Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-538/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vinke Vrančić, kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Ivane Mašić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Mariću, odvjetniku iz Zagreba, Gajeva 13, protiv 1. tuženika ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Čipčiću-Bragadinu, odvjetniku iz Zagreba, 2. tuženice KSF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Hrvoju Čipčiću-Bragadinu, odvjetniku iz Zagreba i 3. tuženice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Galetoviću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ostavine, odlučujući o žalbi tužiteljice i o žalbi 1. i 2. tuženih te o žalbi 3. tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6247/2020-25 od 17. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se usvaja žalba 1. i 2. tuženih i žalba 3. tužene te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6247/2020-25 od 17. veljače 2025. preinačuje u točki III izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Tuženici: ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KSF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na nekretnini iz točke I ove presude, koji će u slučaju ne izdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti."

II Odbijaju se u preostalom dijelu kao djelomično neosnovane žalbe 1. i 2. tuženih i žalba 3. tužene te se u cijelosti odbija kao neosnovana žalba tužiteljice pa se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6247/2020- 25 od 17. veljače 2025. u točkama I, II, IV, V, VI i VII izreke.

III Odbijaju se zahtjevi tužiteljice, 1. i 2. tuženika i 3. tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 6247/2020-25 od 17. veljače 2025. odlučeno je:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnica nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], obiteljska visoko prizemna stambena zgrada i dvorište, popisni broj: 13148 u [adresa], u [adresa] broj: 37, površine 157 hvati, i to u dijelu 12/45 dijela, a koji suvlasnički omjer u javnim knjigama stoji upisan kao vlasništvo ostaviteljice HS, a koja je vlasništvo stekla temeljem darovnih ugovora sklopljenih 7. lipnja 1984. i 30. prosinca 1993. između ostaviteljice i KS, a slijedom čega ista ne predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. HS.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice da je stekla pravo vlasništva s osnove vlastitog novčanog ulaganja u izgradnju i povećanje vrijednosti navedene nekretnine, a slijedom čega ista ne predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. HS. III Tuženici: ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KSF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na nekretnini iz točke I ove presude, koji će u slučaju ne izdavanja zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

IV Tuženici: ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KSF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni su trpjeti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz točke I ove presude s imena HS na ime KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

V Nalaže se tuženicima: ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KSF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi parnični trošak tužiteljici KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 14.256,84 eura (slovima: četrnaest tisuća dvjesto pedeset šest eura i osamdeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 17. veljače 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snaz i 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

VI Odbija se zahtjev tuženika: ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i KSF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za nadoknadom troškova postupka u iznosu 17.136,10 eura ( slovima: sedamnaest tisuća sto trideset šest eura i deset centi).

VII Odbija se zahtjev tuženice VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za nadoknadom troškova postupka u iznosu 11.198,48 eura (slovima: jedanaest tisuća sto devedeset osam eura i četrdeset osam centi )."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu djelomično pobija tužiteljica u točki II izreke i u točki V izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) te zbog odluke o trošku. Ističe da je odluka u točki II izreke prvostupanjske presude kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da je stekla pravo vlasništva s osnove vlastitog novčanog ulaganja u izgradnju i povećanje vrijednosti predmetne nekretnine donesena uz pogrešnu primjenu materijalnog prava iz članka 156. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – dalje ZVDSP) jer da je obzirom da su radovi na izgradnji trajali od 1979. do 1981. trebalo primijeniti odredbe Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ 6/1980, 36/1990, Narodne Novine 53/1991, 91/1996 – dalje ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., i to odredbe članka 24. do 26. ZOVO, o gradnji na tuđem zemljištu ili odredbe članka 22. ZOVO o stjecanju prava vlasništva preradom i sjedinjenjem. Navodi da je trošak postupka pogrešno zbrojen i obračunat. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti, uz odmjeravanje dodatnog iznosa parničnog troška, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.

3. 1. i 2. tuženici svojom pravovremenom žalbom pobijaju prvostupanjsku presudu u točkama I, III, IV, V, VI i VII izreke zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a. Navode da je prvostupanjska presuda donesena uz počinjenje bitnih povreda odredaba parničnog postupka jer da ista ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Ističu da nalog iz presude za izdavanjem tabularne isprave iz točke III presude kao i trpljenje uknjižbe tužiteljice iz točke IV presude nisu utemeljeni na zakonu ni na rješenju iz ostavinskog postupka kojim je tužiteljica upućena na pokretanje ovog postupka. Pobijaju i rješenje o troškovima postupka. Predlažu da se po žalbi presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška, a podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati na postupanje prvostupanjskom sudu. Traže trošak sastava žalbe uvećan za PDV i sudsku pristojbu na žalbu.

