REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6168/2022-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Židaniću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Reljić, Zelić, Židanić i Mar d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Jurici Grbiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 2. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja GK, odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika, dana 18. ožujka 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 2. stavka 1. Ugovora o kreditu pod brojem 069-50-3635977 od 1. rujna 2006., zaključenog između tužitelja ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, koja glasi: „u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1.111,05 EUR sa zateznim kamatama, od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III Utvrđuje se ništetnom dio odredbe članka 7. stavka 1. Ugovora o kreditu broj 069-50-3635977 od 1. rujna 2006., zaključenog između tužitelja ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, koja glasi: „po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća“.

IV Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 9.595,66 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 1.750,93 EUR, kao i nadoknaditi mu prouzročeni parnični trošak u iznosu 3.276,08 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 18. ožujka 2026. do isplate, sve u roku 15 dana

VI Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos 1.048,06 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos kao neosnovanim.

VII Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika u iznosu 21.112,08 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 1. listopada 2015. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 1. rujna 2006. s tuženikom, zaključio Ugovor o kreditu pod brojem 069-50-3635977, koji je solemniziran po javnom bilježniku Renati Kutiji Kušpilić br. OU-1126/2006, kojim mu je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje stambeni kredit u iznosu od 92.000,00 CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju tuženika važećem za CHF na dan korištenja (isplate) kredita. Ističe da je u konkretnom slučaju riječ o dugoročnom kreditu, s valutnom klauzulom, sklopljenom na 30 godina odnosno 360 mjeseci, koji je tužitelj kao potrošač sklopio s tuženikom kao trgovcem, radi zadovoljavanja svojih stambenih potreba. Člankom 2. predmetnog Ugovora o kreditu je određena redovna kamatna stopa u visini 4,95%, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika. Također, određeno je i da je interkalarna kamata jednaka redovnoj kamati i naplaćuje se prilikom korištenja kredita. Nadalje, člankom 7. Ugovor o kreditu je uređeno pitanje načina otplate te se tako navodi da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća i to prema otplatnom planu, s time da anuiteti dospijevaju na naplatu zadnjeg dana u mjesecu. Navodi da je 30. rujna 2015. stupio na snagu Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015, dalje u tekstu ZID ZPK 15), kojim je uvedena obveza banaka, ujedno i tuženika, u vezi provođenja konverzije kredita iz CHF u EUR. Stoga je 24. veljače 2016. tužitelj s tuženikom zaključio Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu br. 069-50-3635977, (dalje u tekstu: Dodatak), kojim je pristao na konverziju kredita radi promjene valute (kredit denominiran u CHF ili denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u EUR odnosno u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR). Odredbom članka 3. Dodatka je propisano da na dan 30. rujna 2015. preostala neisplaćena glavnica kredita iznosi 76.441,05 CHF, plativo u kunskoj protuvrijednosti na dan dospijeća, kao i da je broj preostalih 252 anuiteta prema otplatnom planu. Člankom 5. Dodatka je utvrđeno da razlika između preostale neisplaćene glavnice prije konverzije te preostale neisplaćene glavnice nakon konverzije iznosi 19.807,50 EUR, za koji iznos obveza tužitelja prema tuženiku prestaje, pa je slijedom toga u istome članku ugovoreno da na ime preostale neotplaćene glavnice, na dan 30. rujna 2015., tužitelj duguje tuženiku iznos od 50.110,23 EUR, u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća. Ističe da sam Ugovor sadrži nepoštene odredbe o promjenjivosti kamatne stope, koje su protivne prisilnim propisima i moralu društva, te osnovnim načelima obveznog prava i prava zaštite potrošača, uslijed čega su ništetne i ne proizvode pravni učinak. Poziva se na utvrđenja iz predmeta kolektivne zaštite potrošača Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/2012 u kojem je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Ističe da je plaćao veći iznos mjesečno od onoga koji bi plaćao da je plaćao anuitete po tečaju CHF na dan korištenja kredita, kao i po početnoj kamatnoj stopi. Navodi da mu je tuženik dužan, po osnovi stjecanja bez osnove, vratiti sve što je plaćeno povrh onoga što je bio dužan platiti, odnosno preplaćenu razliku anuiteta koja je nastala zbog rasta kamate i tečaja CHF. Iako je konvertirao kredit, nije obeštećen slijedom čega ustaje s tužbom protiv tuženika i tužbenim zahtjevom konačno uređenom u podnesku od 13. kolovoza 2025. (stranica 732-735 spisa) traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu), te isplatu 1.111,05 EUR s osnove preplaćenih iznosa s osnove promjenjive kamatne stope sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate, 9.595,66 EUR s osnove preplaćenih iznosa zbog valutne klauzule, sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate, isplatu 2.798,99 EUR s osnove obračunatih zakonskih zateznih kamatama po pojedinačnim potraživanjima tužitelja s osnove ništetnosti promjenjivosti kamatne stope i valutne klauzule do 30. rujna 2015. do isplate, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini neprijepornim da su stranke sklopile Ugovor o kreditu i Dodatak Ugovoru o kreditu. Protivi se osnovi i visini tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare. Ističe da tužitelj neosnovano smatra djelomično ništetnima odredbe ugovora o kreditu kojima je glavnica kredita vezana uz valutu CHF i kojima je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika, te ukazuje na činjenicu da je Dodatkom ugovoru broj Konv-01/2016 izvršena konverzija tužiteljeva kredita u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Dodatkom Ugovora o kreditu odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi određene su samim Zakonom. Ističe da je neosnovan tužbeni zahtjev jer se temelji na ništetnosti ugovornih odredaba koje kao takve više ne postoje, stoga ne postoji ni ugovorna ni zakonska pretpostavka za isplatu temeljem otplatnog plana u CHF jer je isti izmijenjen u otplatni plan s EUR i kamatama primjenjivim na kredite vezane uz valutnu klauzulu EUR i to s danom zaključenja osnovnog ugovora o kreditu. U podnesku od 6. prosinca 2019. ističe procesnopravni prigovor radi prebijanja za iznos 7.896,60 kn koji je korišten za umanjenje budućih anuiteta, dok u podnesku od 25. lipnja 2020. dopunjuje postavljeni prigovor i navodi da je konverzija provedena retroaktivno, od dana zaključenja ugovora o kreditu. S danom 30. rujna 2015. izvršena je usporedba iznosa kojeg je tužitelj platio i kojeg bi platio po otplatnom planu u EUR, odnosno koliko je tužitelju preostalo neotplaćene glavnice po otplatnom planu u CHF i koliko bi mu preostalo po otplatnom planu u EUR. Provedbom konverzije sukladno ZPK, tužitelju je za neotplaćena glavnica smanjena za 19.807,50 EUR. Provedbom konverzije tužitelju je utvrđena i preplata u iznosu 7.896,60 kn, koja je korištena za podmirenje budućih anuiteta, slijedom čega ističe procesnopravni prigovor radi prebijanja i predlaže da Sud utvrdi postojanje tražbine tuženika prema tužitelju u iznosu 159.068,98 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 1. listopada 2015. do isplate. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je Ugovor o kreditu od 1. rujna 2006. (stranica 16-19 spisa), u zk izvadak za nekretninu upisanu u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (stranica 20 spisa), Dodatak broj Konv-01/2016 Ugovoru o kreditu od 24. veljače 2016. (stranica 25-28 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (stranica 301-307 spisa), otplatni plan (stranica 308-337 spisa), dopis tuženika od 15. siječnja 2016. (stranica 346-347 spisa), otplatni plan kredita s valutnom klauzulom u CHF (stranica 348- 350 spisa), otplatni plan kredita s valutnom klauzulom u EUR (stranica 351-353 spisa), pregled izvršenih uplata (stranica 354-355 spisa), izjava o prihvatu izračuna konverzije (stranica 356 spisa), obavijest tuženika s otplatnim planom (stranica 307- 360 spisa), pregled kretanja tržišnih parametara od prvog kvartala 2004. do prvog kvartala 2013. (stranica 509 spisa), zahtjev za kredit (stranica 510-511 spisa), financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću (stranica 613- 630 spisa), pisanim očitovanjem vještaka (stranica 696-706 spisa), saslušanjem tužitelja (stranica 715-716 spisa), te dopunom financijskog vještačenja (stranica 724- 727 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Među strankama nije prijeporno:

- da su stranke 1. rujna 2006. sklopile Ugovor o kreditu pod brojem 069-50- 3635977, kojim mu je tuženik, kao kreditor stavio na raspolaganje tužitelju kunsku protuvrijednost 92.000,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita,

- da rok otplate kredita iznosi 360 mjeseci od dana stavljanja kredita u otplatu, i otplaćuje se u jednakim mjesečnim anuitetima prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, prema otplatnom planu

- da je ugovorena početna kamatna stopa u visini 4,95% godišnje, promjenjiva,

- da u stranke sklopile Dodatak broj KONV-01/2016 Ugovoru o kreditu broj 069- 50-3635977 od 1. rujna 2006. kojim je provedena konverzija kredita u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR,

- da je tužitelj prihvatio izračun konverzije u kredit s valutnom klauzulom u EUR sa stanjem na dan 30. rujna 2015. (čl. 3. Dodatka Ugovoru o kreditu),

- da iznos preostale glavnice na taj dan iznosi 50.110,23 EUR.

6. Prijeporno je:

- jesu li odredbe navedenog Ugovora o kreditu, koje određuje promjenjivu kamatni stopu i visinu mjesečnog anuiteta u kunskoj protuvrijednosti CHF, ništetne, pa posljedično tomu,

- je li tužitelj preplatio svoje dugovanje po Ugovoru o kreditu do sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu,

- osnovanost i visina tužbenog zahtjeva,

- zastara tražbine tužitelja.

7. Na pravni odnos stranaka po Ugovoru o kreditu se primjenjuju odredbe čl. 81., 82., 85., 86. i 87., te 89. i 90. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br.96/2003), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu, a prilikom ocjene poštenosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi treba primijeniti čl. 5. Direktive 93/13/EEZ.

8. Među strankama nije prijeporno ni da je, sukladno čl. 52. a ZPP, vođen sudski postupak radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača - korisnika kredita protiv više banaka, među ostalim i tuženika, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, u kojem je sud donio presudu 4. srpnja 2013. posl.br. P-1401/2012., kojom je utvrđeno da je, među ostalim, tuženik, u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirao o svim bitnim parametrima za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, te je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima i koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice koju je potrošač u obvezi vratiti te jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP/03), ovo u razdoblju do 6. kolovoza 2007., i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007., pa nadalje, protivno odredbama članaka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, dalje: ZZP/07), te suprotno odredbama u pojedinom razdoblju važećeg Zakona o obveznim odnosima.

9. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu, koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike (dalje u tekstu VTSRH) posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., a VSRH je 9. travnja 2015. donio presudu broj Revt-249/2014-2 kojom je odbijena, između ostalih, i revizija tuženika protiv navedene presude VTSRH.

10. Glede povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu kojom je glavnica vezana uz valutu CHF, za istaknuti je da je VTSRH presudom posl.br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva, te je VSRH odlukom posl. br. Revt- 249/2014-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu VTSRH o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva.

11. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015., U- III-2536/2015., U-III-2547/2015., U-III-2565/2015., U-III-2603/2015., U-III-2604/2015. i U-III-2605/2015. od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu VSRH kojom je odbijen zahtjev usmjeren na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutnu klauzulu, nakon čega je VSRH rješenjem broj Revt- 575/2016-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu VTSRH posl.br. Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača vezano za ugovorenu valutnu klauzulu u CHF, te je potom VTSRH 14. lipnja 2018. donio presudu posl.br. Pž-6632/2017, kojom je odbijena u tom dijelu, između ostalih, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012. od 4. srpnja 2013.

12. VSRH je presudom posl. br. Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu VTSRH posl. br. Pž-6632/2017 i u dijelu kojim je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu CHF uz koju je vezana glavnica.

13. Dakle, pravomoćnom presudom u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, korisnika kredita odlučeno je da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. (u kojem razdoblju je sklopljen i Ugovor koji je predmet ovog postupka) povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima te koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika, a da pritom tuženik potrošače nije u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima, kao i metodi izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te je odlučeno i da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima te koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora, tuženik, kao trgovac, i korisnici kredita, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na neizvjesnosti iznosa glavnice kredita kojeg je potrošač kao dužnik imao obvezu vratiti banci.

14. U odnosu na istaknuti prigovor zastare ističe se da je VSRH u svojoj presudi poslovni broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. izrazio stajalište da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnog interesa potrošača dolazi do prekida zastare primjenom odredbe čl. 241. ZOO, te zastara pojedinačnih zahtjeva ove vrste počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Kondikcijski zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina pa je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača koja je podnesena 4. travnja 2012., prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka prekinula je zastarijevanje. Presuda u kolektivnom sporu u dijelu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Individualnu je tužbu tužitelj u ovom predmetu podnio 12. lipnja 2019., dakle očito prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve koji počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača.

15. U odnosu na tuženikove prigovore o primjeni navedenih presuda VSRH, vrijedi odredba čl. 502. c ZPP-a o proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presude, prema kojem propisu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati (čl. 52. c ZPP), slijedom čega su ovi prigovori neosnovani. Sukladno članku 502. c ZPP, ovaj sud je vezan za utvrđenja iz navedenog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, tj. vezan je za utvrđenje da je u ugovorima o kreditu sklopljenima od strane tuženika kao kreditora, u razdoblju kada je sklopljen i prijeporni Ugovor, ništetna odredba o promjenjivoj stopi redovne kamate i odredba o valutnoj klauzuli vezanoj uz valutu CHF, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s tim da je tuženik u ovom postupku mogao dokazivati da je u konkretnom slučaju bilo pregovaranja oko spornih ugovornih odredbi, te da je tužiteljica bila upozorena na sve rizike predmetnog pravnog posla, odnosno da su joj objašnjeni rizici koje preuzima na sebe ugovaranjem valutne klauzule u CHF, kao i parametri na temelju kojih i kada dolazi do promjene kamatne stope.

16. Tužitelj u svom iskazu navodi da je trebao kredit za adaptaciju kuće i došao je kod tuženika, koji je bio njegova banka, gdje mu je rečeno da s obzirom na svoje prihode i traženi iznos ispunjava uvjete samo za kredit u valuti CHF. Službenica mu je rekla da je to sigurna i stabilna valuta te je i ona sama podignula kredit u istoj. Pritom ga nije upozorila na rizike koje preuzima ugovaranjem te valute. Po zanimanju je informatičar i pojam valutne klauzule mu je bio jasan na način da je razumio da je otplata kredita vezana uz kretanje tečaja ugovorene valute. Ugovor je pročitao i sada se ne može sjetiti pojma promjenjive kamatne stope. Nakon što je kredit realiziran ubrzo su mjesečni anuiteti počeli rasti te su u konačnici iznosili od početnih oko 2.000,00 kuna na preko 3.000,00 kuna. Nije bio vlasnik trgovačkog društva ili obrta, a kuća koju su adaptirali im je služila za stanovanje. Nakon što se pojavila mogućnost konverzije kredita, istu je prihvatio i konvertirao kredit u valutu EUR. Ne može se sjetiti je li mu tuženik priznao kakvu preplatu. Kredit je otplaćen. Tuženik ga nije upozorio da bi anuitet mogao rasti više od 30%, niti mu je bilo što rečeno vezano uz kretanje anuiteta. Nije prije konverzije tražio banku promjenu ugovorene valute. Nije mogao utjecati s nekim drugim sredstvima osiguranja na mogućnost izbora valute kredita jer mu je ponuđena samo mogućnost kredita u CHF s obzirom na njihova primanja.

17. Sud prihvaća iskaz tužitelja jer je logičan i uvjerljiv te podudaran dokumentaciji u spisu. Slijedom navedenog je jasno da je tužitelj bio prosječan potrošač u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu, jer je fizička osoba i sklapao je pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, uzevši u obzir namjenu ovog Ugovora, a tuženik je bio dužan dokazati suprotno, što nije učinio. Zahtjev transparentnosti određuje da prosječan potrošač, koji je uobičajeno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može shvatiti konkretno funkcioniranje ugovorne odredbe i samim time na osnovi preciznih i razumljivih kriterija procijeniti potencijalno značajne ekonomske posljedice koje bi ta odredba mogla imati na njegove obveze, što je u konkretnom slučaju izostalo, jer tuženik uopće nije objasnio tužitelju što znači ugovaranje valute CHF, kao i rizike koje on preuzima na sebe, kao i na temelju kojih parametara i kada se mijenja kamatna stopa.

