Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-87/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Britvec, predsjednika vijeća, Vesne Stokrp, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Ivane Mašić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Krešimir Preprotić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKE VODE pravna osoba za upravljanje vodama iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, koga zastupa punomoćnik Igor Arlović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Arlović & Kukilo d.o.o. iz Zagreba, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-595/2025-5 od 26. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem i djelomičnim usvajanjem žalbe tužitelja presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P - 595/2025-5 od 26. rujna 2025. se:

- potvrđuje u dijelu pod točkom I izreke kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za proglašenje nedopuštenosti ovrhe koja se vodi u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr-630/17 za ovršnu naplatu novčanog iznosa od 100,35 EUR/756,00 kn,

- preinačava u dijelu pod točkom I izreke kojom je tužitelj odbijen sa zahtjevom za proglašenje nedopuštenosti ovrhe za ovršnu naplatu novčanog iznosa od 80,84 EUR i sudi:

Utvrđuje se da je ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-630/17 radi ovršne naplate novčanog iznosa od 80,84 EUR/609,00 kn, nedopuštena.

- preinačava u dijelu pod točkom II izreke i rješava:

Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju prouzročeni trošak žalbenog postupka u iznosu od 39,43 EUR.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka .

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru, poslovni broj P-595/2025-5 od 26. rujna 2025. odlučeno je:

"I Odbija se tužitelj BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se nedopuštenom ovrha po prijedlogu ovrhovoditelja – tuženika HRVATSKE VODE, pravna osoba za upravljanje vodama, iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, protiv ovršenika – tužitelja: BG, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u predmetu Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: Ovr-630/17, radi ovršne naplate iznosa od 1.365,00 kn odnosno 181,16 Eura.

2. Tuženik HRVATSKE VODE pravna osoba za upravljanje vodama iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 220, OIB: 28921383001 je dužan tužitelju BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu 1.491,54 Eura, sve u roku od 15 dana.".

II Nalaže se tužitelju BG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku HRVATSKE VODE pravna osoba za upravljanje vodama iz Zagreba, Ul. grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 578,12 Eura, sve to u roku od 15 dana."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom tu presudu pobija tužitelj. Žalbu ulaže zbog svih žalbenih razloga normiranih odredbom iz članka 353. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi ističe u bitnome kako je grafološkim vještačenjem utvrđeno da tužitelj nikad nije primio ovršnu ispravu, pa u situaciji kada nije dužnik iz ovršne isprave ne može biti ni ovršenik iz rješenja o ovrsi koje je na temelju te isprave izdano , osporava pravilnost primjene materijalnog prava, nalazi da je tužbeni zahtjev osnovan, pa predlaže pobijanu odluku preinačit i odbiti tužbeni zahtjev, podredno predlaže odluku ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava sve žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku odluku.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenosti ovrhe koja se vodi po prijedlogu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu, u predmetu poslovnog broja Ovr-630/2017 radi ovršne naplate novčanog iznosa od 181,16 EUR.

6. U predmetu nema spora da je tužitelj rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-630/2017-17 od 21. rujna 2017. upućen da u roku od 15 dana od pravomoćnosti tog rješenja pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe određene rješenjem tog suda u predmetu poslovnog broja Ovr-630/2017-3 i to zbog postojanja žalbenog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 11. Ovršnog zakona (Narodne Novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – u daljnjem tekstu OZ).

7. Tijekom prvostupanjskog postupka i sada u žalbenoj fazi prijeporno je je li ovrha nedopuštena. Nadalje, prijeporno je je li nastupila zastara tražbine tužitelja.

8. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe tužitelja, u okviru njegovih žalbenih navoda i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2., točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

9. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka upire kako nikada nije primio ovršnu ispravu – rješenje tuženika oznake Klasa: UP/I-325-08/11-07/0619535, Urbroj: 374-3111-2- 11-1 od 26. kolovoza 2011., pa stoga ovršna isprava nije mogla steći svojstvo ovršnosti. Sadržajno radi se o žalbenom razlogu iz članka 50. stavak 1. točka 2. OZ-a.

10. Prvostupanjski sud u postupku provedenim grafološkim vještačenjem utvrđuje kako tužitelj uistinu nije skriptor ovršne isprave, nalazi kako prigovor zastare (zbog kojeg je istaknutog žalbenog razloga tužitelj upućen u parnicu) obzirom na odredbu iz članka 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO) nije osnovan, te odbija tužbeni zahtjev.

11. Pri odlučivanju o osnovanosti prigovora zastare prvostupanjski sud gubi iz vida da se u konkretnoj pravnoj situaciji ovršni postupak vodi radi naplate naknade za uređenje voda, čija je mjesečna visina utvrđena rješenjem Hrvatskih voda.

12. Prema stavu recentne sudske prakse (upućuje se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-804/2018-2 od 29. travnja 2020.) zastara tražbine po osnovi naknade za zaštitu voda računa se prema odredbi iz članka 94. stavak 1. Općeg poreznog zakona a u vezi sa odredbom iz članka 74. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva.

13. Prema odredbi iz članka 74. stavak 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne Novine 153/09, 90/11, 56/13, 154/14 i dr. – u daljnjem tekstu: ZFVG) koji se obzirom na vrijeme donošenja ovršne isprave primjenjuje na konkretnu pravnu situaciju proizlazi da se na zastaru obračuna izvršenja, odnosno ovrhe vodnih naknada primjenjuje Opći porezni zakon (Narodne novine 14/08, 18/11, 78/12, 136/12 i dr. – u daljnjem tekstu: OPZ). Prema odredbi iz članka 94. stavak 1. OPZ-a pravo na pokretanje postupka naplate neplaćenih naknada zastarijeva za tri godine, računajući od dana kada je zastara počela teći. U smislu odredbe iz članka 94. stavak 2. OPZ -a zastara počinje teći prvog idućeg dana nakon proteka godine u kojem je utvrđena obveza plaćanja vodne naknade.

14. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršna isprava donesena 2011. (rješenje Hrvatskih voda doneseno 26. kolovoza 2011. a svojstvo ovršnosti je steklo 29. kolovoza 2011.).

15. Na temelju rješenja ovrhovoditelja od 26. kolovoza 2011. tuženik je obvezan platiti neplaćenu naknadu za zaštitu voda u visini od 105,00 tadašnje važeće novčane jedinice (kune)/13,94 EUR i to dana 15. rujna 2011., zatim naknadu u visini od 252,00 kn dana 15. srpnja 2012., te naknadu u istom iznosu koja je dospijevala 15. srpnja 2013., zatim 15. srpnja 2014., 15. srpnja 2015. te 15. srpnja 2016., sve ove naknade zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

16. Obzirom na određenja iz članka 94. stavak 4. Općeg poreznog zakona zastara naplate sa osnova naknade za uređenje voda koju je trebalo podmiriti 15. rujna 2011. počinje teći sa 1. siječnja 2012., pa je relativna zastara za ovaj utuženi iznos nastupila sa danom 1. siječnja 2015. Zastara za utuženu tražbinu u visini od 252,00 kn/33,45 EUR obzirom je tražbina dospjela 15. srpnja 2012. počela je teći 1. siječnja 2013., te je zastarni rok istekao sa danom 1. siječnja 2016., zastara tražbine u visini od 252,00 kn/33,45 EUR koja dospijeva 15. srpnja 2013. počela je teći 1. siječnja 2014., te je istekla sa danom 1. siječnja 2017.

17. Obzirom je ovršni prijedlog podnesen 14. ožujka 2017. to tražbine tužitelja u visini od 252,00 kn/33,45 EUR koje dospijevaju sa 15. srpnjem 2014., sa 15. srpnja 2015. i sa 15. srpnjem 2016. (u ukupnom iznosu od 756,00 kn/103,31 EUR) nisu zastarjele.

18. Stoga je prvostupanjski sud pravilno odbio dio tužbenog zahtjeva kojim je utvrdio da ovrha nije dopuštena za novčani iznos od 100,35 ERU/756,00 kn, ali se pritom pogrešno poziva na odredbu članka 233. ZOO -a, obzirom ponovno se ističe zastara tražbine po osnovi naknade za zaštitu voda računa prema specijalnom propisu

– članku 94. stavak 1. i 2. Općeg poreznog zakona, a u vezi sa člankom 74. stavak 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (upućuje se i na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2019., zaključak broj Sum-IV-148/2018).

19. U odnosu na postupanje prvostupanjskog suda za utvrđenje je li tužitelj skriptor dostavnice za ovršnu ispravu u predmetu žalitelj se ponovno upućuje na stav sudske prakse prema kojoj ovršenik tužbu kojom pokreće parnicu radi utvrđenja nedopuštenosti ovrhe može temeljiti samo na razlozima koje je istakao u žalbi povodom koje je upućen u parnicu (upućuje se na pravni stav iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1901/2017-3 od 17. rujna 2019. te Rev-610/2023-2 od 19. prosinca 2023.).

20. Valja još navesti kako žalbeni navodi tuženika prema kojem odluka nije stekla svojstvo ovršnosti nisu relevantni. Ovo prije svega iz razloga što žalitelj zbog ovog žalbenog razloga nije ni upućen na parnicu (ne radi se o tzv. parničnom žalbenom razlogu) pa stoga neovisno o utvrđenoj činjenici da tužitelj nije skriptor dostavnice za ovršnu ispravu, ovaj žalbeni navod nije posebno razmatran. Osim toga, valja navesti da iz stanja spisa i ne proizlazi da bi tužitelj zatražio ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti rješenja upravnog tijela (van sudskog postupka).

21. Slijedom navedenog valjalo je djelomičnim odbijanjem žalbe tužitelja pobijanu odluku potvrditi u dijelu kojom je odbijen sa tužbenim zahtjevom za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe za novčani iznos od 100,35 EUR/756,00 kn, na temelju odredbe iz članka 368. stavak 2., dok je na temelju odredbe iz članka 373. točka 3. ZPP-a odluka preinačena u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa zahtjevom za proglašenje nedopuštenosti ovrhe za novčani iznos od 80,84 EUR/609,00 kn , te je tužbeni zahtjev u ovome dijelu usvojen.

22. Obzirom na djelomičnu osnovanost žalbe tužitelja došlo je do promjene uspjeha stranaka u sporu, pa je valjalo preinačiti i odluku o troškovima postupka.

23. Trošak tužitelja sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku a obređen je prema Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 138/23 – u daljnjem tekstu: Tarifa). Trošak tužitelja se sastoji od troška sastava tužbe od 23. listopada 2019. po Tbr. 7. stavak 1. u vrijednosti od 25 bodova (vps 1.365,00 kn/181,17 EUR), zatim od troška zastupanja na ročištu od 19. studenog 2018. i 14. listopada 2018. za svako ročište od 12,5 bodova prema Tbr. 9. stavak 2.Tarife, troška zastupanja na ročištu od 7. listopada 2020. i 12. listopada 2025. za svako ročište 25 bodova po Tbr. 9. stavak 1. Tarife, te od troška zastupanja na ročištu 7. ožujka 2024. po Tbr. 9. stavak 2. Tarife od 12,5 bodova, kao i od troška zastupanja na ročištu od 22. rujna 2025. po Tbr. 9. stavak 1. Tarife od 25 bodova.

24. Tužitelju nije priznat kao parnični trošak trošak plaćenog predujma za grafološko vještačenje u ukupnom iznosu od 929,04 EUR, jer se ne radi o trošku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka. Nadalje, tužitelju nije priznat niti trošak zastupanja na ročištu 1. ožujka 2024. te 28. studenog 2024. obzirom iz stanja spisa proizlazi da ova ročišta nisu ni održana.

25. Tužitelju kao parnični trošak nije priznat zatražen trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu, obzirom iz stanja spisa nije vidljivo da je ovaj trošak podmirio.

26. Sveukupan trošak tužitelja i to trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku iznosi 137,5 što obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR i uvećanje za iznos PDV-a iznosi 203,11 EUR.

27. Tužitelj je uspio sa osnovom tužbenog zahtjeva u omjeru od 60%, sa visinom tužbenog zahtjeva u omjeru od 44% što čini njegov ukupan uspjeh odnosno njegov uspjeh s obzirom na osnovu i visinu iznosi 104% što podijeljeno na 2 čini uspjeh u parnici od 52%. Tuženik je u postupku sa osnovom zahtjeva uspio u omjeru od 40%, sa visinom u omjeru od 56% što čini njegov ukupan uspjeh od 96% (uspjeh i u odnosu na osnov i visinu tužbenog zahtjeva) što znači da sveukupan uspjeh tuženika u parnici iznosi 48%.

28. Obzirom na utvrđeni podjednaki uspjeh stranaka u postupku po stajalištu ovog drugostupanjskog suda svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka.

29. Slijedom navedenog odluka o troškovima je preinačena na način kako je to vidljivo pod točkom II. izreke ove odluke.

30. Razmjerno uspjehu sa žalbom tužitelju pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka. Trošak žalbenog postupka sastoji se od troška sastava žalbe koji je obređen po Tbr. 10. stavak 1. Tarife u vezi s Tbr. 7. stavak 1. Tarife i iznosi 31,25 bodova što obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR čini trošak od 62,50 EUR. Obzirom na uspjeh tužitelja sa žalbom pripada mu pravo na naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR, sa uvećanjem za iznos PDV-a iznosi 39,43 EUR.

31. Tuženiku kao parnični trošak nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku u smislu odredbe iz članka 155. ZPP -a koji je potreban za vođenje postupka.

32. Obzirom na sve izneseno odlučeno je kao u izreci.

U Karlovcu 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Vesna Britvec