4. 3. tuženica svojom pravovremenom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u točkama I, III, IV, V i VII izreke zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da nedostaju odlučne činjenice temeljem kojih je prvostupanjski sud utvrdio da je intencija pok. HS kao darovateljice bila da preostali suvlasnički dio predmetne nekretnine prenese na tužiteljicu kao daroprimca. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u točkama I, III, IV, V i VII izreke, a podredno da presudu ukine u pobijanom dijelu i da predmet vrati na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe uvećan za PDV.

5. Odgovor na žalbe nije podnesen.

6. Žalba tužiteljice nije osnovana.

7. Žalba 1. i 2. tuženika i žalba 3. tužene je djelomično osnovana u odnosu na točku III izreke prvostupanjske presude.

8. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

9. Nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuju žalitelji, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi niti razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti nerazumljivi te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza, pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

10. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

11. Predmetnu parnicu tužiteljica KS pokrenula je sukladno rješenju Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj O-6293/01 od 28. prosinca 2006. donesenom u ostavinskom postupku iza pok. HS radi utvrđenja činjenice da je tužiteljica vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica] i to u 4/15 dijela koji suvlasnički omjer u javnim knjigama stoji upisan kao vlasništvo ostaviteljice HS, a temeljem Darovnog ugovora sklopljenog dana 30. prosinca 1993. između ostaviteljice i KS te s osnova vlastitog novčanog ulaganja u izgradnju i povećanje vrijednosti navedene nekretnine, a slijedom čega ista ne predstavlja ostavinsku imovinu pok. HS.

12. Osnovano u svojoj žalbi tužiteljica ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je odluku iz točke II izreke o odbijanju tužbenog zahtjeva tužiteljice da je stekla pravo vlasništva sa osnove vlastitog novčanog ulaganja u izgradnju i povećanje vrijednosti predmetne nekretnine slijedom čega ista ne bi predstavljala ostavinsku imovinu iza pok. HS, utemel jio na odredbi članka 156. stavak 1. ZVDSP, kojom je propisano da se pravo vlasništva ne može steći dogradnjom, nadogradnjom, pa da tako tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva sa osnove vlastitog ulaganja u izgradnju i povećanje vrijednosti predmetne nekretnine.

12.1. Naime, odredbom članka 388. stavak 1. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ni posebnim zakonom nije drugačije određeno. U stavku 2. propisano je da se stjecanje, promjena i pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prema tome, pravilno u žalbi ističe tužiteljica da je prvostupanjski sud imajući u vidu utvrđenje da su radovi na izgradnji trajali od 1979. do zaključno 1981., trebao primijeniti odredbe ZOVO, koji je bio u primjeni od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., ali i ranije pravno uređenje Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ).

12.2. ZOVO ne propisuje izričito situaciju stjecanja stvarnih prava dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem, adaptacijom (zgrada), odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih bez pravnog osnova, nego se na takve slučajeve analogno primjenjuju odredbe članka 24. do 26. ZOVO, kako je to predviđalo i pravno pravilo paragrafa 418. OGZ-a (tako i ŽS u Zagrebu u odluci broj Gž-3283/2022-2 od 19. studenog 2022.).

12.3. Osnovno pravno pravilo je da se ulaganjem u suvlasničku nekretninu ne mogu mijenjati suvlasnički dijelovi, već u takvim slučajevima onom suvlasniku koji je izvršio ulaganja prema drugim suvlasnicima pripada samo obveznopravni zahtjev. Samo ona ulaganja čiji je rezultat bitna izmjena identiteta suvlasničke stvari tako da se može smatrati da je adaptacijom nastala nova stvar, može predstavljati osnov za povećanje suvlasničkog omjera onog suvlasnika koji je izvršio ta ulaganja bez obzira da li su ulaganja koja su izvršena bila znatna (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2582/92 od 16. ožujka 1993.). U smislu članka 24. do 26. ZOVO dogradnjom, nadogradnjom ili adaptacijom tuđeg ili suvlasničkog građevinskog objekta ne stječe se pravo vlasništva ako zakonom ili ugovorom nije drugačije određeno, izuzetno, savjestan graditelj stječe pravo vlasništva (suvlasništva) samo ako je vlasnik (suvlasnik) zgrade znao za gradnju i nije se tome usprotivio te da je upravo takvom gradnjom nastala nova stvar (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev- 886/1994-2 od 12. rujna 1996.).

