Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1285/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sutkinji pojedinki, u parničnom predmetu tužiteljice ŽČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Azimir Cerić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Adriatic Osiguranje d.d., OIB: 94472454976, iz Zagreba, Listopadska 2, kojeg zastupa punomoćnica Tamara Stanić Sertić, odvjetnica iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-947/2017-60 od 28. srpnja 2025., 18. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o j e

Žalba tužiteljice djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se prihvaća kao osnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-

947/2017-60 od 28. srpnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke i u točki II. izreke za iznos od 1.769,31 EUR (slovima: tisuću sedamsto šezdeset devet eura i trideset jedan cent) sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom,

- preinačuje u točki II. izreke za iznos od 375,00 EUR (slovima: tristo sedamdeset pet eura) sa zakonskom zateznom kamatom tako da se rješava:

Odbija se zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi parnični trošak u iznosu od 375,00 EUR (slovima: tristo sedamdeset pet eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 28. srpnja 2025. do isplate, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB 94472454976, isplatiti tužitelju ŽČ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 600,00 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22.07.2016. pa do isplate, sve u roku 15 dana te trošak ovog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.144,31 eura, sa zateznim kamatama tekućima od 28. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se dređuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka za iznos od 1.500,00 eura sa pripadajućim zateznim kamatama odbija kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 25. kolovoza 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu tužiteljice, otkloni bitne povrede odredaba parničnog postupka te pravilnom primjenom materijalnog prava preinači prvostupanjsku odluku.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prije ocjene žalbenih navoda tužiteljice ističe se kako se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti zbog čega se temeljem članka 467. stavak 1. ZPP-a žalba ne može podnijeti zbog relativno bitnih povreda odredaba parničnog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa žalbene navode koji ukazuju na pogrešnu primjenu pojedinih odredbi ZPP-a kao relativno bitnu povredu i na nepotpuno ili pogrešno utvrđeno činjenično stanje ovaj sud nije razmatrao.

5.1. Tužiteljica ističe kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da su razlozi presude o ozljeđivanju tužiteljice konfuzni i nejasni i proturječni sadržaju medicinske isprave, sadržaju provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr. Rašiću, a osobito su nejasni kada prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije ozlijeđena u objektivnom sudsko-medicinskom smislu.

5.2. Po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu, za svoju odluku je dao jasne razloge te je istu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP- a.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje te imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, a zbog povrede koju je zadobila u prometnoj nezgodi od 8. svibnja 2016. za koju je odgovoran osiguranik tuženika.

6.1. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija i nastanak štetnog događaja. Sporna je aktivna legitimacija, uzročno-posljedična veza između štetnog događaja i mogućnosti nastanka ozljeda tužiteljice navedenih u medicinskoj dokumentaciji te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

6.2. Na temelju provedenih dokaza prvostupanjski sud je utvrdio:

- da se prometna nesreća dogodila 8. svibnja 2016. u kojoj su sudjelovali suprug tužiteljice ZČ kao vozač osobnog automobila reg. oznake [registarska oznaka] u kojem automobilu se nalazila tužiteljica na suvozačkom mjestu i osiguranik tuženika, EČ kao vozač automobila reg. oznake [registarska oznaka],

- da je za štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik tuženika,

- da iz nalaza prometno-tehničkog vještaka dipl. ing. Zvonka Ivašića proizlazi da je do prometne nesreće došlo kada je vozilo osiguranika tuženika tijekom skretanja u desno pod kutom od oko 20-30 stupnjeva ostrugalo svojim prednjim bočnim dijelom lijevu bočnu stranu vozila u kojem se nalazila tužiteljica, od prednjih lijevih vrata do stražnjeg lijevog kotača,

- da je međusobni kontakt vozila imao karakter bočnog okrznuća, pri kojem nije moglo doći do bitnije promjene brzine kretanja vozila kojim je upravljao suprug tužiteljice niti u kojem pravcu, a koja bi promjena brzine mogla utjecati na promjenu položaja tijela tužiteljice – nabačaja tijela na suvozačkom mjestu,

- da iz nalaza i mišljenja dr. med. Vedrane Petrovečki proizlazi da su kod tužiteljice prilikom prvog pregleda i kontrolnog pregleda, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije, utvrđene ozljede i postavljena dijagnoza u vidu istegnuća mišića u području vratne kralježnice i natučenja ramenog zgloba lijevo, ali da pri dinamici odvijanja predmetne prometne nezgode tužiteljica nije mogla zadobiti navedene ozljede,

- da iz nalaza sudskog vještaka dr. med. Žarka Rašića proizlazi da tužiteljica nije trpjela bol niti joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega jer da iz kombiniranog prometno- tehničkog i medicinskog vještačenja proizlazi kako ozljede koje su kod tužiteljice utvrđene nije mogla zadobiti u dinamici štetnog događaja,

- da je u štetnom događaju trpjela primarni strah koji je bio jačeg intenziteta i kraćeg trajanja te sekundarni strah jačeg intenziteta od kumulativno 2 dana, srednjeg intenziteta 4 dana te manjeg intenziteta 14 dana.

6.3. Prvostupanjski sud je odbio prigovor promašene aktivne legitimacije jer je iz iskaza tužiteljice i njezinog supruga utvrđeno da je u vrijeme štetnog događaja tužiteljica bila suvozač u automobilu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao njezin suprug.

