Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-415/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, po sutkinji toga suda Ivani Mašić, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Marijan nekretnine d.o.o. u stečaju, Čakovec, Ivana pl. Zajca 17, OIB: 05597612616, kojeg zastupa stečajni upravitelj Domagoj Repač, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-16/2022-26 od 22. veljače 2024., dana 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  je

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv-16/2022-26 od 22. veljače 2024.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Povrv- 16/2022-26 od 22. veljače 2024., presuđeno je:

„I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivana Marodija iz Čakovca, Matice hrvatske 14, broj Ovrv-937/2021 od 23. srpnja 2021. kojim se nalaže tuženiku MARIJAN NEKRETNINE d.o.o. u stečaju, Čakovec, Ivana pl. Zajca 17, OIB 05597612616, da u roku 8 dana namiri tužitelju HEP ELEKTRA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, novčanu tražbinu u iznosu od 1.610,79 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to po referentnoj stopi HNB-a koja obuhvaća šest mjeseci do predzadnjeg mjeseca polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uključujući i taj mjesec, uvećanoj za pet postotnih poena, a tekućim kako slijedi:

- na iznos od 899,84 kn od 16.12.2020. g. sve do isplate,

- na iznos od 710,95 kn od 06.01.2021. g. sve do isplate

te da mu naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tekućim od dana donošenja ovog rješenja o ovrsi pa do namirenja ovrhovoditelja, sve u roku osam dana od dostave ovog rješenja te se tužbeni zahtjev tužitelja HEP Elektra d.o.o. Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818 odbija u cijelosti.

II. Nalaže se tužitelju da plati tuženiku parnični trošak u iznosu od 200,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude 22.2.2024. do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. – dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da predmetni platni nalog održi na snazi uz naknadu parničnog i ovršnog troška, podredno predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vrati ti na ponovno odlučivanje

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti kao što je ovaj, sukladno članku 458. stavak 1. ZPP može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP, kako je to i propisano člankom 467. stavak 1. ZPP.

6. Prema tome, ova presuda ne može se pobijati zbog relativno bitnih povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP, a niti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa te žalbene navode tuženika ovaj sud nije niti cijenio.

7. Tuženik ne navodi niti obrazlaže koje je to bitne povrede parničnog postupka počinio prvostupanjski sud, a ovaj sud ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 365. stavak 2. ZPP ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za isporučenu električnu energiju za mjerno mjesto na adresi u [adresa].

9. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da je na tužitelju bio teret dokaza postojanja ugovornog odnosa s tuženikom, odnosno tvrdnje da je Ugovor o opskrbi - kategorija poduzetništvo, broj 4001-17- 026832 za tuženika potpisalo društvo Poslovanje Zagreb d.o.o., a što tužitelj tijekom postupka nije dokazao, odnosno nije dokazao da je društvo Poslovanje Zagreb d.o.o. imalo ovlaštenje za zastupanje tuženika niti da bi tuženik naknadno takav ugovor odobrio sukladno članku 308. i 312. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023. – dalje: ZOO)

- da je tuženik tijekom postupka izričito osporavao postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem te korištenje električne energije, dok je teret dokaza navedenih činjenica bio na tužitelju, koje isti nije dokazao,

10. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je temeljem članka 451. stavak 3. ZPP, platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi u cijelosti ukinuo te odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

11. S naprijed navedenim utvrđenjem i primjenom materijalnog prava, slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

11.1. Po ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud primjenom pravila o načinu teretu dokazivanja zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje ugovornog odnosa s tuženikom (članak 221.a ZPP).