12.4. Dakle, potrebno je da dođe do prestanka ranijeg objekta odnosno nastanka potpuno novog objekta koje okolnosti (nepostojanje identiteta između ranijeg i sadašnjeg objekta) su neophodne pri stjecanju prava vlasništva na temelju adaptacije (preuređenje) objekta orginarnim načinom kada se radi o stjecanju prava vlasništva nekretnine (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-218/96 od 14. ožujka 1996.).

12.5. U konkretnom slučaju je saslušanjem stranaka i svjedoka, iz priloženih fotografija i provedenim građevinskim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica kao suvlasnica vršila ulaganja koja su rezultirala izmjenom oblika krovišta i uređenjem tog krovišta u stambene svrhe, pa u konkretnom slučaju nije došlo o prestanka ranijeg objekta, odnosno nastanka potpuno novog objekta, slijedom čega proizlazi da tužiteljici prema drugim suvlasnicima pripada samo obveznopravni zahtjev za izvršena ulaganja.

12.6. Stoga je pravilna odluka pravostupanjskog suda iz točke II izreke pobijane presude, iako je istu prvostupanjski sud donio uz pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa je u tom dijelu žalba tužiteljice neosnovana.

12.7. Neosnovana je žalba tužiteljice protiv odluke o trošku iz točke V izreke prvostupanjske presude, kojom je tuženicima naloženo da tužiteljici plati iznos troška od 14.256,84 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 17. veljače 2025., jer je prvostupanjski sud suprotno žalbenim navodima pravilno obračunao i zbrojio dosuđene troškove postupka. Pritom je prvostupanjski sud pravilnom primjenom Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23, 107/25 – dalje OT) priznao i obračunao trošak tužiteljici 4 obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku. Stoga je i u odnosu na odluku o trošku iz točke V izreke prvostupanjske presude žalba tužiteljice neosnovana.

13. 1. i 2. tuženici pobijaju prvostupanjsku presudu u točki III izreke te u svojoj žalbi ističu da između parničnih stranaka nije postojao nikakav ugovorni obvezno -pravni odnos temeljem kojeg bi tužiteljica od njih imala pravo potraživati izdavanje tabularne isprave, jer da bi takav tužbeni zahtjev uopće mogao biti postavljen i dosuđen, da bi parnične stranke trebale biti u takvom ugovorom odnosu u kojem tuženici nisu ispunili svoju ugovornu obvezu na izdavanje takve isprave, a takav ugovorni odnos između njih ne postoji.

13.1. Odredbom članka 33. ZOVO bilo je propisano da se na temelju pravnog posla, pravo vlasništva na nekretnini stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom.

13.2. Predmetni Darovni ugovor od 30. prosinca 1993., kao i Darovni ugovor od 7. lipnja 1984., zaključeni su bili između ostaviteljice HS, kao darodavca, i tužiteljice KS, kao daroprimca. Prema tome, 1. do 3. tuženici nisu bili ugovorne strane u ta dva ugovora. Tužbeni zahtjev kojim se traži izdavanje tabularne isprave je obvezno-pravni zahtjev kojeg tužiteljica temelji na ugovorima o darovanju od 7. lipnja 1984. i 30. prosinca 1993.pa pasivnu legitimaciju treba cijeniti prema utvrđenju tko su ugovorne strane pravnog posla usmjerenog na prijenos prava vlasništva i što je sadržaj njihovih obveza koji proizlazi iz tog pravnog posla. Kako 1. do 3. tuženici, a niti njihova prednica u ovom postupku SS nisu bili ugovorne stranke u predmetnim Ugovora o darovanju od 7. lipnja 1984. i 30. prosinca 1993., to proizlazi da tužiteljica nema pravne osnove od 1. do 3. tuženika potraživati izdavati isprave podobne za upis prava vlasništva na nekretnini iz točke I ove presude.

13.3. Stoga je temeljem članka 373. stavak 3. ZPP-a valjalo povodom žalbe 1. i 2 tuženih, ali i 3. tužene koja je također pobijala točku III izreke prvostupanjske presude, preinačiti pobijanu presudu na način da je tužiteljica odbijena sa zahtjevom da su 1. do 3. tuženici dužni tužiteljici izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na nekretninama iz točke I prvostupanjske presude, koju će u slučaju neizdavanja zamijeniti pobijana presuda po pravomoćnosti.

14. Nadalje, 1. i 2. tuženici u svojoj žalbi u odnosu na točku IV izreke, kojom je određeno da su tuženici dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva ne nekretnini iz točke I pobijane presude sa imena HS na ime tužiteljice, ističu da tužiteljica niti takav tužbeni zahtjev nije ovlaštena postaviti prema tuženicima, nego eventualno prema osobama koje bi po provedenom ostavinskom postupku i donesenom pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju bile pasivno legitimirane za takav zahtjev, a da to tuženice u ovom trenutku nisu jer se traži prijenos sa imena ostaviteljice na tužiteljicu, a ne sa imena tuženih na tužiteljicu. Ovaj žalbeni razlog drugostupanjski sud nalazi nelogičnim i neosnovanim. Naime, tužiteljica je upućena u parnicu radi utvrđenja da je vlasnica predmetnog suvlasnog dijela nekretnine koji je upisan kao vlasništvo ostaviteljice te da isti ne predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. HS. Obzirom da je tužiteljica temeljem Darovnih ugovora sklopljenih 7. lipnja 1984. i 30. prosinca 1993. uspjela dokazati svoje vlasništvo predmetne 12/45 dijela kč. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da taj suvlasni dio ne predstavlja ostavinsku imovinu iza pok. HS (proizlazi iz točke I izreke prvostupanjske presude), onda taj suvlasni dio neće biti raspravljen kao ostavinska imovina u ostavini iza HS, pa je neosnovan žalbeni navod da bi tuženici tek po donesenom pravomoćnom rješenju o nasljeđivanju bili pasivno legitimirani trpjeti uknjižbu prava vlasništva, jer je taj suvlasni dio izuzet iz ostavine.

15. Navodi kojima 1. i 2. tuženici pobijaju odluku o trošku su paušalni i neosnovani time da tužiteljica nije uspjela samo sa razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva zbog čega nisu nastali posebni troškovi, pa je sukladno članku 154. stavak 5. ZPP -a donesena pravilna odluka o trošku.

16. Kada se radi o žalbi 3. tužene VS, ista neosnovano navodi da u obrazloženju pobijane presude nedostaju odlučne činjenice temeljem kojih je prvostupanjski sud utvrdio da je intencija pok. HS bila da preostali suvlasnički dio predmetne nekretnine prenese na tužiteljicu. Još ističe da je prednica tuženika pok. SS svoj suvlasni dio na predmetnoj nekretnini stekla temeljem Darovnog ugovora od 26. rujna 1975., a upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama da je provela tek 1996. pa da do tog trenutka pok. HS nije mogla raspolagati sa suvlasničkim udjelima kao da su njezino samovlasništvo. Prvostupanjski sud pravilno analizira u 35. odlomku obrazloženja pobijane presude i zk. stanje i druge Darovne ugovore koje je sačinila ostaviteljica i osobito točku 5. Darovnog ugovora od 30. prosinca 1993. (koji i citira) te jasno obrazlaže da je u trenutku svoje smrti u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] ostaviteljica HS bila upisana u 4/15 dijela, a da je iz formulacije točke 5. Darovnog ugovora od 30. prosinca 1993. utvrđeno da darodavac, pok. HS, ovlašćuje daroprimca (ovdje tužiteljicu) da se upiše na preostale dijelove ukoliko ovi nisu ranijim Darovnim ugovorom prenijeti na daroprimca KS, odnosno da je tužiteljici darovala svoj suvlasni dio koji je upisan u zemljišnim knjigama. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda kao ispravan i logičan prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, to tim više što niti tuženici ne tvrde da bi prijenosom 4/15 odnosno 12/45 dijela predmetne nekretnine na tužiteljicu bio umanjen ili zahvaćen bilo koji njihov suvlasni dio predmetne nekretnine.

17. Slijedom svega iznesenog valjalo je temeljem članka 373. stavak 1. točka 3. ZPP- a povodom žalbi 1. i 2. tuženika 3. tuženika preinačiti pobijano prvostupanjsku presudu u odnosu na točku III izreke pa je odlučeno kao u točki I ove drugostupanjske odluke. U preostalom dijelu žalbe tuženih valjalo je odbiti, a žalba tužitelja odbijena je u cijelosti kao neosnovana pa je temeljem članka 368. ZPP-a odlučeno kao u točki II ove drugostupanjske odluke.

18. Temeljem odredbe članka 166. stavak 1. i 2. ZPP-a valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka jer ista nije uspjela sa svojom žalbom, dok su zahtjevi 1. i 2. tuženih i 3. tužene za naknadu troškova žalbenog postupka odbijeni jer njihov uspjeh u žalbi u odnosu na točku III prvostupanjske presude nije od nikakvog utjecaja na bit prvostupanjske odluke i njezinu provedbu u zemljišnoj knjizi nakon pravomoćnosti.

U Karlovcu 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Vinka Vrančić