Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-435/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Stokrp kao predsjednika vijeća, Ivane Mašić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Britvec, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČET, [adresa], 7 rue de la Libération u Orchamps (39700), Francuska, nasljednice pokojnog JJ, zastupana po punomoćniku Nenadu Beloši, odvjetniku u Novom Marofu, protiv 1. tuženika ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Želimiru Pajkoviću, odvjetniku u Varaždinu, radi raskida ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi 1. i 2. tuženih izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-324/2023-28 od 3. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 18. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tuženika ČE i 2. tuženice KE kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P- 324/2023-28 od 3. travnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška sastava odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-324/2023- 28 od 3. travnja 2024. odlučeno je:

" I. Raskida se Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju zaključen između prednika tužiteljice ČET, [adresa], ... u ... (39700), Francuska, Juraja Novaka kao primatelja uzdržavanja te 1. tuženika ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], kao davatelja uzdržavanja, sklopljen dana 10. svibnja 2021. u formi javnobilježničkog akta kod javne bilježnice Anreje Levatić Marin, posl. br:

OU-146/2021 te se nalaže tuženicima da tužiteljici predaju u posjed sve nekretnine koje su predmet gore navedenog Ugovora, sve u roku od 15 dana.

II. Određuje se u Zemljišnoknjižnom odjelu u Novom Marofu uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju iz točke I. od 10. svibnja 2021. posl. br: OU-146/2021, koja provedba je izvršena rješenjem tog odjela broj posl. broj: Z-8803/2021 od 25. svibnja 2021.

III. Nalaže se 1. tuženiku ČE, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženici KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] da tužiteljici ČET, [adresa], ... u [adresa] (39700), [adresa] naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 5.513,68 EUR (slovima: pet tisuća petsto trinaest eura i šezdeset osam centi), sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude, 2. travnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a to je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1 . srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se preostali dio njihovog zahtjeva za naknadu parničnog troška od 2.614,94 EUR odbija.

IV. Zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbija se kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude žale se tuženici zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka s prijedlogom prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. Osporava i odluku o parničnim troškovima u cijelosti.

2.1. Tužiteljica se u odgovoru na žalbu protivi navodima 1. i 2. tuženika i predlaže njihovu žalbu odbiti kao neosnovanu.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom sporu te je ocjenom svih provedenih dokaza, sukladno članku 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje temeljem kojeg je donio pravilan zaključak glede osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga su po ocijeni ovog suda neosnovani žalbeni navodi žalitelja da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, jer je na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski sud izveo pravilne i logički prihvatljive zaključke glede osnovanosti tužbenog zahtjeva.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kojim traži raskid Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju sklopljenog između njenog prednika tužiteljice (oca) kao primatelja uzdržavanja te 1. i 2. tuženika (supružnika) kao davatelja uzdržavanja 10. svibnja 2021. (dalje: Ugovor), koji Ugovor je sklopljen u formi javnobilježničkog akta, sve temeljem članka 586. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje u tekstu ZOO).

7. Tijekom postupka tužitelj je preminuo, radi čega je postupak prekinut, a koji je nastavljen u odnosu na tužiteljicu, njegovu kćer, rješenjem istog suda od 14. ožujka 2023.

8. Člankom 586. stavak 1. ZOO je propisano da se ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju (uz istodobni prijenos imovine) obvezuje jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine, dok je prema članku 589. tog ZOO na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe toga Zakona o ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Prema članku 583. stavak 2. ZOO propisano je da ako prema ugovoru o doživotnom uzdržavanju strane žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može zahtijevati od suda da raskine ugovor, a prema stavku 3. tog članka svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

9. Pošavši od utvrđenja prvostupanjskog suda:

- da je nesporno da su prednik tužiteljice kao primatelj uzdržavanja i tuženici kao davatelji uzdržavanja sklopili sporni Ugovor 10. svibnja 2021., kojim je prednik tužiteljice na tuženike, na svakog u 1/2 dijela, prenio vlasništvo svojih nekretnina pobliže navedenih u tom Ugovoru te ostavio tuženicima i svu svoju pokretnu i nepokretnu imovinu koju bude imao u momentu smrti, a tuženici su se obvezali doživotno ga uzdržavati i to u kući tuženih na adresi [adresa], što je između ostalog ugovoreno kao uvjet valjanosti Ugovora.