18. Iz naprijed navedenog slijedi da su odredbe konkretnog Ugovora o kreditu koji su sklopile stranke, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (čl. 2. st. 1. Ugovora o kreditu), kao i u dijelu u kojem je ugovorena obveza vezana za valutu CHF, sadržana u čl. 7. st. 1. Ugovora o kreditu, nepoštene i kao takve ništetne. Odredbom čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23), dalje u tekstu ZOO, propisano je da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora u cijelosti, ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora, ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen, ali će ugovor ostati valjan, čak iako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora, u slučaju kada je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

19. Prema odredbama čl. 1021. ZOO, bitni sastojci ugovora o kreditu su obveza davanja određenog novčanog iznosa i obveza vraćanja iskorištenog iznosa novca uz obvezu plaćanja ugovorenih kamata, u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom, slijedom čega, ništetnost odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi nije element bez kojeg ugovor o kreditu ne može opstati, jer je iznos kredita koji je tužitelju stavljen na raspolaganje utvrdiv u kunama i iznos koji je ona morala vratiti prema otplatnom planu i bez tih odredbi, pa ništetnost navedenih odredbi nema za posljedicu ništetnost cijelog ugovora.

20. U tom smislu valja naglasiti da se ništetnost odredbi predmetnog Ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st. 2. u vezi s čl. 1021. ZOO, a to su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita. Doduše, činjenica jest da odredba kojom je ugovorena kamatna stopa i valutna klauzula je vezana uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Međutim, ugovorna odredba o kunskom iznosu kojeg je tuženica kao banka stavila na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita, a ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli je i utvrđena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen tih odredbi.

21. Sklapanjem Dodatka Ugovoru, neravnoteža u pravima i obvezama otklonjena je za buduće razdoblje, jer je istim Dodatkom Ugovor konvertiran u ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, što, međutim, ne znači da je tužitelj uistinu i obeštećen kao da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, odnosno, ne znači da je u potpunosti doveden u pravni položaj u kojem bi bio da u predmetnom Ugovoru nije bilo nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi. Naime, o pitanju postojanja pravnog interesa za pokretanje i vođenje parnica u kojima tužitelj ističe ništetnost ili traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu zaključenog u valuti CHF, a u slučajevima kada su stranke zaključile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, već se je izjasnio i VSRH u svojoj odluci od 12. veljače 2019. donesenoj u predmetu posl. br. Rev-2868/2018 povodom izvanredne revizije, u kojoj je postavljeno pitanje gubi li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu.

22. Na tako izričito postavljeno pravno pitanje, navedeni sud je izrazio stav da sama činjenica da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u valuti EUR, a kojim su u prethodno zaključenom ugovoru o kreditu izmijenili odredbe glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom, ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne. Ovo stoga što korisnik kredita i nadalje tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug, odnosno da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu, pri čemu treba imati u vidu i to da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, kao i da ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO. Isto stajalište je taj sud izrazio i u kasnije donesenoj odluci posl. br. Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.

23. Po utvrđenju ovoga suda, tužitelj, neovisno o zaključenom sporazumu o konverziji, ima pravni interes za pokretanje predmetne parnice, odnosno ovlašten je u istoj pozivati se na ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, odnosno tražiti utvrđenje njihove ništetnosti, kako bi na temelju toga ostvario zaštitu povrijeđenih prava za koja smatra da mu pripadaju, odnosno kako bi ostvario pravo na obeštećenje zbog primjene tih ništetnih odredbi, a takav zaključak je u skladu i s pravnim shvaćanjem izraženim i u odluci Suda EU, donesenoj 14. ožujka 2019. godine u predmetu C- 118/17 (Đ protiv Erste bank Hungary), prema kojem shvaćanju odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače, i to kao da nikada nisu postojale, tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve to s posljedicom ponovne uspostave, pravne i činjenične, situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. Stoga u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama s ciljem kako bi se neki ugovor održao na snazi, i to ne samo onda kada do toga dođe izravnom intervencijom zakonodavca, već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana izvršenom temeljem neke zakonske odredbe, kao što je to ovdje slučaj, to nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača, što znači da potrošač u svakoj situaciji, pa tako i u konkretnom slučaju tužitelj, mora imati mogućnost uspostave, činjenično i pravno, one situacije u kojoj bi se nalazio da takva nepoštena odredba nije postojala, a osobito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu temeljem nepoštene i ništetne ugovorne odredbe.

24. Konverzija kredita u valuti CHF, onako kako je uređena navedenim Zakonom odnosi se isključivo na ugovorne obveze proizašle iz ugovora o kreditu, i niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na izvanugovorne odnose stranaka, kao što su restitucijski zahtjevi (stečeno bez osnove) temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Konačno, treba imati u vidu i to da se tužitelj niti jednom odredbom sklopljenog Dodatka Ugovoru ne odriče prava zahtijevati potpuno obeštećenje temeljem ništetnih ugovornih odredbi ugovora o kreditu. Iz sadržaja Dodatka Ugovora o kreditu na temelju kojeg je provedena konverzija ne proizlazi da bi tužitelj pristao slobodnom voljom, niti da je sporazumno s tuženikom, kako to tvrdi tuženik, pristao da se iznosi uplaćeni s osnove ništetne odredbe Ugovora o kreditu kojima je bila regulirana valutna klauzula uračuna u Izračun konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF od 30. rujna 2015., niti je tuženik na kojem je teret dokaza takvu činjenicu dokazao, niti je predložio provođenje dokaza na takvu okolnost. Nadalje tuženik nije dokazao niti je predložio provođenje dokaza na okolnost utvrđivanja da bi se tužitelj odrekao svojih prava da ostvaruje pravo na povrat uplaćenih iznosa s osnove ništetnih odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za koje ugovorne odredbe je utvrđeno odlukama VTSRH i VSRH da su ništetne, niti je to utvrđeno njegovim iskazom, kojim dokazuje da ga je potpisao, jer nije imao izbora zbog povećanog iznosa mjesečnih anuiteta zbog rasta tečaja CHF i kamatne stope. Ujedno se ističe kako čl. 19. c točka 4. ZID ZPK nije propisano da bi se uplate s osnova ništetnih ugovornih odredbi prilikom konverzije uračunavale u iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (čl.19. c. točka 4. ZID ZPK). U konačnici prema odredbi čl. 19.c. ZID ZPK točkom 1. -3. zakonodavac je propisao kako se konverzija provodi na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita (točka 1.), dočim u točki 2. čl. 19. c. ZID ZPK zakonodavac propisuje da se umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, te u točki 3. čl. 19.c. ZID ZPK propisano je da početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom.