11.2. Kako je tuženik osporavao postojanje ugovornog odnosa s tužiteljem, čime je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, po ocieni ovog suda pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da je na tužitelju temeljem članka 219. stavak 1. ZPP bio teret dokaza da je s tuženikom bio u ugovornom odnosu iz kojeg odnosa bi nedvojbeno proizlazila predmetna tražbina prema tuženiku, odnosno tužitelj je trebao dokazati da je s tuženikom sklopio ugovor o opskrbi krajnjeg kupca sukladno članku 62. stavku 1. Zakona o tržištu električnom energijom (Narodne novine broj 22/2013., 95/2015., 102/2015., 68/2018. i 52/2019. - dalje: ZTEE) za predmetnu nekretninu, što isti nije dokazao.

12. Odredba članka 62. stavka 1. ZTEE-e propisuje da se prava i obveze između svakog opskrbljivača i krajnjeg kupca uređuju ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, dok stavak 2. istog članka propisuje da se sklapanje i sadržaj ugovora o opskrbi krajnjeg kupca detaljnije uređuju općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom te uvjetima opskrbljivača, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojima se uređuje energetski sektor.

12.1. Odredbom članka 4. stavka 1. Općih uvjeta za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (Narodne novine broj 104/2020. - dalje: Opći uvjeti) propisano je da se odnosi između energetskih subjekata i korisnika mreže u smislu Općih uvjeta uređuju ugovorom o korištenju mreže, ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, ugovorom kojim se uređuje otkup električne energije, ugovorom o pružanju pomoćnih usluga te ostalim ugovorima, dok je stavkom 3. istog članka propisano da se navedeni ugovori sklapaju u pisanom obliku.

13. Iz navedenih odredbi jasno proizlazi da su odnosi između energetskih subjekata, kao što je to nesporno tužitelj i krajnjih kupaca, odnosno njihova prava i obveze uređeni ugovorom o korištenju mreže, ugovorom o opskrbi krajnjeg kupca, ugovorom kojim se uređuje otkup električne energije, ugovorom o pružanju pomoćnih usluga ili ostalim ugovorima.

14. Međutim, prema ocjeni ovog suda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelj u ovom postupku nije dokazao postojanje ugovornog odnosa s tuženikom. To iz razloga što je Ugovor o opskrbi – kategorija poduzetništvo broj 4001- 17-026832 od 9. svibnja 2017. potpisan od strane trgovačkog društva Poslovanje Zagreb d.o.o., a ne tuženika. S tim u vezi valja naglasiti da, suprotno žalbenim navodima tužitelja, nije od odlučnog značaja činjenica što je tuženik označen kao kupac u zaglavlju ugovora, budući da taj ugovor nije potpisao tuženik već trgovačko društvo Poslovanje Zagreb d.o.o. Nadalje, iz provedenih dokaza ne proizlazi da je citirani Ugovor trgovačko društvo Poslovanje Zagreb d.o.o. sklopilo kao zastupnik tuženika sukladno članku 308. ZOO, kao što ne proizlazi da je tuženik naknadno odobrio citirani ugovor u smislu članka 312. stavka 1. ZOO. Stoga, za zaključiti je da između stranaka nije sklopljen predmetni Ugovor o opskrbi – kategorija poduzetništvo broj 4001-17-026832 od 9. svibnja 2017. sukladno članku 4. stavku 1. i 3. Općih uvjeta u vezi s člankom 62. stavkom 1. i 2. ZTEE-a te člankom 247. u vezi s člankom 292. stavkom 1. ZOO, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilnom primjenom članka 221.a ZPP zaključio da tužitelj u ovom postupku nije dokazao postojanje ugovornog odnosa s tuženikom.

15. Žalbeni navodi žalitelja da prvostupanjski sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka na okolnost da je tuženik neovlašteno koristio električnu energiju u spornoj nekretnini su po ocjeni ovog suda neosnovani i nisu doveli u pitanje zakonitost i pravilnost pobijane odluke, budući da je člankom 4. stavkom 3. Općih uvjeta izričito propisano da se predmetni ugovori sklapaju u pisanom obliku, a što tužitelj nedvojbeno nije dokazao

16. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.

U Karlovcu 18. ožujka 2026.

Sutkinja

Ivana Mašić