. svibnja 2023. nema pozitivnih razlika.

14. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio temeljem rješenja HZMO-a o priznanju invalidske mirovine te provedenog financijskog vještačenja da bi pravo na starosno mirovinu temeljem članka 81. stavak 11. ZOMO ostvario na dan 5. ožujka 2019. obzirom da bi na taj dan imao preko 65 godina života, a kako iz rješenja HZMO od 3. rujna 2007., proizlazi da je radni vijek osiguranika 32 godine, što znači da s navršenih 65 godina (5. ožujka 2019.) je navršio preko 40 godina radnog staža i da tužitelju u utuženom razdoblju ne pripada naknada štete u visini isplaćenih iznosa invalidske mirovine svom osiguraniku, već da mu pripada naknada štete u visini koja predstavlja razliku između visine starosne mirovine koju bi osiguranik tužitelja po redovitom tijeku stvari ostvarivao u utuženom razdoblju i visine isplaćene invalidske mirovine.

15. Međutim, kako prema rezultatu provedenog financijskog vještačenja nema razlike u utuženom razdoblju od 1. studenog 2020. do 31. svibnja 2023. to je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev tužitelja,

16. Žalbenim razlozima tužitelja nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude, pa je na temelju članka 368. ZPP-a, žalba tužitelja odbijena, a pobijana presuda potvrđena.

17. Odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu tako i po visini troškova koji su odmjereni tuženiku (članak 154. i članak 155. ZPP).

U Karlovcu 18. ožujka 2026

Predsjednica vijeća:

Vesna Stokrp