25. Zaključno, s obzirom na ništetnost navedenih odredbi, tuženik ne bi imao pravo na naplatu svog potraživanja na temelju istih, odnosno, sukladno čl. 323. ZOO, bio bi dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim. Nadalje, i člankom 1111. ZOO, koji uređuje institut stjecanja bez osnove, propisano je da je stjecatelj dužan vratiti dio imovine druge osobe koji je prešao u njegovu imovinu, odnosno naknaditi vrijednost postignute koristi, ako taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu. Pritom je za istaknuti da se tužitelj može pozivati na utvrđenja iz presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, iako ne potražuje naknadu štete, jer pravilnim tumačenjem odredbe članka 52. c ZPP, proizlazi da taj termin podrazumijeva sve vrste, odnosno oblike kompenzacija koje potrošač postavlja prema trgovcu, a ne samo zahtjeve za naknadu štete, jer on tvrdi da provedenom konverzijom nije u potpunosti obeštećen.

26. Kod donošenja ove odluke, sud je imao u vidu i presudu Suda Europske unije C-118/17 od 14. ožujka 2019. u kojoj je izraženo stajalište kako činjenica da su određene ugovorne odredbe putem zakona bile proglašene nepoštenim i ništavim te zamijenjene novim odredbama da bi se održao postojeći ugovor na snazi ne može imati za učinak smanjenje zaštite zajamčene potrošačima, kao i stajalište Suda Europske unije u odluci broj C-452/18 od 9. srpnja 2020. u kojoj se navodi „…da članak 6.stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da mu se ne protivi mogućnost da odredba ugovora koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač, a za koju se u sudskom postupku može utvrditi da je nepoštena, valjano bude predmet ugovora o obnovi između tog prodavatelja robe ili pružatelje usluga i tog potrošača, kojim se potonji odriče učinka do kojih bi dovelo proglašavanje te odredbe nepoštenom pod uvjetom da to odricanje rezultat je slobodnog i informiranog pristanka potrošača…“. Nadalje se navodi „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 u vezi s točkom 1. Pod točkom (q) njezina Priloga, kao njezin članak 6. stavak 1. treba tumačiti na način da odredba sadržana u ugovoru koji su sklopili prodavatelj robe ili pružatelj usluga i potrošač kako bi razriješili postojeći spor, a kojom se potrošač odriče isticanja pred nacionalnim sudom zahtjeva koje bi mogao istaknuti da nema te odredbe, može se smatrati „nepoštenom“, osobito ako navedeni potrošač nije mogao raspolagati relevantnim informacijama koje bi mu omogućile shvaćanje pravnih posljedica koje za njega iz te odredbe proizlaze;..“

27. Također je sud imao u vidu i odluku VSRH poslovni broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-637/2019-2 od 15. studenog 2022., kao i Rev 1096/2022-2 i Rev-925/2023 od 8. travnja 2025.

28. Kako je prethodno navedeno, imajući u vidu sadržaj Dodatka Ugovora o kreditu koji su sklopile stranke, te odredbe čl. 19.c. ZID ZPK, kao i stajališta Europskog suda pravde i VSRH izraženo u odluci poslovni broj Rev-18/2018 i Rev- 1096/2022, po utvrđenju ovoga suda, tužitelj osnovano zahtijeva povrat preplaćenih iznosa s osnove ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. Kao što je prethodno navedeno i obrazloženo, tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao u tijeku ovog postupka, niti je dostavio dokaz, da bi se tužitelj odrekao svojeg prava na sudsku zaštitu u smislu da zahtijeva povrat pretplaćenih iznosa koji su predmet ovog spora, niti je dokazao da bi tužitelju predočio i informirao ga o ekonomskim posljedicama koje za njega nastaju u smislu da će obuhvatiti izračunom sve uplaćene iznose, pa i one koje je tužitelj uplatio na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u postupku konverzije.

29. Prema mjerodavnoj praksi Europskog suda pravde u predmetu C-186/16 navodi se da kod obveza banaka prema korisnicima kredita nije dovoljno da je odredba jasna i razumljivo sastavljena već je nužno potrošaču ponuditi dovoljno informacija kako bi mogli donijeti razborite odluke, a koje informacije tuženik nije pružio tužitelju niti je tuženik dokazao da bi mu pružio dovoljno informacija kako bi mogao shvatiti ekonomske posljedice svoje odluke. Nije sporno da je tuženik proveo konverziju kako je to propisano ZID ZPK, a u ovom konkretnom slučaju imajući u vidu navedena stajališta, tuženik, na kojem je teret dokaza, nije dokazao da bi tužitelja informirao kako uplaćene iznose s osnove ništetnih odredbi Ugovora o kreditu će uračunavati u otplatu mjesečnih anuiteta („namirenje budućih anuiteta“) za kredit u valuti EUR koji su izračunati u otplatnom planu (simulirani otplatni plan) sve do 30. rujna 2015., niti da bi o istome postigao sporazum s tužiteljem.