6.4. Na temelju provedenog kombiniranog sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja prvostupanjski sud utvrđuje da ne postoji uzročno-posljedična veza između štetnog događa i ozljeda tužiteljice jer u štetnom događaju tužiteljica nije mogla zadobiti ozljede u vidu istegnuća mišića u području vratne kralježnice niti natučenja ramenog zgloba lijevo u situaciji kada je međusobni kontakt vozila supruga tužiteljice i osiguranika tuženika imao karakter bočnog okrznuća, a ne direktnog naleta na vozilo.

6.5. Primjenom članka 19. stavak 1. i 2., te članka 110. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica u štetnom događaju nije pretrpjela takvu povredu prava osobnosti koja bi opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade neimovinske štete. U štetnom događaju da je pretrpjela samo strah koji nije bio takvog intenziteta i trajanja da bi opravdao dosuđenje pravične novčane naknade. Ovo stoga što isti nije u bitnom narušio duševnu ravnotežu tužiteljice.

6.6. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, a visina je utvrđena polazeći od vrijednosti predmeta spora, konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (600,00 eura) i primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa) uz uvećanje za naknadu troškova medicinskog vještačenja.

7. U svojoj žalbi tužiteljica osporava i pravilnost primjene materijalnog prava te ocjenjuje kako je iz medicinske dokumentacije koja je napravljena nakon što se tužiteljica drugi dan po štetnom događaju javila liječničku zbog problema s vratom i lijevim ramenom, utvrđeno da je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede, a da je to potvrdio i vještak dr. med. Žarko Rašić, iako je zbog sudsko-medicinskog i prometnog vještačenja zaključio kako navedene ozljede u vidu istegnuća vratne kralježnice i natučenja lijevog ramena, nije mogla zadobiti s obzirom na dinamiku prometne nezgode. Ocjenjuje kako je tužiteljica medicinskom dokumentacijom dokazala da je zadobila navedene tjelesne povrede te da je došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te joj je stoga trebalo dosuditi novčanu satisfakciju radi zadobivenih povreda.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Sudski vještak dr. med. Žarko Rašić je u svom nalazu konstatirao koje je ozljede tužiteljica pretrpjela, a kako to proizlazi iz medicinske dokumentacije, ali je njegova konačna ocjena dana s obzirom na dinamiku prometne nezgode i utvrđenja sudsko-medicinskog i prometnog vještaka.

7.2. I po ocjeni ovog suda, a kako to proizlazi iz provedenih vještačenja tužiteljica u štetnom događaju nije zadobila tjelesne ozljede koje su konstatirane na temelju njezine izjave i njezinih tvrdnji o osjećaju bolnosti, prilikom dolaska na prvi pregled drugi dan nakon nezgode.

7.3. Što se tiče pravične novčane naknade, a po kriteriju pretrpljenog straha, ocjena je suda da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio kako jačina i intenzitet pretrpljenog straha ne opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade.

7.4. Kako tužiteljici ne pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog pretrpljenih tjelesnih povreda, to joj ne pripada niti pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu.

8. Tužiteljica se žali i protiv odluke o troškovima. Smatra kako tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova za medicinsko vještačenje jer da taj trošak uopće nije bio potreban. Isto tako da u situaciji kada tužiteljici nije priznato pravo na naknadu štete zbog čega ona mora platiti trošak osiguratelju štetnika isto predstavlja povredu ustavnih i konvencijskih prava tužiteljice kao žrtve prometne nesreće.

8.1. U odnosu na odluku o naknadi parničnog troška, žalba tužiteljice je djelomično osnovana i to u odnosu na primjenu Tarife. Pravilnom primjenom Tarife, polazeći od vrijednosti predmeta spora od 600,00 eura, tuženiku treba priznati nagradu za rad njegovog punomoćnika i to za sastav odgovora na tužbu i za sastav podnesaka od 22. srpnja 2019., 21. siječnja 2022. i 14. svibnja 2024. prema Tbr. 8.1. Tarife za svaku radnju po 100,00 eura, za zastupanje na ročištima 28. rujna 2017., 19. travnja 2018., 13. ožujka 2019., 13. listopada 2021., 23. ožujka i 30. lipnja 2025. prema Tbr. 9.1. Tarife za svaku radnju po 100,00 eura, za sastav podnesaka od 3. srpnja 2020. i 25. lipnja 2025. prema Tbr. 8.4. Tarife za svaku radnju po 25,00 eura, za zastupanje na ročištima 4. ožujka 2020. i 27. travnja 2022. prema Tbr. 9.2. Tarife za svaku radnju po 50,00 eura što ukupno iznosi 1.150,00 eura. Navedenom iznosu treba dodati iznos PDV-a od 25 % što iznosi 287,50 eura i trošak vještačenja kojeg je platio tuženik u iznosu od 331,81 euro, odnosno ukupno 1.769,31 euro.

8.2. Tuženiku se ne priznaje nagrada za sastav podneska od 8. ožujka 2023. jer isti nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da u tom podnesku tuženik daje svoju ocjenu potrebe za provedbom dokaza koji su predloženi po tužiteljici.

8.3. Nije u pravu tužiteljica kada smatra da se tuženiku ne bi trebao priznati trošak vještačenja jer je isti bio potreban radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.

9. Zbog toga je ovaj sud djelomično potvrdio odluku o naknadi parničnog troška za iznos od 1.769,31 euro sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude do isplate dok ju je preinačio za iznos od 375,00 eura sa dosuđenom zakonskom zateznom kamatom na način da je za taj iznos odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.

10. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. i 380. točka 2. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista preinačena primjenom članka 380. točka 3. ZPP-a.

Koprivnica, 18. ožujka 2026.

Sutkinja

Vesna Rep