Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Kž-88/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ante Ujevića, predsjednika vijeća, te Michala Danečeka i Ivana Klapšića, članova vijeća, uz sudjelovanje Anamarije Milovac kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika U, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11, odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Gospiću, broj K- 192/2021-81 od 26. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 18. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženika U kao neosnovana i potvrđuje pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem na temelju odredbe članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. – odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/20 131. stavk19., 80/2022., 36/2024, 72/2025., 13/2026. – dalje u tekstu ZKP/08) članka 131. stavak 3. ZKP/08 i članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08 protiv okrivljenika U produljen je istražni zatvor određen rješenjem Općinskog suda u Gospiću broj K-192/2021-13 od 27. ožujka 2025., pravomoćnim 27. siječnja 2026. u trajanju od uhićenja 26. studenog 2025., pa nadalje. Na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08 u vrijeme trajanja istražnog zatvora iz točke I. pobijanog rješenja optuženiku U se uračunava i vrijeme za koje je isti bio lišen slobode prije donošenja rješenja o istražnom zavoru i to vrijeme uhićenja i pritvora od 17. rujna 2020. do 18. rujna 2020. te vrijeme od uhićenja 26. studenog 2025., pa nadalje. Na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08 istražni zatvor po pobijanom rješenju može trajati do pravomoćnosti presude, a nakon pravomoćnosti presude najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora, ali ne dulje do rokova iz članka 133. ZKP/08.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik U putem braniteljice Gordane Peraković-Turković, odvjetnice u Otočcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da drugostupanjski sud pobijano rješenje preinači i okrivljenika pusti na slobodu uz određivanje odgovarajućih mjera opreza, odnosno uz jamstvo kojim bi se osigurala njegova prisutnost u daljnjem tijeku postupka.

3. Žalba optuženika U nije osnovana.

4. U žalbi se navodi, u bitnom, da sud prvog stupnja nije dao dostatne i konkretne razloge koji bi opravdali daljnju primjenu najstroža mjere osiguranja prisutnosti optuženika u postupku. Isto tako nije valjano obrazloženo zbog čega se svrha radi koje je određen istražni zatvor, ne može ostvariti blažim mje rama. Smatra da se rješenje temelji samo na činjenici što je optuženi strani državljanin što ne može biti, samo po sebi, dostatan razlog za daljnje održavanje optuženika u istražnom zatvoru. Optuženik je po raspisanoj međunarodnoj tjeralici uhićen u inozemstvu te je sukladno međunarodnim pravnim mehanizmima predan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, nakon čega je izveden pred nadležni sud i sudjelovao u kaznenom postupku. Nakon toga prvostupanjski sud je bio dužan ponovno ocijeniti postoje li konkretne okolnosti koje bi opravdavale daljnju mjeru istražnog zatvora, a ne se automatski pozivati na činjenicu da je optuženi ranije bio nedostupan. Prisutnost osumnjičenika u postupku mogla bi se ostvariti ranije određenim jamstvom ili mjerama opreza, a sud je trebao ispitati postoji li mogućnost njihove primjene . Osim toga u trenutku donošenja pobijanog rješenja kazneni postupak je u bitnom dijelu već proveden te je donesena nepravomoćna presuda. Time je otklonjena mogućnost da bi optuženi mogao eventualno utjecati na svjedoka. Sama činjenica donošenja nepravomoćne osuđujuće presude ne može automatski predstavljati razlog za produljenje istražnog zatvora. Valja napomenuti da iz spisa predmeta ne proizlazi da se optuženi nakon počinjenja kaznenog djela skrivao ili poduzimao radnje s ciljem izbjegavanja kaznenog progona. Stoga se svrha osiguranja njegove prisutnosti može ostvariti primjenom blažih mjera, bez potrebe daljnjeg zadržavanja u istražnom zatvoru.

5. Iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženi ne osporava postojanje osnovane sumnje da je počinio konkretno kazneno djelo, kao osnovne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 za određivanje istražnog zatvora, koja proizlazi iz nepravomoćne presude suda prvog stupnja kojom je optuženi proglašen krivim za počinjenje konkretnog kaznenog djela te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci uz primjenu djelomične uvjetne osude s time da je neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca, dok se dio kazne u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca neće izvršiti ukoliko optuženi u roku tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

6. Najprije valja napomenuti da navodi žalbe koji se odnose na ranije određeno jamstvo ne stoje jer iz stanja spisa ne proizlazi da je prije uhićenja po Europskom uhidbenom nalogu optuženiku određen istražni zatvor i da bi mu u vezi toga bilo određeno jamstvo. Također, istražni zatvor je protiv optuženika u ovom slučaju određen radi opasnosti od bijega (članak 123. stavak 1. točka 1. ZKP/08), a ne radi opasnosti od utjecaja na svjedoke, kako se to navodi u žalbi.

7. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da i dalje egzistiraju okolnosti koje upućuju na to da bi optuženi pobjegao, odnosno krio se i tako postao nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske čime bi izbjegao kazneno pravnu odgovornost te je za svoja utvrđenja naveo jasne, potpune i neproturječne razloge tako da pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 na koju se optuženik u žabi opisno poziva. U tom smislu sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je U ispitan od strane policijskih službenika 17. rujna 2020. i od strane Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću 18. rujna 2020. kada je upozoren da je do pravomoćnog okončanja postupka dužan o svakoj promjeni adrese obavijestiti sud i koje su posljedice ukoliko tako ne postupi. Unatoč tome, dakle uz svijest da protiv njega može biti određen istražni zatvor ako ne bude postupao po pozivima suda , on se nakon što je primio optužnicu na ranije prijavljenu adresu, prestao odazivati daljnjim pozivima suda iz kojeg razloga mu je određen istražni zatvor te je na temelju Europskog uhidbenog naloga uhićen u Italiji i predan od strane pravosudnih tijela Talijanske Republike Republici Hrvatskoj radi vođenja ovog kaznenog postupka. Navedeno ponašanje optuženika upućuje na realnu opasnost da bi se on, ako bi bio na slobodi, opet krio radi izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti pri čemu bi motivirajuće na tu njegovu odluku djelovala i izrečena neuvjetovana kazna zatvora. Stoga je odluka o produljenju istražnog zatvora protiv U po osnovi iz članka 123. stavak 1. točke 1. ZKP/08 pravilna.

8. Sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da se svrha radi koje je određen istražni zatvor protiv optuženika ne može ostvariti blažim mjerama upravo zbog posebnih okolnosti utvrđenih na strani optuženika. Njegovo ponašanje otkad je prvi put ispitan od strane policijskih službenika i Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću 2020. pa do ponovnog uhićenja na temelju Europskog uhidbenog naloga 2025. upućuje na nesvrsishodnost primjene jamstva iz članka 102. ZKP/08 i mjera opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08, ali i istražnog zatvora u domu iz članaka 119. ZKP/08, što je valjano obrazloženo u točki 6.1. pobijanog rješenja.

9. Pobijanom odlukom nije povrijeđeno načelo razmjernosti iz članka 122. stavak 2. ZKP/08, obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela, potrebu produljenja istražnog zatvora, kaznu koja je optuženom izrečena nepravomoćnom presudom suda prvog stupnja, posebno cijeneći odredbu članka 133. ZKP/08, koja regulira najdulje trajanje istražnog zatvora nakon donošenja nepravomoćne presude suda prvog stupnja, kada se optuženi nalazi u istražnom zatvoru od 26. studenog 2025.

10. Slijedom iznijetog je utvrđeno da nisu osnovani navodi koje optuženi ističe u žalbi, a kako pobijanim rješenjem nisu ostvarene ni povrede propisane člankom 494. stavkom 4. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenog dužnosti, valjalo je na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci.

U Karlovcu 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Ante Ujević