30. Na okolnost visine iznosa anuiteta koje je tužitelj preplatio svojom otplatom Ugovora o kreditu radi ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u odnosu na početni anuitet prema Ugovoru o kreditu, uzevši u obzir i pretplatu utvrđenu konverzijom, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po HK, stalnom sudskom vještaku.

31. Iz njegovog nalaza i mišljenja proizlazi da ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu za sve anuitete za koje je nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 1.729,12 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 8.371,08 kn. Ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđena preplata iznosi 45.960,39 kn. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa i tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 21.487,38 HRK. Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30. rujna 2015. prema Dodatku Ugovora o kreditu iznosi 50.110,23 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju Banke na dan konverzije iznosi 382.445,18 HRK. Iznos preostale glavnice prema početnom otplatnom planu primjenom ugovorene kamatne stope i tečaja na dan isplate kredita iznosi 76.857,81 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju HNB-a na dan isplate kredita iznosi 358.048,49 HRK. Razlika između iznosa 382.445,18 HRK i iznosa 358.048,49 HRK je 21.487,38 HRK, Prema Dodatku Ugovora o kreditu br. 069-50-3635977 utvrđen je više uplaćeni iznos tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30. rujna 2015. koji iznosi 1.034,66 EUR, što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na taj dan iznosi 7.896,60 HRK. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju člankom 19.c propisan je način izračuna konverzije kredita. Prilikom izrade simuliranog otplatnog plana u EUR za određivanje iznosa početne glavnice u EUR uzeta je početno odobrena glavnica kredita u CHF po primijenjenom tečaju na dan isplate kredita za CHF čime je dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita, na tako dobiven iznos kunske protuvrijednosti početno odobrene glavnice kredita primijenjen je EUR tečaj iste vrste važeći na dan isplate kredita te je tako dobivena početno odobrena glavnica kredita u EUR. Konverzijom kredita iz valutne klauzule u CHF u valutnu klauzulu u EUR su u izračun konverzije uzete sve uplate tužitelja. Iznos preplate koju tužitelj potražuje u ovom postupku također polazi od tih istih stvarnih uplata tužitelja za podmirenje obveze za anuitete u CHF. Dodatkom Ugovora o kreditu utvrđen je više uplaćeni iznos tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30. rujna 2015. te iznosi 7.896,60 HRK. Ukoliko potraživanje tužitelja umanjimo za preplatu iz konverzije dobiven obračunom Banke dobijemo iznos od 43.525,56 kn, koji izračun je izvršen na način: - razlika u anuitetima s osnove promjene kamatne stope i s osnove primjene valutne klauzule ukupno 54.331,47 kn, - preplata utvrđena konverzijom prema obračunu banke iznosi 7.896,60 kn, - ukupno razlike za anuitete i preplatu utvrđenu konverzijom kredita iznose 46.434,87 kn, - razlika u preostaloj glavnici u kn na dan konverzije s osnove promjene kamatne stope iznosi -2.909,31 kn, - ukupno razlike za anuitete i preostalu glavnicu umanjeno za preplatu utvrđenu konverzijom prema obračunu banke iznosi 43.525,56 kn.

32. U svom pisanom očitovanju na podnesak tužitelja od 5. rujna 2022. vještak navodi da je pogrešno išao utvrđivati razlike iznosa preostala glavnica zbog promjene kamatne stope jer isto nitko od njega nije tražio, dok je čak štoviše i u dijelu razlike iznosa preostale glavnice zbog promjene tečaja primijenio krive iznose. Naime, razlika preostale glavnice prema obračunu tuženika na dan konverzije iznosila je 76.441,05 CHF, te se navedeni iznos uzima u obzir prilikom vještačenja jer je razlika u odnosu na preostalu glavnicu prema početnom otplatnom planu već uzeta u obzir prilikom izračuna potraživanja s osnove promjene kamatne stope. Stoga, navedeni iznos je bilo potrebno pomnožiti sa srednjim tečajem tuženika na dan isplate kredita (13. rujna 2006.) što je tada iznosilo 1 CHF=4,658583 kuna. Množenjem ostatka glavnice na dan konverzije s navedenim tečajem dobijemo iznos od 356.106,98 kuna. Navedeno znači da u trenutku konverzije, kunska protuvrijednost ostatka glavnice kredita je iznosila 356.106,98 kuna. Nadalje, da bi izračunali potraživanja tužitelja prema tuženiku u trenutku konverzije s osnove glavnice, potrebno je uzeti u obzir i novo određenu glavnicu u EUR-ima koja je iznosila 50.110,23 EUR-a, pa je navedeni iznos trebalo pomnožiti sa srednjim tečajem tuženika na dan konverzije, što je iznosilo (1 EUR=8,632078 kuna), 382.445,18 kuna. Stoga, kada od iznosa ostatka glavnice u EUR-ima na dan konverzije (382.445,18 kuna) oduzmemo iznos od ostatka glavnice u CHF-u na dan konverzije (356.106,98 kuna) ispada da potraživanje tužitelja prema tuženiku, s navedene osnove iznosi 26.338,20 kuna. Prema traženju tužitelja vještak dostavlja izračun potraživanja prema tuženiku u trenutku konverzije, odnosno razliku u iznosu preostale glavnice zbog promjene tečaja, izuzevši izračun razlike iznosa preostale glavnice zbog promjene kamatne stope: Razlika u iznosu preostale glavnice na dan konverzije: a) Razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan konverzije u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije, izrađen na temelju dokumentacije:

Dodatak Ugovora o kreditu. Ukupna razlika iznosa preostale glavnice prema obračunu banke primjenom tečaja na dan konverzije u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita umanjena za razliku glavnice iz konverzije iznosi 26.338,20 HRK, odnosno prema fiksnom tečaju za EUR (1 EUR=7,53450 kn) iznosi 3.495,68 EUR. Iznos preostale glavnice prema konvertiranom EUR kreditu na dan konverzije 30. rujna 2015. iznosi 50.110,23 EUR što u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora na dan konverzije iznosi 382.445,18 HRK. Iznos preostale glavnice prema otplatnom planu Banke primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 76.441,05 CHF što u kunskoj protuvrijednosti po tečaju banke na dan isplate kredita iznosi 356.106,98 HRK. Razlika između iznosa 382.445,18 HRK i iznosa 356.106,98 HRK je 26.338,20 HRK. Dodatkom Ugovora o kreditu utvrđen je više uplaćeni iznos tužitelja po izvršenim uplatama po kreditu u CHF u odnosu na anuitete po kreditu u EUR, na dan 30. rujna 2015. te iznosi 7.896,60 HRK. Budući da je izračun izrađen 2021. dostavlja izračune u EUR sukladno konverziji 1 EUR=7,53450 kn: Razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope od 4,95% godišnje za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31. listopada 2006. do 30. rujna 2015.: Ukupna razlika između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31. listopada 2006. do 30. rujna 2015. iznosi -5,56 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi -2.594,79 kn, odnosno eurska protuvrijednost iznosi 344,30 EUR. Ukupna razlika između anuiteta prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita (13. rujna 2006.) za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31. listopada 2006. do 30. rujna 2015.: Ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita za sve anuitete koji dospijevaju u razdoblju od 31. listopada 2006. do 30. rujna 2015. iznosi 43.932,72 kn, odnosno 5.830,87 EUR. Ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos iznosi 1.111,05 EUR. Ukupna razlika između anuiteta s osnove valutne klauzule prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan plaćanja u odnosu na anuitete prema početnom otplatnom planu po srednjem tečaju Kreditora važećem na dan isplate kredita za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđena preplata iznosi 6.099,98 EUR. Ukoliko potraživanje tužitelja umanjimo za preplatu iz konverzije dobiven obračunom Banke dobijemo iznos od 72.773,07 kn, odnosno iznos od 9.658,65 EUR izračun je izvršen na način: A) razlika u anuitetima s osnove promjene kamatne stope i s osnove primjene valutne klauzule ukupno 54.331,47 kn, protuvrijednosti 7.211,03 EUR, B) preplata utvrđena konverzijom prema obračunu banke iznosi 7.896,60 kn, 1.048,06 EUR, C) (A+B) ukupno razlike za anuitete i preplatu utvrđenu konverzijom kredita iznose 46.434,87 kn, e protuvrijednosti 6.162,97 EUR, D) preostala glavnica prema obračunu banke primjenom tečaja na dan konverzije u odnosu na iznos preostale glavnice primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 177.510,56 kn, protuvrijednosti 23.559,70 EUR, E) razlika glavnice u kunama po konverziji (obračun banke) iznosi 151.172,36 kn, protuvrijednosti 20.064,02 EUR, F) (D-E) razlika iznosa glavnice zbog promjene tečaja iznosi 26.338,20 kn, protuvrijednosti 3.495,68 EUR, G) (C+F) sveukupna razlika za anuitete i preostalu glavnicu umanjeno za preplatu utvrđenu konverzijom prema obračunu banke iznosi 72.773,07 kn, odnosno 9.658,65 EUR.

33. U dopuni nalaza od 4. srpnja 2025. glede obračuna zateznih kamata na preplaćene iznose, navodi sa se zatezne kamate obračunate na više plaćene iznose s osnove promjene kamatne stope do dana konverzije iznose 873,39 EUR. Zatezne kamate obračunate na više plaćene iznose s osnove promjene tečaja do dana konverzije iznose 1.925,60 EUR.

34. Sud je u cijelosti prihvatio pisanu dopunu nalaza i mišljenje vještaka, kao i očitovanje vještaka, jer je jasna, detaljno obrazložena, stručna i izrađena na temelju cjelokupne relevantne dokumentacije, te je vještak u njima ispravio omaške iz nalaza i mišljenja, a ni stranke na isti nisu imali prigovora glede matematičkog izračuna.

35. Kako je prihvaćen nalaz i mišljenje vještaka, to je usvojen tužbeni zahtjev i tužitelju dosuđen traženi iznos od 1.111,05 EUR, s osnove plaćene razlike zbog promjenjive kamatne stope, 9.595,66 EUR s osnove plaćene razlike zbog valutne klauzule odnosno razlike u iznosu anuiteta u odnosu na početno ugovoreni tečaj CHF i promjenjive kamatne stope temeljem čl. 1111. ZOO-a.

36. Budući da je razlog ništetnosti prijepornih ugovornih odredbi o kojima se nije pojedinačno pregovaralo njihova nepoštenost, tužitelju je uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a dosuđena zatezna kamata ove iznose koji su plaćeni na ime ispunjenja nepoštenih ugovornih odredbi tekućim od prvog idućeg dana nakon izvršene konverzije, u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22).

37. Tužitelju pripada i pravo na razliku obračunatih zateznih kamata od dospijeća svakog pojedinog iznosa do dana konverzije umanjenih za iznos priznate pretplate (2.798.99 EUR-1.048,06 EUR=1.750,93 EUR), u iznosu 1.750,93 EUR temeljem čl. 1111. ZOO-a.