- da je prednik tužiteljice nakon dogovora o sklapanju ugovora preselio u kuću davatelja uzdržavanja,

- da je člankom IV. stavak 4. Ugovora, određeno kao uvjet valjanosti Ugovora da stranke žive zajedno u kući tuženih,

- da je rješenjem istog suda, poslovni broj: Z-8803/2021 od 25. svibnja 2021., temeljem spornog Ugovora dopušten upis prava vlasništva na nekretninama prednika tužiteljice na tuženike,

- da iz provedenih dokaza (iskaza) nedvojbeno proizlazi da su prednik tužiteljice i tuženici živjeli u zajedničkom domaćinstvu kod tuženika, da su se njihovi odnosi narušili i znatno pogoršali i to tako jako da njihov suživot u zajedničkom domaćinstvu više nije bio moguć te je prednik tužiteljice VE odselio iz kuće tuženika, jer su se odnosi između ugovornih stranama kraće vrijeme nakon uspostave života u zajedničkom domaćinstvu teško i trajno poremetili, radi čega je njihov daljnji suživoti više nije bio moguć

- da su se poslije zaključenja predmetnog Ugovora okolnosti toliko promijenile, da je njegovo ispunjenje postalo znatno otežano, odnosno da bi predniku tužiteljice ispunjenje preuzete ugovorne obveze prijenosa prava svoje imovine na tuženike nanijelo pretjerano veliki gubitak, radi čega da prednik tužiteljice, a sada i tužiteljica ima pravo tražiti raskid predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju po osnovu izmijenjenih okolnosti, koje su u ovom slučaju nastupile.

10. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužiteljice za raskidom predmetnog Ugovora osnovan te je posljedično tome osnovan i zahtjev kojim se traži uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja na nekretninama prednika tužiteljice koje su na temelju navedenog ugovora prenesene na tuženike.

11. S naprijed pravilno i potpuno utvrđenim činjeničnim stanjem te pravilnom primjenom materijalnog prava slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

12. Tako je pravilno prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su iskazi svjedokinje IE (teta tužiteljice) i tužiteljice proturječni iskazima tuženika, a vezano za iskazivanje o odlučnoj činjenici jesu li davatelji uzdržavanja izvršavali sve preuzete obveze iz predmetnog ugovora, odnosno jesu li ih uredno izvršavali, kao i da su saslušana svjedokinja i stranke zainteresirani za ishod ovog postupka. S obzirom na navedeno i po stavu ovog drugostupanjskog suda, suprotno žalbenim navodima tuženika ocjenom navedenih dokaza prvostupanjski sud sa sigurnošću nije mogao utvrditi čiji je iskaz vjerodostojan, a čiji nije.

12.1. Međutim, kako iz svih iskaza proizlazi da su prednik tužiteljice i tuženici, a u skladu s odredbama predmetnog ugovora jedno kraće vrijeme živjeli u zajedničkom domaćinstvu, odnosno kući tuženika, međutim da su se njihovi odnosi poremetili, da su isti postali narušeni do te mjere da im je suživot postao nemoguć, posljedično čemu se prednik tužiteljice iselio iz njihove kuće, a poglavito imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju kojim su stranke ugovorile obvezu da prednik tužiteljice živi u kući tuženih te daje po svojoj prirodi ugovor o dosmrtnom uzdržavanju strogo osobni ugovor, samom nespornom činjenicom da je došlo do poremećaja odnosa do te mjere da im je suživot u zajedničkom domaćinstvu postao nemoguć, govori u prilog pravilnosti utvrđenja prvostupanjskog suda da su se ostvarili uvjeti za raskid predmetnog ugovora.

12.2. Stoga opširno obrazloženje žalbenih navoda žalitelja po ocijeni ovog suda nisu odlučna, jer predstavljaju samo pogrešno viđenje primjene materijalnog prava od strane žalitelja na inače nesporno utvrđeno činjenično stanje da je predmetni ugovor sklopljen, da je ugovoren zajednički suživot prednika tužiteljice u kući tuženih i da su se odnosi među njima poremetili do te mjere da se ugovor nije mogao provoditi (jer se prednik tužiteljice odselio), a posljedično tome niti izvršavati.

12.3. Naime, svrha predmetnog ugovora je strogo osobne prirode i to pružanje uzdržavanja primatelju uzdržavanja u zajedničkom domaćinstvu isključivo od strane tuženih u njihovom domu, a što je ujedno i uvjet valjanosti istog ugovora (članak IV. ugovora). U takvoj situaciji kada zbog poremećaja odnosa takav suživot više nije moguć ne može se ostvariti niti svrha ugovora zbog koje je isti sklopljen. Kako je prednik tužiteljice kao primatelj izdržavanja iselio iz kuće tuženih kao davatelja uzdržavanja, jasno je i nedvojbeno da tuženici svoje ugovorom preuzete obveze u odnosu na primatelja uzdržavanja nisu izvršavali. Stoga kod te nesporne činjenice (napuštanje doma tuženih od strane prednika tužiteljice nakon 21 dan nakon što je isti ugovor sklopljen), prvostupanjski sud nije niti mogao doći do drugačijeg utvrđenja nego da su ispunjeni uvjet za raskid istog ugovora sukladno članku 583. stavak 2. ZOO.

13. Odluka o parničnom trošku donijeta je pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP i članka 155. ZPP prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 142/12., 107/15. i 37/22.).

14. Slijedom navedenog, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, radi čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

15. Trošak odgovora na žalbu tužiteljici nije priznat jer ista radnja nije potrebna radi vođenja parnice (članak 155. stavak 1. ZPP), radi čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Karlovcu 18. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Vesna Stokrp