38. Glede stava tuženika kako plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredaba o CHF valutnoj klauzuli treba umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio niži od onoga na dan isplate ističe se da iz ZZP ne proizlazi da bi plaćanjem manjeg anuiteta u određenom vremenskom razdoblju trajanja ugovora tuženik zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli ostvarivao pravo na povrat u smislu članka 323. stavak 1. ZOO-a jer se odredba članka 96. stavak 1. ZZP-a odnosi samo na potrošače. Naime pravna osnova po kojoj je tužitelj plaćao niži tečaj nije otpala slijedom čega tuženik ne može iznos negativne razlike tražiti od tužitelja u smislu odredbe članka 1111. ZOO-a. Naime, kod ništetnosti ugovora, pa tako i djelomične ništetnosti, svaka strana ima pravo zatražiti restituciju temeljem odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a, te je osnovna pretpostavka da bi se moglo odlučivati o zahtjevu tužene da je ista istakla protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO, što je konkretno izostalo. Stoga nema mjesta umanjivati potraživanje tužitelja na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi s onim iznosima kada je tečaj CHF bio niži od početno utvrđenog, kao i kamatna stopa, i to samo na temelju općenitih prigovora materijalnopravne naravi tuženice u odnosu na visinu potraživanja tužitelja (tako i VSRH u Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

39. Glede tuženikovog prigovora radi prebijanja, ističe se da je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika u iznosu 21.112,08 EUR (159.068,98 kn), koju tuženik temelji na činjenici da je tužitelju prilikom konverzije smanjena neotplaćena glavnica za 19.807,50 EUR, te mu je utvrđena i preplata u iznosu 1.048,06 EUR (7.896,60 kn), budući je tužitelju smanjena glavnica zbog konverzije valute iz CHF u EUR, što je i bila prava volja stranaka koja je i izražena u Dodatku Ugovora, slijedom čega nije jasno zašto bi tuženiku pripadao iznos razlike neotplaćene glavnice kojega je upravo utvrdio tuženik prilikom konverzije, a Dodatak Ugovoru o kreditu je valjan i tuženik ni ne tvrdi da isti ne bi bio valjan.

40. Naime, nije prijeporno da je konverzija provedena sukladno odredbi čl. 19. c ZID ZPK. Tuženik je konvertirao glavnicu kredita u CHF u kunskoj protuvrijednosti u valutu EUR te je potom primijenio na tako konvertiranu glavnicu kamate na kredite. Tuženik je razliku preplaćenih iznosa koristio za zatvaranje budućih mjesečnih anuiteta. Kako tuženik nije konvertirao glavnicu kredita u visini koja je utvrđena na dan konverzije već je konvertirao glavnicu kredita u CHF koja je ugovorena i to na dan isplate kredita, te kako tužitelj nije bio u obvezi vratiti konvertiranu visinu glavnice utvrđene na dan konverzije u valuti CHF, to po shvaćanju ovog suda, tuženik neosnovano zahtijeva isplatu razlike glavnice. Tuženik je proveo konverziju sukladno ZID ZPK, slijedom čega neosnovano drži da mu pripada iznos utvrđene razlike glavnice. Pri tome se ističe da je tuženik primijenio visinu tečaja kako je propisano čl. 19.c. ZID ZPK toč. 7. i 8. koja glasi:

"7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

- stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

- iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka."

41. Kako je tuženik proveo izračun prema odredbi čl. 19. c. ZID ZPK, to je utvrđeno da ne postoji tražbina tuženika u tom iznsou.

42. Pri tome se ističe i da Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj U-I- 3685/2015. i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15.) kao i prijedloge za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama ("Narodne novine" broj 102/15.). Ustavni sud Republike Hrvatske u svom obrazloženju u bitnom navodi ..."Ustavni sud, kada odlučuje o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba ZID ZPK-a i Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama u konkretnom slučaju, ostaje pri svom stajalištu, izraženom u rješenju od 11. studenoga 2016., da su ZID ZPK i Zakon o izmjeni i dopunama Zakona o kreditnim institucijama posebni zakoni ne-sistemskog karaktera s trajnim učinkom kojima su uvedene specifične interventne zakonske mjere javnopravnog karaktera donesene u cilju otklanjanja neravnoteže u vjerovničko-dužničkim odnosima u slučaju CHF kredita." (točke 17. do točke 33. rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske).

43. Glede priznate pretplate prilikom konverzije u visini 1.048,06 EUR (7.896,60 kn), sud je istu uračunao u iznos dosuđenih zateznih kamata, kako je navedeno u toč. 37. obrazloženja ove odluke.

44. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (13.505,70 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23).

45. Tužitelj je u cijelosti uspio s osnovom tužbenog zahtjeva, te u omjeru 92% s visinom, slijedom čega je njegov uspjeh u sporu 96%.

46. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 100 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 1.7.2020., 16.9.2020., 1.10.2024., 13.5.2025., 2.2.2026. i 18.3.2026. (Tbr 9. toč. 1. i 3. OT 475 bodova) sastava podneska od 15.7.2019., 7.11.2019., 5.9.2022. i 13.8.2025. (Tbr 8. toč. 1. OT 550 bodova) odnosno ukupno 1125 bodova ili 2.250,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 562,50 EUR, što ukupno iznosi 2.812,50 EUR, koji trošak je umanjen za 4% odnosno za 112,50 EUR za koliko tužitelj nije uspio u parnici, a tuženik jest, slijedom čega priznati trošak zastupanja tužitelja iznosi 2.700,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 431,81 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 144,27 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 3.276,08 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

47. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 18. ožujka 2026. do isplate.

48. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

49. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesak od 11. rujna 2020. i 10. ožujka 2023., jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice u smislu čl. 155. ZPP-a.

U Zagrebu, 18. ožujka 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od objave ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika